Transcript ciljevi i područje upravlj. računovodstva

2. CILJEVI I PODRUČJE
UPRAVLJ.
RAČUNOVODSTVA
TROŠKOVI KRATKOTRAJNE I
DUGOTRAJNE IMOVINE
CILJEVI I PODRUČJE UPRAVLJ.
RAČUNOVODSTVA
CILJEVI:
- zašto je potreban sustav upravljačkog računovodstva,
računovodstveno praćenje troškova, kao i sustav predeterminiranih
(unaprijed određenih) troškova
PODRUČJA:
- Računovodstveno praćenje:
1. TROŠKOVA KRATKOTRAJNE IMOVINE
/metode obračuna troškova zaliha sirovina i materijala/
2.
TROŠKOVA DUGOTRAJNE IMOVINE
/metode obračuna amortizacije/
CILJEVI I PODRUČJE
UPRAVLJ. RAČUNOVODSTVA
Pojmovi:
1.TROŠKOVI su vrijednosno izraženi utrošci resursa koji su nastali s
ciljem i svrhom poslovanja, a radi preoblikovanja u korisni
učinak/proizvod, uslugu/ , a to je materijal, sirovina, rad - za interno
izvješćivanje
2. RASHODI predstavljaju sva ulaganja u poslovni proces, neovisno o
stvaranju učinaka /rashodi poslovanja, financiranja, izvanredni
rashodi/ - za eksterne fin.izvještaje – RN dobiti i gubitka
3. IZDATAK – svaka isplata novca, bez obzira na karakter i namjenu,
izlazak novca iz poslovnog sustava /otplata zajma, plaćanje računa,
isplata plaća/ - za interne i eksterne fin.izvj. RN novčanog tijeka
KLASIFIKACIJA TROŠKOVA
1. prema vremenu nastanka
- povijesni
- budući ili planirani
2. prema raspodjeli na nositelje
- direktni
- indirektni
3. prema ponašanju na promjene razine aktivnosti
- fiksni
- varijabilni
- mješoviti
4. prema značajnosti za donošenje poslovnih odluka
- relevantni
- irelevantni
KLASIFIKACIJA TROŠKOVA
Sustav
troškovnog
i upravljačkog
Sustav
troškovnog i upravljačkog
računovodstva
računovodstva
povijesni
unaprijed utvrđeni
KLASIFIKACIJA TROŠKOVA
1. TROŠKOVI PREMA VREMENU NASTANKA
POVIJESNI TROŠKOVI
- troškovi nastali u prošlom obračunskom razdoblju
- odraz aktivnosti i poslovnih odluka koje je menadžment donio
- mjeri se razina ostvarenja i uspješnost menadžmenta
- na konceptu ovih troškova temelji se inicijalno vrednovanje imovine u
računovodstvu
BUDUĆI ILI PLANIRANI TROŠKOVI
- troškovi za koje se očekuje da će nastati u budućem obračunskom
razdoblju i sastavni su dio ukupnog poslovnog plana posl. subjekta
- poslovni plan sadrži: plan utroška direktnog mat.,direktnog rada,
općih tr.proizvodnje, prodaje, adm.troškova, tr.prodanih proizvoda
- aktivnosti koje će poduzeti, odluke koje će donijeti, ciljevi koje žele
ostvariti - /ostvarenje cilja – kriterij za ocjenu uspješnosti
menadžmenta
KLASIFIKACIJA TROŠKOVA
UNAPRIJED UTVRĐENI DIO TROŠKOVNOG SUSTAVA
- upravljačko računovodstvo teži obimnom korištenju unaprijed
utvrđenih sustava, kao što su sustav budžetske kontrole i sustav
obračuna po standardnim troškovima, jer menadžment mora znati
odrediti što će njegova odluka značiti u smislu budućih troškova,
prihoda…
- posebna vrsta budućih troškova jesu standardni troškovi . Oni su
relevantni za obračun troškova, sastavljanje poslovnog plana i kriterij
ocjene uspješnosti menadžmenta.
