Transcript 8.PREDAVANJE

8.PREDAVANJE
Sustav gospodarenja odabranim artiklima
Sustavi planiranja i kontrole zaliha
SUSTAV GOSPODARENJA ODABRANIM
ARTIKLIMA
Upotreba sustava gospodarenja odabranim artiklima (selektivno
držanje zaliha) zasniva se na pretpostavci da sve artikle s obzirom
na držanje zaliha nije potrebno jednako uzimati u obzir.
Gledajući gospodarski može se utvrditi da je proizvod potrebno
držati na zalihi ako bi troškovi zbog nedostatnih količina bili viši od
troškova povezanim s skladištenjem.
Nedostatne zalihe ne ispunjavaju potrebe procesa reprodukcije jer
je isporučeno premalo predmeta rada, ili se radi o prekasno
isporučenim predmetima rada, ili pak o prostorno
neodgovarajućem pokrivanju potreba. Zbog navedenih razloga
nastaju povećani troškovi zbog dodatnog naručivanja, zbog
ispostavljanja hitnih narudžbi, korištenja brzih sredstava za prijevoz
robe, posudbe predmeta rada, ili korištenja alternativnih predmeta
rada (supstituta).
Odluka o uskladištenju nekoga proizvoda značajno će ovisiti o
njegovoj strukturi potrošnje (npr. za proizvode ravnomjerne
potrošnje dostavu treba uskladiti s njom, a uskladištenje je
potrebno ako se potrošnja koleba).
Kod nepravilnog kretanja potrošnje biti će potrebna
pojedinačna nabava prema potrebi.
Za sustav gospodarenja odabranim artiklima važni su:
- odnos količina vrste - vrijednosti materijala u logistici
materijala.
- odnos količina artikla - promet u logistici distribucije.
U nastavku se govori o problemu razvrstavanja artikala prema
navedenim kriterijima!!!
ABC analiza
Na temelju istraživanja došlo se do rezultata sa da najveći dio
ukupnog prometa postiže samo s relativno malim brojem
artikala.
Često se spominje pravilo 80:20, što znači da se 80 %
prometa postiže sa samo 20 % artikala. (npr. kod trgovine na
veliko je veća koncentracija na manje artikala, i obrnuto).
Udio prometa svakoga artikla ovisi o njegovoj pojedinačnoj
cijeni i prodajnoj količini.
Koncentracija prometa može se prikazati
koncentracije, tzv. Lorenzovom krivuljom.
krivuljom
- na osnovi udjela u prometu kao kriterija za vrednovanje,
artikli dijele na različite razrede prema njihovu značenju za
promet.
- stoga se govori o ABC načelu, ABC-analizi, ABC - sustavu
držanja zaliha, pri čemu je:
- “A” artiklima kod toga sustava gospodarenja zalihama
poklanja se znatno veća pažnja
- “B” artiklima poklanja se manja pažnja
- “C”artiklima poklanja se najmanja pažnja.
- vrijednost zaliha “A” artikala može biti vrlo visoka, te
događanje slučajeva nedostatnih količina može biti povezano
uz velike gubitke.
- osim udjela u prometu pažnja se pojedinom artiklu pridaje i
na osnovi važnosti za kupce, na osnovi kritične vrijednosti.
- može se dogoditi da neki artikli ima maleni udio u prometu,
ali veliku važnost za kupce (npr. blatobran automobila ima
veću cjenovnu vrijednost, ali znatno manju važnost nego neki
dio za paljenje).
- dakle dobavljač kod sustava gospodarenja odabranim
artiklima , pored udjela u prometu mora uzimati u obzir i
njegovu kritičku vrijednost kod kupaca, dakle njegovu
neophodnost.
Primjena sustava gospodarenja odabranim artiklima
Sustavom gospodarenja odabranim artiklima omogućuje se
različita obrada pojedinih artikala u ukupnom području
držanja zaliha, ili u djelomičnim područjima.
