Transcript Poremećaj smanjenje pažnje

POREMEĆAJ SMANJENE
PAŽNJE ( ADD )
Što je ADD ( Attention Deficit
Disorder) ?
• U posljednjih nekoliko godina u ovom području došlo je
do novog uzbudljivog i obećavajućeg razvoja.
• Djeca s pomanjkanjem pažnje nisu “čista” vrsta odnosno
često imaju još neko psihološko stanje, poput
anksioznosti, poremećaja raspoloženja, teškoća u
učenju..
• Istraživanja mozga sugeriraju moguće razlike u strukturi
moždanih područja u ljudi s ADD-om. Genetička
istraživanja zaokupljena su proučavanjem kromosoma i
gena u nadi da će otkriti prepoznatljive veze s tim
problemom
• ADD uvijek ima obiteljsku i osobnu stranu jednako kao i
kliničku i znanstvenu. Da biste shvatili i učinkovito se s
njime nosili, morate razumijeti oboje.
Utjecaj
• Poremećaj pomanjkanja pažnje dramatično
djeluje na obiteljski život. U takvim obiteljima je
prisutno puno više napetosti i rasprava,
zajednički ručak nije zabava, a večere u
restoranima su gotovo nemoguće
• Roditelji se obeshrabruju i ponekad padaju u
depresiju;ostala se djeca osjećaju posramljeno,
zanemareno i ljutito, jer poremećaj ADD utječe
na sve članove obitelji, a ponajviše na majku.
Simptomi
• Nova je definicija utvrdila da je jezgra ovog
problema teškoća u usredotočivanju i
održavanju pažnje
• Utvrđene su dvije vrste ADD-a:
– s hiperaktivnošću i bez hiperaktivnosti.
• Oba su tipova uključivala ADD ili teškoću pažnje,
ali su djeca koja su imala ADD s hiperaktivnošću
bila prekomjerno aktivna, impulzivna i
nametljiva, odnosno djeca koja često izazivaju
pomutnju(najčešće dječaci). Djeca s ADD-om
bez hiperaktivnosti također su imala teškoće s
usredotočivanjem i održavanjem pažnje, ali su to
bile duše blage naravi koje nisu ispoljavale
problematično ponašanje (najčešće djevojčice).
• Ključni simptom:
– Nepažljivost ili rastresenost
• Temperament:
– impulzivnost,
– teškoća odgađanja zadovoljenja,
– hiperaktivnost,
– prekomjerno emocijalno uzbuđenje
• Rezultati:
– neobuzdanost,
– socijalni problemi,
– dezorganiziranost
Kako obilježja ADD-a utječu na
dijete u školi
• Postoji
–kombinirani tip (ADD s
hiperaktivnošću)
–nepažljivi tip (ADD bez
hiperaktivnosti)
• Kombinirani tip;
• Zbog teškoće s pravilima i samokontrolom dijete s
kombiniranim tipom ADD-a često je negativna sila u razredu.
• Većina djece s ADD-om želi biti dobra jednako kao i ostala
djeca, ali budući da imaju stvarnih problema s koncentracijom
i motivacijom, ova djeca ne mogu održati svoje napore.
• U općoj populaciji 10-15% sve djece ima specifične teškoće u
učenju
• Krajnji rezultat svih ovih problema je taj da djeca sa ADD-om
obično pokazuju prilično nisku razinu školske uspješnosti.
• Nepažljivi tip;
• Ova djeca su često, ali ne uvijek djevojčice. Ona je
naizgled tiha, ali je zapravo zamišljena i otuđena. Ne
dovršava svoju zadaću na vrijeme ili je uopće ne
dovršava.
• Djecu s nepažljivim tipom ADD-a često doživljavaju kao
sporije učenike unatoč činjenici da većina njih ima
prosječnu ili nadprosječnu inteligenciju.
• Zbog njihove tihe i nježne pripode u početnim razredima
osnovne škole često se ne prepoznaje potreba za
dijagnosticiranjem i terapijom ADD-a u takve djece.
Uzroci
• Već je neko vrijemo poznato da ADD ima snažnu
nasljednu komponentu. Mnoga su istraživanja
pokazala da su djeca koja u obitelji imaju rođake s
ADD-om, pod većim rizokom da i sama imaju ADD.
• Istraživanja metabolizma glukoze (PET skeniranja)
pokazala su da u osoba s ADD-om prefrontalna
područja u mozgu su zapravo nedovoljno aktivna.
• Nedavna istraživanja mozga sugerirala su da su u
osoba s ADD-om ove regije mozga manje od
normalne veličine.
• Poznato je da je prefrontalni korteks povezan s
kočenjem ponašanja (sposobnosti da se stane,
pogleda i sasluša)
Suradnja sa školom
• Roditelji djece s ADD-om moraju češće i
intenzivnije od ostalih roditelja surađivanti sa
školskim osobljem.
• Posljednjih se godina dogodilo mnogo
pozitivnih stvari koje su povećale vjerojatnost
da dijete s ADD-om uspješno pohađa školu i
da roditelji takvog djeteta imaju ulogu aktivnih
suradnika s osobljem škole, osobito kada je
riječ o donošenju odluka vezanih uz školski
program.
