Transcript Doc.dr.sc. Branka Ramljak

FORMIRANJE VRIJEDNOSTI ZALIHA NA
OSNOVI TROŠKA ZALIHA
Prema MRS 2 zalihe se evidentiraju prema trošku
nabave ili neto vrijednosti koja se može realizirati,
ovisno koja je niža.
Osnovni postupak mjerenja zaliha temelji se na
formiranju zaliha prema trošku zaliha.
Naknadno se zalihe mogu otpisati do neto vrijednosti,
ako je ona niža.
Trošak zaliha obuhvaća:
•
sve troškove kupnje
•
troškove konverzije i
•
druge troškove koji su nastali u dovođenju zaliha na
sadašnju lokaciju i sadašnje stanje
u određenim uvjetima mogu uključiti i:
•
troškove posudbe te
•
određene neproizvodne opće troškove ili troškove
oblikovanja proizvoda za posebne kupce
Troškovi kupnje obuhvaćaju:
•
kupovnu cijenu
•
uvozne carine
•
druge poreze
•
troškove prijevoza,
•
troškove montaže i
•
druge troškove koji se mogu izravno pripisati
nabavi gotovih roba, materijala i usluga
Trgovački popust, rabati i slične stavke oduzimaju se kod
određivanja troškova kupnje.
Troškovi konverzije zaliha – troškovi transformacije
materije u gotov proizvod, obuhvaćaju:
•
troškovi direktnog rada i
•
fiksne i varijabilne opće troškove proizvodnje
(troškove proizvodne režije)
Drugi troškovi u procesu dovođenja zaliha:
•
troškovi naknadnog transporta
•
troškovi dozrijevanja proizvoda ili robe,
•
troškovi pakiranja i prepakiranja i sl.
Troškovi posudbe u zalihama, ako:
•
se radi o dugačkom razdoblju proizvodnje, a ne u
masovnoj proizvodnji
•
su nepromjenjivi (uobičajeni i odnose se na točno
određeni projekt)
Određeni troškovi opće režije – ako se točno zna na koji
se projekt ili proizvod odnose i ne u masovnoj
proizvodnji.
Problemi u određivanju troškova zaliha, zbog
neujednačenosti u tome što sve ulazi u povijesni
trošak. Problem pokušava riješiti MRS 2 uvođenjem
primjera troškova koji se isključuju iz troškova
zaliha:
a) neuobičajen iznos otpadnog materijala, rada ili
drugih proizvodnih troškova,
b) troškovi skladištenja, osim ako su ti troškovi
neophodni u proizvodnom postupku prije dalje faze
proizvodnje,
c) administrativni opći troškovi koji ne doprinose
dovođenju zaliha na sadašnju lokaciju i sadašnje
stanje i
d) troškovi prodaje.
FORMIRANJE VRIJEDNOSTI ZALIHA PO TROŠKU
ZALIHA U DJELATNOSTI TRGOVINE
Određivanje troška zaliha robe:
•
troškovi kupnje (kupovna cijena, uvozne carine i
drugi porezi, troškovi prijevoza i dr. troškovi koji se
izravno mogu pripisati nabavi robe)
•
troškovi koji su nastali u dovođenju zaliha na
sadašnju lokaciju i u sadašnje stanje, kao: troškovi
ukrcaja, iskrcaja, troškovi kontrole količine i
kvalitete robe i sl.
U trošak kupnje ne uključuju se:
•
trgovački popusti, rabati i sl. (oni se oduzimaju od
troškova kupnje),
•
PDV plaćen dobavljaču prilikom nabave robe ne
ulazi u troškove kupnje.
•
troškovi skladištenja robe i troškovi prodaje, kao i
administrativni troškovi nabave robe.
Knjiženje zaduženja robe po trošku zaliha
Zalihe robe vode se u:
•
financijskom knjigovodstvu (po vrijednosti i zbirno),
•
robnom knjigovodstvu (po vrijednosti i po količini
pojedinačno),
•
skladišnoj evidenciji (po količini za svaku vrstu zaliha),
•
kao i drugim pomoćnim evidencijama: KIF i KUF s
evidencijama pretporeza i obveze za PDV, obračuni
poreza, kalkulacija zaduženja robe i prijamni list itd.
VELEPRODAJA – zaduženje po nabavnoj ili prodajnoj
vrijednosti (s razlikom u cijeni)
MALOPRODAJA – zaduženje po prodajnoj cijeni (s razlikom u
cijeni i s uračunanim PDV. To ne utječe na bilančnu
vrijednost robe koja odgovara trošku zaliha.
Vrijednost robe uknjižene po prodajnoj cijeni obvezno se
ispravlja u bilanci pomoću korektivnih konta 668 i 664.
Obračun nabavne vrijednosti robe i njegovo knjiženje temelji
se na:
•
ulaznim računima dobavljača i
•
internim obračunima i temeljnicama
Za svako zaduženje robe izrađuje se kalkulacija i prijemni list
(odvojeno ili jedinstveni dokument) radi:
•
utvrđivanja ukalkulirane trgovačke marže u veleprodaji
•
u maloprodaji još i ukalkuliranog PDV
Raspored ovisnih troškova nabave u okviru
obračuna nabave
Osnovica za raspored:
•
vrijednost robe
•
volumen
•
težina robe
Vrijednost robe: kad volumen i težina robe ne utječu značajno
na visinu ovisnih troškova (TV, telefoni, telefaksi,
hladnjaci, radioaparati, strojevi za pranje suđa i sl.)