TROŠKOVE PROIZVODA ILI USLUGE
čine pojedini elementi troškova:
- troškovi materijala
- troškovi rada
- opći troškovi
KLASIFIKACIJA TROŠKOVA
2. TROŠKOVI OBZIROM NA MOGUĆNOST RASPODJELE NA
NOSITELJE
- direktni (izravni)
- indirektni (neizravni)
DIREKTNI TROŠKOVI – troškovi koji se mogu izravno pratiti,
pridružiti odnosno dovesti u vezu s učincima koji su ih uzrokovali (
sastavni dio proizvoda ili usluge, tipični su tr.direktnog rada i
direktog materijala).
INDIREKTNI TROŠKOVI – troškovi koji se ne mogu izravno pratiti
po nositeljima, ali imaju oznaku vrste troška i mjesta troška. Ne
prate se izravno po radnim nalozima, već se na njih alociraju
pomoću računovodstvenih metoda alokacije. Obuhvaćaju opće
troškove proizvodnje (mat.za čišćenje..) i neproizvodne troškove
(troškove prodaje i administracije).
KLASIFIKACIJA TROŠKOVA
3. TROŠKOVI PREMA PONAŠANJU NA PROMJENU RAZINE
AKTIVNOSTI u kratkom roku(opsega proizvodnje, stupnja
zaposlenosti i iskoristivosti kapaciteta)
FIKSNI TROŠKOVI – tr. koji se u masi ne mijenjaju s promjenom razine
aktivnosti, stalni su i nastaju neovisno o stupnju iskoristivosti
kapaciteta, plaćaju se bez obzira na razinu aktivnosti (tipični su
amortizacija, osiguranje, tr.administracije i uprave). Povećanjem
proizvodnje, jedinični fiksni troškovi opadaju.
VARIJABILNI TROŠKOVI – troškovi koji se mijenjaju ovisno o
promjeni razine aktivnosti, rastu i padaju usporedo s rastom i padom
aktivnosti (trošak električne energije za strojeve)
MJEŠOVITI TROŠKOVI – najčešći u praksi
Trošak može istodobno sadržavati fiksnu i varijabilnu komponentu,
pa u tom slučaju govorimo o poluvarijabilnim, semivarijabilnim,
mješovitim troškovima, (npr.fiksna najamnina opreme uvećana za
varijabilni dio obračunat u skladu s korištenjem opreme)
TROŠKOVI ZA POSLOVNO
ODLUČ
4. PREMA ZNAČAJNOSTI ZA DONOŠENJE POSLOVNIH
ODLUKA
- relevantni
- irelavantni
Poslovna odluka predstavlja izbor između različitih alternativa
orjentiranih prema ostvarenju cilja. Menadžment treba
računovodstvenu informaciju /točnu, pravovremenu, istinitu/ u svrhu
poslovnog odlučivanja.
RELEVANTNI TROŠKOVI /diferencijalni/ jesu dio informacija koje
služe kao podloga za odlučivanje. Kako je sama odluka buduća
aktivnost, tako su i relevantni tr. budući tr.povezani s odlučivanjem.
IRELEVANTNI TROŠKOVI jesu tr.koji se ne uzimaju u obzir pri
donošenju poslovnih odluka, ne koriste se kao informacijska
podloga za odlučivanje, isključuju se iz analize troškova.
TROŠKOVI ZA POSLOVNO
ODLUČIVANJE
1. NATALOŽENI TROŠKOVI
(povijesni troškovi) – troškovi koji su
nastali prije nego se o razmatranom
projektu razmišljalo, npr. trošak stroja
koji je nabavljen prije nego što se o
projektu razmišljalo, a koji će se
koristiti za projekt – trošak je
irelevantan.
TROŠKOVI ZA POSLOVNO
ODLUČIVANJE
Primjer: (nataloženi troškovi)
Nabavna vrijednost stroja
100.000
Sadašnja vrijednost stroja
20.000
Vrijednost stroja na kraju
proizvodnog procesa
5.000
_______________________________
Relevantni trošak
15.000
TROŠKOVI ZA POSLOVNO
ODLUČIVANJE
2.FIKSNI (STALNI) TROŠKOVI
su troškovi koji nastaju bez obzira na
to da li se projekt pokreće ili ne
(najamnina prostorija) i ti su troškovi
irelevantni.
