Transcript Volonteri u palijativi

VOLONTERI
u palijativnoj skrbi
Volonterstvo
 volontiranje je dobrovoljno ulaganje osobnog vremena,
truda, znanja i vještina kojima se obavljaju usluge ili aktivnosti
za dobrobit druge osobe ili za opću dobrobit, bez postojanja
uvjeta
isplate novčane nagrade ili potraživanja druge
imovinske koristi
 priznaju se samo troškovi nastali u vezi s volontiranjem te
 džeparac za putovanja max. do iznosa dnevnica državnih
službenika
 ima cijeli niz pozitivnih učinaka na pojedinca - usavršavanje
određenih vještina, stjecanje pouzdanja i samopoštovanja,
održavanje aktivnosti, morala
 u svijetu je izuzetno priznato, vrednovano i traženo, te je
vrlo značajna i poželjna preporuka za svako daljnje
zapošljavanje
Zakonski okviri
 zakon o volonterstvu NN 58/07
 etički kodeks volontera NN 55/08 propisuje pravila ponašanja
volontera, organizatora volontiranja i korisnika volontiranja
 organizatori volontiranja mogu biti:

udruge, zaklade, fundacije

sindikati, turističke i vjerske zajednice

javne stanove, državna tijela

tijela jedinica lokalne i područne samouprave
 volonteri mogu biti:

nekažnjavane osobe starije od 15 godina (mlađe
osobe samo uz suglasnost zakonskog zastupnika)

poslovno sposobne osobe
Palijativna skrb
Palijativna skrb je pristup koji poboljšava kvalitetu
života pacijenta i porodice, suočavajući se s
problemima koji prate bolesti koje ugrožavaju
život kroz prevenciju i otklanjanje patnje putem
ranog otkrivanja i nepogrešive procene i lečenja
bola i drugih problema: fizičkih, psihosocijalnih i
duhovnih.
(Svjetska zdravstvena organizacija 2002)
Termin “bolest koja ugrožava život” odnosi se na pacijente sa
aktivnom, progresivnom, uznapredovalom bolešću za koje je
prognoza ograničena.
Palijativna skrb
Palijativna skrb podrazumijeva filozofiju skrbi o
pacijentu/porodici i samu uslugu palijativne skrbi.
Podrazumeva period od dijagnoze bolesti do
kraja perioda žalosti zbog gubitka člana porodice.
Vodeći principi:
 Pruža otklanjanje bola i drugih simptoma
 Afirmira život i gleda na smrt kao na normalan proces
 Objedinjuje psihološke i duhovne aspekte brige o






