Transcript iii god fp- finansije i finansijska trzista ii

II Akcionarska ekonomija
Doc dr Milena Žižić
Akcije
• Finansijsko tržište predstavlja organizovan prostor gdje se na
određenom mjestu, u određenom vremenu i pod jasno
definisanim pravilima susreću ponuda i tražnja, kao osnovni
elementi svakog tržišta.
• Finansijski sistem jedne zemlje predstavlja skup tržišta,
institucija, zakona, propisa i tehnika pomoću kojih se trguje
finasijskim instrumentima, određuje cijena finansijskim
instrumentima i pružaju druge finasijske usluge.
• Finansijska tržišta obveznica i akcija su bitna kod usmjeravanja
finansijskih sredstava od onih koji ne znaju da ih produktivno
uposle ka onima koji to znaju, što dovodi do više ekonomske
efikasnosti. Aktivnosti na ovim tržištima imaju direktan učinak na
bogatstvo pojedinca, preduzeća i ponašanja potrošača, kao i na
ukupan rezultat cijele privrede.
• Akcije predstavljaju dugoročne hartije od vrijednosti kojima se potvrđuje da
je njihov imalac unio odgovarajući ulog u osnovnu glavnicu a.d., kao i da ima
određena prava u tom društvu.
• Akcije treba da imaocu osiguraju trajan prihod u vidu dividende.
• One predstavljaju masovne hartije od vrijednosti.
• Akcije su hartije od vrijednosti sa promjenljivim prihodom, jer se dividenda
isplaćuje u zavisnosti od visine čiste dobiti a.d.
Svaka akcija se sastoji iz dva dijela, a to su plašt akcije i kuponski tabak.
• Prvi dio sadrži osnovne podatke o samoj akciji: oznaku da je ta hartija od
vrijednosti akcija i koja je vrsta akcije, naziv i sjedište akcionarskog društva emitenta, naziv i sjedište kupca ili pak, oznaku na koga akcija glasi, iznos na
koji glasi akcija (nominalnu vrijednost akcije), broj akcija i ukupan obim
emisije, prava iz akcije, mjesto i datum izdavanja, oznaku serije i kontrolni
broj akcije, redoslijed emisije, faksimil potpisa ovlašćenog lica i pečat
emitenta.
• Kuponski tabak sadrži osnovne podatke o isplati dividende: redni broj
kupona za naplatu dividende, broj akcije po kojoj se dividenda isplaćuje,
naziv akcionarskog društva – emitenta, godinu u kojoj se dividenda
isplaćuje, faksimil ovlašćenog lica i pečat emitenta.
• Karakteristike akcija su:
 Akcije izdaju akcionarska društva, i to tek nakon upisa akcionarskog
društva u sudski registar. Akcije mogu izdati i preduzeća, banke,
organizacije za osiguranje i druge finansijke organizacije.
Svaka akcija reprezentuje jedan dio kapitala društva, odnosno ulog
koji je imalac unio u osnovnu glavnicu.
 Akcije ne daju vlasniku da posjeduje pravo nad uplaćenim sredstvima,
već ta sredstva postaju u času uplate vlasništvo društva.
 Dakle, imalac stiče određena prava, ali on može raspolagati slobodno
samo sa akcijama.
 Akcije daju akcionaru određena prava. Bez obzira na vrstu akcije,
akcionar uvijek ima pravo na dividendu i na dio likvidacione ili stečajne
mase, koja preostane kada su podmireni povjerioci društva.
 Ta prava su obligaciono-pravnog karaktera, a ako akcionar ima pravo
na upravljanje društvom onda su u pitanju akcije sa pravom učešća.
 Akcije su nedjeljive. Akcionar ne može prava koja proizilaze iz akcije
da podjeli na dva ili više lica. U slučaju ako postoji više od jednog
vlasnika akcije, vlasnici čine u a.d. jednog akcionara. U knjigu akcija se
upisuje ime zajedničkog punomoćnika.
Nominalna vrijednost akcije je njena prva procjenjena
i planirana vrijednost sa kojom se akcija prvi put emituje
na tržište.
Prometna vrijednost akcije može biti različita od njene
nominalne vrijednosti; može biti jednaka, iznad ili ispod
nominalne vrijednosti akcije.
 Nominalna vrijednost se može mijenjati kod narednih
emisija akcija, što zavisi od prometne vrijednosti akcija.
 O promjeni nominalne vrijednosti odlučuju preduzeće,
reprodukciona banka i novčana berza akcija. Nominalna
vrijednost akcija se utvrđuje na osnovu kapitala
preduzeća i poređenjem jedinične vrijednosti akcije iste
ili slične djelatonosti na domaćem ili stranom tržištu.
Polazni broj akcija se utvrđuje podjelom planiranog
osnivačkog kapitala sa utvrđenom nominalnom
vrijednosti. Prodaja prve emisije akcija može biti najviše
do 50% vrijednosti osnivačkog kapitala.
• Bruto profit preduzeća predstavlja razliku između
ukupnog prihoda i troškova, a neto profit se dobija
kada se od bruto profita odbiju obaveze prema državi.
• Krajnji poslovni cilj preduzeća je stvaranje što većeg neto
profita po jednom zaposlenom, po jedinici proizvoda, po
jedinici snage proizvodne opreme ili po jedinici izgrađenog
građevinskog prostora preduzeća .
• Dividenda je udio jedne akcije u neto profitu
preduzeća.
• Ona je određena putem novčane berze akcija, na osnovu
bilansa preduzeća, izveštaja reprodukcione banke i ocjene
boniteta preduzeća. One se isplaćuju jedanput godišnje,
na osnovu stanja bilansa akcija.