Ako treba unajmiti dodatne prostorijetrošak je relevantni.
TROŠKOVI ZA POSLOVNO
ODLUČIVANJE
3.TROŠKOVI RADA
Plaće koje se isplaćuju bez obzira da
li se projekt pokreće – irelevantne su.
Plaće koje se isplaćuju kao rezultat
sudjelovanja u projektu – relevantne
su.
TROŠKOVI ZA POSLOVNO
ODLUČIVANJE
4.ZALIHE MATERIJALA
koje se moraju nabaviti za projekt,
predstavljaju RELEVANTNE
troškove.
TROŠKOVI ZA POSLOVNO
ODLUČIVANJE
Razvrstaj relevantne troškove na temelju slijedećih podataka:
Materijal za projekt se sastoji iz:
1. Materijal A vrijednosti 100.000 kn- na zalihi, ne može se koristiti,
pa bi trošak rashodovanja bio 6.000 kn
2. Materijal B vrijednosti 30.000 kn, mogao bi se prodati za 25.000 kn
3. Materijal C vrijednosti 50.000 kn, mora se nabaviti za novi projekt.
TROŠKOVI ZA POSLOVNO
ODLUČIVANJE
Odluka:
- Materijal A 100.000 kn je
irelevantan trošak.
Ako se projekt pokrene – 6.000 kn
postaje relevantan prihod.
TROŠKOVI ZA POSLOVNO
ODLUČIVANJE
- Materijal B – vrijednost 30.000 je
irelevantna, no 25.000 kn je
relevantan trošak, jer bi se materijal
mogao prodati, a tako će se uložiti u
projekt.
- Materijal C- posebno se nabavlja za
projekt i to je relevantan
(inkrementalan) trošak.
TROŠKOVI ZA POSLOVNO
ODLUČIVANJE
5.IZGUBLJENI PRIHOD OD PRODAJE
Ako se zbog sudjelovanja na projektu,
ne ostvari prodaja ostalih proizvoda,
troškovi/prihodi bit će:
- izgubljeni prihod od prodaje
- cijena koštanja izgubljene prodaje
-------------------------------------------------= izgubljeni bruto dobitak
TROŠKOVI ZA POSLOVNO
ODLUČIVANJE
Prilikom procjenjivanja novčanih
tijekova, kao i ocjenjivanja projekta
treba koristiti kao podlogu:
- relevantne (inkrementalne)
troškove, odnosno one koji proizlaze
kao direktan rezultat sudjelovanja na
projektu.
VREDNOVANJE MATERIJALA
Menadžment mora osigurati sustav
kontrole zaliha materijala unutar
poduzeća i sustav vrednovanja zaliha
iz dva razloga:
- izračuna troškova proizvoda
- izračuna vrijednosti zaliha
METODE OBRAČUNA
TROŠKOVA ZALIHA
Utroškom sirovina i materijala, rezervnih dijelova,
ambalaže, sitnog inventara u proizvodnom
procesu, cjelokupni iznos troškova nabave
evidentira se kao trošak koji se kasnije uključuje
u troškove proizvoda ili u troškove razdoblja.
Na visinu iznosa troška zalihe, utječe i primjena
određene metode obračuna troškova zaliha.
Potreba primjene metode javlja se zbog
nabave po različitim cijenama.
METODE OBRAČUNA
TROŠKOVA ZALIHA
METODE OBRAČUNA TROŠKOVA SIROVINA I
MATERIJALA koje se najčešće primjenjuju u
praksi:
• METODA PROSJEČNIH CIJENA
• FIFO
Alternativne metode jesu:
• LIFO, HIFO (najviša ulazna – prva izlazna),
NIFO (next in-first out ili slijedeća ulazna cijena –
prva izlazna) i metoda stalnih ili planskih cijena
(planski tr.na temelju stvarnih tr.nabave).
