Transcript 9 Kom bolesni i obitelj

Komunikacija s teško bolesnim
osobama i njihovim obiteljima
Prof. dr. sc. Jasminka Despot Lučanin
Odjel za psihologiju
Hrvatski studiji Sveučilišta u Zagrebu
Čimbenici o kojima ovise reakcije na
bolest i liječenje








dob
spol
osobine ličnosti
vrsta i težina bolesti
neugodnost simptoma
vrsta liječenja
bolničko okruženje
odnos zdravstvenih djelatnika prema pacijentu
Čimbenici o kojima ovisi prilagodba
na hospitalizaciju









ne/očekivanost hospitalizacije
razlog hospitalizacije
vrsta pretraga
socijalni faktori – obiteljski status,
prostorna udaljenost
stupanj informiranosti
subjektivna percepcija težine simptoma
osobine ličnosti
spol
Psihičke reakcije bolesnika na bolest
 Tipične psihičke reakcije bolesnika na razne bolesti:








Strah – od liječenja, boli, ishoda bolesti,
Zabrinutost – za budućnost, obitelj, posao…,
Nesposobnost – za rad,
Bespomoćnost – gubitak funkcija,
Izoliranost – sram,
Nezadovoljstvo - obavješćivanjem, odnosima, dosadom,
Bezvrijednost - zbog svih negativnih emocija,
Depresija.
 Individualne reakcije ne moraju odgovarati težini bolesti.
Skupine bolesnika osobito sklonih
zabrinutosti
 žene u dobi do 40 godina,
 bolesnici primljeni zbog pretraga,
 bolesnici sa zloćudnim tumorima, AIDS-om i
nepoznatim bolestima,
 bolesnici općenito više skloni zabrinutosti i
potištenosti.
Tipični načini ponašanja odraslih u
bolnici
 Hiperaktivnost
 Povlačenje
 Regresija
Osnovne potrebe teških bolesnika
 Potreba za ublažavanjem boli;
 Potreba za samopoštovanjem - da zadrži kontrolu;
 Potreba za pažnjom i pripadanjem - da netko bude uz
njega;
 Potreba za suosjećanjem i komunikacijom – da ga netko
razumije.
Značaj komunikacije zdravstvenih
djelatnika s bolesnicima
 Pružanje informacija o bolesti i liječenju.
Cilj: smanjivanje osjećaja bespomoćnosti i neadekvatnosti
zbog nesigurnosti i nedostatnog znanja o bolesti.
 Pružanje emocionalne podrške.
Cilj: smanjivanje osjećaja otuđenosti, anksioznosti,
izoliranosti, bespomoćnosti, poticanje bolesnikove
odgovornosti.
Razlozi nedovoljne komunikacije
zdravstvenih djelatnika s bolesnicima
 Nema puno vremena za razgovor;
 Razgovor predstavlja veliko emocionalno opterećenje;
 Zdravstveni djelatnici nemaju dovoljno znanja i vještina za
komunikaciju s bolesnicima;
 Zdravstveni djelatnici izbjegavaju sukob uloga: afektivna
neutralnost naspram empatiji.
Pristup stručnih osoba
 Stručne osobe mogu olakšati prilagodbu bolesnika na bolest ;
 Primjenom načela terapijske komunikacije:
•
•
•
•
•
•
pružanjem razumljivih informacija,
pokazivanjem empatije,
slušanjem i poticanjem govorenja,
uvažavanjem bolesnikovih potreba kao osobe,
educiranjem bolesnika i obitelji,
prepoznavanjem i tretiranjem depresije.
 Postiže se najbolji pristup i suradnja bolesnika.
Psihološki tretmani tegoba
 Preporuka: istražiti u kojoj se mjeri tretmanom socijalnih i
psihičkih tegoba bolesnika mogu ublažiti tjelesne tegobe.
 Npr. - stres – potvrđeni čimbenik u nastanku i težini mnogih
bolesti.
 Ispitati mogu li tretmani stresa ili depresije smanjiti
učestalost i težinu tjelesnih simptoma.
Ostali tretmani…
 Program kontrole stresa – pomaže boljem načinu
suočavanja;
 Poticanje uključivanja u grupe podrške;
 Vježbe relaksacije;
 Poticanje socijalne aktivnosti;
 Usmjeravanje u slobodne aktivnosti;
 Interakcije s obitelji, prijateljima.
Kako komunicirati s teškim
bolesnikom?