• Redovne ili obične akcije su pismene isprave o trajno uloženim
sedstvima u osnovni kapital akcionarskih društva i označavaju
vlasništvo nad dijelom .A.D. Akcionari imaju određena prava:
1. Pravo na upravljanje pošto snose rizik poslovanja, i najviše su
zainteresovani za ostvarivanje neto dobitka jer odatle naplaćuju
dividendu za razliku od vlasnika prioritetnih akcija i obveznika koji
dobijaju fiksni prinos u obliku povlašćene dividende, tj. kamate.
Vodeću ulogu imaju oni koji posjeduju veliki kontrolni paket
akcija, u praksi se često akcionari udržuju štiteći svoje interese.
2. Pravo na dividendu- tj. dio ostvarene dobiti. Isplata dividende
nije zagarantovana ako preduzeće posluje sa gubitkom ili zbog
svog razvoja odluci da zadrži cjelokupni dobitak. Prednost pri
isplati imaju vlasnici prioritetnih akcija.
3. Na isplatu dijela likvidacione mase- u slučaju likvidacije
preduzeća, a posle povjerioca vlasnika obveznica i povlašćenih
akcija, u koliko preostane sredstava srazmjerno nominalnoj
vrijednosti akcija koje posjeduju.
• Osnovni cilj emisije redovnih akcija je prikupljanje trajnog kapitala za
finansiranje osnivanje i razvoja preduzeća. Najkvalitetniji izvor pošto je
trajno raspoloživ i nikome se ne vraća. Prodajom redovnih akcija
preduzeće povećava osnovni kapital u pasivi, čime se povećava
stepen samofinansiranja i smanjuje stepen zaduženosti, pod uslovom
da se ne poveća pozajmljeni kapital.
• Veći osnovni kapital znači i veće garancije kreditorima, da će im
pozajmljena sredstva biti vraćena makar iz stečajne mase.
 Prodaja redovnih akcija za gotovinu povećava u aktivi
protivvrijednost akcija kao i osnovni akcijski kapital u pasivi čime
se povećava likvidna imovina i solventnost preduzeća, što traje
sve dok se prikupljena novčana sredstva ne ulože u namjene zbog
kojih je izvršena emisija akcija. Važno je da se akcije emituju samo
onda kada postoji mogućnost za profitabilna ulaganja jer u suprotnom
dovodi do pada prihoda akcija kao i tržišne vrijednosti akcija.
 Motivacija za potencijalne akcionare: dividenda, likvidnost ovih
HOV posebno ako se kotiraju na berzi pa se mogu lako prodati,
organičena odgovornost za dugove AD samo do iznosa kapitala
koji su uložili.
FINANSIRANJE EMISIJOM PRIORITETNIH AKCIJA
• Prioritetne akcije donose prinos u visini fiksne dividende koja je unaprijed
ugovorena za razliku od redovnih koja zavisi od visine ostvarenog neto
dobitka.
• Vlasnici prioritetnih imaju prednost pri isplati dividendi. Mogu biti kumulativne
prioritetne akcije u slučaju da preduzeće neke godine ne isplati dividende iz
nekog razloga, kumulaciju kao obavezu preduzeća prema tim akcionarima i
obezbjeđuje pravo isplate dividendi preostalog neto dobitka.
• Mogu biti participativne kada svojim vlasnicima daju pravo da pored fiksne
naplate i dio promjenljive dividende, tj. učestvuju u raspodjeli preostalog neto
dobitka. Daju prvenstvo pri isplati ostatka likvidacione mase, ali ne i u odnosu
na potraživanja vlasnika obveznica.
• Sličnosti- Prioritetne akcije i obveznice vlasnicima daju pravo naplate,
određen prinos u vidu dividende, odnosno kamate u ugovorenim
rokovima a taj prihod je ograničen do fiksnog prihoda i nemaju pravo na
upravljanje preduzećem, a mogu ga dobiti ako postoji mogucnost
zamjene ovih HOV za redovne akcije.
• Emisija akcija preduzeću donosi novčano primanje ali i određene troškove a te
troškove čine: početni Troškovi- koji predhode isplati dividendi kao sto su
Troškovi izrade elaborata, štampanja akcija, prognoze, propaganda, provizije
posrednika i sl.
• Što se tiče dividende u obračunskom smislu ona nije trošak jer se ne
pojavljuje kao rashod pri obračunu fin. rezultata kao što su kamate ona se
isplaćuje iz neto dobitka sto za preduzeće predstavlja izdatak.
PODTIPOVI AKCIJA
• a) Debenturne akcije = slične su dugoročnim neobezbijeđenim obveznicama.
• Nose veću sigurnost, fiksnu kamatu i veća prava u slučaju slabijeg poslovanja
• b) Kumulativne preferencijalne akcije = neisplaćena dividenda kumulira se
tokom vremena i mora se isplatiti prije nego što se isplati dividenda vlasnicima
običnih akcija - nekumulativne = neisplaćena dividenda se ne kumulira.
• c) Zamjenljive preferencijalne akcije (konvertibilne prioritetne akcije) =
pravo konverzije u obične akcije ili neke druge hartije od vrijednosti
(obveznice), kao i izmedu različitih klasa akcija. Skoro 40% novoemitovanih
preferencijalnih akcija sadrži odredbe o pravu zamjene za druge HoV. Obično
sadrže varante tj. dugoročne opcije koje daju pravo investitoru da kupi
određen broj običnih akcija po utvrdenoj cijeni u bilo kom momentu prije isteka
utvrđenog roka (cijena varanta raste kada cijena akcija raste).
• d) Participativne akcije = učestvovanje u dobiti sa vlasnicima običnih akcija:
prvo dobijaju dividendu po fiksnoj stopi, potom firma isplaćuje dividendu
vlasnicima običnih akcija do visine preferencijalne dividende, a preostali višak
profita se dijeli između vlasnika preferencijalnih i vlasnika običnih akcija.