Svako poduzeće, prema svojim posebnostima, treba
odgovarajuće razvrstavati i obrađivati artikle.
U tom smislu svakako je potrebno je sniziti troškove zaliha na
temelju spoznaje da se svakom artiklu ne treba pridavati
jednaku pažnju. Pri tome se mora posebno voditi računa da se
ne ugrozi usluga isporuke (vezano za proces narudžbe,
dobavnu pripravnost, vrijeme dobave i sl.)
Za držanje zaliha artikala na različitim točkama isporuke
postoji ABCD politika.
Ona polazi od pravila da se zbog troškova artikli s manjim
udjelom u prometu uskladištavaju na manje točaka isporuke.
(više točaka isporuke traži veću razinu sigurnosnih zaliha,
povećavaju se troškovi osoblja, prostora, unutarnjeg
transporta…)
Kada se artikle podijeli u četiri klase, može se formulirati
sljedeća politika:
- “A” - artikli su prometno intenzivni, tako da je pravilno da ih
se uskladišti u lokalna skladišta.
- “B” - artikli manje su prometno intenzivni i skladište se u
malo izabranih regionalnih skladišta.
- “C” - artikli uskladištavaju se samo u tvorničkom skladištu
zbog neznatnoga prometa.
- “D” - artikli imaju toliko maleni udio u prometu da se uopće
ne drže na zalihi i pribavljaju se samo po narudžbi.
XYZ analiza
Pretpostavlja razgraničenje materijala prema potrošnji.
Prema potrošnji artikli se dijele u tri grupe:
- “X” artikli - stalna potrošnja (visoka točnost prognoze),
- “Y” artikli - potrošnja u obliku trenda, ili sezonska (srednja
točnost prognoze),
- “Z” artikli - nepravilna potrošnja - mala točnost predviđanja.
LMN analiza
Materijal se može klasificirati na temelju kriterija volumena
(zapremnine).
LMN-analiza koristi se prvenstveno tada kada se moraju
odrediti dimenzije skladišta ili transportnih sredstava.
Pri tome se materijal klasificira u tri grupe:
“L” - dijelovi velikoga volumena
“M” - dijelovi srednjeg volumena
“N” - dijelovi maloga volumena
Sustavi planiranja i kontrole zaliha
Kako bi se shvatila problematika planiranja i kontrole zaliha,
potrebno ih je podijeliti:
- prema vrsti robe i
- s obzirom na količinu koja je planirana i stvarna.
Zalihe prema vrsti robe:
- zalihe sirovina i materijala
- zalihe dijelova i poluproizvoda
- zalihe gotovih proizvoda
- zalihe trgovačke robe
Zalihe prema stvarnoj i planiranoj količini robe:
1. Planirane:
a) minimalne - najmanja je količina nekoga proizvoda koja je
potrebna da se pravovremeno izvrše obveze poduzeća,
b) maksimalne - to je gornja granica iznad koje nije ekonomski
opravdano nabavljati, zaliha do te granice je još uvijek
ekonomski opravdana s obzirom na troškove skladištenja i
zaliha, te stupanj sigurnosti zadovoljenja potreba korisnika.
c) optimalne - variraju između minimalnih i maksimalnih i
predstavljaju onu količinu proizvoda kojom se osigurava
redovna i potpuna opskrba proizvodnje, ili kupaca.
d) prosječne - predstavljaju aritmetičku sredinu određenog
broja stanja.
e) sigurnosne - to su one zalihe koje služe osiguranju od
nepredviđenih promjena u potražnji, ili ponudi robe,
sigurnosna zaliha služi za pokrivanje potreba samo u
slučajevima kada dođe do veće potrošnje predmeta rada nego
što je planirano (zbog škarta u proizvodnji, zbog korištenja
predmeta rada neadekvatne kakvoće, ili dimenzija), u slučaju
kašnjenja isporuka, isporuka na krivom mjestu, isporuka
pogrešnog materijala i sl. Ona dakle služi za zaštitu od rizika i
iznenađenja.
