Volonteri u palijativi
Download
Report
Transcript Volonteri u palijativi
VOLONTERI
u palijativnoj skrbi
Volonterstvo
volontiranje je dobrovoljno ulaganje osobnog vremena,
truda, znanja i vještina kojima se obavljaju usluge ili aktivnosti
za dobrobit druge osobe ili za opću dobrobit, bez postojanja
uvjeta
isplate novčane nagrade ili potraživanja druge
imovinske koristi
priznaju se samo troškovi nastali u vezi s volontiranjem te
džeparac za putovanja max. do iznosa dnevnica državnih
službenika
ima cijeli niz pozitivnih učinaka na pojedinca - usavršavanje
određenih vještina, stjecanje pouzdanja i samopoštovanja,
održavanje aktivnosti, morala
u svijetu je izuzetno priznato, vrednovano i traženo, te je
vrlo značajna i poželjna preporuka za svako daljnje
zapošljavanje
Zakonski okviri
zakon o volonterstvu NN 58/07
etički kodeks volontera NN 55/08 propisuje pravila ponašanja
volontera, organizatora volontiranja i korisnika volontiranja
organizatori volontiranja mogu biti:
udruge, zaklade, fundacije
sindikati, turističke i vjerske zajednice
javne stanove, državna tijela
tijela jedinica lokalne i područne samouprave
volonteri mogu biti:
nekažnjavane osobe starije od 15 godina (mlađe
osobe samo uz suglasnost zakonskog zastupnika)
poslovno sposobne osobe
Palijativna skrb
Palijativna skrb je pristup koji poboljšava kvalitetu
života pacijenta i porodice, suočavajući se s
problemima koji prate bolesti koje ugrožavaju
život kroz prevenciju i otklanjanje patnje putem
ranog otkrivanja i nepogrešive procene i lečenja
bola i drugih problema: fizičkih, psihosocijalnih i
duhovnih.
(Svjetska zdravstvena organizacija 2002)
Termin “bolest koja ugrožava život” odnosi se na pacijente sa
aktivnom, progresivnom, uznapredovalom bolešću za koje je
prognoza ograničena.
Palijativna skrb
Palijativna skrb podrazumijeva filozofiju skrbi o
pacijentu/porodici i samu uslugu palijativne skrbi.
Podrazumeva period od dijagnoze bolesti do
kraja perioda žalosti zbog gubitka člana porodice.
Vodeći principi:
Pruža otklanjanje bola i drugih simptoma
Afirmira život i gleda na smrt kao na normalan proces
Objedinjuje psihološke i duhovne aspekte brige o
pacijentu
Nudi sistem podrške i pomoći pacijentima
Nudi sistem podrške i pomoći porodici
Timski pristup
Poboljšanje kvalitete života
Može se primijeniti u ranom stadiju
Uključuje istraživanja
Palijativna skrb
Palijativna skrb je po svojoj prirodi
interdisciplinarna
Interdisciplinarni model
Pacijent i porodica u fokusu
Koordinirano zbrinjavanje
Palijativna skrb teži unapređenju kvaliteta života
Tradicionalni medicinski model
Bolest u fokusu
Često izostaje procjena drugih simptoma osim fizičkih
Zbrinjavanje je epizodno, nekoordinirano i fragmentirano
Grupe bolesti i stanja
Maligni tumori (2006, 19,7% drugi uzrok umiranja),
Bolesti srca i krvnih žila (2006, 57,3% vodeći uzrok
umiranja)
Šećerna bolest, jedna od najčešćih nezaraznih bolesti, uz
komplikacije peti vodeći uzrok smrti (6,7% populacije boluje)
Opstruktivne bolesti pluća, čest uzrok onesposobljenosti i
četvrti uzrok umiranja
HIV/AIDS
Saobraćajne nesreće i traumatizam (2006, 63.954
saobraćajnih incidenata,18.411 osoba onesposobljeno od kojih
25,95% teškim telesnim povredama )
Mišićne i neurodegenerativne bolesti
Tim za palijativnu skrb
Na primarnom nivou zdravstvene zaštite tim za
palijativnu skrb čine:
Doktor medicine – specijalist opće medicine
Medicinska sestra
Patronažna sestra
Fizoterapeut
Socijalni radnik
Širi tim:
Psiholog / psihijatar
Svećenik
Volonter
Tko su volonteri u palijativnoj skrbi?