• I obične i preferencijalne akcije mogu imati više klasa (npr. A i B).
AKCIONARSKI KAPITAL
• Osnovni elementi akcionarskog kapitala su:
• 1. Nominalna vrijednost emitovanih akcija;
• 2. Kapitalni višak;
• 3. Akumulisani profit.
• Svaka akcija ima neku nominalnu vrijednost – vrijednost po kojoj se registruje u
knjigovodstvu firme,ali kod akcija nominalna vrijednost nije uvijek jednaka
knjigovodstvenoj (kao što to jeste slučaj kod obveznica!).
• Ukupna nominalna vrijednost emitovanih akcija se dobija množenjem broja
emitovanih akcija i nominalne vrijednosti jedne akcije.
• Npr. 1€ x 100 000 akcija = 100 000 €
• U razvijenim zemljama postoje i slučajevi da preduzeće emituje akcije bez
nominalne vrijednosti (da bi spriječile vlasnike da se isuviše vežu za tu
vrijednost) - te akcije se u knjigovodstvu evidentiraju po prodajnoj cijeni koja se
uzima za njihovu nominalnu vrijednost.
• Kvotne akcije glase na određeni udio u kapitalu društva.
• U razvijenim zemljama preduzeća rijetko prodaju svoje
akcije po nominalnoj vrijednosti – to rade samo u
početnim fazama razvoja, a kasnije se trude da ih
prodaju po višoj cijeni i da ostvare kapitalni višak.
• Npr. preduzeće iz prethodnog primjera emituje još 50
000 akcija ali uspije da ih proda po 10€ svaku.
• Kapitalni višak:
• 1. Nominalna vrijednost akcija 1€ x 150 000 = 150 000 €
• 2. Kapitalni višak ( 10€ - 1€ = 9 €) 9€ x 50 000 = 450 000
€
• Ukupna vrijednost akcionarskog kapitala = 600 000 €
• Cijena jedne akcije 600 000€/150 000 = 4 €
Akumulisani profit
• Imaju ga preduzeća koja uspješno posluju i to je najjeftiniji način
finansiranja. To je dio čistog profita koji firma ne isplaćuje vlasnicima akcija
kroz dividendu.
• Ako pretpostavimo da se tokom godina akumulirao jedan milion eura
bilans stanja izgleda ovako:
• 1. Nominalna vrijednost akcija 1€ x 150 000 = 150 000 €
• 2. Kapitalni višak (10€ - 1€ = 9 €) - 9€ x 50 000 = 450 000 €
• 3. Akumulisani profit - 1 000 000 €
• Ukupna vrijednost akcionarskog kapitala = 1 600 000€
• Cijena jedne akcije 1 600 000€/150 000 = 10,66€
• To znači da vlasnici gube dividendu, ali to obično donosi akcionarima
korist po osnovu kapitalnog viška (postoji vremenski gap!)
• Dakle, zbir nominalne vrijednosti akcija, kapitalnog viška i akumulisanog
profita daju knjigovodstvenu vrijednost akcionarskog kapitala.
Knjigovodstvena vrijednost jedne akcije dobija se kada ovaj iznos
podjelimo sa brojem emitovanih akcija (u primjeru 10,66€).
REALNA VRIJEDNOST AKCIJE
• Realna vrijednost akcija, koja se još naziva i unutrašnjom
vrijednošću akcija, je od izuzetnog značaja za investitore prilikom
donošenja odluka o tome da li i u koje akcije da investiraju.
• Naime, ukoliko je tržišna vrijednost akcije niža od njene prave
(realne) vrijednosti on će se odlučiti da kupi te akcije.
• Realna vrijednost izračunava se DISKONTOVANJEM.
•
•
•
•
Gdje je:
P – tržišna vrijednost akcije
Div – očekivana dividenda
r - diskontna stopa
• Jednostavnije: cijena akcije = dividenda/stopa kapitalizacije
• Stopa kapitalizacije je diskontna stopa
CIJENA AKCIJE
•
Nivo cijena akcija na finansijskom tržištu govori o kvalitetu poslovanja, efektivnosti i
efikasnom upravljanju firmom.
•
Tri osnovne kategorije cijena:
•
1. Nominalna vrijednost akcija – cijena po kojoj se akcije vode u knjigovodstvu firme.
Treba zapamtiti da je nominalna vrijednost osnov za izračunavanje dividende, kao i
osnov za obračun u slučaju likvidacije/stečaja preduzeća. Nominalna vrijednost je
upisana na plaštu (blanketu akcije).
•
2. Knjigovodstvena cijena = ukupna knjigovodstvena vrijednost/broj emitovanih akcija.
Knjigovodstvena vrijednost akcije predstavlja čistu imovinu društva (trajne izvore
sredstava) lociranu na pojedinačnu akciju.
•
3. Tržišna cijena = formira se na sekundarnim tržištima akcija, podložna je čestim
fluktuacijama i mijenja se, u pogledu nekih kompanija i u toku nekoliko minuta (zapamtite
da je najbrže FOREX tj. devizno tržište gdje su ponekad bitne i sekunde). Trgovanje na
berzanskom a naročito OTC tržištu (vanberzansko) ponekad liči na igre na sreću, a
ponekad na pravu umjetnost...
•
Osnovno pitanje je kako predvidjeti cijenu akcija?! Tržišna vrijednost akcije je
rezultat odnosa ponude i tražnje na tržištu kapitala, odnosno to je cijena po kojoj se
akcije prodaju na sekundarnom tržištu.
