Transcript Razvoj slike o sebi u djetinjstvu

Kolegij: Psihologija djetinjstva
Mentor: prof. dr. sc. Mira Klarin
Studenti: Marijana Krajina
Damir Aljić
Renato Juričić
kognitivna revolucija
 fenomenološki podaci
 brojna istraživanja u posljednjih 20-ak godina
pokazuju da su mjerni instrumenti za koncepte
poput anksioznosti, usamljenosti, životnog
zadovoljstva itd. sve precizniji i daju sve
pouzdanije rezultate
 SAMOPOIMANJE: fenomenološka organizacija
iskustva individue i ideja o njoj samoj u svim
aspektima njezina života


James 1880.: samopoimanje kao koncept u 2
aspekta
“ja”- znalac, onaj koji opaža
“mene”- predmet opažanja; self kao objekt
Meadova teorija: pojedinac u društvu uči misliti o
sebi kao o objektu; “značajni drugi”
 Sullivanova interpersonalna teorija: kultura ne
može direktno utjecati na pojedinca već samo ljudi
kao prenositelji kulturnih vrijednosti





Freud: ego je marginaliziran i kognitivni
procesi su samo koordinator unutarnjih
nepoznatih procesa (ida) i vanjskih objektivnih
situacija
Erikson nadograđuje Freudovu teoriju dajući
veći značaj egu i uvodi termin identiteta
Rogersova teorija: self je organizirani dosljedni
pojmovni geštalt sačinjen od opažanja vlastitih
osobina, i opažanja odnosa sebe i drugih
Bemova teorija samopercepcije: uvid subjekta u
njegove stavove i preferencije ovisi o
direktnom opažanju i kontekstu u kojem se ono
odvija
Piers- Harrisova skala dječjeg self-koncepta
(CSC): 6 faktora: ponašanje, intelektualni
školski status, fizički izgled, anksioznost,
popularnost, sreća i zadovoljstvo.
Najpouzdanije na uzorku djece od 9- 12. godina
 Coopersmithov upitnik samopoštovanja (SEI):
58 čestica, 2 forme (forma A- 58 itema, 5
subskala, Forma B- 25 itema, nema subskala)



Skala percipirane kompetentnosti (forma za djecu)
S. Harter: djeca ne osjećaju jednaku kompetentnost
u svim domenama; 3 subskale: 1. mjerenje
percepcije kognitivne školske kompetentnosti
2. mjerenje socijalne kompetentnosti
3. mjerenje općeg pogleda na sebe kao osobu
Upitnik slike o sebi za preadolescente (SIQYA):
sadrži 9 skala sa ukupno 98 čestica; pouzdanost za
dječake (r od 0,58 do 0,88), pouzdanost za
djevojčice (r od 0,54 do 0,88); upitnik dobro
diferencira preadolescente sa psihičkim
problemima od onih bez te one iz potpunih od
onih iz deficijentnih obitelji; dječaci u prosjeku
imaju povoljniju sliku o sebi od djevojčica

Skala tjelesnog samopoštovanja (BCS)-mjeri
tjelesno samopoštovanje koje je određeno kao
“stupanj zadovoljstva što ga pojedinac osjeća
za vlastito tijelo ili njegove dijelove”; skala nije
jednodimenzionalna već mjeri 4 faktor- kod
muškaraca:zdravstvena i tjelesna prikladnost,
težina i svekukupni izgled, lice i tjelesna
osjetljivost, tjelesna i mišićna snaga, i kod
djevojčica: fizička vještina i prikladnost,
sveukupni izgled i izgled lica, zbirka različitih
tjelesnih vještina, tjelesna visina i težina