Kada razgovarati s bolesnikom?
Uvijek kad bolesnik ima potrebu razgovarati.

Tko treba razgovarati s bolesnikom?
Svi stručni djelatnici, ali svaki iz svojeg područja stručnosti.

Što treba reći bolesniku?
Udovoljiti temeljnim potrebama bolesnika.
Već samo slušanje pruža bolesniku emocionalno olakšanje!
Prepreke uspješnoj komunikaciji








kritiziranje
moraliziranje
ismijavanje
držanje lekcija
prijetnje
distanciranje
nedostatak vještina
strah od emocionalne bliskosti
Postupak predoperativne pripreme
 Obavijesti o predstojećem zahvatu, medicinskim
postupcima i razlozima;
 Opis postoperativnih bolova, lokacije, intenziteta,
trajanja i načina suzbijanja;
 Pružanje emocionalne podrške;
 Uvježbavanje tehnika opuštanja;
 Upućivanje u tehnike suočavanja sa stresom.
***primjer: IP obrazac
Učinci predoperativne pripreme
 Na raspoloženje i ponašanje bolesnika,
 Na bol i uzimanje lijekova (analgetika i sedativa),
 Na duljinu boravka u bolnici odn. brzinu oporavka
(npr. komplikacije...),
 Na pridržavanje uputa i savjeta,
 Na brzinu povratka na posao.
Značaj obitelji za bolesnika
 Obitelj – glavni izvor socijalne podrške.
 Socijalna podrška:
 ublažava djelovanje stresa, psihološki i fiziološki,
 važna i za psihičko i za tjelesno zdravlje.
 Neki su članovi obitelji bolji u pružanju praktične podrške, a
neki emocionalne.
Komunikacija s obitelji bolesnika
 Utvrditi tko su izvori socijalne podrške bolesniku unutar obitelji.
Neka bolesnik imenuje osobe s čijom pomoći računa.
 Procijeniti vjerovanja obitelji koja mogu utjecati na bolesnikov
odnos prema bolesti i liječenju.
Bolest - kazna za ponašanje (AIDS); liječenje - opasno, nepotrebno (tata je
umro od zračenja; jest ću puno češnjaka).
 Utvrditi postupanje s povjerljivim podacima unutar i van obitelji.
Pitajte bolesnika kome od obitelji davati informacije; ako obitelj pita uputite ih da razgovaraju s bolesnikom.
Reakcije obitelji na bolest kao
komunikacijska prepreka
 Ako obitelj negira bolest, neće poticati osobu da se liječi –
npr. starijeg oca s tremorom (dob/Parkinson).
 Obitelj može vjerovati da se svi problemi mogu izliječiti –
ne vjeruju da se dijete neće probuditi iz kome.
 Sami rješavaju problem pa pogrešno savjetuju bolesnika –
čašica rakije za glavobolju.
Kako komunicirati s obitelji?
 Primijeniti vještinu i strpljivost.
 Provjeriti razumiju li situaciju i ciljeve liječenja.
 Ne umanjiti povjerenje i kompetenciju članova obitelji kad im
se daju savjeti.
 Ne treba očekivati da odmah prihvate sva objašnjenja – za to
je potrebno vremena, a često i dosta ponavljanja.
Timski pristup
 Za optimalne rezultate - nužan multidisciplinarni timski
pristup bolesniku.
 Cilj: predvidjeti, uočiti i spriječiti negativne psihičke reakcije
bolesnika i postići oporavak.
 Istraživanjima utvrđeno:
medicinski tretmani + psihološki tretman =
a) brži i bolji oporavak,
b) sprječava negativne psihičke reakcije bolesnika.