Transcript Djeca s posebnim odgojno-obrazovnim potrebama

Dječji vrtić “Trnoružica”
Zagreb, Rusanova 11
DJECA S POSEBNIM POTREBAMA
- IDENTIFIKACIJA I INTERVENCIJA
Pripremila: Kristina Grbić, stručni suradnik psiholog
POSEBNE POTREBE DJETETA
• privremene ili trajne veće neravnoteže, zaostajanja ili
ubrzanja u pojedinim aspektima razvoja ili razvoja u
cjelini koja se kod djece različito izražavaju
3 VRSTE POSEBNIH POTREBA
• Potencijalne posebne potrebe
• Prolazne posebne potrebe
• Trajne posebne potrebe
Potencijalne posebne potrebe
• može imati dijete koje je tijekom trudnoće, poroda ili
nakon poroda imalo neke rizične faktore (npr. prerano
rođeno dijete, teški porod i dr.),
• može imati dijete koje je bilo ili je još uvijek izloženo
nekim nepovoljnim okolinskim uvjetima (npr. nepotpuna
obitelj, bolest u obitelji i dr.)
• može imati dijete kod kojeg neki aspekt razvoja
značajnije odudara od ostalih, odnosno koje se u
nečemu znatno razlikuje od ostale djece u skupini
(npr. sporiji motorički razvoj, izrazito živahno dijete i
dr.)
Prolazne posebne potrebe
• može imati dijete zbog razvojnih raskoraka između
djetetovih potreba i mogućnosti u pojedinim fazama
razvoja (npr. negativizam u trećoj i šestoj godini)
• može imati dijete koje je doživjelo neke stresne
događaje u životu (npr. smrt u obitelji, boravak
djeteta ili roditelja u bolnici, rođenje brata/sestre i
dr.)
Trajne posebne potrebe
• može imati dijete kod kojeg neke potencijalne ili
prolazne potrebe nisu na vrijeme uočene ili pravilno
tretirane
• može imati dijete koje je bez roditeljske brige duže
odgajano u dječjem domu, bolnici i sl.
• trajne posebne potrebe IMA darovito dijete
• trajne posebne potrebe IMA dijete s teškoćama u
razvoju
• Dakle, izjednačavanje pojmova „djeca
s posebnim potrebama“ i „djeca s
teškoćama u razvoju“ je pogrešno,
budući da nisu sve posebne potrebe
djece uzrokovane teškoćama u
razvoju.
IDENTIFIKACIJA DJECE S PP
•
•
•
•
•
•
opažanja odgojitelja
opažanje psihologa ili drugih članova stručnog tima
razgovor s roditeljima i odgojiteljima
neposredno promatranje djeteta u odgojnoj skupini
psihologijsko testiranje
podaci drugih stručnih suradnika.
• U dječjim vrtićima najveći broj djece s
posebnim potrebama uključuje djecu s
prolaznim, zatim potencijalnim i naposljetku
trajnim posebnim potrebama. Važno je izbjeći
prerano etiketiranje djeteta s posebnim
potrebama te uočiti njegove dobre osobine i
sposobnosti. Na njima zatim treba graditi
pozitivnu sliku djeteta o samome sebi kao i
pozitivan odnos okoline prema njemu s ciljem
uspješne integracije u društvo.
• Dok je s jedne strane važno izbjeći prerano
etiketiranje djeteta, s druge strane se, u
praksi, događa da se prolazne i potencijalne
posebne potrebe djeteta gotovo redovito
svode na razinu individualnih razlika i
neadekvatno tretiraju. Najčešći razlozi tome
su neznanje, nedostatak vremena i motivacije
za radom i sl. To dugoročno može biti štetno
za dijete budući da se netretirane prolazne i
potencijalne posebne potrebe mogu razviti u
trajne posebne potrebe.
Darovitost
Za većinu ljudi darovitost predstavlja izuzetno
razvijene potencijale, izuzetne sposobnosti.
Gotovo svako dijete ima posebne sposobnosti i
potencijale. Cilj odgojno-obrazovnog procesa je
poticati ih na što je moguće više načina. Djeca mogu
iskazivati visoke sposobnosti u nekoliko područja ili
unutar jednog uskog područja razvoja. To su
potencijalno darovita djeca.
Darovitost
• Iskazivanje nekih značajki darovitosti u ranom
djetinjstvu, tijekom predškolske dobi i rane školske
dobi, ni u kojem se slučaju ne može smatrati sigurnim
pokazateljem da će dijete tijekom svojeg kasnijeg
života biti darovito, isto kao što se izuzetak
iskazivanja darovitosti u ovom uzrastu ne može uzeti
kao pouzdan znak da takvo dijete neće kasnije
pokazivati darovitost u nekom području.