Volonter u palijativnoj skrbi je netko tko:
Ima minimum 25 godina (preporuka; ne smije imati manje od 18 godina)
Minimum 1 godina je prošla otkad se desio smrtni slučaj u bliskom
okruženju
Osoba ne boluje od teške bolesti
Može podnijeti psihički teret
Dobija odgovarajuću obuku i kontinuiranu podršku od profesionalaca
Druželjubiv
Ponaša se prirodno u društvu na smrt bolesne osobe
Želi unijeti novu kvalitetu u svoj život i živote ljudi koje posjećuje
Ima završen osnovni tečaj pomoći (preporuka)
Važan dio tima za palijativnu skrb
Potrebne kvalitete volontera
Stručnost/neophodne kvalifikacije
Organizatorske sposobnosti
Karakteristike ličnosti
Kvalifikacije volontera u palijativnoj
skrbi
Volonteri prije angažiranja na poslovima
palijativne skrbi trebaju popuniti upitnika i obaviti
skrining-intervju sa osobom zaduženom za
organiziranje volontiranja
Završen odgovarajući trening za volontere u
palijativnoj skrbi
Karakteristike volontera u
palijativnoj skrbi
Jasna motivacija za volontiranje u palijativnoj skrbi
Psihičko zdravlje
Emocionalna zrelost i samopouzdanje
Integritet i neutralnost
Sposobnost da se izgradi veza/odnos
Otvorenost i prihvaćanje
Jačanje autnomnosti
Prilagodljivost promjenama potreba palijativnog pacijenta ili
njegove porodice
Spremnost da se posveti određeno dogovoreno vreme (recimo 3
ili 4 sata tjedno)
Sposobnost za timski rad i prihvaćanje kritike
Volonteri u palijativnoj skrbi
pružaju
Praktičnu pomoć
Druženje
Utjehu
Suosjećanje
Podrška volontera palijativnom
pacijentu obuhvaća sljedeće
Pažljiva prisutnost, “biti tu”
Razgovori
Davanje informacija i pomoć u uspostavljanju
mreže njege i skrbi(u uskoj suradnji s
koordinatorom i drugim profesinalnim suradnicima)
Zajednička šutnja
Aktivnosti (čitanje naglas, igranje društvenih igara,
na zahtjev i molitva)
Biti prisutan i pratiti porodicu u periodu žalosti
Podrška volontera palijativnom
pacijentu obuhvaća sljedeće
Pomoć pri kretanju po kući i pri odlascima do
toaleta
Transport pacijenata na zakazane preglede,
sastanke...
Praćenje pacijenata pri izlasku u šetnju
Pomoć pri kupovini, nabavci
Obavljanje sitnih poslova
Priprema napitaka i lakih obroka
Rasterećenje porodice - davanje njegovatelju
vremena da se odmori time što će ga volonter
odmijeniti u brizi o pacijentu
Što volonteri u palijativnoj skrbi
ne trebaju/ ne smiju raditi
Ne smiju pružati usluge medicinske skrbi
Ne smiju donositi odluke vezane za terapiju
Ne smiju mijenjati doze lekova
Ne trebaju raditi veliko spremanje / čišćenje stana
Ne trebaju spremati glavne obroke
Ne trebaju vršiti intimno toaletiranje
Ne trebaju podizati/pomicati pacijenta, iako mogu
asistirati
Ne smiju učestvovati u donošenju testamenta ili
ugovora o doživotnom izdržavanju
Ciljevi podrške
Odgovarajuće ponašanje – odnos podrške i
povjerenja koji pomaže pacijentu da izgradi zdrav
odnos prema svom stanju i vodi ga u
Dostojanstveno umiranje - ono u kojem pacijent
uz pomoć njegovatelja zadržava određeni stupanj
autonomije i učestvuje u razrješenju eventualnih
preostalih konflikata i pitanja
Odabrana smrt – ona koju bi pacijent izabrao kad
bi imao izbor; ona u kojoj je agonija minimalna,
konflikti su razriješeni ili umanjeni, a ponašanje je
kontrolirano. Pacijent prihvaća i očekuje smrt
pristajući - iako sjetno - da umre
Svijest o životnom ciklusu
Djeca predškolskog uzrasta od 3 do 6 godina
smrt vide kao privremeno odsustvo (poput spavanja)
Djeca školskog uzrasta doživljavaju smrt kao
konačnu realnost; ipak smatraju da se to dešava
starijim ljudima, a ne njima
Adolescenti su već sposobni shvatiti smrt kao ji
konačnu, iako još uvijek ne prihvaćaju
neizbežnost vlastite smrti
Odrasli imaju jasnu svijest o vlastitoj smrtnosti i
zato se kod njih javljaju fenomeni kao što je strah
od smrti
Najčešći strahovi vezani za smrt
Strah od fizičkog propadanja i izobličenja
Strah od gubitka autonomije
Strah da će se biti na teretu
Strah od razočaravanja porodice, prijatelja i
kolega
Strah od suočavanja s nepoznatim
Strah od napuštenosti, bola i nedostatka daha
Faze umiranja i žalosti
Faze umiranja (Elizabeth Kubler Ross)
Neprihvaćanje
Emocije i otpor
Bijes, osećaj krivice
Depresija, nada
Prihvaćanje i rastanak
Faze umiranja i žalosti
Faze žalosti (Verena Kast)
Neprihvaćanje
Burne, kaotične emocije: ”pregovori” o
preživljavanju
Tražiti-pronaći-razdvojiti se: naučiti kako da
živiš sa gubitkom
Neprihvaćanje
Kad se osobi saopći dijagnoza ili istinu otkrije sama, doživljava
fazu ŠOKA koju karakterizira neprihvaćanje. Reagira iz iluzije o
zdravlju i dobrom stanju: “Mora da je doktor pogriješio. Ne, to
nije moguće!” Ova reakcija pomaže da savlada šok i da se
pripremi.