S obzirom da djelovanje ponude i tražnje i formiranje tržišne cijene
akcije u krajnjoj liniji svodi tržišnu vrijednost na njenu unutrašnju
vrijednost, valorizaciju akcije posmatramo prvenstveno kao proces
određivanja njene unutrašnje vrijednosti.
Tri osnovna modela za utvrđivanje tržišne vrijednosti akcija su:
1. Model diskontovanja dividende,
2. Model upoređivanja koeficijenata P/E,
3. Model diskontovanja gotovinskog toka.
U modelu nultog rasta tržišnu vrijednost akcije izračunali
bismo kao:
P = D/r
gdje je:
P - tržišna vrijednost akcije
D - očekivana dividenda
r - diskontna stopa.
 Ako se polazi od pretpostavke da očekivana dividenda konstantno raste u vremenskom
periodu, onda je izračunavanje vrijednosti akcije složenije i ostvaruje se primjenom modela
konstantnog, odnosno normalnog rasta koji se u literaturi naziva Gordonov model.

Ako bi se očekivalo da dividenda preduzeća prvih 10 godina natprosječno raste po stopi
od 14% godišnje, a nakon toga se ta stopa smanjuje na normalnu koja iznosi 6%
godišnje, tržišna vrijednost akcije bi se utvrdila kao:
Jednačina za utvrđivanje cijena akcije u uslovima nejednakog rasta ima sledeći oblik:
Gdje je:
gs – stopa nadpsrosječnog rasta dividende,
g – stopa normalnog rasta dividende
•
•
•
Komparativni model izračunavanja vrijednosti akcije zasniva se na korišcenju koeficijenta
P/E (Price / Earnin)
Koeficijent P/E se utvrđuje kao odnos između tržišne vrijednosti akcije i neto dobitka po
akciji.
P/E = tržišna vrijednost akcije / neto dobitak po akciji
• Govorimo o razvojnim mogućnostima firme – kao mjera za poređenje sa
drugim firmama koje mogu biti slične ili koje posluju u istoj grani
• Dakle, viši P/E govori investitorima o većim razvojnim mogućnostima firme.
Otkriva investitorima koliko novčanih jedinica (npr. dinara) moraju da ulože da
bi ostvarili jednu novčanu jedinicu zarade
• Medutim, P/E se razlikuju između grana (npr. grane sa visokom tehnologijom
imaju viši P/E). Visok P/E ne znači uvijek da je riječ o uspješnoj firmi i zato
moraju da se koriste i drugi analitički metodi, naročito finansijska analiza. P/E
može biti visok zbog visoke cijene akcija (precjenjene), kao i zbog razlicitih
računovodstvenih metoda. P/E je u svijetu najveći za japanske firme (50-70)
• Popularna investiciona strategija je i sledeća: investitor će se oprijedeliti za
akciju koja ima niži koeficijent P/E ako posmatra akcije iste rizične klase i istog
prinosa, akcija sa nižim P/E je potcijenjena.
• Model gotovinskog toka se najčešće koristi za vrednovanje ukupnog
vlasničkog kapitala preduzeća koja se finansiraju isključivo emitovanjem
običnih akcija, drugim riječima za preduzeća koja ne koriste efekat
finansijskog leveridža.
• gdje je:
• V – sadašnja vrijednost vlasničkog kapitala ,
• P –poslovni dobitak,
• r - diskontna stopa,
• p - stopa poreza na dobitak preduzeća.
Obveznice
• Obveznica je hartija od vrijednosti kojom se njen izdavalac (emitent)
obavezuje da ce licu koje je naznačeno na njoj ili donosiocu iste (u
zavisnosti da li se radi o obveznici na ime ili donosioca) isplatiti iznos
koji je naveden na njoj (nominalnu vrijednost obveznice) i platiti kamatu
za određeni vremenski period .
• Obveznica je instrument duga kojim se izdavalac obavezuje da u roku
dospijeća plati investitoru pozajmljeni iznos sa pripadajaućom
kamatom.
• Obveznica je svjedočanstvo o dugu, koriste se za finasiranje različitih
ekonomskih poduhvata. Izdavalac obveznica može biti država, jedinice
lokalne samouprave i korporacije.
• Kao funkcija preduzeća obuhvata aktivnosti preduzeća koje
se odnose na sticanje, finansiranje i upravljanje imovinom,
preko upravljanja novčanim tokovima preduzeća.
• Polazeći od načina isplate glavnice i kamate obveznice se
mogu podjeliti :
• Jednokratno isplative (obveznice bez kupona ) obavezuju
emitenta da isplati (vrati) pozajmljeni iznos novca
investitoru na dan dospijeća, ova isplata jednaka je
nominalnoj vrijednosti obveznice uvećanoj za odgovarajući
iznos kamate. Ove obveznice se rijetko emituju.
• Višekratno isplative (sa kuponom) obavezuju emitenta
da investorima periodično isplaćuje kamate ( najmanje dva
puta godišnje ) do dana dospijeća, a nominalnu vrijednost
obveznica na dan dospijeća. Tokom trajanja zajma ne
mijenja se ugovorena kamata ni glavnica.
• Prednosti: emisija obveznica omogućuje preduzeću da
koristi i obrće ukupnu glavnicu pozajmljenog kapitala tokom
trajanja zajma.
• Troškovi kamate emitentu smanjuju dobit ali i novčane izdatke za
plaćanje poreza na dobit što nije slučaj sa dividendama koje se
isplaćuju iz neto dobitka tj. posle oporezivanja.
• Mogu se lakše prikupiti veliki iznosi potrebnog kapitala od velikog
broja malih kreditora, nego samo od jednog na primjer banke.
• Za investitore je bolje što im se glavnica vraća jednokratno a ne u
djelovima pa ne brinu o reinvestiranju, i što obveznice imaju
određeni nivo likvidnosti, mogu se lako i brzo prodati na razvijenom
fin. tržištu.
