Transcript signalna zaliha

7.PREDAVANJE
Držanje zaliha
Pojam držanja zaliha
Sustav držanja zaliha kao jedan od logističkih podsustava,
usko je vezan sa sustavom izvršenja narudžbi.
Često se označuje i kao sustav gospodarenja zalihama
(menadžment zaliha).
Držanje zaliha bavi se svim odlukama koje imaju utjecaj na
stanje zaliha, zbog čega se govori o menadžmentu zaliha.
Zalihe su ublaživači (tamponi) između tokova ulaza i izlaza
materijalnih dobara. One su potrebne kada se razlikuju
vremenska i količinska struktura inputa i outputa tokova
materijalnih dobara.
Polazeći od sustavnog mišljenja zalihe se mogu definirati
kao “djelomice neželjeni prekidi toka dobara”.
Zalihe predmeta rada moraju biti tolike da osiguraju
kontinuirano odvijanje procesa reprodukcije (u tu svrhu
određuju se normativi sigurnosnih zaliha), a da istodobno
budu ekonomične (određuju se normativi maksimalnih zaliha i
potreban stupanj spremnosti opskrbe s predmetima rada).
Normativi zaliha se mijenjaju u skladu sa promjenama uvjeta
na tržištu nabave i potrebama proizvodne potrošnje i prodaje
vlastitog poduzeća.
Zalihe su potrebne radi korištenja povoljnijih situacija i uvjeta
na tržištu nabave i prodaje, tj. da se može nabavljati i
prodavati u najpovoljnijim količinama i na taj način utjecati na
druge čimbenike.
Neplanirane i nepredvidljive promjene količina i učestalosti
isporuka predmeta rada, te količine i vremena potrošnje
predmeta rada, kao i loše ispunjenje logističkih zadataka u
kvantitativnom, vremensko i prostornom pogledu može
dovesti do stvaranja prekonormnih, nekurentnih, ili
nedostatniha zaliha.
Prekonormne zalihe mogu nastati ako se poremete odnosi
između dinamike i količine isporuka, te dinamike i količine
potrošnje predmeta rada. U tom smislu zalihe se povećavaju
iznad normativa maksimalnih zaliha. Do poremećaja može
doći iz više razloga (zastoj u proizvodnji, veće isporuke od
strane dobavljača, zbog nabave mimo plana nabave, zbog
izmjena proizvodnog programa, plana proizvodnje i sl.).
Nekurentne zalihe su zalihe koje imaju malen koeficijent
obrtaja, ili je njihov koeficijent obrtaja nula (ne mogu se
prodati, ubaciti u proces proizvodnje, uskladiti i sl.).
Nedostatne zalihe ne ispunjavaju potrebe procesa
reprodukcije jer je isporučeno premalo predmeta rada, ili se
radi o prekasno isporučenim predmetima rada, ili pak o
prostorno neodgovarajućem pokrivanju potreba. Zbog
navedenih razloga nastaju povećani troškovi zbog dodatnog
naručivanja, zbog ispostavljanja hitnih narudžbi, korištenja
brzih sredstava za prijevoz robe, posudbe predmeta rada, ili
korištenja alternativnih predmeta rada (supstituta).
Dinamika zaliha pojedinih vrsta materijala
Zalihe materijala su dinamične i mijenjaju se s obzirom na:
- količinu isporuke materijala,
- period nabavljanja materijala (učestalost isporuka),
- količinu potrošnje materijala,
- period potrošnje materijala.
Kod kontinuirane potrošnje materijala bi bilo najbolje da u
trenutku kad zaliha jednog materijala padne na nulu stigne nova
isporuka koja bi omogućavala daljnje nesmetano poslovanje
korisnika. Takav slučaj bi bio moguć kod potpuno ravnomjerne
potrošnje uz idealne uvjete nabave i isporuke materijala. Količine
takvih materijala se mogu dosta precizno izračunati i planirati.