ZALIHE MATERIJALA
CILJEVI:
1.koristiti metode vrednovanja
materijala (koji se koristi za
proizvodnju)
- FIFO (prva ulazna, prva izlazna)
- LIFO ( zadnja ulazna, prva izlazna)
- metoda prosječne ponderirane
cijene
ZALIHE MATERIJALA
2.razumjeti kako one utječu na
troškove proizvoda i vrijednost zaliha
3.zapamtiti koje vrste informacija sektor
upravljačkog računovodstva može
proizvesti da bi podržavao efektivno
upravljanje i kontrolu materijala
ZALIHE MATERIJALA
4.razumjeti potrebu uključivanja
menadžmenta u ostala područja,
poput osiguranja potrebnih zaliha
materijala, nabavka neposredno prije
proizvodnje, reduciranje raznolikosti,
iznenadnu kontrolu zaliha…
KRAJNJI CILJ – postati stručnjakom za
procjenjivanje vrijednosti zalihe.
ZALIHE MATERIJALA
01.03.-zaliha 300komx10kn = 3000 kn
10.03.-nabava 500komx12kn = 6000 kn
12.03. izlaz
18.03. izlaz
200kom
300kom
u proizvodnju
u proizvodnju
ZALIHE MATERIJALA
FIFO metoda (prva ulazna,prva izlazna)
01.03.zaliha 300komx10kn
= 3000 kn
10.03.ulaz
500komx12kn
= 6000 kn
--------------------------------------------------------Stanje zaliha 800kom
= 9000 kn
12.03. izlaz 200komx10kn - 2000 kn
--------------------------------------------------------zaliha
18.03. izlaz
600kom
= 7000 kn
300kom(100x10) - 1000 kn
(200x12) - 2400 kn
-----------------------------------------------------------
zaliha 300 kom (12)
= 3600 kn
ZALIHE MATERIJALA
Rekapitulacija (FIFO metoda)
Početne zalihe 300 kom(x10)
3000 kn
Ulaz – novi
500 kom(x12)
6000 kn
---------------------------------------------------Stanje
800 kom
9000 kn
Izdano
- 500 kom
- 5400 kn
---------------------------------------------------Vrijednost
300 kom (x12) = 3600 kn
ZALIHE MATERIJALA
LIFO metoda (zadnja ulazna,prva izlazna)
01.03. zaliha 300 kom x 10kn = 3000 kn
10.03. ulaz 500 kom x 12kn = 6000 kn
----------------------------------------------------------Ukupno
800 kom
= 9000 kn
12.03. izlaz 200 kom x 12 kn
- 2400 kn
----------------------------------------------------------Stanje
600 kom
= 6600 kn
18.03. izlaz 300 kom x 12 kn
- 3600 kn
---------------------------------------------------Stanje
300 kom
= 3000 kn
ZALIHE MATERIJALA
LIFO metoda:
-u vrijeme porasta cijena, uključuje
više cijene u proizvod, pa je realnija,
ali će vrijednost zaliha biti
podcijenjena.
ZALIHE MATERIJALA
PONDERIRANA PROSJEČNA CIJENA =
početni saldo + vrijed.novih zaliha
= ---------------------------------------------------ukupna količina jedinica na zalihi
- svi utrošci se računaju po prosječnoj cijeni
ZALIHE MATERIJALA
PONDERIRANA PROSJEČNA CIJENA
01.03. zaliha 300 kom x 10 kn
= 3000 kn
10.03. ulaz 500 kom x 12 kn
= 6000 kn
---------------------------------------------------------Ukupno
800 kom
= 9000 kn
(11,25kn/kom)
12.03. izlaz 200 kom x 11,25 kn - 2250 kn
-----------------------------------------------------------Stanje
600 kom
= 6750 kn
18.03. izlaz 300 kom x 11,25 kn - 3375 kn
-----------------------------------------------------Stanje
300 kom
= 3375 kn
ZALIHE MATERIJALA
MENADŽERSKA RAZMIŠLJANJA:
- s izuzetkom FIFO metode, ovo nisu
metode fizičkog korištenja materijala,
već metode vrednovanja materijala
izdanog u proizvodnju i utvrđivanja
vrijednosti stanja na zalihama.
ZALIHE MATERIJALA
VREDNOVANJE ZALIHA
Troš.proizv.
FIFO
5400 kn
LIFO
6000 kn
Pond.prosj.c. 5625 kn
S* zaliha
3600 kn
3000 kn
3375 kn
UPRAVLJANJE MATERIJALOM
Zalihe
– sirovina, goriva, proizvodnje u
tijeku, te gotovih proizvoda
predstavljaju vezani kapital.