• Nedostaci: isplata kamata je obavezna i ne zavisi od gubitka ili
dobitka.
• Konačna isplata glavnice pada odjednom na dan dospijeća što
može dovesti do problema solventnosti ili izdvajenjem u poseban
fond ili novo zaduživanje.
• U stanju insolventnosti emitentu za investitora nastaju određeni
problemi oko naplate dospjelih kamata i glavnice.
• Troškovi fin. emisije obveznica zavise od ugovorene kamatne
stope troškova emisije i poreske uštede.
•
1.
2.
3.
4.
5.
6.
•
•
•
•
•
Osnovna podjela prema tipu emitenata:
državne obeznice,
obveznice lokalnih organa vlasti,
korporativne obveznice,
hipotekarne obveznice:
primarne hipotekarne,
sekundarne hipotekarne
Primarne hipotekarne obveznice = dugoročne obveznice koje su
obezbijeđene realnom imovinom, a koriste se radi izgradnje
komercijalnih objekata i finansiranja kompanija.
Glavne vrste su: opšte hipotekarne obveznice, specifične, sertifikati o
zalogu opreme. Otplaćuju se prihodom od realizacije projekta ili iz
poslovnih aktivnosti.
Sekundarne hipotekarne obveznice
a) privatni plasman = direktna kupoprodaja hipotekarnih kredita
b) javna emisija kroz sekjuritizaciju = refinansiranje kroz emisiju
hipotekarnih hartija od vrijednosti na osnovu primarnih
instrumenata (hipotekarne založnice - pfandbriefe u Njemačkoj,
mortgage backed securities USA, UK), hipotekarne uputnice (pass
through securities, participation certificate) itd...
• Prema obezbjeđenju obaveza:
1. Osigurane
2. Neosigurane.
• Prema načinu obračuna kamata:
1. obveznice sa promjenljivom kamatnom stopom (da bi se
korigovao prihod zbog veće inflacije)
2. prihodne obveznice – kamata se plaća u zavisnosti od prihoda
firme i to obično kada se pređe određeni minimalni iznos.
3. Obveznice sa dvije valute (najčešće kamata u jednoj, a glavnica
u drugoj valuti)
4. Konvertibilne obveznice: imaocima daju pravo zamjene za neke
druge HoV (obično za preferencijalne ili obične akcije firme)
5. Obveznice sa pravom prodaje njihovom emitentu (put opcija) ili
sa pravom otkupa od strane emitenta (call opcija). Npr. obveznice
se otkupljuju kada je tržišna cijena veća od otkupne cijene.
6. High yield debt – rizične ali s visokim prinosom.
• Primarna emisija obveznica
• Prvo emitovanje = prva prodaja
• Kada je najbolji trenutak za primarnu emisiju obveznica?
• Onda kada su cijene postojećih obveznica na visokom nivou i
kada je kamatna stopa relativno niska. Poželjno je, takođe, da u
istom trenutku cijene akcija ne budu na visokom nivou – ako su
cijene akcija na visokom nivou preduzeće će se radije opredjeliti
za emitovanje akcija.
• Postoje OBJEKTIVNE GRANICE do kojih firme mogu da koriste
finansiranje sredstvima duga (leverage).
• Primarna emisija obveznica se odvija na osnovu ugovora koji
veoma liči na ugovor o kreditu.
• U razvijenim zemljama kreditore, kupce obveznica, najčešće
predstavlja jedna ili više većih finansijskih institucija ili banaka
(povjerenik). Taj ugovor ima obično nekoliko stotina strana i
detaljno uređuje uslove emisije i korišćenja duga.
• Ukratko, ugovor sadrži sledeće odredbe:
•
1.Opšte odredbe– definisanje nominalne vrijednosti obveznica, broj
obveznica, visina kamante stope, način plaćanja kamate,
dospijeće.
•
2. Opis imovine koja služi kao obezbjeđenje.
•
3. Zaštitne odredbe, kojima se ograničavaju ili nameću neke
aktivnosti emitenta u cilju zaštite interesa povjerilaca:
•
a) negativne zaštitne odredbe: oganičavaju se aktivnosti koje
emitent može preduzimati kao npr. ograničavanje ili zabrana
isplate dividenti vlasnicima akcija, zabrana ustanovljavanja zaloge,
emisije novih HoV, zabrana prodaje osnovnih sredstava, zabrana
merdžera i akvizicija.
b) pozitivne zaštitne odredbe – specifične aktivnosti koje emitent
mora da preduzme kao npr. održavanje minimuma obrtnog
kapitala, periodično slanje fin. izveštaja itd.
•
4. Otplata duga – amortizacija kredita, ustanovljavanje fonda za
otplatu duga, eventualno odredbe o reotkupu...
Način emitovanja obveznica
• VISOKO STANDARDIZOVAN POSTUPAK
• a) faza donošenja odluke od poslovonih organa (ili i
saglasnost samih akcionara)
b) faza pripreme – registracioni izvještaj – registracija kod
nadzornog organa za HoV
c) faza realizacije (ako je izvještaj odobren) u određenom
roku
• JAVNA EMISIJA
• Prodaja obveznica velikom broju individualnih investitora.
Posebno značajna saradnja sa investicionim bankama koje
imaju više uloga: konsultanti, garant, potpisnik i sl.
• U razvijenim zemljama kod emisije velikih iznosa duga
umjesto jednog investicionog bankara obično se pojavljuje
sindikat potpisnika.
• PRIVATNI PLASMAN
• U razvijenim zemljama oko 50% instrumenata duga se
emituje na ovaj način.