f) špekulativne - su one zalihe koje se skupljaju sa namjerom da se
prodaju kada se cijene znatnije povise.
g) sezonske - nabavljene su pred određenu sezonu (npr. godišnje
doba) zbog zadovoljenje povećane potražnje u sezoni (npr. sezonska
odjeća i sl.).
e) nekurentne - čini ih roba koja je zastarjela, koja je izgubila
potrebna svojstva, koja je demodirana i sl. te se ne može prodati, ili
se može prodati uz osjetno snižene cijene. Nekurentne zalihe su
zalihe koje imaju malen koeficijent obrtaja, ili je njihov koeficijent
obrtaja nula (ne mogu se prodati, ubaciti u proces proizvodnje,
uskladiti i sl.).
U našim poduzećima se najčešće kampanjski utvrđuju nekurentne
zalihe (kod godišnjih inventura, kad dođe do poteškoća zbog
nedostataka obrtnih sredstava ili zbog visokih troškova poslovanja).
Danas se problemima nekurentnih zaliha pridaje veća pozornost, te
se organiziraju posebni odjeli za njihovu prodaju. Suvremeni
integrirani informacijski sustavi omogućavaju lakše upravljanje
takvim zalihama (omogućavaju promjene u režimu isporuka,
materijalnoj bilanci, planu nabave, normativima zaliha i sl.).
2. Stvarne zalihe
Planiranje zaliha
Planiranje potrebne količine zaliha u načelu se obavlja:
- prema predviđenoj potražnji,
- prema konkretnim narudžbama kupaca.
U teoriji i praksi najčešći su sustavi planiranja i kontrole
zaliha:
- tradicijski sustav (zalihe se popunjavaju kada dođu na
određenu razinu, ili u određenim vremenskim razmacima –
kontinuirano i periodički).
- na temelju uvjeta na tržištu (upotrebljavaju se različite
tehnike i sustavi).
a)MRP sustav (Material Requirement Planning – planiranje
materijalnih potreba) – zasnivaju se na planu proizvodnje i
normativima utroška materijala. Podloga ovog sustava je
plan izrade gotovih proizvoda prema vrsti i količini, stanje zaliha
na skladištu, normativi utroška materijala i poluproizvoda,
vrijeme izrade gotovih proizvoda i prognoza potražnje u
narednom planskom razdoblju.
b) DRP sustav (Distribution Requirement Planning)- temelji se na
prognozi potražnje koristeći određene statističke metode.
- proizvodnja bez zaliha (JIT sustavi) – sinkronizirana proizvodnja i
Kanban sustavi.
JIT SUSTAV (Just in time sustav)
Ovakav sustav razvijen je na temelju Kanban sustava. Za
razliku od Kanban sustava koji je orijentiran potrošnjom, JIT
sustav je orijentiran potrebama korisnika, a primjenjuje se za
materijale i proizvode s velikim udjelom u vrijednosti
potrošnje, za koje se isplati sinkronizirati proizvodnju u lancu
stvaranja vrijednosti prema dnevnim programima. To se
naročito odnosi na zadnju fazu proizvodnje (montaža i sl.).
Sinkronizirana proizvodnja podrazumijeva da se na svakom
stupnju proizvodnje uskladi proces rada sa ostalim
stupnjevima, uključujući i isporuke predmeta rada, te da se
proizvodnja odvija bez skladišta i sa minimalnim zalihama. JIT
sustav pribavlja materijale zahtijevane kakvoće samo u onoj
količini, i samo onda kad je to upravo potrebno.
Kako bi se JIT sustav mogao realizirati potrebno je ispuniti
određene pretpostavke:
- osigurati isporuku dobara zahtijevane kakvoće (bez grešaka)
kako bi se mogla eliminirati prijamna kontrola,
- uskladiti kapacitete u proizvodnom lancu i osigurati visok
stupanj pouzdanosti dobavljača,
- koristiti autonomne organizacijske jedinice / mala poduzeća i
povezati informacijske sustave kupca i dobavljača u
upravljanju zalihama,
- proizvoditi u malim serijama,
- suvremenim logističkim rješenjima i korištenjem sigurne
prometne infrstrukture osigurati efikasan protok materijala
bez zastoja.