Određeni otkloni ovise o slučajnim utjecajima i nemaju nikakvu
zakonitost. U toj skupini materijala se nalazi pretežni dio
materijala u masovnoj i serijskoj proizvodnji.
S obzirom na period potrošnje materijala potrošnja i nabava
takvih materijala ovise o raznim čimbenicama (sezoni,
nabavnoj cijeni, potrebama korisnika i sl.). Ovakvo kretanje
zaliha je karakteristično za materijale koji se nabavljaju u
sezoni (poljoprivredni proizvodi, drva za ogrjev) i koji se
povremeno troše. Potrebe za ovakvim materijalima se mogu
procijeniti i planirati, međutim, potrebno ih je češće mijenjati
zbog promjena okolnosti na tržištu i potrošnji (njihove
normative).
U treću skupinu pripadaju materijali za koje ne možemo
istražiti i predvidjeti potrebe jer ne pokazuju nikakvu
ravnomjernost u potrošnji i nabavi. U tu skupinu ubrajamo
materijale koje treba povremeno i neplanirano nabaviti poradi
posebnih slučajeva (kvarovi i sl.), te materijale čije se
naručivanje ne ponavlja (npr. materijale za investicijske
potrebe).
Funkcije držanja zaliha
Funkcije držanja zaliha pokazuju zašto se one drže. Funkcije
držanja zaliha se odnose na:
Degresijske efekte veličine. Zalihe su potrebne da bi poduzeće
moglo iskoristiti degresijske efekte veličine pri nabavi, transportu i
pri proizvodnji materijalnih dobara. Stvarajući zalihe u skladištima
mogu se smanjiti proizvodni troškovi, ostvariti bolji prijevozni uvjeti
i sl.
Izjednačavanje neusklađenosti ponude i potražnje. Radi se o tome
da proizvodnja nekog materijalnog dobra može biti stalna,
neprekidna, a potražnja nestalna, isprekidana. Isto tako proizvodnja
nekog proizvoda može biti nestalna, isprekidana, a potražnja stalna,
neprekidna. Stvaranje zaliha u ovim slučajevima služi u
distribucijskim, odnosno u proizvodnim skladištima, prije svega,
stalnom iskorištenju proizvodnih kapaciteta, usprkos sezonskoj
potražnji, odnosno neprekidnoj prodaji proizvoda. Kako bi uskladili
proizvodnju i potrošnju, te uslijed toga smanjili troškove, ili povećali
profit možemo manipulirati funkcijom držanja zaliha.
Olakšavanje specijalizacije proizvodnje. Skladišne zalihe
olakšavaju specijalizaciju proizvodnje (npr. svako poduzeće,
ili odjel unutar poduzeća može proizvoditi određene dijelove
za proizvod. Kako uvijek nije moguće vremensko i količinsko
usklađivanje inputa i outputa dijelova onda se stvaraju
dodatne zalihe). Na osnovi specijalizacije snižavaju se
troškovi proizvodnje.
Špekulaciju. Zbog špekulacije stvaraju se zalihe i u
nabavnim i u distribucijskim skladištima. Takav je slučaj ako
se očekuje pozitivna, ili negativna promjena cijene na
tržištu.
Zaštitu od nesigurnosti. Kada se tokovi inputa i outputa
odvijaju drukčije od očekivanja, tada se potražnja
materijalnih dobara može zadovoljiti samo iz zaliha. Takve
zalihe nastaju uglavnom zbog nesigurnosti prognoze
potražnje.
Tipične odluke u gospodarenju zalihama
Zadaće gospodarenja zalihama odnose se na odlučivanje,
vezano uz odgovore na sljedeća pitanja:
- koje proizvode ili materijale treba uskladištiti?
- koju količinu tih dobara treba držati na zalihi?
- koju količinu treba naručiti za popunjavanje zaliha?
- kada naručiti za popunu zaliha?