• Prodaju se manjem, ograničenom broju investitora,
najčešće tzv. profesionalnih investitora (među njima
najznačajniji su institucionalni investitori).
• Obično se ne zahtijeva registracija emisije kod
nadležnog organa, ili je pojednostavljena. To utiče na
smanjenje troškova.
Trošak emisije
• Postoji jako veliki broj troškova emisije počev od registracije,
pravnih savjeta, provizija investicionih bankara (posebne
provizije potpisnicima, dilerima, agentima), troškovi
štampanja HoV ili dematerijalizovanog izdanja, troškovi
distribucije, marketinga i sl.
• Efekat ekonomije obima – troškovi emisije su proporcionalno
veći pri emisiji HoV manje vrijednosti, tj. smanjuju se sa
povećanjem emisije.
• Međutim, u razvijenim zemljama troškovi primarne emisije
instrumenata duga manji su od troškova primarne emisije
akcija (najveći su troškovi emisije običnih akcija, nešto manje
preferencijalnih akcija).
• Tako je 90ih trošak emisije u USA za obim emisije od 500
000 do 1 000 000 $ iznosio oko 12% od ukupne emisije
obveznica, 14.5% od ukupne emisije preferencijalnih akcija i
cak 23.7% od ukupne emisije obicnih akcija (tj. skoro ¼
emisije su samo troškovi emisije akcija).
Određivanje cijena obveznica
• Nominalna vrijednost obveznica jeste ona vrijednost koja je
naznačena na samoj obveznici i koja će se isplatiti u njenom
roku dospijeća.
• Nominalna vrijednost obveznica X ,broj emitovanih
obveznica = iznos duga koji emitent koristi
• Knjigovodstvena vrijednost obveznice jednaka je njenoj
nominalnoj vrijednosti i po njoj se obveznica evidentira u
knjigovodstvu preduzeća emitenta!
• Tržišna vrijednost obveznice zavisi od kamatne stope koju
ta obveznica donosi kupcu, ostalih investicionih mogućnosti
kao i kupčevog uvjerenja da će emitent biti u mogućnosti da
isplaćuje obaveze koje preuzima emitovanjem obveznica (da
isplaćuje kamate kao i glavnicu).
• Teoretski tržišna vrijednost obveznica se dobija kao
zbir sadašnje vrijednosti kamata koje će se
isplaćivati kupcu do roka dospijeća obveznice i
sadašnje vrijednosti glavnice koja će se isplatiti po
isteku perioda na koji je obveznica emitovana.
• Iskazano u vidu formule:
• Gdje je:
P – tržišna vrijednost obveznica,
I – kamata koja se isplaćuje godišnje – vrijednost
kamatnog kupona,
N – nominlna vrijednost obveznica.
r– preovladujuća tržišna kamatna stopa –tržišna
stopa kapitalizacije,
n – broj godina do dospijeća obveznice.
• Tržišna vrijednost obveznica se dobija kao zbir sadašnje
vrijednosti kamata koje će se isplaćivati kupcu do isteka roka.
• Formula je drugačija ukoliko se kamata plaća više puta u toku godine.
Tržišna vrijednost je procenat nominalne vrijednosti obveznice.
• Npr. ako je nominalna vrijednost obveznice 1 000 eura, a u
finansijskim izveštajima sa berze piše da je cijena obveznice 98 –
stvarna vrijednost je 98% nominalne vrijednosti, tj. 980 eura.
Tržišna cijena se formira na sekundarnom tržištu obveznica.
Tržišna cijena se određuje prema sadašnjoj vrijednosti budućih
prinosa obveznica – diskontovanje budućih prinosa (za diskontnu
stopu se najčešće uzima kamatna stopa).
• Diskontovanje se vrši u zavisnosti od tipa obveznice (sa diskontom,
sa kuponom).
Do raskoraka između nominalne i tržišne vrijednosti dolazi upravo
zbog ponude i tražnje na sekundarnom tržištu.
Važan je i odnos između kamatne stope i vrijednosti obveznica:
zapamtite, cijena obveznica i visina kamatne stope obrnuto su
srazmjerne!
• Prinos po dospijeću – Ytm (yield to maturity)
• U analizi vrijednosti obveznica koristimo nekoliko kamatnih stopa: stopa kupona
ili nominalna kamatna stopa (– Coupon rate).
• Pored toga Yield = stopa tekućeg prinosa kao odnos nominalne kamatne stope i
tekuće kupovne cijene.
• Prinos po dospijeću je tržišna kamatna stopa, prihod koji će vlasnici obveznica
ostvariti od momenta kupovine obveznice po tržišnoj cijeni pa do momenta
njenog dospijeca.
• Drugim rječima, diskontna stopa kojom se izjednačavaju sadašnje vrijednosti
očekivanih budućih prihoda od obveznica sa tekućom tržišnom cijenom.
• Ytm pokazuje KOLIKO INVESTITOR MOŽE DA ZARADI DRŽANJEM
OBVEZNICE, od momenta kupovine po tržišnoj cijeni, do momenta dospijeća.
Ako je nominalna vrijednost obveznice veća od tržišne vrijednosti – obveznice se
prodaju uz diskont.
• Obrnuto, ako je tržišna cijena veća od nominalne vrijednosti – obveznice se
prodaju uz premiju.
Savremena finansijska teorija poznaje mnogo teorema o kretanjima cijena
obveznica....
Standard za mjerenje kvaliteta obveznica je i rejting. Vodeće rejting kompanije
su Standard & Poor, Moody’s i Fitch.
Imaju različita ali u suštini slična rangiranja obveznica prema sledećim
kvalitetima:
1. vrlo visok kvalitet (AAA, AA, Aa),
2. visok kvalitet (A BB, Baa, Ba),
3.špekulativne (BB B Ba B CCC Caa),
4. vrlo slabe (CC C CA) i default (D).