Stvarni troškovi materijala =
= trošak nabave+trošak kapitala za
nabavu sirovina + trošak skladištenja.
UPRAVLJANJE MATERIJALOM
Menadžeri bi trebali znati iskoristiti
stručnost službe upravljačkog
računovodstva, koji bi ih trebali
opskrbiti slijedećim informacijama:
- informacije o maximumu, minimumu
i narudžbama po vrstama zaliha, kako
bi se mogle kontrolirati u skladu sa
novim narudžbama, sezonama…
UPRAVLJANJE MATERIJALOM
-analiza zaliha koje se sporo okreću i
nekurentnih zaliha
-analiza korištenja materijala, prema
proizvodima, odjelima …
-informacije o zalihama kojih ima više
od potrebe
UPRAVLJANJE MATERIJALOM
- “Parreto” analiza zaliha
( Vilfred Parreto – uočio je da 20%
populacije posjeduje 80% bogatstva)
pomoću ove tehnike određujemo
redoslijed aktivnosti koje mogu
donijeti najveću korist tj.
* 20% aktivnosti rezultira sa 80% prednosti,
* 80% problema (troškova) proizlazi iz 20%
faktora (uzroka) – npr.80% vrijednosti zaliha čini
20% količina zaliha
UPRAVLJANJE MATERIJALOM
- obračun troškova zapošljavanja na
ugovor
- usporediti troškove nabave, odnosno
proizvodnje pojedinih komponenti
zaliha
- obračun po standardnim troškovima
(predeterminirani ciljni trošak) –
analiza odstupanja (u cijeni i količini)
UPRAVLJANJE MATERIJALOM
- budžet (plan izražen u novcu) i
njegova usporedba sa ostvarenim
rezultatima
- analizirati odstupanja ostvarenja od
plana
UPRAVLJANJE MATERIJALOM
Osim toga, menadžeri moraju aktivno
raditi:
-na reduciranju vrijednosti i količine
držanja materijala na zalihama
-na osiguranju potrebnog materijala
neposredno prije proizvodnje
-na reduciranju raznolikosti
UPRAVLJANJE MATERIJALOM
- na iznenadnoj kontroli zaliha –
zaposliti osobe s autoritetom radi
suzbijanja pronevjere i otuđenja
- na sustavu kodiranja i klasifikacije
- na promatranju okruženja unutar
kojeg djeluje poduzeće /socijalnog,
političkog, ekonomskog, tehnološkog/
TROŠKOVI DUGOTRAJNE
IMOVINE
Osnovno računovodstveno načelo – načelo povijesnog troška,
nalaže da se sva imovina u računovodstvu vrednuje po povjesnom
trošku odnosno trošku nabave.
Trošak nabave dugotrajne imovine obuhvaća sve troškove koji su
nastali prilikom nabave te imovine kao što su
- fakturna vrijednost
- troškovi prijevoza i montaže
- troškovi testiranja, osiguranja u prijevozu...
Svi ti troškovi se kapitaliziraju i iskazuju kao dugotrajna imovina u
bilanci poslovnog subjekta. Ovi troškovi nabave kapitalizirani kao
dugotrajna imovina, prenose se na troškove kroz obračun
amortizacije.
TROŠKOVI DUGOTRAJNE
IMOVINE
AMORTIZACIJA
METODE OBRAČUNA AMORTIZACIJE
1. VREMENSKA METODA – polazi od vijeka uporabe
- proporcionalna (linearna) metoda
- degresivna metoda
- progresivna metoda
2. FUNKCIONALNA METODA – polazi od iskorištenja sredstava ili
količine učinaka
TROŠKOVI DUGOTRAJNE
IMOVINE
1. 1. vremenska -proporcionalna (linearna) metoda amortizcije
Značajke:
Amortizacijska stopa i godišnji amortizacijski iznosi isti su tijekom
cijelog procijenjenog vijeka upotrebe sredstava. Trošak AM utvrđuje
se na slijedeći način:
100
% AM = ----------------------vijek upotrebe
Godišnji iznos AM = osnovica za AM x % AM
TROŠKOVI DUGOTRAJNE
IMOVINE
Primjer obračuna Am po propocionalnoj metodi:
Nabavljena je oprema čiji je ukupan trošak nabave 600.000 kn, a
procijenjeni vijek upotrebe opreme je 5 godina.