Darovitost
• U predškolskoj se dobi za samo iznimno mali broj
djece može govoriti o darovitosti u punom smislu te
riječi.
• Sposobnosti iznad prosjeka svoje dobi iskazuje oko
15% djece od 3. – 7. godine.
• Zbog toga se i naziv «darovito dijete» primjenjuje
samo uvjetno, a gotovo svako dijete predškolske dobi
možemo (i moramo) smatrati potencijalno darovitim.
Stoga u ranoj dobi definiciju potencijalne darovitosti
treba široko postaviti i u obogaćene programe, te
različite specijalizirane programe uključiti što više
djece predškolske i rane školske dobi.
Priča o Davidu
•
•
•
•
•
•
•
“Davidova prijevremena razvijenost najprije se počela primjećivati na jezičnom području. S
osam mjeseci pokazivao je odlično razumijevanje jezika, a to je otprilike godinu dana prije
uobičajenog roka.
Mogao je razumjeti jednostavna pitanja, poput 'Gdje je tata?' (odgovorio bi upiranjem
prsta), neizravna pitanja poput 'Možeš li otići po to?' te izravne naredbe poput 'Dođi ovamo'
ili 'Nagni se'.
S osam je mjeseci također izgovorio svoju prvu riječ (većini djece to se dogodi s 12 mjeseci),
i gotovo odmah nakon što je progovorio počeo je slagati rečenice od dvije riječi (podvig koji
se obično postiže s otprilike osamnaest mjeseci).
Do petnaestog mjeseca, kad djeca obično tek progovaraju, njegov je govorni
rječnik sadržavao oko dvije stotine riječi.
Od osamnaestog mjeseca Davidov se jezik razvijao tako naglo da je njegova majka morala
prestati zapisivati rečenice koje je izgovarao. Ipak je zabilježila ono što je izgovorio u
tjednu u kojem je navršio dvije godine, kad je precizno izjavio:
'Vidio sam kako pravi rovokopač iskapa pravu zemlju i baca je u kamion za otpad, i zamislio
sam rovokopača, i sjeo sam u njega i povukao ručke'.
To je dob u kojoj je tipično dijete tek svladalo 'Bok, tata', ili 'Ne ići'. Mnogi roditelji djece
kao što je David kažu da njihova djeca s jedne riječi gotovo smjesta prijeđu na cjelovite
rečenice.'
Navedena priča o Davidu početak je opisa globalno darovitog djeteta prema profesorici
Ellen Winner s Odsjeka za psihologiju u Bostonu.
Teškoće u razvoju
• su urođena ili stečena stanja organizma koja
prema svojoj prirodi zahtijevaju poseban
stručni pristup kako bi se omogućilo
izražavanje i razvoj sačuvanih sposobnosti, a
time i što kvalitetniji život.
Djeca s teškoćama u razvoju
(Prema Državnom pedagoškom standardu predškolskog odgoja i obrazovanja)
•
•
•
•
•
•
•
•
•
•
djeca oštećenoga vida;
djeca oštećenoga sluha;
djeca s poremećajima govorno-glasovne komunikacije;
djeca s promjenama u ličnosti uvjetovanim organskim
čimbenicima ili psihozom;
djeca s poremećajima u ponašanju;
djeca s motoričkim oštećenjima;
djeca sa smanjenim intelektualnim sposobnostima (djeca s
mentalnom retardacijom);
djeca s autizmom;
djeca s višestrukim teškoćama u razvoju;
zdravstvene teškoće i neurološka oštećenja (dijabetes, astma,
bolesti srca, alergije, epilepsija i slično).
NAŠA ZADAĆA
• pronaći najbolje odgojne postupke
za stimuliranje njihova optimalnog
psihofizičkog razvoja i integracije
među vršnjake
Načini ostvarivanja naše zadaće
• suradnja s roditeljima i odgojiteljima djece s
posebnim potrebama (osobito trajnim)
• individualni rad s djecom s posebnim potrebama i
njihovim roditeljima s ciljem informiranja i
savjetovanja, a kod trajnih posebnih potreba i
upućivanje u vanjsku instituciju (ukoliko je potrebno)
• informiranje odgojitelja o djeci s posebnim potrebama
(osobito trajnim) te suradnju u utvrđivanju i praćenju
razvojnog statusa djece s posebnim potrebama
(osobito trajnim)
• propisivanje i praćenje individualiziranog programa
rada s djetetom u odgojnoj skupini
INTEGRACIJA I INKLUZIJA
•
•
•
•
Što se tiče upisa djece s teškoćama u razvoju, sve je veći naglasak na
integraciji, odnosno inkluziji djece s teškoćama u razvoju u redovite
programe dječjih vrtića.