U kasnijem stadiju često imamo izolaciju osjećaja (priča o
zdravlju, bolesti, smrti kao da s tim nema veze).
ŠOK i kod porodice (zatvaranje očiju pred umiranjem)
VAŽNO: DA SE OSOBA KOJA JE UZ SAMRTNIKA SUOČI S
VLASTITOM SMRĆU I UMIRANJEM AKO ŽELI BITI UZ
SAMRTNIKA.
Burne emocije
Umiruća osoba preplavljena je valom osjećaja:
BIJES I LJUTNJA (može biti usmjereno na najbližeg člana
porodice ili članove tima)
Izbijaju manjim povodom i nisu osobni (često nisu u
stanju iskazati emocije, imaju zaštitne mehanizme, ne žele
prikazati negativne osjećaje... ne usuđuju se...)
U ovoj fazi teško pratiocima koji osobno shvaćaju
napade bijesa; ako se previše uživi u osjećaje, tako
da nije u stanju držati distancu, još više će povećati
navalu osjećaja kod pacijenta. Potreban je pratilac koji
sluša, i da ponekad prihvati neosnovani bijes.
Depresija i nada
Napredak bolesti pokazuje umirućem u kom se
položaju nalazi i on može reagirati:
Realističkom nadom (odnosi se na umiranje i život poslije
života)
Očajanjem (dva oblika depresije: reakcija na neizlječivost
bolesti; te druga vrsta zbog prijetećeg gubitka života i voljenih
ljudi, koja služi konačnom prihvaćanju smrti)
Pratilac se suočava s vlastitim strahovima i
bojaznima, umirućem je potrebna ljudska pratnja i
ne želi biti napušten (mora se okrenuti pitanjima o smislu
života i religioznim temama)
Prihvaćanje i rastanak
U ovoj fazi umirući je uglavnom umoran i slab, ako
je prošao kroz tugu i iskazao osjećaji, raste želja za mirom i
odmorom
Dostigao je stepen mira i ravnodušnost
Spoznaja vlastitog kraja povezana sa
spremnošću da prihvati svoju smrt
Oprašto se umirući, ali i njegovi najbliži. Pratioci
imaju zadatak da prihvate ovo umiranje, da se svesno oproste,
da nauče da žive sa gubitkom i “da se vrate svom životu”
Umiranje i smrt ne odvijaju uvek na ovaj način, neke se mogu
proživeti više puta, a neke ni jednom (pomoć u orijentaciji). Ne
uspevaju svi da dođu do faze prihvaćanja.
Žalost i tugovanje
NEMA DOBROG ILI LOŠEG NAČINA TUGOVANJA
ZADACI TUGOVANJA
prihvaćanje realnosti gubitka
Dozvoliti ,,RAD TUGE”
Naučiti se životu bez pokojne osobe
,,NASTAVITI SA ŽIVOTOM”
ASPEKTI TUGOVANJA
GUBITAK
OPORAVAK
Faze žalosti
Šok i neprihvaćanje (minuti, dani, nedelje)
Neverica, otupelost
Traženje krivca
Akutna patnja (nedelje, meseci)
Telesne tegobe
Povlačenje
Ljutnja
Krivica
Nemir i agitiranost
Besciljnost i gubitak motivacije
Faze žalosti
Pomirenje (mjeseci, godine)
Povratak poslu
Preuzimanje starih uloga
Preuzimanje novih uloga
Ponovno osjećanje zadovoljstva bez osjećaja krivice
Ponovno uspostavljanje socijalnih veza (prijateljstvo, ljubav)
VOLONTERI
Palijativna skrb
Nataša Todorović
dr Milutin Vračević