Transcript Kolegij: Poslovne finansije

Tema: Donošenje odluka o finansiranju
Teorijski
Pretpostavke za odlučivanje o
izvorima finansiranja
Dugoročne izvore finansiranja:
Akcije
Obveznice
Dugoročni zajmovi
Lizing
Kratkoročne izvore finansiranja:
Spontane
Kratkoročne zajmove
Praktično
Sedam seminarskih radova:
Akcija - karakteristike, vrste, itd.
Obveznice - karakteristike, vrste,
itd.
Dugoročni zajmovi - karakteristike,
vrste, itd.
Lizing - karakteristike, vrste, itd.
Spontani karatkoročni izvori
finansiranja
Kratkoročni zajmovi karakteristike, vrste, itd.
Faktoring i fortfejting
Iz sopstvenih ili pozajmljenih izvora
Od čega zavisi
usvojene politike finansiranja,
finansijskog položaja preduzeća,
ciljne odnosno željene strukture kapitala,
stava menadžmenta prema promjenama u držanju
kontrolnog paketa akcija u preduzeću i
dodatnih ograničenja kod donošenja menadžerskih
odluka.
Koliko kapitala pribaviti iz pozajmljenih izvora,
Da li reinvestirati dobiti,
Po kom osnovu jačati sopstveni kapital, ili pak
isplatiti dividende, te ako će se isplatiti po kojoj
stopi,
Da li kapital pribaviti na tržištu vrijednosnih
papira ili putem banaka,
Da li kapital pribaviti na dugi ili kratki rok,
Da li emitovati vlasničke ili povjerilačke
(dužničke) vrijednosne papire,
Koju vrstu vrijednosnih papira emitovati i kada.
Dugoročni, vlasnički
Bez dospijeća
Obične i preferencijalne:
upravljanje,
dividenda i
rizik.
Nominalna
Knjigovodstvena
Tržišna
Dugoročni, dužnički
Motivi za izdavanje:
duži rokovi dospijeća nego kod bankarskih kredita,
nema promjene vlasničke strukture i
niža je cijena (trošak) nego u slučaju emitovanja akcija.
Po kojoj cijeni ćete prodati obveznicu?
Imanentna cijena obveznice
Kamata se isplaćuje godišnje ili češće
Budžetski
deficit
Prema emitentu:
Državne
Druge
U različitim valutama –
konvertibilne, povoljan
Prema roku dospijeća
poreski tretman!
Prema porijeklu – zemlja u kojoj se vrši emisija:
Inostrane
Evroobveznice – istovremeno se mogu prodavati u više
zemalja.
Prema osiguranju obaveza:
Neosigurane
Osigurane (nekretninama = hipotekarne, drugim HoV =
kolateralne, opremom)
Prema starosti duga – kada imamo više emisija.
Prema načinu plaćanja kamata:
Diskontovane (bez kupona)
Sa kuponima
Konsoli – nemaju fiksan rok dospijeća.
Prema vrsti kamatne stope
Nastale na osnovama tradicije korišćenja
klasičnih hipotekarnih zajmova.
Hipotekarne obveznice su “stvorile” banke da bi
riješile problem nelikvidnosti plasiranih
hipotekarnih zajmova (“zarobljena” velika
sredstva).
 pojedini krediti sa istim faktičkim dospijećem, vrstom
nekretnine i kamatnom stopom  prepakovani
(“udruženi”) u tzv. PUL.
 Na osnovu PULa emitovane obveznice  pojedini zajmovi
iz pula su obezbjeđenje za izvršenje obaveza iz izdatih
obveznica  znači obveznica je zasnovana na bazi
hipoteke (mortgage backed securities).
 Kupci obveznica postaju faktički vlasnici nekretnina.
 Banka emisijom obveznica “vraća” u tok novac koji je
vezan plasiranjem hipotekarnog zajma.
 Banka prilivima od anuiteta zajmova plaća obaveze po
osnovu emitovanih obveznica.
 Ako klijent ne vraća zajam, banka uzima nekretninu i
prodaje je  odatle plaća obaveze iz emitovanih
obveznica.
Nisu samo izvor finansiranja nego i način za
plasman suficita novčanih sredstava!
Oprez: razmak dospijeća kao izvor rizika!
Prednosti:
Kapital se prikuplja iz više izvora  lakše
Troškovi finansiranja ograničeni  ne učestvuju u
raspodjeli dobiti
Troškovi emitovanja ograničeni i niži od emitovanja akcija
Poreski štit.
Nedostaci:
Fiksna obaveza za emitenta  likvidacija usljed
neizvršavanja
Povećanje finansijskog leveridža  povećanje cijene
kapitala (više duga = rast rizika)
Veliki iznos na raspolaganju na dan dospijeća za isplatu
glavnice
Dugoročne prirode  veći rizik
Strožiji uslovi emisije.
U pogledu rizika: vlasnici obveznica imaju manji
rizik u odnosu na vlasnike akcija.
U pogledu prihoda: vlasnici obveznica imaju fiksan
prihod, koji je nešto viši od prihoda koji bi imali da
investiraju u državne vrijednosne papire.
U pogledu kontrole nad preduzećem: za razliku od
vlasnika akcija, vlasnici obveznica nemaju pravo
glasa i kontrole nad poslovanjem firme. To pravo
stiču samo u određenim slučajevima, kada emitent
ne izvršava svoje obaveze i kada je to predviđeno
ugovorom o kreditu.
Period
Svrha i garancija
Najčešće vrste:
Investicioni grediti (pojam grace perioda i
interkalarnih kamata)
Hipotekarni (pojam intabulacije)
Posao u kome se jedna strana obavezuje da
preda (ustupi) drugoj strani predmet lizinga na
korištenje za određeni vremenski period, dok se
druga strana obavezuje da u tom periodu plaća
određenu naknadu.
Privlačan za mala i srednja preduzeća.
Vrste  operativni i finansijski
Kratkoročna operacija  period najma je kraći
od vijeka trajanja sredstva
Obično je proizvođač sredstva i davalac lizinga.
Pravo svojine se ne prenosi na korisnika.
Rizike i obaveze snosi davalac.
Može se otkazati u bilo koje doba.
Full-pay-out lizing
Trilateralana transakcija
Glavne prednosti: procenat finansiranja
opreme, nedostatak kolaterala za zajam,
poresko priznati rashod.
Glavni nedostatak: cijena.
Dospijevaju u roku od 1 godine
Vrste prema (ne)osiguranosti
Spontani izvori
Ugovorni izvori
Kratkoročni poslovni dugovi i spontani dugovi.
Važnost procjene boniteta dobavljača.
Finansijski aspekt popusta koje dobavljači nude
za prijevremeno plaćanje.
Pitanje obima neto obrtnog kapitala  što
manji (potraživanja finansiramo kratkoročnim
poslovnim obavezama).
Neosigurani – odobravaju se na temelju
kreditnog boniteta preduzeća:
Kontokorentni krediti (prekoračenje na računu)
Revolving kredit
Osigurani – odobravaju se na temelju
pokrića:
Lombardni kredit – zalog vrijednosnih papira,
potraživanja ili zaliha
Faktoring – preuzimanje potraživanja od kupca
od strane trećeg lica (faktora) i plaćanje
odmah, naravno uz naknadu:
Avansno finansiranje (faktor zadržava određenu
sumu kao granciju za pritužbe kupca na kvalitet)
Diskontno finansiranje (faktor uplaćuje dogovoreni
iznos)