Odgovorima prethodna četiri pitanja utvrđuje se visina zaliha.
Sastavni dijelovi razine zaliha
Razina zaliha podiže se na temelju naručene količine, s kojom
se dopunjuje skladišna zaliha. Što je veća naručena količina i
što se rjeđe naručuje, to je viša srednja visina zaliha.
Na ukupnu prosječnu visinu zalihe utječe još i sigurnosna
zaliha.
Utvrđivanje potrebnih zaliha je temelj za izvršavanje
daljnjih zadaća držanja zaliha.
Utvrđivanje potrebnih zaliha ovisi o vrsti materijalnih
potreba i dobara.
Vrste materijalnih potreba i dobara su:
1) Prema porijeklu i razini proizvoda:
- primarna potreba (potreba za prodajno spremnim
proizvodima (tržišna potreba) – gotovi proizvodi, rezervni
dijelovi, trgovačka roba – sve ono što se može prodati na
tržištu;
- sekundarna potreba (potreba za sirovinama, dijelovima i
grupama za dovršavanje primarne potrebe) – sve ono što se
ugrađuje u gotov proizvod;
- tercijarna potreba (potreba za pogonskim i pomoćnim
materijalima, te potrošnim materijalima).
2) Prema visini zaliha
- bruto potreba (primarna, sekundarna ili tercijarna potreba
za određeno razdoblje) - to je ukupna potreba koja nastaje u
nekom razdoblju, ne uzimajući u obzir postojeće razine
zaliha;
- neto potreba (bruto potreba po odbitku raspoložive razine
zaliha).
Za utvrđivanje bruto potreba mogu se upotrebljavati
različite metode:
1. Determinističko utvrđivanje potreba (vezano uz
proizvodni program) - polazi od primarne potrebe za
određeno razdoblje na osnovi planiranoga proizvodnoga
programa, ili na osnovi narudžbe kupca.
2. Stohastičko utvrđivanje potreba (vezano uz potrošnju).
Vezano je s potrošnjom materijala usporedivih razdoblja iz
prošlosti.
Kod
stohastičkog
utvrđivanja
potreba
upotrebljavaju se:
– metode srednjih vrijednosti - za materijale se uzima
pojedinačno prosjek potrošnje zadnjih nekoliko mjeseci¸;
– metode eksponencijalnih jednadžbi;
- regresijska analiza - statistički postupak kojim se simultano
analiziraju dvije varijable od kojih se jedna prihvaća kao
neovisna, a druga kao ovisna varijabla zove se regresijska
analiza.
3. Metode subjektivne procjene - rade se na osnovi
mišljenja jedne ili više osoba.
Dopunjavanje zaliha
Problem odlučivanja kod dopunjavanja zaliha je u tome da
se za određenu potrebu materijala odredi kada i koliko
treba naručiti da bi se minimizirao zbroj troškova držanja
zaliha i troškova naručivanja.
Na pitanje kada naručiti može se odgovoriti navođenjem bilo
količina, bilo vremena.
Dakle naručuje se kada padne određena razina zaliha (s) do
točke narudžbe, ili kada istekne određeno vrijeme (t) (ciklus
narudžbe).
Na pitanje koliko naručiti može se odgovoriti s dva motrišta - može
se naručiti sasvim određena količina (Q), ili određena količina koja
dopunjuje zalihu od vremena do vremena , odnosno do određene
razine narudžbe (S).
Troškovi zaliha
Kao troškovi zaliha uzimaju se:
- troškovi držanja zaliha (odnose se na kapital, prostor, servis zaliha
i rizik).
- troškovi naručivanja (troškovi uzrokovani pripremanjem i
obrađivanjem zahtjeva za narudžbu, izabiranjem, provjeravanjem
robe, pripremanjem plaćanja, provjeravanjem razina zaliha).