pacijentu
Nudi sistem podrške i pomoći pacijentima
Nudi sistem podrške i pomoći porodici
Timski pristup
Poboljšanje kvalitete života
Može se primijeniti u ranom stadiju
Uključuje istraživanja
Palijativna skrb
Palijativna skrb je po svojoj prirodi
interdisciplinarna
 Interdisciplinarni model
Pacijent i porodica u fokusu
Koordinirano zbrinjavanje
Palijativna skrb teži unapređenju kvaliteta života
Tradicionalni medicinski model
Bolest u fokusu
Često izostaje procjena drugih simptoma osim fizičkih
Zbrinjavanje je epizodno, nekoordinirano i fragmentirano
Grupe bolesti i stanja
 Maligni tumori (2006, 19,7% drugi uzrok umiranja),
 Bolesti srca i krvnih žila (2006, 57,3% vodeći uzrok
umiranja)
 Šećerna bolest, jedna od najčešćih nezaraznih bolesti, uz
komplikacije peti vodeći uzrok smrti (6,7% populacije boluje)
 Opstruktivne bolesti pluća, čest uzrok onesposobljenosti i
četvrti uzrok umiranja
 HIV/AIDS
 Saobraćajne nesreće i traumatizam (2006, 63.954
saobraćajnih incidenata,18.411 osoba onesposobljeno od kojih
25,95% teškim telesnim povredama )
 Mišićne i neurodegenerativne bolesti
Tim za palijativnu skrb
Na primarnom nivou zdravstvene zaštite tim za
palijativnu skrb čine:
 Doktor medicine – specijalist opće medicine
 Medicinska sestra
 Patronažna sestra
 Fizoterapeut
 Socijalni radnik
Širi tim:
 Psiholog / psihijatar
 Svećenik
 Volonter
Tko su volonteri u palijativnoj skrbi?
Volonter u palijativnoj skrbi je netko tko:
 Ima minimum 25 godina (preporuka; ne smije imati manje od 18 godina)
 Minimum 1 godina je prošla otkad se desio smrtni slučaj u bliskom
okruženju
 Osoba ne boluje od teške bolesti
 Može podnijeti psihički teret
 Dobija odgovarajuću obuku i kontinuiranu podršku od profesionalaca
 Druželjubiv
 Ponaša se prirodno u društvu na smrt bolesne osobe
 Želi unijeti novu kvalitetu u svoj život i živote ljudi koje posjećuje
 Ima završen osnovni tečaj pomoći (preporuka)
 Važan dio tima za palijativnu skrb
Potrebne kvalitete volontera
 Stručnost/neophodne kvalifikacije
 Organizatorske sposobnosti
 Karakteristike ličnosti
Kvalifikacije volontera u palijativnoj
skrbi
 Volonteri prije angažiranja na poslovima
palijativne skrbi trebaju popuniti upitnika i obaviti
skrining-intervju sa osobom zaduženom za
organiziranje volontiranja
 Završen odgovarajući trening za volontere u
palijativnoj skrbi
Karakteristike volontera u
palijativnoj skrbi
 Jasna motivacija za volontiranje u palijativnoj skrbi
 Psihičko zdravlje
 Emocionalna zrelost i samopouzdanje
 Integritet i neutralnost
 Sposobnost da se izgradi veza/odnos
 Otvorenost i prihvaćanje
 Jačanje autnomnosti
 Prilagodljivost promjenama potreba palijativnog pacijenta ili
njegove porodice
 Spremnost da se posveti određeno dogovoreno vreme (recimo 3
ili 4 sata tjedno)
 Sposobnost za timski rad i prihvaćanje kritike
Volonteri u palijativnoj skrbi
pružaju
 Praktičnu pomoć
 Druženje
 Utjehu
 Suosjećanje
Podrška volontera palijativnom
pacijentu obuhvaća sljedeće
 Pažljiva prisutnost, “biti tu”
 Razgovori
 Davanje informacija i pomoć u uspostavljanju
mreže njege i skrbi(u uskoj suradnji s
koordinatorom i drugim profesinalnim suradnicima)
 Zajednička šutnja
 Aktivnosti (čitanje naglas, igranje društvenih igara,
na zahtjev i molitva)
 Biti prisutan i pratiti porodicu u periodu žalosti
Podrška volontera palijativnom
pacijentu obuhvaća sljedeće
 Pomoć pri kretanju po kući i pri odlascima do