• Napisano je nekoliko kvalitetnih priručnika za
učitelje koji uključuju popise školskih
intervencija za djecu s ADD-om
• Sve je više učitelja svjesno postojanja ADD-a
i potreba koja pate od njega, a nalaze se u
njihovim učionicama
• Stručni suradnici su u većoj mjeri svjesni da
je učinkovita suradnja obitelji i škole nužna za
djetetov školski uspjeh
• Velika količina informacija o ADD-u sada je
dostupna i na Internetu.
Komunikacija s roditeljima
• Komunikacija između obitelji i škole dobiva na
važnosti što je dijete problematičnije
• Učitelji se moraju podsjetiti da roditelji nisu
uzrokovali ADD i teško ponašanje svojeg djeteta
zbog načina na koji su ga podizali
• Na sastanku učitelja i roditelja potrebno je
eksperimentalno i fleksibilno razmišljanje.
Trebali bi ovom problemu pristupati provizorno i
pragmatično, nastojeći otkriti sve taktike koje će
najbolje funkcionirati i koje su najrealnije s
obzirom na učiteljevo vrijeme, energiju i iskustvo
Dijete s ADD-om u razredu
• Statistike govore da približno 1:25 ima ADD, odnosno
gotovo jedno dijete u svakom razredu.
• Koncentracija djece s ADD-om u jednom razredu može
pretvoriti školsku godinu u noćnu moru.
• Čak i ako je samo jedno dijete s ADD-om u razredu,
učitelju će oduzeti neprimjerenu količinu vremen i
napora, osobito ako pati od kombiniranog tipa ADD-a.
• Uplitanje u “rat” s djetetom koje pati od ADD-a čak i
kada je iskušenje preveliko neće nikome donijeti nimalo
dobra.
• Nošenje s djetetom koje pati od ADD-a je emocionalno
težak zadatak. Prvi korak je razumijeti i jasno razmišljati
o ADD-u.
Načela opće intervencije
• Važno je imati na umu da neznanje i
neprijateljski osjećaji mogu potkopati bilo
koju taktiku
• Učitelji koji rade s učenicima ADD-a
smislili su nekoliko specifičnih ideja kako
bih se nosili s tom bolešću:
– Trenutačna povratna reakcija; pohvala za
pozitivno ponašanje, a jednako tako i ukori ili
posljedice zbog problematičnog ponašanja
trebaju uslijediti što brže moguće
– Česte povratne reakcije; kako biste ih zadržali
usmjerene na zadatak djecu s ADD-om treba
na prijateljski način često podsjećati i slati im
druge vrste poruka. U ADD-u postoji problem
održavanja motivacije, osobito ako izostane
povratna reakcija ili potkrepljenje, a zadatak je
djetetu dosadan.
– Poricanje prije kažnjavanja; iritantno
ponašanje djece s ADD-om prirodno
nadahnjuje odrasle za ukore i kazne.
Pozitivne posljedice trebaju biti prve na vašoj
listi i trebate ih primjenjivati češće od kazni ili
ukora.
Osnove terapije s lijekovima
• Većinu vremena učitelj je jedini promatrač
pozitivnih i negativnih učinaka lijeka jer se nalazi
uz dijete dok lijek djeluje.
• Da bi terapija bila uspješna, učitelj treba
prenositi svoja zapažanja roditeljima i liječniku
• Stoga ako učitelj zna da dijete uzima određenu
dozu određenog lijeka već dva tjedna i ništa se
ne događa, vrijeme je da o tome obavijesti
roditelje
• Na taj način neizmjerno pomažu djetetu koje pati
od ADD-a ,a također pridonose da se u razredu
stvori mnogo pozitivnije okružje za svačije
učenje.
Savjetovanje za djecu s ADD-om
• Mnogi ljudi osjećaju da djeca koja pate od ADD-a
jako trebaju savjetovanje ili psihoterapiju
• Istraživanja su pokazala da središnji simptomi
ADD-a, kao što su pomanjkanje koncentracije,
impulzivnost i hiperaktivnost nisu podložni
djelovanju savjetovanja ili psihoterapije.
• Ipak je važno da posjećuju nekog stručnjaka jer u
svijetu u kojem se svaki korak djeteta sa ADD-om
kritizira , ovo dijete poput svježeg zraka treba
nekoga tko će ga suosjećajno slušati i isticati
njegove pozitivne kvalitete.
Zaključak
• Uz ADD često se javljaju dodatne teškoće;
– Slab školski uspjeh – teškoće u učenju: oko 40 do
60% djece s ADHD-om ima teškoće sa učenjem u
školi,
– ostali imaju teškoća sa vremenskim ograničenjima,
količinom čitanog ili pisanog teksta.
• Iako najčešće imaju prosječno razvijene intelektualne
sposobnosti (a mogu imati i iznadprosječne) ostvareni
obrazovni stupanj može biti niži, a profesionalna
dostignuća slabija nego kod vršnjaka i nego što bi se
obzirom na intelektualne sposobnosti moglo očekivati.
Literatura
• Thomas W. Phelan:
– Sve o poremećaju u pomanjkanju pažnje
• Miroslav Pospiš:
– Učenje mozgom i edukacijsko zdravlje