U svrhu planiranja količina nabave potrebno je istražiti koje će
količine nabave omogućiti najniže troškove nabave, dopreme,
skladištenja i zaliha uz istodobno zadovoljenje zahtjeva sigurnosti
opskrbe. U obuhvatu ukupnih troškova u obzir je potrebno uzeti
slijedeće troškove:
- izravne troškove,
- neizravne troškove,
- troškove nedostatnih zaliha,
- kamate i troškove skladištenja.
Izravni troškovi su troškovi predmeta nabave. Izračunavaju
se množenjem nabavne cijene i količine.
Neizravni troškovi nabave su troškovi funkcije nabave (plaće
djelatnika, troškovi za potrebe planiranja, dipsozicije,
istraživanja, nabavljanja, prijama pošiljaka, ispitivanja
kakvoće, unutarnjeg transporta, uskladištenja, vođenja
evidencije, materijalnog knjigovodstva, platnog prometa,
obrade podataka, telekomunikacijskih usluga i sl.). Takvi
troškovi su fiksni, padaju s porastom količine nabave, a
rastu sa smanjenjem količine nabave.
Troškovi nedostatnih zaliha se javljaju ako materijal nije
pravodobno isporučen, a sigurnosna zaliha ne pokriva rizik
isporuke. Kako bi se izbjegle veće štete potreban materijal
se zamjenjuje raspoloživim skupljim materijalom, ili se
hitno nabavlja po višim cijenama. Vjerojatnost nastanka
troškova zbog nedostatnih zaliha je manja ako su količine
nabave veće.
Troškovi kamata na zalihe i troškovi skladištenja
(amortizacija skladišnih zgrada i opreme u skladištu,
plaćanje najma za tuđi skladišni prostor i opremu, troškovi
grijanja, rasvjete, čišćenja, troškovi zbog gubitaka količine;
kalo, krađa, lom;, gubitaka kakvoće) povećavaju se u skladu
sa povećanom količinom nabave.
Dakle, cilj planiranja količina nabave je optimiziranje
ukupnih troškova.
Ekonomična (optimalna) količina nabave podrazumijeva
količinu dobra određene kakvoće, koje se pod određenim
rokom isporuke isporuči od nekog dobavljača nakon što se
izračuna optimum ukupnih troškova uzimajući u obzir
potrebe i cijenu dobra, mogućnosti troškova transporta,
skladištenja, uvjeta plaćanja, kamata na obrtna sredstva i
rokova isporuke.
Sigurnosne zalihe
Sigurnosna zaliha služi za pokrivanje potreba samo u
slučajevima kada dođe do veće potrošnje predmeta rada nego
što je planirano (zbog škarta u proizvodnji, zbog korištenja
predmeta rada neadekvatne kakvoće, ili dimenzija), u slučaju
kašnjenja isporuka, isporuka na krivom mjestu, isporuka
pogrešnog materijala i sl. Ona dakle služi za zaštitu od rizika i
iznenađenja.
Četiri čimbenika koja utječu na potrebnu razinu sigurnosne
zalihe nekog artikla:
- dužina vremena ponovne nabavke;
- vjerojatnoća prekoračenja vremena ponovne nabavke i
prekoračenja smanjivanja (izuzimanja);
- dobavna pripravnost (spremnost);
- broj skladišta.
SIGNALNA ZALIHA
Signalna zaliha je količina zalihe kod koje treba započeti
proces nabavljanja kako bi pravodobno nadopunili zalihu,
kako tijekom nabavljanja ne bi morali koristiti sigurnosnu
zalihu.
MAKSIMALNA ZALIHA
Maksimalna zaliha je normativ koji su u literaturi ne može
tako precizno definirati kao ostali normativi zaliha.
Maksimalna zaliha je gornja granica zalihe koju u pravilu ne
treba prijeći. Zaliha do te granice je još uvijek ekonomski
opravdana s obzirom na troškove skladištenja i zaliha, te
stupanj sigurnosti zadovoljenja potreba korisnika.