Integracija se prvenstveno odnosi na smještaj djeteta s teškoćama u
razvoju u odgojne skupine zajedno s djecom koja nemaju takvih
poteškoća, odnosno, temelji se na fizičkoj bliskosti s ostalom djecom.
Inkluzija se odnosi na proces stvaranja osjećaja pripadnosti odgojnoj
skupini u kojoj dijete s teškoćama u razvoju boravi.
Slično kao što mnogi, uključujući ponekad i stručnjake, često krivo
upotrebljavaju pojmove „djeca s posebnim potrebama“ i „djeca s
teškoćama u razvoju“ (što je ranije razjašnjeno), često se krivo
upotrebljavaju i pojmovi „integracija“ i „inkluzija“.
• S obzirom na porast broja djece s
teškoćama u razvoju koja se svake
godine upisuju u redovite programe
dječjih vrtića i zapošljavanje asistenata
za rad s njima, važno je napomenuti kako
se pritom radi o inkluzivnom
obrazovanju.
Inkluzija
• sva su djeca aktivno uključena u odgojno-obrazovne aktivnosti
• sva djeca imaju jednak, slobodan pristup mjestima za igru i rad u
odgojnim skupinama
• svakom djetetu se pružaju jednake razvojne prilike i aktivno
sudjelovanje s ostalom djecom
• okruženje koje se temelji na toleranciji, uvažavanju i poštivanju
sve djece
Inkluzija, kao najviši stupanj pedagoškog povezivanja
djece s teškoćama u razvoju s djecom bez razvojnih
teškoća (nakon segregacije i integracije djece s
teškoćama u razvoju), ima višestruke prednosti.
Dobrobiti inkluzije
Za djecu s teškoćama u razvoju
Za djecu bez teškoća u razvoju
•
•
•
•
•
•
prilike za ostvarivanje socijalnih
interakcija, tj. druženja
vršnjaci su im uzori za različite
vještine i ponašanja
razvoj samopoštovanja i
stvaranje pozitivne slike o sebi
ostvaruju složenije društvene
odnose i imaju prilike za
sudjelovanje u poticajnijim
aktivnostima
uče po modelu – komunikacija i
samokontrola
•
•
bolje razumijevanje teškoća u
razvoju
razvoj osjetljivosti za potrebe
drugih
pomaganje i uvažavanje različitih
od sebe
Uvjeti za uspješnu inkluziju
• Stvoriti pozitivne stavove i stvoriti pozitivnu
atmosferu unutar odgojne skupine i na razini dječjeg
vrtića o uključivanju djece s teškoćama u razvoju u
redovite programe.
• Osigurati kvalitetne odgojitelje i/ili asistente koji će
boraviti s djetetom s teškoćama u razvoju i dodatno
poticati njegove razvojne mogućnosti.
• Osim osiguravanja materijalnih i fizičkih uvjeta rada
ovisno o djetetovim teškoćama, edukacija, motivacija
za radom i dobra suradnja svih uključenih je
najvažnija.
O DJECI - misao za kraj….
“...A žena koja stajaše s čedom na prsima reče: Govori nam o Djeci.
I on reče:
Vaša djeca nisu vaša djeca.
Ona su sinovi i kćeri čežnje života za samim sobom.
Ona dolaze kroz vas, ali ne od vas.
I premda su s vama, ne pripadaju vama.
Možete im dati svoju ljubav, ali ne i svoje misli,
Jer, ona imaju vlastite misli.
Možete okućiti njihova tijela, ali ne njihove duše.
Jer, njihove duše borave u kući od sutra,
koju vi ne možete posjetiti,
čak ni u svojim snovima.
Možete se upinjati da budete kao oni,
ali ne tražite od njih da budu poput vas.
Jer, život ne ide unatrag, niti ostaje na prekjučer.
Vi ste lukovi s kojih su vaša djeca odapeta kao žive strijele.
Strijelac vidi metu na putu beskonačnosti,
i On vas napinje svojom snagom da bi njegove strijele
poletjele brzo i daleko….”
Khalil Gibran
(Iz zbirke "Prorok)