Prednosti za dobavljače kod JIT sustava isporuke:
- sklapaju dugoročne ugovore kojima osiguravaju
plasman svojih proizvoda,
- ojačavaju tržišni položaj u odnosu na konkurente,
- investicije u proširenje kapaciteta proizvodnje i vođenje
brige o zalihama, podloga su za postizanje bolje prodajne
cijene,
- osigurani plasman proizvoda omogućuje im više
vremena za bavljenje razvojem i racionalizacijom
poslovanja kako bi što više udovoljili zahtjevima kupaca i
skratili vrijeme lansiranja novih proizvoda.
Ugovor o sinkroniziranoj proizvodnji
Cilj takvih ugovora je uskladiti kapacitet proizvodnje
partnera, te malim isporukama malih količina materijala
uskladiti zalihe, povećati produktivnost, skratiti vrijeme
čekanja ulaska materijala u proizvodni proces, skratiti
vrijeme razvoja novih proizvoda, te omogućiti fleksibilniju
proizvodnju prema zahtjevima kupaca.
Takvi ugovori zahtijevaju usklađivanje i upravljanje
rokovima i količinama proizvoda na temelju poznatog, ili
procijenjenog vremena obrade u pojedinim proizvodnim
koracima, bazirano na intenzivnim komunikacijskim
odnosima.
Kanban sustavi
Kanban je sustav upravljanja proizvodnjom i isporukama
materijala od strane korisnika. Materijali se isporučuju u
fiksnim količinama (tzv. kanban količinama) u
standardnim posudama, ili kutijama.
Korisnici određuju kada i koliko kutija materijala
dobavljača mora isporučiti u ugovorom zadanim
rokovima. Nova se isporuka inicira automatski kada zaliha
prijeđe normiranu donju granicu. Korisnici mogu
dobavljača o tome obavijestiti na različite načine.
Prvotno je, u tu svrhu, kao nosilac informacija služila
japanska kartica (kanban), prema čemu je sustav i dobio
naziv. Također, dobavljaču se može poslati obavijest kada
zaliha padne na minimalnu razinu, ili pomoću
ispražnjenih kutija / posuda koje se skupljaju u nekom
centralnom mjestu u poduzeću, gdje ih dobavljač
preuzima u zadanim rokovima. U suvremenim uvjetima
se koristi i elektroničko komuniciranje.
Prilikom uvođenja Kanban sustava u skladištu na policama
moraju biti barem po dvije pune posude / kutije svakog
materijala kako bi se odmah nakon što se isprazni jedna
posuda inicirala isporuka druge, pune, te punjenje praznih. Na
taj način je osigurana dovoljna zaliha kod korisnika, te
spremnost dobavljača za isporuku nove Kanban količine.
Ovakav sustav vrlo je racionalan sa stajališta troškova
nabave i logistike. Obično se koristi za opskrbu poduzeća
sitnim materijalima malene vrijednosti.
Korisnik ne smije zahtijevati više materijala nego što mu je
potrebno i prije nego što utvrdi konkretne potrebe, a
proizvođač ne smije proizvesti više materijala nego što
korisnik zahtijeva.
Uvjeti za primjenu takvog sustava je kontinuirana proizvodnja
/ prodaja bez velikih oscilacija.
Moguće prepreke očituju se u otporima djelatnika,
neprecizno razrađena organizacija sustava opskrbe,
neprikladno označavanje posuda i materijala što
onemogućava identifikaciju.
Prednosti se očituju u radikalnom smanjenju prosječnih zaliha,
povećanju koeficijenta obrtaja zaliha, te u smanjenju
operativnih poslova.