100
% AM = ------------ = 20%
5
Gpdišnji iznos AM = 600.000 x 20 % = 120.000
Oprema će biti amortizirana u 5 godina, godišnjim otpisom od
120.000 kn i na kraju pete godine, knjigovodstvena vrijednost
opreme biti će – vrijednost 0.
TROŠKOVI DUGOTRAJNE
IMOVINE
proporcionalna metoda AM
_____________________________________________________
godine osnovica AM AM stopa God iznos AM Neamort.iznos
(trošak nabave)
%
(knjig. vrijed.)
_____________________________________________________
1.
600.000
20
120.000
480.000
2.
600.000
20
120.000
360.000
3.
600.000
20
120.000
240.000
4.
600.000
20
120.000
120.000
5.
600.000
20
120.000
0
______________________________________________________
Ukupno
600.000
TROŠKOVI DUGOTRAJNE
IMOVINE
1.2. Vremenska - Degresivna metoda amortizacije
je takav oblik vremenske metode amortizacije kod koje je iznos
amortizacije u prvim godinama vijeka upotrebe viši, da bi se
postupno tijekom vijeka upotrebe smanjivao.
U prvoj godini vijeka upotrebe iznos AM je najviši, a u zadnjoj godini
najniži. Izračunava se na slijedeći način:
osnovica za amortizaciju
Iznos (degresije) smanjenja = ------------------------------n(n+1)
-------------------2
n – broj godina vijeka upotrebe
TROŠKOVI DUGOTRAJNE
IMOVINE
Degresivna metoda AM – isti slučaj
600.000
600.000 1.200.000
Iznos degresije = ------------ = 2----------- = --------------- = 40.000
5(5+1)
5(5+1)
30
---------2
Iznos AM za prvu godinu vijeka upotrebe dobit će se tako da se
iznos degresije pomnoži sa zadnjom godinom vijeka upotrebe, a to
je peta godina. Iznos AM u prvoj godini je 40.000 x 5 = 200.000,
u drugoj god. 40 t x 4=160.000, u trećoj g.40 t x3=120.000, u četvrtoj
40t x 2=80.000 i u petoj 40t x 1=40.000
TROŠKOVI DUGOTRAJNE
IMOVINE
Degresivna metoda AM
_____________________________________________________
godine iznos
God.iznos
Neamort.iznos
degresije
AM
Knjig.vrijed.
_____________________________________________________
1.
40.000x5
200.000
400.000
2.
40.000x4
160.000
240.000
3.
40.000x3
120.000
120.000
4.
40.000x2
80.000
40.000
5.
40.000x1
40.000
0
______________________________________________________
Ukupno
600.000
TROŠKOVI DUGOTRAJNE
IMOVINE
1.3. vremenska - progresivna metoda amortizacije
Suprotnost je degresivnoj metodi. Iznos AM je u prvoj godini najniži,
da bi se u slijedećim godinama postupno tijekom vijeka upotrebe
povećavao.
Amortizacijske stope vijeka upotrebe utvrđuju se na slijedeči način:
(n-i) + 1
% amortizacije = ----------------za i-tu godinu
n(n+1)
------------------2
TROŠKOVI DUGOTRAJNE
IMOVINE
1.3. vremenska - progresivna metoda amortizacije
(n-i) + 1
(5-5)+1
1
% amortizacije = -----------------= -----------= 2 ------- =0,06x100 = 6,66%
za 1-tu godinu
n(n+1)
5(5+1)
30
------------------- ------------2
2
(n-i) + 1
(5-4)+1
2
% amortizacije = -----------------= -----------= 2 ------- =0,13x100 = 13,33%
za 2-tu godinu
n(n+1)
5(5+1)
30
------------------- ------------2
2
TROŠKOVI DUGOTRAJNE
IMOVINE
1.3. vremenska - progresivna metoda amortizacije
Suprotnost je degresivnoj metodi. Iznos AM je u prvoj godini najniži,
da bi se u slijedećim godinama postupno tijekom vijeka upotrebe
povećavao.