Volumen robe: kad je volumen dominantan uzrok visine
ovisnih troškova (prijevoz brodom željeza, pamuka npr.)
Težina robe: kad je težina dominantan uzrok visine ovisnih
troškova (željezo i kartonska ambalaža istodobno u
kamionu)
(primjer uvezene robe)
Uključivanje vlastitih ovisnih troškova nabave
u troškove zaliha robe
•
•
vlastiti ovisni troškovi (npr. Prijevoz robe vlastitim
sredstvima) ukoliko su uobičajeni ulaze u trošak nabave
ono uvijek mora biti opravdano fakturama ili internim
obračunom i rasporedom, ali stvarno nastalih troškova
Pravilo za uključivanje:
a) ne smiju biti veći od onih troškova koji su stvarno nastali
ni veći od uobičajenih za konkretnu vrstu troška (ukoliko
prelaze knjiže se kao troškovi razdoblja)
Ako su vlastiti troškovi značajne stavke, postoje
dvije mogućnosti:
a) jednostavni prijenos odgovarajućih iznosa
stvarno nastalih ovisnih troškova korištenjem
konta 490 i donosom tih troškova na skupinu 65
ili
b) knjiženje kalkulativnih iznosa vlastitih zavisnih
troškova na skupinu 65 uz uporabu konta 291 –
obračunani troškovi kupnje robe – najčešće
Najčešći primjenjivani postupak knjiženja – za iznos tih
troškova priznati prihod (ako takav postupak ne utječe
bitno na osnovni rezultat u financijskim izvještajima –
beznačajne stavke)
Nedostatak: nerealno povećanje prihoda – nerealne veličine u
financijskim izvještajima
(primjer najčešće primjenjivanog postupka knjiženja – za
iznos vlastitih ovisnih troškova priznati prihod)
Uključivanje troškova dovođenja zaliha na sadašnju
lokaciju i u sadašnje stanje nakon faze nabave robe
Trošak zaliha može se naknadno povećati ako se pojave
dodatni troškovi dovođenja zaliha na sadašnju lokaciju i u
sadašnje stanje.
Dovođenje zaliha na sadašnju lokaciju – troškovi dovođenja
robe do prodajnog mjesta
Troškovi nastali sa svrhom dostave robe kupcu i sa svrhom
samog čina prodaje – troškovi prodaje (ne mogu se
uključiti u trošak zaliha
Zaduženje robe na zalihe u sustavu rabata
Rabat – razlika u cijeni koju odobrava proizvođač ili trgovac
veleprodaje.
U sustavu rabata proizvođač određuje konačnu cijenu, a
trgovcu odobrava rabat u postotku od prodajne cijene
Rabat se oduzima kod određivanja troškova kupnje
(primjer zaduženja robe na zalihe veleprodaje i maloprodaje u
sustavu rabata)
Roba u tranzitu kao specifična vrsta zaliha
Prodaja robe u tranzitu – ako se prodaje roba bez skladištenja,
tj. Izravno se od dobavljača prevozi i isporučuje kupcu
O uvjetima prodaje ovisit će:
•
knjiženje prodaje robe u tranzitu i
•
realna mogućnost pojave zaliha robe u tranzitu u bilanci
na kraju godine
Uvjeti prodaje određuju se ugovorom kao:
Franko skladište kupca – rizik i vlasnička korist prelazi s
prodavatelja na kupca u trenutku isporuke robe u
skladištu kupca. Sve troškove prijevoza i prijevoznog
rizika kao troškove prodaje snosi prodavatelj.
Franko skladište prodavatelja – rizik i vlasnička korist prelaze
na kupca u trenutku isporuke robe u skladištu
prodavatelja. Sve troškove prijevoza i prijevoznog rizika
kao troškova prodaje snosi kupac koji će robu dalje
prodati u tranzitu.
Ako je ugovorom predviđeno FSK i još franko krajnjeg kupca
(dakle za robu u tranzitu), onda se zalihe praktično ne
pojavljuju, nego se troškovi kupnje mogu knjižiti izravno
na rashode istodobno s priznavanjem prihoda.
Ako je ugovorom predviđeno FSP, pojava zaliha u bilanci na
kraju godine je moguće, ako je roba 31.12. upravo na
putu do krajnjeg kupca. Dakle, roba koja se 31.12. nađe u
tranzitu računa se kao zaliha kod kupca (koji prodaje
robu u tranzitu), iako te zalihe neće biti u njegovom
skladištu.
Što se tiče knjiženja pod uvjetima FSP, troškove transporta ne
treba uključiti u troškove nabave, jer su došli u funkciju
prodaje robe, te se terete na troškove.
(primjer za franko skladište krajnjeg kupca i za franko
skladište prodavatelja)