Marshov upitnik samoopisivanja (SDQ)-3 forme upitnika:
1. SDQ 1-ispitivanje djece u dobi od 6-11 godina konstruiran
je s namjerom mjerenja 3 područja akademskog selfa i 4
područja neakademskog selfa; konačna verzija ima 66
čestica i ispitanici odabiru odgovor na skali od 5 stupnjeva
(T/N)
SDQ 2 i SDQ 3 služe za ispitivanje adolescenata i studenata
SDQ generalno obuhvaća 7 područja: tjelesne sposobnosti,
izgled, odnos s vršnjacima, odnos s roditeljima, interes za
čitanje, interes za matematiku, interes za sve školske
predmete
Nisu utvrđene značajne razlike među dječacima i
djevojčicama u prosječnim ukupnim postignućima, ali
postoje u postignućima u pojedinim subskalama (dječaci
imaju bolje rezultate na skali za fizičko samopoimanje, a
djevojčice na skali za samopoimanje na području čitanja)



Samopoštovanje- negativna ili pozitivna slika
o sebi; subjektivna kategorija, odnosno
samoprocjena koja ne mora uvijek imati veze sa
objektivnim kriterijima
Samopoštovanjem ili sviješću o vlastitoj
vrijednosti nazivamo još i uvjerenja koja djeca
razvijaju o samima sebi
Kod djece je važna za određivanje njihove
efikasnosti i utemeljena na povratnim
informacijama odraslih i vršnjaka te usporedba
tih procjena s vlastitim



Osobe sa visokim samopoštovanjem, ne znači da o sebi
misle da su savršene nego su svjesne svojih
nedostataka i nastoje ih promijeniti, odnosno one su
samopouzdane
U razvoju samopoštovanja kod djece bitan je odgoj i
najsigurniji način stvaranja visokog samopoštovanja su
roditelji koji predstavljaju model svojoj djeci (odgajaju
ih s ljubavlju i poštovanjem, postavljaju im razumna
pravila i očekivanja, ne ismijavaju ih i ne ponižavaju,
fizički ne kažnjavaju...)
Neka istraživanja pokazuju da odrasli ljudi imaju nisko
samopoštovanje iako su odrasli u skoro idealnim
uvjetima, dok drugi dolaze iz obitelji u kojima su se
roditelji ponašali sve samo ne idealno pa su ipak
odrasli u ljude sa visokim samopoštovanjem




Povezano je sa manjkom samopouzdanja i osjećajem
manje vrijednosti
Uzrok mu je ponašanje važnih ljudi u djetinjstvu
pojedinca (roditelji, rođaci, učitelji, vršnjaci postavljaju
u djetinjstvu mnoga ograničenja, a kada se nešto ne
učini kako treba slijedi kazna koja je najčešće prijetnja
uskraćivanjem ljubavi što rezultira niskom razinom
samopoštovanja i sklonost donošenja odluka prema
tuđim, a ne vlastitim standardima)
Djetetu treba postavljati jasna pravila ili još bolje,
određivati ih u suradnji s djetetom
Dijete treba znati koje su posljedice ne pridržavanja
pravila



Mišljenje o sebi rezultat je onoga što smo proživjeli
i doživjeli u svom životu i na osnovu toga se
izgrađuje slika o sebi i s obzirom na tu sliku
modificiraju se ponašanje i sposobnosti
Formiranje slike o sebi započinje vrlo rano, što
znači da ona uvelike ovisi o okruženju u kojem
dijete odrasta
Ako je dijete stvorilo negativnu sliku o sebi ne
znači da ju mora zadržati tijekom cijelog života,
nego se ona može promijeniti pod utjecajem
drugih ljudi (npr. učitelja) ovisno o tome koliko je
neka osoba spremna na promjene





