Transcript PRA*ENJE, VREDNOVANJE I OCJENJIVANJE

PRAĆENJE, VREDNOVANJE I
OCJENJIVANJE
Zlatica Šimunović, stručni suradnik – pedagog,
prof. savjetnik
Škola za medicinske sestre Vrapče
Volite li ocjenjivati?
Navedite neke od
dilema/poteškoća/pitanja koje imate
kod ocjenjivanja/kao ocjenjivači?
Pravilnik o…..
 načinima
 postupcima
 elementima
……. vrednovanja učenika u OŠ i SŠ
utvrđuju se i …
 prava i obveze nastavnika, učenika, razrednika i
ravnatelja u provođenju postupka vrednovanja
tijekom školske godine
 prava i obveze roditelja i skrbnika
Definicije pojmova:
 VREDNOVANJE = sustavno prikupljanje podataka u
procesu učenja i postignutoj razini kompetencija
(znanja, vještine, sposobnosti, samostalnost i
odgovornost prema radu) u skladu s unaprijed
definiranim i prihvaćenim načinima, postupcima i
elementima.
 Sastavnice:
PRAĆENJE
PROVJERAVANJE
OCJENJIVANJE
PRAĆENJE
sustavno uočavanje i bilježenje
zapažanja o postignutoj razini
kompetencija i postavljenim zadacima
definiranim nacionalnim i predmetnim
kurikulumom, nastavnim planom i
programom te strukovnim i školskim
kurikulumom
PROVJERAVANJE
procjena postignute razine
kompetencija u nastavnom
predmetu ili području i drugim
oblicima rada u školi tijekom
školske godine
OCJENJIVANJE
pridavanje brojčane ili opisne
vrijednosti rezultatima praćenja i
provjeravanja učenikovog rada
prema sastavnicama ocjenjivanja
svakog nastavnog predmeta
Svrhe ocjenjivanja
T. Grgin 1999.
Utvrđivanje predznanja
(na početku poučavanja)
Formativna funkcija
(nadgledavanje napredovanja tijekom poučavanja)
Dijagnostička funkcija
(utvrđivanje teškoća u učenju)
Sumativna funkcija
(evaluacija postignuća nakon poučavanja)
Svrha provjeravanja znanja je
napredovanje učenika
ŠTO?
ZA KOGA?
povratna informacija
 učenici
motivacija
 nastavnici
selekcija
vrednovanje
 roditelji
 prosvjetne vlasti
 ravnatelji
 srednje škole i
sveučilišta
Svrhe ocjenjivanja – funkcije ocjena
C. Kyriacou, 1995.
 INFORMATIVNA osigurati nastavnicima povratne informacije o
učeničkom napretku i učenicima osigurati pedagoške povratne
informacije, informirati društvo u cjelini
 MOTIVACIJSKA potaknuti interes učenika za dalji rad
 DIJAGNOSTIČKA –utvrditi kvalitetu postignuća i čimbenika koji ju
uvjetuju
 PROGNOSTIČKA – pretpostaviti učeničku spremnost za buduće učenje,
razvoj i napredovanje, osigurati evidenciju napretka
 KLASIFIKACIJSKA – utvrditi položaj učenikovih postignuća u odnosu
na norme i druge učenike
 Sredstvo nepredovanja -> promocija u školskom sustavu i društvu
Kritike procesa ocjenjivanja
 Dehumanizira proces poučavanja
 Unosi strah
 Razvija nisko samopoštovanje
 Stvara neprijateljsku atmosferu
 Utječe na snižavanje zadovoljstva školom
 Slabe metrijske karakteristike ocjena imaju
veliki utjecaj na život učenika!
T. Grgin 1999.
 Školsko ocjenjivanje = mjerenja „znanja”
 Funkcija ocjene – kontrola učeničkih znanja
Svako mjerenje pretpostavlja:
 1. predmet ili ono što se mjeri
ZNANJE
 2. instrument kojim se mjeri
NASTAVNIK
 3. tehnika mjerenja
NAČIN ISPITIVANJA
OCJENJIVANJA
 Nastavnik je i mjerni instrument i mjerilac.
T. Grgin 1999.
POGREŠKE NASTAVNIKA KAO
MJERNOG INSTRUMENTA
 Osobna jednadžba
(blagom ili vrlo strogom vrednovanju ili pak sredina)
 Halo efekt (procjenjuje znanje u skladu s vlastitim mišljenjem o tom
učeniku)
 Logička pogreška (ne zna matematiku pa ne može nikako znati fiziku)
 Pogreška sredine (tendencija nastavnika da svima daje ocjene iz
sredine ljestvice, zanemaruje i izbjegava ocjene s kraja ljestvice -1 i 5)
 Pogreška diferencijacije (pokušava razlikovati znanja koja je nemoguće
razlikovati – nastoji tada proširiti ljestvicu ocjena npr.+3, -4)
 Pogreška kontrasta – znanje učenika koji su prethodno ispitani utječe na
procjenu znanja učenika ispitanih nakon njih (iznimno dobro znanje
prethodnika utjecat će na lošiju ocjenu učenika koji odgovara iza, bez
obzira na znanje koje je u skladu s očekivanim ishodima)
 Prilagođavanje kriterija skupini (svoje kriterije oblikuje s obzirom na
kvalitetu odjeljenja u kojem predaje – isti odgovor u dva različita razreda
donijet će i različitu ocjenu)
Bujas (1943.)