toaleta
Transport pacijenata na zakazane preglede,
sastanke...
Praćenje pacijenata pri izlasku u šetnju
Pomoć pri kupovini, nabavci
Obavljanje sitnih poslova
Priprema napitaka i lakih obroka
Rasterećenje porodice - davanje njegovatelju
vremena da se odmori time što će ga volonter
odmijeniti u brizi o pacijentu
Što volonteri u palijativnoj skrbi
ne trebaju/ ne smiju raditi
 Ne smiju pružati usluge medicinske skrbi
 Ne smiju donositi odluke vezane za terapiju
 Ne smiju mijenjati doze lekova
 Ne trebaju raditi veliko spremanje / čišćenje stana
 Ne trebaju spremati glavne obroke
 Ne trebaju vršiti intimno toaletiranje
 Ne trebaju podizati/pomicati pacijenta, iako mogu
asistirati
 Ne smiju učestvovati u donošenju testamenta ili
ugovora o doživotnom izdržavanju
Ciljevi podrške
 Odgovarajuće ponašanje – odnos podrške i
povjerenja koji pomaže pacijentu da izgradi zdrav
odnos prema svom stanju i vodi ga u
 Dostojanstveno umiranje - ono u kojem pacijent
uz pomoć njegovatelja zadržava određeni stupanj
autonomije i učestvuje u razrješenju eventualnih
preostalih konflikata i pitanja
 Odabrana smrt – ona koju bi pacijent izabrao kad
bi imao izbor; ona u kojoj je agonija minimalna,
konflikti su razriješeni ili umanjeni, a ponašanje je
kontrolirano. Pacijent prihvaća i očekuje smrt
pristajući - iako sjetno - da umre
Svijest o životnom ciklusu
 Djeca predškolskog uzrasta od 3 do 6 godina
smrt vide kao privremeno odsustvo (poput spavanja)
 Djeca školskog uzrasta doživljavaju smrt kao
konačnu realnost; ipak smatraju da se to dešava
starijim ljudima, a ne njima
 Adolescenti su već sposobni shvatiti smrt kao ji
konačnu, iako još uvijek ne prihvaćaju
neizbežnost vlastite smrti
 Odrasli imaju jasnu svijest o vlastitoj smrtnosti i
zato se kod njih javljaju fenomeni kao što je strah
od smrti
Najčešći strahovi vezani za smrt
 Strah od fizičkog propadanja i izobličenja
 Strah od gubitka autonomije
 Strah da će se biti na teretu
 Strah od razočaravanja porodice, prijatelja i
kolega
 Strah od suočavanja s nepoznatim
 Strah od napuštenosti, bola i nedostatka daha
Faze umiranja i žalosti
Faze umiranja (Elizabeth Kubler Ross)
 Neprihvaćanje
 Emocije i otpor
 Bijes, osećaj krivice
 Depresija, nada
 Prihvaćanje i rastanak
Faze umiranja i žalosti
Faze žalosti (Verena Kast)
 Neprihvaćanje
 Burne, kaotične emocije: ”pregovori” o
preživljavanju
 Tražiti-pronaći-razdvojiti se: naučiti kako da
živiš sa gubitkom
Neprihvaćanje
 Kad se osobi saopći dijagnoza ili istinu otkrije sama, doživljava
fazu ŠOKA koju karakterizira neprihvaćanje. Reagira iz iluzije o
zdravlju i dobrom stanju: “Mora da je doktor pogriješio. Ne, to
nije moguće!” Ova reakcija pomaže da savlada šok i da se
pripremi.
 U kasnijem stadiju često imamo izolaciju osjećaja (priča o
zdravlju, bolesti, smrti kao da s tim nema veze).
 ŠOK i kod porodice (zatvaranje očiju pred umiranjem)
VAŽNO: DA SE OSOBA KOJA JE UZ SAMRTNIKA SUOČI S
VLASTITOM SMRĆU I UMIRANJEM AKO ŽELI BITI UZ
SAMRTNIKA.
Burne emocije
Umiruća osoba preplavljena je valom osjećaja:
 BIJES I LJUTNJA (može biti usmjereno na najbližeg člana
porodice ili članove tima)
Izbijaju manjim povodom i nisu osobni (često nisu u
stanju iskazati emocije, imaju zaštitne mehanizme, ne žele
prikazati negativne osjećaje... ne usuđuju se...)
 U ovoj fazi teško pratiocima koji osobno shvaćaju
napade bijesa; ako se previše uživi u osjećaje, tako
da nije u stanju držati distancu, još više će povećati
navalu osjećaja kod pacijenta. Potreban je pratilac koji
sluša, i da ponekad prihvati neosnovani bijes.
Depresija i nada
Napredak bolesti pokazuje umirućem u kom se
položaju nalazi i on može reagirati:
 Realističkom nadom (odnosi se na umiranje i život poslije
života)
 Očajanjem (dva oblika depresije: reakcija na neizlječivost
bolesti; te druga vrsta zbog prijetećeg gubitka života i voljenih
ljudi, koja služi konačnom prihvaćanju smrti)
Pratilac se suočava s vlastitim strahovima i
bojaznima, umirućem je potrebna ljudska pratnja i
ne želi biti napušten (mora se okrenuti pitanjima o smislu
života i religioznim temama)
Prihvaćanje i rastanak
 U ovoj fazi umirući je uglavnom umoran i slab, ako
je prošao kroz tugu i iskazao osjećaji, raste želja za mirom i
odmorom
 Dostigao je stepen mira i ravnodušnost
 Spoznaja vlastitog kraja povezana sa
spremnošću da prihvati svoju smrt
 Oprašto se umirući, ali i njegovi najbliži. Pratioci
imaju zadatak da prihvate ovo umiranje, da se svesno oproste,
da nauče da žive sa gubitkom i “da se vrate svom životu”
 Umiranje i smrt ne odvijaju uvek na ovaj način, neke se mogu
proživeti više puta, a neke ni jednom (pomoć u orijentaciji). Ne
uspevaju svi da dođu do faze prihvaćanja.
Žalost i tugovanje
NEMA DOBROG ILI LOŠEG NAČINA TUGOVANJA
ZADACI TUGOVANJA
 prihvaćanje realnosti gubitka
 Dozvoliti ,,RAD TUGE”
 Naučiti se životu bez pokojne osobe
 ,,NASTAVITI SA ŽIVOTOM”
ASPEKTI TUGOVANJA
 GUBITAK
 OPORAVAK
Faze žalosti
 Šok i neprihvaćanje (minuti, dani, nedelje)
 Neverica, otupelost
 Traženje krivca
 Akutna patnja (nedelje, meseci)
 Telesne tegobe
 Povlačenje
 Ljutnja
 Krivica
 Nemir i agitiranost
 Besciljnost i gubitak motivacije
Faze žalosti
 Pomirenje (mjeseci, godine)
 Povratak poslu
 Preuzimanje starih uloga
 Preuzimanje novih uloga
 Ponovno osjećanje zadovoljstva bez osjećaja krivice
 Ponovno uspostavljanje socijalnih veza (prijateljstvo, ljubav)
VOLONTERI
Palijativna skrb
Nataša Todorović
dr Milutin Vračević