Jedan od načina na koji se stvara slika o sebi temelji se na
reakcijama drugih ljudi pto je u psihologiji poznato kao
teorija “ja iz ogledala” stoga je vrlo važno da djecu naučimo
rimati pohvale koje trebaju biti iskrene i upućene djeci u
pravom trenutku
Na taj način djeca će stjecati pozitivnu sliku o sebi jer će i od
drugih dobijati pozitivne informacije na osnovu kojih grade
sliku o sebi
Važno je da i djecu s lošom slikom o sebi naučimo primati
pohvale jer ih ona ne zapažaju niti im pridaju veliku važnost
iz razloga što se to ne uklapa u njihovu lošu sliku o sebi
Djecu treba naučiti primati kritike koje su dobre i poželjne
ako su dobronamjerne i na taj način dijete može znati što
loše čini i kako to poboljšati
Kritika je jedna vrsta povratne informacije i zato nikad ne
treba kritizirati dijete kao osobu nego njegovo ponašanje


Osobe s negativnom slikom o sebi uglavnom su loše
raspoložene i u svemu vide nešto negativno i često im
se javlja osjećaj bespomoćnosti, samookrivljavanje i
beznađe
Istraživanja pokazuju da je naučena bespomonost kod
djece uobičajenija kod djevojčica; uzrok tomu je način
na koji učitelji oično daju povratne informacije. Kada
su dječaci neuspješni u nečemu učitelji im češće kažu
da se oko nečeg nisu trudili, a kada su djevojčice
neuspješne učitelji im govore da su krivo odgovorile
što uzrokuje kod djevojčica da su njihove sposobnosti
nedovoljne i postaju pesimistične , a dječaci nastavljaju
vjerovati da su uzroci njihovih neuspjeha nedovoljno
uložen trud i zbog toga ostaju motivirani


Samookrivljavanje je nasilje nad samim sobom
jer kad se okrivljava, čovjek o sebi loše misli,
prezire se i kažnjava.
Uzrok tome često mogu biti roditelji koji od
svoje djece zahtijevaju samo odličan uspjeh, što
kod djece stvara velik pritisak i nakon prvog
neuspjeha kod njih se javlja samookrivljavanje i
nezadovoljstvo




Ulaskom u srednje djetinjstvo mijenjaju se
osjećaji djece prema njima samima i sve više se
uspoređuju s vršnjacima
Proširuju se socijalni kontakti i samo
školovanje ima veći utjecaj na samoevaluaciji
djece
Sposobnost konzervacije reflektira se u sve
uspješnijoj organizaciji atributa o sebi
Uloga roditelja i učitelja u tom razdoblju je
značajna i trebaju djetetu ponuditi oslonac i
sigurnost




Značenje škole u životu djeteta je veliko
Doživaljaj uspjeha i neuspjeha u tom razdoblju
veoma značajno utječe na djetetovu sliku o sebi.
Kritično je razdoblje od 5.-9 godina, a kasnije
uspjeh u školi postaje manje važan temelj
formiranja slike o sebi
Istraživanja pokazuju da djeca koja imaju dobar
odnos prema obitelji i školi će zadržati takav odnos
i kad odrastu, a ona frustrirana i razočarana u
obitelji će biti takva i kad odrastu
Odnos uspjeha u školi i slike o sebi je dvosmjeran,
što znači da učenici na temelju slike o sebi mogu
utjecati na svoj školski uspjeh ,ali i školski uspjeh
utječe na njihovu sliku o sebi


Rani uspjeh daje djetetu osjećaj kompetentnosti
i osjećaj vrijednosti, stoga je bitno da djeca u
školi što ranije dožive uspjeh jer je on važan
preduvjet njihovog zdravog psihičkog razvitka
Dijete tada misli o sebi kao o sposobnom i
stvara pozitivnu sliku o sebi




Samopoimanje je fenomenološka organizacija
iskustva individue i ideja o njoj samoj u svim
aspektima njena života
Samopoštovanje je stvaranje pozitivne ili
negativne slike o sebi
Djeca od najranijeg djetinjstva formiraju sliku o
sebi
Utjecaj roditelja, učitelja i okoline na stvaranje
slike o sebi je velik i zato je važno da dijete
odrasta u zdravom okruženju