Amortizacijske stope vijeka upotrebe utvrđuju se na slijedeči način:
(n-i) + 1
(5-3)+1
3
% amortizacije = -----------------= -----------= 2 ------- =0,20x100 = 20%
za 3-tu godinu
n(n+1)
5(5+1)
30
------------------- ------------2
2
TROŠKOVI DUGOTRAJNE
IMOVINE
1.3. vremenska - progresivna metoda amortizacije
Suprotnost je degresivnoj metodi. Iznos AM je u prvoj godini najniži,
da bi se u slijedećim godinama postupno tijekom vijeka upotrebe
povećavao.
Amortizacijske stope vijeka upotrebe utvrđuju se na slijedeči način:
(n-i) + 1
(5-2)+1
4
% amortizacije = -----------------= -----------= 2 ------- =0,26x100 = 26,7%
za 4-tu godinu
n(n+1)
5(5+1)
30
------------------- ------------2
2
TROŠKOVI DUGOTRAJNE
IMOVINE
1.3. vremenska - progresivna metoda amortizacije
Suprotnost je degresivnoj metodi. Iznos AM je u prvoj godini najniži,
da bi se u slijedećim godinama postupno tijekom vijeka upotrebe
povećavao.
Amortizacijske stope vijeka upotrebe utvrđuju se na slijedeči način:
(n-i) + 1
(5-1)+1
5
% amortizacije = -----------------= -----------= 2 ------- =0,33x100 = 33,33%
za 5-tu godinu
n(n+1)
5(5+1)
30
------------------- ------------2
2
TROŠKOVI DUGOTRAJNE
IMOVINE
primjer - progresivna metoda AM
_____________________________________________________
godine osnovica AM AM stopa God iznos AM Neamort.iznos
(trošak nabave)
%
(knjig. vrijed.)
_____________________________________________________
1.
600.000
6,66
40.000
560.000
2.
600.000
13,33
80.000
480.000
3.
600.000
20
120.000
360.000
4.
600.000
26,7
160.000
200.000
5.
600.000
33,33
200.000
0
______________________________________________________
Ukupno
600.000
TROŠKOVI DUGOTRAJNE
IMOVINE
2. FUNKCIONALNA METODA AMORTIZACIJE ili /AM po učinku/
Predstavlja specifičnu metodu koja polazi od iskorištenja sredstava,
a ne od vijeka uporabe. Procjenjuje se količina učinaka koja se
planira ostvariti određenom imovinom u njezinom vijeku trajanja
(postrojenja, proizvodna oprema).
Osnovica za amortizaciju (trošak nabave)
AM po učinku =-------------------------------------------------------------Procijenjena količina učinaka u vijeku upotrebe
600.000
primjer AM po učinku=-----------------= 6 kn/kom
100.000 kom proizvoda
TROŠKOVI DUGOTRAJNE
IMOVINE
primjer - funkcionalna metoda AM – ključan je faktor količina učinka
/oprema može proizvesti 100.000 jedinica proizvoda/
____________________________________________________
godine ostvarena kol. AM po učinku God iznos AM Neamort.iznos
učinaka
kn/kom
(knjig. vrijed.)
_____________________________________________________
1.
10.000
6
60.000
540.000
2.
15.000
6
90.000
450.000
3.
25.000
6
150.000
300.000
4.
30.000
6
180.000
120.000
5.
20.000
6
120.000
0
______________________________________________________
Ukupno 100.000
6
600.000
TROŠKOVI DUGOTRAJNE
IMOVINE
Zaključno:
Svaka od navedenih metoda AM daje drugačije amortizacijske
iznose u pojedinim godinama vijeka upotrebe.
Međutim, kumulativno gledajući, obračunata AM za cijeli vijek
upotrebe, ista je primjenom bilo koje metode.
Izabrana metoda AM utječe na visinu AM /troška/ u određenoj
godini. Obzirom da je AM značajan trošak u strukturi općih troškova
proizvodnje, izabrana metoda izravno utječe na rezultat poslovanja
u konkretnom razdoblju.