Ispod BBB i Baa = junk obveznice.
Rejting se koristi i za druge finansijske instrumente, menadžment rizika pa čak
i rejting zemalja,rejting banaka.
Ostale hartije od vrijednosti
• - komercijalni zapisi emituju ostala pravna lica koja po
zakonu ne mogu da emituju blagajnički zapis.
• Kao HoV mogu biti na ime,donosioca i po naredbi.
• Odlukom o emisiji komercijalnog zapisa utvrđuju se:
1.Ukupan iznos i nominalna vrijednost na koju se
emituje zapis,
2.Zamjena za koju se emituje zapis,
3.Način emitovanja zapisa,
4.Visina i način obračunavanja kamate,
5.Rokovi dospijeća za naplatu.
• Komercijalni zapis sadrži sledeće elemente:
1.Oznaku da se radi o komercijalnom zapisu,
2.Firmu,odnosno naziv i sjedište emitenta,
3.Firmu,odnosno naziv i sjedište kupca,
4.Nominalnu vrijednost na koju blagajnički zapis glasi,
5.Visinu kamatne stope,
6.Rok plaćanja nominalne vrijednosti,
7.Mjesto i datum emitovanja,
8.Oznaku serije sa kontrolnim brojem.
9.Posebna prava iz zapisa,
10.Faksimil potpisa ovlašćenog lica emitenta i pečat
emitenta.
• Blagajnički zapisi su slični kratkoročnom prikupljanju
sredstava pomoću štednih knjižica.
• Moraju sadržavati sledeće osnovne elemente :
1.Oznaku da je blagajnički zapis
2.Firmu,odnosno naziv i sjedište izdavaoca,
3.Firmu,odnosno sjedište i naziv upisnika blagajničkog
zapisa
4.Novčani iznos na koji blagajnički zapis glasi
5.Visinu kamatne stope
6.Rok otplaćivanja kamate i glavnice
7.Mjesto i datum izdavanja
8.Serijski broj sa kontrolnim brojem blagajničkog zapisa
9.Prava imaoca blagajničkog zapisa
10.Faksimil potpisa ovlašćenog lica bez izdavaoca
blagajničkog zapisa
• Certifikat je pismeni instrument kojim se njegov
izdavalac obavezuje da će vlasniku certifikata isplatiti
iznos deponovanih sredstava sa pripadajućom kamatom
u roku predviđenom ugovorom o deponovanju sredstava
sa rokom dužim od godinu dana ,na osnovu koga je
certifikat emitovan.
• Budući da spada u grupu strogo formalnih HoV ,certifikat
o depozitu mora sadržati sledeće u zakonu propisane
elemente:
1.Oznaku da je certifikat,
2.Naziv i sjedište emitenta,
3.Firmu odnosno naziv i sjedišta deponenta,
4.Nominalnu vrijednost certifikata,
5.Rok na koji su sredstva deponovana,
6.Visinu i način obračunavanja i plaćanja kamatate,
•
•
•
•
7. Datum i mjesto izdavanja,
8.Oznaku serije sa kontrolnim brojem,
9.Posebna prava iz certifikata,
10. Faksimil potpisa ovlašćenog lica emitenta i pečat
emitenta.
Mjenica je HoV po naredbi na osnovu zakona na koju se
primjenjuju opšta pravila o svim HoV po naredbi.
• Takođe,mjenica je HoV sastavljena u zakonom
propisanom obliku,koja sadrži obavezu bezuslovnog
plaćanja novčanog iznosa upisanog u njoj , povjeriocu ili
drugom licu po njegovoj naredbi upisanoj na poleđini bez
obzira na prirodu pravnog posla na kome se zasniva.
• Pored opštih principa i načela u mjeničnom pravu
,postoje posebna načela i principi koji se primjenjuju na
mjenicu, ali isto tako i na druge HoV.
Mjenična načela su:
1.Načelo pismenosti ili formalnosti,
2.Načelo inkorporacije,
3.Načelo strogosti,
4.Načelo samostalnih obaveza,
5.Načelo solidarnosti,
6.Načelo neposrednosti.
Formalno pravna strana mjeničnog načela strogosti
zasniva se na obavezi preduzimanja određenih radnji
vezanih za mjenicu.
• Navedene radnje mogu se svrstati u dvije grupe:
a)U grupu radnji vezanih za sticanje prava i obaveza,
b)U grupu radnji koje obezbjeđuju ostvarenje
mjeničnih prava.
U prvu grupu ubrajaju se:
Izdavanje mjenice,
Akceptiranje mjenice,
Indosiranje mjenice,
Umnožavanje mjenice,
Intervencija i isplata mjenice.
• U drugu grupu mogu se svrstati sledeće radnje:
a)Podizanje protesta,
b)Regres,amortizacija,
c)Tužba,
d)Prigovori,
e)Osiguranje mjenične sume.
U prometu se mogu pojaviti zakonom predviđene dvije
vrste mjenica:
1.Trasirana(vučena),-bezuslovni nalog drugom licu
trasatu da isplati nalog trećem licu -remitentu
2.Sopstvena(solo)- pismo kojim se njen izdavalac
obavezuje da će u vrijeme dospjelosti platiti
remitentu određenu sumu novca.
Sekundarno tržište kapitala
• Predstavlja ekonomski prostor na kome se trguje
dugoročnim fin.instrumentima.
• Za razliku od primarnog tržišta koje podrazumjeva samo
investiranje,sekundarno predstavlja i investiranje i
dezinvestiranje:predhodni vlasnici prodaju
fin.instrumente.
