Jasminka Čekić Marković, Centar za obrazovne politike, Beograd
Download
Report
Transcript Jasminka Čekić Marković, Centar za obrazovne politike, Beograd
Nastavnici u Srbiji: stavovi o
profesiji i reformama u
obrazovanju
Rezultati projekta – RANON
Jasminka Marković, Centar za obrazovne
politike
Uvod
U poslednjoj deceniji Srbija je u procesu reformi i inicijativa
započetih u različitim obrazovnim sektorima i nivoima obrazovanja.
Vidljivo je nepodudaranje između obrazovne politike, zvaničnih
propisa i trenutne prakse u školama.
Uloga nastavnika i percepcija njih samih kao potencijalnih
“agenata promene” je vidljiva u trenutnim nastojanjima.
Rezultati istraživanja o stavovima nastavnika o aktuelnim
promenama u sistemu obrazovanja Srbije, deo RANON projekta koji
su sproveli Centar za obrazovne politike, Savez učitelja Srbije,
Pedagoško društvo Srbije i Obrazovanje plus, zajedno sa
nastavnicima kao glavnim kreatorima i realizatorima studije.
2
Teorijski okvir
Obrazovni sistem prolazi kroz reforme koje prati proces
decentralizacije.
Odgovornosti za donošenje odluka su prenesene na niže nivoe
obrazovnog sistema - nejasno je gde u sistemu “leže” odgovornosti
Obrazovanje zasnovano na standardima donosi ogromnu promenu u
obrazovnoj politici, ali i tekućoj praksi.
Ključno - da se shvati kako nastavnici percipiraju sve promene koje se
odvijaju i njihove promenjene uloge
Kako ovi elementi utiču na njihovu svakodnevnu praksu u
učionici, u školi i pri komunikaciji sa lokalnom zajednicom?
Koje kompetencije nedostaju nastavnicima kako bi izašli u
susret promenama i koja vrsta podrške im je potrebna da bi ih
razvili?
3
Metodologija
Podaci su prikupljeni u periodu od novembra do decembra
2011. godine u 25 fokus grupa sa nastavnicima i drugim
nenastavnim osobljem u 25 gradova Srbije.
Fokus grupe uključuju nastavnike koji rade u osnovnim i
srednjim školama (gimnazije i srednje stručne škole).
Raznolikost predmeta koje nastavnici predaju, bez obzira na
to da li su zaposleni u punom radnom vremenu, i godine
iskustva su uzete u obzir.
4
Rezultati- 1 (Autonomija)
Većina ispitanika vidi obrazovni sistem Srbije kao visoko
centralizovan – najvažnije odluke se donose “centralno”, a samo
izvršne odluke su prepuštene školama.
Neki ukazuju da veruju da direktor i školski odbor imaju određeni
stepen autonomije u upravljanju finansijskim resursima i
zapošljavanju radnika.
Nastavnici nisu potvrdili da su uključeni u upravljanje školama kroz
participaciju i partnerstvo.
Većina nastavnika navodi da im je najviše autonomije dato u
učionici i da ne osećaju da imaju autonomiju izvan nje.
5
Rezultati– 2 (Autonomija)
Postoje “pritisci” u prilagođavanju globalnim trendovima u
razvoju obrazovanja, kao i pritisci za prilagođavanje
stvarnom kontekstu i potrebama svakog učenika ponaosob.
Obaveze nastavnika i profesionalne odgovornosti su
povećane.
U svakoj fokus grupi, nastavnici ističu da je glavni problem
što osećaju da gube dragoceno vreme u obavljanju
administrativnih zadataka, koje je donela decentralizacija
odgovornosti, dok sve manje i manje vremena troše u
direktnom radu sa učenicima.
6
Rezultati–3 (Obrazovanje zasnovano na standardima)
Standardi su prepoznati kao još jedan od administrativnih
zahteva koji dolaze sa nivoa donosioca odluka.
Opšti stav je da donosioci odluka nemaju jasnu viziju budućeg
razvoja obrazovnog sistema, i stoga je svaka inovacija
„kratkog daha“.
Standardi za većinu nastavnika ostaju formalnost bez stvarne
svrhe ili rezultata, sa malim uticajem na nastavni proces.
Većina navodi da pristup obrazovanju zasnovan na
standardima nije „stvarna“ promena!
Mogućnost korišćenja – u procenjivanju učenika ili u
planiranju predavanja!
Dodatna obuka je potrebna i neophodna.
7
Rezultati– 4 (Kompetencije)
Identifikovane su četiri glavne kategorije odgovora
nastavnika:
Nastavnik kao „ekspert”;
Nastavnik “mora da zna” kako da prenese znanje
učenicima;
Treba da razvije sopstveni sistem rada,
Nastavnik se vidi kao neko ko komunicira sa različitim
zainteresovanim stranama na svakodnevnoj osnovi.
8
Rezultati – 5 (Kompetencije)
Nastavnici „znaju” sistem dobro i nastavnici BI TREBALO da znaju
sistem!
ALI???
Nastavnici povezuju ovo znanje sa pitanjima kao što su
predmetni plan i program, kompatibilnosti programa među
različitim predmetima.
Prepreka svakodnevnoj praksi – nema dovoljno „vezivnih niti”
između programa različitih predmeta.
Trenutna reforma obrazovanja ima prilično negativnu konotaciju
– nastavnik oseća kao da reforma postoji samo na papiru!
9
Rezultati– 6 (Kompetencije)
Opšti „portret“ obrazovnog sistema –konstantno se menja, nema
kontinuitet, promene su nesistematične i nisu suštinske, mnogi propisi
ostaju „nedovršeni” i nastavnici su ostavljeni da „lutaju okolo”.
Pridev „nemoćan” je često povezan sa nastavničkom participacijom u
sistemu.
Nastavnici veruju – da je trenutni protok informacija nedovoljan i
neadekvatan.
Ali – „priznaju” da su i oni sami inertni što je posledica lošeg iskustva u
prošlosti.
„U mojih 25 godina [rada] iskustva nikad nisam osetio da je nekom
zaista stalo do mog mišljenja, kakvo je moje iskustvo i da neko traži
povratnu informaciju od mene.“
(Nastavnik, Čačak)
1
0
Zaključci
Rezultati daju doprinos podacima o nastavničkim
percepcijama i stavovima u pogledu njihovih uloga i
potreba.
Potrebno je još mnogo toga uraditi kako bi se
nastavnici
osećali
osnaženim
da
koriste
„manevarski” prostor koji im je prethodno već dat!
Identifikovanje
faktora
koji
olakšavaju
aktivnosti nastavnika.
Građenje esencijalnih kompetencija osim onih
koje su potrebne u učionici.
1
1
Hvala na pažnji!
1
2