“ Ocjene koje učenici dobivaju na ispitima
nisu ni objektivne, ni pouzdane, ni valjane
za učenika je često važnije tko ga ispituje,
nego koliko je njegovo poznavanje predmeta”
VRSTE OCJENJIVANJA:
 FORMATIVNO – SUMATIVNO
 NORMATIVNO OCJENJIVANJE
 …NA TEMELJU MJERILA - kriterija
 DIJAGNOSTIČKO OCJENJIVANJE
 INTERNO - EKSTERNO
 FORMALNO - NEFORMALNO
 TRAJNO – JEDNOKRATNO
 OBJEKTIVNO OCJENJIVANJE
 OCJENJIVANJE POSTUPAKA
 OCJENJIVANJE NA TEMELJU
ZAVRŠNOG PROIZVODA
Najvažnija negativna obilježja
postojećih ocjenjivačkih postupaka
 Prenaglašena normativnost
 Prenaglašenost sumativnog vrednovanja
 Prenaglašenost kognitivnog – usmjerenost na
sadržaj
 Pasivnost učenika
Weston (1989.)
Najvažniji pravci poboljšanja
ocjenjivačkih postupaka:
više formativnog ocjenjivanja
ocijeniti više aspekata postignuća
bolja određenost pedagoških ciljeva/ishoda
individualiziranija brzina učenja
uključivanje učenika kao partnera u
ocjenjivanje
Weston (1989.)
Uspješno ocjenjivanje = složena aktivnost:
 vrste ocjenjivanja
 raspon odgojno-obrazovnih rezultata
(znanje, razumijevanje, sposobnost, stajalište)
 vrste i priroda aktivnosti (usmena, pisana, praktična…)
 odgojno-obrazovna područja (različiti nastavni
predmeti, stjecanje sposobnosti čitanja, pisanja…,
osobne i društvene sposobnosti npr. motivacije i
sposobnost da se uspješno radi u skupini…)
POSTOJEĆI (STARI) KONCEPT
CILJ: davanje ocjena
ocjenjivanje samo sebi cilj
posebni satovi; izdvojeno od nastave i učenja
NOVI KONCEPT
CILJ: podizanje kvalitete
nastave i učenja
ocjenjivanje je dio procesa nastave i
učenja
ocjenjuje se uglavnom znanje
ocjenjuje se široki krug
znanja, sposobnosti, stavova i ponašanja
kao i proces učenja
ograničen repertoar metoda i instrumenata
široki repertoar metoda i instrumenata
preforsirana vanjska (externa)
motivacija
unutrašnja (interna) motivacija
nedovoljno korisna povratna informacija
povratna informacija upućuje na
poboljšanje učenja potiče
samoocjenjivanje
„Nastavni su sadržaji potpuno realizirani”
Prednost se daje
sadržajima a ne ishodima
-operativno odrediti
ciljeve učenja
UNUTARNJE VREDNOVANJE
UČENIČKIH POSTIGNUĆA
1. ETAPA tijekom školske godine – osim ocjene, bilježiti
zapažanja o učenikovim sposobnostima, interesima i
potrebama (planiranje i usmjeravanje učenikova razvoja
= formativno + pedagoška intervencija kod poteškoća =
dijagnostičko)
2. ETAPA – provjeravanje postignuća = prikupljanje
podataka o rezultatima/ishodima (# tehnike) usmeno,
pisano, praktično
3. ETAPA ocjenjivanje – sinteza prethodnih etapa (znati
što učenik zna i kakve su njegove sposobnosti)
Elementi ocjenjivanja
Usvojenost nastavnih sadržaja
Primjena nastavnih sadržaja
Kriteriji vrednovanja
OSOBINE OCJENJIVAČA
Korištena literatura:
1.
Cindrić, M., Miljković, D.,Strugar,V.: Didaktika i
kurikulum, IEP, Zagreb, 2010.
2. Dujić, L.: Ocjenjivanje, Profil, Zagreb, 2008.
3. Grgin, T.: Školska dokimologija, Slap, Jastrebarsko, 1999.
4. Kyriacou, C.: Temeljna nastavna umijeća, Educa, Zagreb,
1995.
5. Matijević, M.,Radovanović, D.: Nastava usmjerena na
učenika, ŠN, Zagreb, 2011.
6. Močinić, S. Polustrukturirane provjere postignuća
učenika – korak bliže objektivnom vrednovanju
7. Pravilnik o načinu praćenja i ocjenjivanja učenika u OŠ i
SŠ (NN 92/95)
A sada vi….
 Odredite kriterije
 Kako i što biste mogli vrednovati u ovoj nastavnoj
jedinici
 Svrha
 Kojim pitanjima biste provjeravali
 Koje su to razine
 Što za koju ocjenu