• Poslije izdavanja finansijskih instrumenata, kao što su
dionice npr.na primarnim tržištima ,njima se dalje trguje
tj.ponovo kupuju i ponovo prodaju – na sekundarnom
tržištu.
• Prodavci fin.instrumenata sekundarnim tržištima su
ekonomski subjekti kojima nedostaju sredstva.
Primarna tržišta
(na kojima se nude na prodaju nova izdanja finansijskih instrumenata)
Korisnici sredstava
(korporacije koje izdaju
instrumente glavnice/duga)
Upisivanje s
investicijskom bankom
Početni dobavljači
(investitori)
Sekundarna tržišta
(na kojima se trguje finansijskim instrumentima nakon izdavanja)
Finansijska tržišta
Brokeri vrijednosnim
papirima
Protok finansijskih instrumenata
Protok sredstava
Drugi dobavljači
sredstava
Organizacija tržišta
• Sekundarno tržište kapitala,s obzirom na stepen
centralizacije ponude i tražnje ,može biti organizovano
kao:
1.Berza (eng.Stock excange)
2.Šaltersko tržište tzv.treće tržište.
Takođe postoje tzv.drugo,treće i četvrto tržište.
Drugo tržište – rezervisano za berze na kojima se
trguje HoV ekonomski slabijih emitenata.
Treće – šaltersko tržište za promet finansijskih
instrumenata novih tehnol.savremenijih manjih
preduzeća odnosno preduzeća tzv.rizičnog kapitala.
Četvrto – neposredna kupovina krupnih investitora.
• Veza izmedju učesnika na sekundarnom tržištu kapitala
– slika
Kupac 1
Kupac 3
Kupac 2
1.
Broker
Klirinška
kuća
2.
3.
Berza,OTC
Broker
Prodavac 1
Prodavac 3
Prodavac 2
1.Ispostavljanje naloga brokeru
2.Izvršenje naloga
3.Kliring i saldiranje
Tržište kapitala i berze
• Berza predstavlja stalno tržište na kojem se ,unaprijed
utvrđenim kriterijumima i pravilima , ali i vremenskim
sekvencama , kupuje određena roba.
• Predmet kupovina i prodaja na berzama mogu biti
novac,devize,HoV(akcije,obveznice) i roba.
• Sa stanovista predmeta poslovanja sve berze se mogu
podijeliti na:
1.Efektne berze(ili tržište kapitala),
2.Novčane berze(tržište novca),
3.Devizne berze,
4.Robne ili produktne berze.
• Kriterijumi kao osnov za klasifikaciju na berzi:
1.Predmet trgovine,
2.Način nastanka,
3.Cilj poslovanja,
4.Priroda položaja,
5.Broj članova.
Berzanski posrednici su brokeri,ako posluju u ime i za
račun klijenata ili dileri ako mogu poslovati u svoje
ime i za svoj račun.
Tako npr.na Njujorškoj berzi(NYSE),komisioni broker
izvršava naloge klijenta za utvrđenu proviziju.
Da bi se trgovalo određenim fin.instrumentom – taj
fin.instrument mora biti primljen na berzu.
Prijem se naziva LISTING.
• Ciklus trgovine na berzama ima tri faze:
1.Prva faza realizuje se van berze, u odnosima
investitora i berzanskog posrednika-člana berze.
2.Druga faza predstavlja realizaciju naloga ,odnosno
kupovinu ili prodaju finansijskog instrumenta na
berzi ili OTC tržištu i utvrđivanju cijene
(kursa)fin.instrumenta,
3.Treća faza ponovo prenosi ciklus van berze u
obračunsku klirinšku instituciju,gdje se obavlja
obračun saldiranje i plaćanje izvršene kupovine ili
prodaje,kao i prenos HoV i novčanih sredstava na
odgovarajuće račune kod berzanskih posrednika.
• Efektne berze odnose se na onaj dio finansijskog tržišta
na kojem se kupuje i prodaje finansijski
kapital(akcije,obveznice,certifikati).
• Tržište kapitala obezbjeđuje investitorima –
preduzećima,pojedincima,društvima,korporacijama,državi
dolazak do slobodnih kapitala.
• Efektna berza predstavlja specijalizovano tržište
kapitala na kojem se vrši komisiona prodaja HoV
dugoročnog karaktera(uglavnom iznad roka od 1 godine).
• Novčane berze predstavljaju tokove fin.organizacije koje
na tržištu novca obavljaju kupovinu i prodaju za račun
svojih članova.
• Na deviznim berzama se vrši kupovina i prodaja deviznih
sredstava.
• Na deviznom tržištu sve devizne operacije vrše brokeri
,bez mogućnosti kupovine u svoje ime i za svoj račun.
• Ovdje CB može investirati u cilju zaštite deviznog kursa
ili velikih fluktuacija kurseva,kada oni osciliraju iznad ili
ispod gornje ili donje granice dozvoljene oscilacije koje
određuje CB.
• Najznačajnije svetske berze su:
1.New York Stock Exchange,
2.Tokio stock excange,
3.London Stock Ecxange,
4.Frankfurtet Wertpapier – borsc.
• Njujorška berza-NYSE je najveća fin.berza u
SAD,donedavno bila je najveća svjetska berza na
svijetu.
• Na ovoj berzi posluju sljedeći učesnici:
1.Specijalisti – koji realizuju poslove sa određenim
HoV i istupaju kao brokeri ili dileri u zavisnosti od
komitentovog naloga,
2.Posrednici,koji zaključuju posao na osnovu
ovlašćenja svoje firme,
3.Operativni makleri-floor brokeri koji posreduju u
slučaju povećanog interesa za poslovima i u vezi sa
ponudama,
4.Registrovani makleri-registered iraders koji prodaju i
kupuju HoV za svoj račun.
Pitanja?
• Hvala na pažnji!