Neke komponente kvalitete života u palijativnoj skrbi.

Download Report

Transcript Neke komponente kvalitete života u palijativnoj skrbi.

NEKE KOMPONENTE
KVALITETE ŽIVOTA
U PALIJATIVNOJ SKRBI
Ana Štambuk
Studijski centar socijalnog rada
Pravni fakultet Sveučilišta u Zagrebu
Palijativna srb je pristup koji poboljšava kvalitetu
života
pacijenata i njihovih obitelji suočenih s bolešću
opasnom po život, kroz prevenciju i olakšanje
patnje,pomoću rane identifikacije, besprijekorne
procjene i tretmana boli
te drugih fizičkih, psihosocijalnih i spiritualnih
problema.
WHO, 2002.
Kvaliteta života u palijativnoj
skrbi
 Zdravlje = kvaliteta života (Anderson & Burckhardt,
1999.)
 Kvaliteta života uključuje puno više dimenzija, ona je
kompleksniji i širi pojam.
 Važno je da se govori o kvaliteti života pacijenta i
njegove obitelji.
Haasova (Haas, 1999.)
definicija kvalitete života:
KŽ je multidimenzionalna evaluacija
pojedinčevih sadašnjih životnih okolnosti u
kontekstu kulture i vrijednosnog sustava u kojem
on živi te vrijednosti koje poštuje. KŽ je primarno
subjektivni osjećaj blagostanja koji uključuje
fizičku, psihološku, socijalnu i duhovnu
dimenziju.
 Fainsinger and Brenneis (2000.) definiraju KŽ kao
maksimiziranje udobnosti pacijenta i njegove obitelji
kroz četiri široke dimenzije: fizičku, psihološku,
duhovnu i egzistencijalnu.
 Brenneis (2000.) ukazuje da najprije treba zadovoljiti
fizičke i socijalne potrebe pacijenta, a zatim se
fokusirati na emocionalne i duhovne.
 Konsenzus oko 4 komponente kvalitete života:
 Fizička
 Psihička
 Socijalna
 Duhovna
1.Fizička komponenta
 Progresivna bolest kao karcinom često izaziva klaster
simptoma koji utječu jedan na drugoga (Fitch, 2005.)
 Fizička bol ima negativan utjecaj na pacijentovu
fizičku, emocionalnu i egzistencijalnu dimenziju
života (Strang, 1998.)
 75-80% terminalno bolesnih bez karcinoma imaju
iskustvo boli
 Kontrola boli (pain management) značajno utječe na
KŽ (Vig & Pearlman 2003., Larsson & Wijk, 2007.)
 Umor je čest fizički simptom kod pacijenata s
karcinomom
 Drugi uobičajeni simptomi su:
Opstipacija
Mučnina i povraćanje
Suha i izranjena usta
Problemi spavanja
Inkontinencija
Problemi s kožom
 U zadnjim nekoliko tjedana života mogu se
javiti poteškoće s disanjem, pojačana bol i
delirij
 Drugi terminalni znakovi su:
 gubitak apetita (anoreksija) te gubitak
tjelesne težine i mišićne mase (kaheksija)
Ovi znakovi mogu biti prediktori loše
prognoze (Von Roenn & Paice, 2005.)
2. Psihološka komponenta
 Psihološka patnja često je povezana i javlja se
istovremeno s fizičkom boli
 1 od 4 pacijenta imaju depresiju koja značajno utječe
na KŽ (Smith, Gomm & Dickens, 2003.)
 Depresija je često skrivena jer pacijenti ne govore o
svim njenim simptomima
 Drugi veliki simptom je strah:
Od smrti
Usamljenosti (pogotovo tijekom noći)
Neizvijesnosti
• Ostali simptomi su: anksioznost i tuga
 U zadnjim danima života može se javiti
terminalni delirij, konfuzija i agitacija
(nemir) (Von Roenn & Paice, 2005.)
Pacijenti kombiniraju različite strategije
suočavanja sa stresom i od vremena do
vremena se dobro osjećaju i imaju dobru
KŽ (Van Der Lee et al., 2005.)
Naizmjenično se javljaju i osjećaji mira,
spokoja i sreće.
3. Socijalna komponenta
 Važna je socijalna mreža i odnos pacijenta s:
 Obitelji
 Prijateljima
 Zdravstvenim profesionalcima (tim)
 Volonterima
Mogućnost i kvaliteta
komunikacije
 Važno je da se vodi računa o mogućnosti i kvaliteti
komunikacije važnih misli i osjećaja pacijenta te
interakcije sa značajnim drugim
 Važno je da se znaju uloge, pogotovo kada je u pitanju
saopćavanje loših vijesti, dijagnoza i prognoza
 Mjesto umiranja – važan faktor kod pružanja podrške
4. Duhovna komponenta
 Je li duhovnost dio KŽ ili zaseban konceptualni
fenomen?
 Duhovnost pomaže ljudima koji boluju od neizlječivih
bolesti da pronađu smisao u odnosu na prirodu (višu
silu, Boga) sebe i druge (Fitch, 2005.).
 Povezana je sa znanjem o samotranscendenciji,
smislenim odnosima, ljubavi i osjećaju za sveto
(Health Service Journal, 2001.)
 Na kraju života ljudi imaju jaku želju dodati životu
smisao, svrhu i nadu (Chochinov, 2006.).
Važna pitanja:
 Koji je smisao toga što mi se događa?
 Koji su izvori snage na koje se mogu osloniti?
 Može li ovo što mi se sada događa u bilo kojem smislu
koristiti mom sadašnjem životu?
 Jesam li živio život kakav sam želio?
 Jesam li zadovoljan s dosadašnjim životom?
 Jesam li u miru s proteklim životom i Bogom?
Zaključak
 Pristup svakom pojedincu u palijativnoj skrbi treba
biti individualan i holistički, dinamičan i interaktivan.
 Osobe suočene sa smrću i njihovi najbliži mogu
definirati KŽ različito od nekoga kome smrt ne visi
nad glavom.
“ Umirućima život poprima novi oblik: to ponekad
sužava pogled na “jednu sobu”; rad i vođenje
domaćinstva nisu više dio tog života; prijatelji i obitelj se
gledaju na novi način. Što je jednom bilo važno, čini se
bezznačajnim, dok stvari koje su bile ignorirane imaju
veliku važnost.” Morris et al. (1986.)