Jasminka Čekić Marković, Centar za obrazovne politike, Beograd

Download Report

Transcript Jasminka Čekić Marković, Centar za obrazovne politike, Beograd

Nastavnici u Srbiji: stavovi o
profesiji i reformama u
obrazovanju
Rezultati projekta – RANON
Jasminka Marković, Centar za obrazovne
politike
Uvod
U poslednjoj deceniji Srbija je u procesu reformi i inicijativa
započetih u različitim obrazovnim sektorima i nivoima obrazovanja.
Vidljivo je nepodudaranje između obrazovne politike, zvaničnih
propisa i trenutne prakse u školama.
Uloga nastavnika i percepcija njih samih kao potencijalnih
“agenata promene” je vidljiva u trenutnim nastojanjima.
Rezultati istraživanja o stavovima nastavnika o aktuelnim
promenama u sistemu obrazovanja Srbije, deo RANON projekta koji
su sproveli Centar za obrazovne politike, Savez učitelja Srbije,
Pedagoško društvo Srbije i Obrazovanje plus, zajedno sa
nastavnicima kao glavnim kreatorima i realizatorima studije.
2
Teorijski okvir
Obrazovni sistem prolazi kroz reforme koje prati proces
decentralizacije.
Odgovornosti za donošenje odluka su prenesene na niže nivoe
obrazovnog sistema - nejasno je gde u sistemu “leže” odgovornosti
 Obrazovanje zasnovano na standardima donosi ogromnu promenu u
obrazovnoj politici, ali i tekućoj praksi.
Ključno - da se shvati kako nastavnici percipiraju sve promene koje se
odvijaju i njihove promenjene uloge
Kako ovi elementi utiču na njihovu svakodnevnu praksu u
učionici, u školi i pri komunikaciji sa lokalnom zajednicom?
Koje kompetencije nedostaju nastavnicima kako bi izašli u
susret promenama i koja vrsta podrške im je potrebna da bi ih
razvili?
3
Metodologija
 Podaci su prikupljeni u periodu od novembra do decembra
2011. godine u 25 fokus grupa sa nastavnicima i drugim
nenastavnim osobljem u 25 gradova Srbije.
Fokus grupe uključuju nastavnike koji rade u osnovnim i
srednjim školama (gimnazije i srednje stručne škole).
Raznolikost predmeta koje nastavnici predaju, bez obzira na
to da li su zaposleni u punom radnom vremenu, i godine
iskustva su uzete u obzir.
4
Rezultati- 1 (Autonomija)
 Većina ispitanika vidi obrazovni sistem Srbije kao visoko
centralizovan – najvažnije odluke se donose “centralno”, a samo
izvršne odluke su prepuštene školama.
 Neki ukazuju da veruju da direktor i školski odbor imaju određeni
stepen autonomije u upravljanju finansijskim resursima i
zapošljavanju radnika.
 Nastavnici nisu potvrdili da su uključeni u upravljanje školama kroz
participaciju i partnerstvo.
 Većina nastavnika navodi da im je najviše autonomije dato u
učionici i da ne osećaju da imaju autonomiju izvan nje.
5
Rezultati– 2 (Autonomija)
 Postoje “pritisci” u prilagođavanju globalnim trendovima u
razvoju obrazovanja, kao i pritisci za prilagođavanje
stvarnom kontekstu i potrebama svakog učenika ponaosob.
 Obaveze nastavnika i profesionalne odgovornosti su
povećane.
 U svakoj fokus grupi, nastavnici ističu da je glavni problem
što osećaju da gube dragoceno vreme u obavljanju
administrativnih zadataka, koje je donela decentralizacija
odgovornosti, dok sve manje i manje vremena troše u
direktnom radu sa učenicima.
6
Rezultati–3 (Obrazovanje zasnovano na standardima)
 Standardi su prepoznati kao još jedan od administrativnih
zahteva koji dolaze sa nivoa donosioca odluka.
 Opšti stav je da donosioci odluka nemaju jasnu viziju budućeg
razvoja obrazovnog sistema, i stoga je svaka inovacija
„kratkog daha“.
 Standardi za većinu nastavnika ostaju formalnost bez stvarne
svrhe ili rezultata, sa malim uticajem na nastavni proces.
 Većina navodi da pristup obrazovanju zasnovan na
standardima nije „stvarna“ promena!
 Mogućnost korišćenja – u procenjivanju učenika ili u
planiranju predavanja!
 Dodatna obuka je potrebna i neophodna.
7
Rezultati– 4 (Kompetencije)
Identifikovane su četiri glavne kategorije odgovora
nastavnika:
 Nastavnik kao „ekspert”;
 Nastavnik “mora da zna” kako da prenese znanje
učenicima;
 Treba da razvije sopstveni sistem rada,
 Nastavnik se vidi kao neko ko komunicira sa različitim
zainteresovanim stranama na svakodnevnoj osnovi.
8
Rezultati – 5 (Kompetencije)
Nastavnici „znaju” sistem dobro i nastavnici BI TREBALO da znaju
sistem!
ALI???
 Nastavnici povezuju ovo znanje sa pitanjima kao što su
predmetni plan i program, kompatibilnosti programa među
različitim predmetima.
 Prepreka svakodnevnoj praksi – nema dovoljno „vezivnih niti”
između programa različitih predmeta.
 Trenutna reforma obrazovanja ima prilično negativnu konotaciju
– nastavnik oseća kao da reforma postoji samo na papiru!
9
Rezultati– 6 (Kompetencije)
 Opšti „portret“ obrazovnog sistema –konstantno se menja, nema
kontinuitet, promene su nesistematične i nisu suštinske, mnogi propisi
ostaju „nedovršeni” i nastavnici su ostavljeni da „lutaju okolo”.
 Pridev „nemoćan” je često povezan sa nastavničkom participacijom u
sistemu.
 Nastavnici veruju – da je trenutni protok informacija nedovoljan i
neadekvatan.
 Ali – „priznaju” da su i oni sami inertni što je posledica lošeg iskustva u
prošlosti.
„U mojih 25 godina [rada] iskustva nikad nisam osetio da je nekom
zaista stalo do mog mišljenja, kakvo je moje iskustvo i da neko traži
povratnu informaciju od mene.“
(Nastavnik, Čačak)
1
0
Zaključci
 Rezultati daju doprinos podacima o nastavničkim
percepcijama i stavovima u pogledu njihovih uloga i
potreba.
 Potrebno je još mnogo toga uraditi kako bi se
nastavnici
osećali
osnaženim
da
koriste
„manevarski” prostor koji im je prethodno već dat!
 Identifikovanje
faktora
koji
olakšavaju
aktivnosti nastavnika.
 Građenje esencijalnih kompetencija osim onih
koje su potrebne u učionici.
1
1
Hvala na pažnji!
1
2