Psihostomatologija - Sveučilište u Zagrebu Stomatološki fakultet
Download
Report
Transcript Psihostomatologija - Sveučilište u Zagrebu Stomatološki fakultet
PSIHOLOŠKI ČIMBENICI I
ORALNI POREMEĆAJI
Prof.dr.sc. Danijel Buljan
Klinika za psihijatriju, KB «Sestre milosrdnice»
Katedra za psihijatriju s medicinskom psihologijom,
Stomatološki fakultet, Sveučilište u Zagrebu
UVOD
Oralna medicina
Liaisonska psihijatrija
Što je psihostomatologija?
Područje stomatologije (oralne medicine)
koje se bavi proučavanjem povezanosti
etiologije, dijagnostike i terapije
psihijatrijskih i stomatoloških (oralnih)
poremećaja
Definicija
• Psihosomatska medicina naglašava značaj
•
•
psiholoških čimbenika u poticanju, napredovanju,
težini ili pogoršanju bolesti, predispoziciji ili reakciji
na bolest
Spada u šire područje medicine ponašanja
Američka nacionalna akademija znanosti
definirala je 1978 medicinu ponašanja kao
«Interdisciplinarno područje koje se bavi
razvojem i integracijom bihevioralnih i
biomedicinskih znanstvenih spoznaja i tehnika
značajnih za zdravlje i bolest i primjenu tog
znanja i tehnika u prevenciji, dijagnozi, liječenju i
rehabilitaciji.»
Dijagnostički kriteriji DSM-IV i MKB-10
• Ne upotrebljava termin psihosomatski
• Opisuje psihološke čimbenike ili probleme ponašanja
koji štete i značajno zahvaćaju tijek ili ishod općeg
tjelesnog stanja, ili značajno povećavaju rizik
nepovoljnog ishoda liječenja
- Psihološki simptomi (psihosomatski poremećaj)
- Duševni poremećaji (komorbiditet)
- Osobine ličnosti, stil života, zabrinutost (Tip A)
- Psihološke reakcije na stres
- Zdravstveno neprilagođena ponašanja
(prežderavanje, smanjene tjelesne aktivnosti, neuredan
seksualni život)
- Drugi psihološki čimbenici (interpersonalni, kulturalni
KLASIFIKACIJA
Skupine psihostomatoloških poremećaja:
Primarni psihijatrijski poremećaji (somatoformni, idiopatski) sa
funkcionalnim oralnim simptomima F45
Psihosomatski poremećaji F54
Sekundarni psihijatrijski poremećaji javljaju se kao psihološka
reakcija na dijagnostičke i terapijske postupke te teške somatske
bolesti u oralnoj regiji koje smanjuju kvalitetu života, uzrokuju
invaliditet ili ugrožavaju život pacijenta
Komorbidni psihički i oralni poremećaji-dva zasebna klinička
entiteta u različitim uzročno-posljedičnim, dijagnostičkim i
terapijskim odnosima (npr. depresija, sumanuta dizmorfofobija…..
Fiziološki i psihološki značaj oralne
regije
Fizičke oralne funkcije. Poremećaj izaziva distres,
anksioznost i depresivnost:
Priprema hrane za gutanje i akt gutanja
Moduliranje govora - verbalna komunikacija
Izražajnost lica - neverbalna komunikacija (dizmorfofobija )
Seksualne funkcije - disfunkcionalnost (anksioznost)
Psiholaške (simbolične) oralne funkcije:
Usta kao “dio duše” – zdrava i nasmijana izraz pozitivne osobe,
- bolesna izraz negativne osobe
Usta kao “osjetni organ”- razlikovanje ukusne i loše hrane,
užitaka i nezadovoljstva (poremećaji hranjenja)
Usta kao “izvor zadovoljstva” (nježna i osjećajna osoba puna
razumijevanja) i kao “vrata pakla” (smrdljiva, agresivna i
destruktivna osoba)
Epidemiologija
Prevalencija kronične boli je općenito 15%
Feinmann i sur. u 43% pacijenata sa idiopatskim bolnim
sindromom lica nisu pronašli psihički poremećaj, 35%
bolovali su od depresije, 22% od različitih neurotskih
poremećaja i mali broj od poremećaja ličnosti
Oko 30% pacijenata zlorabi sredstva ovisnosti
Oralni osjetni simptomi obično se javljaju u četvrtoj i petoj
dekadi
U obiteljima sa idiopatskim bolnim oralnim poremećajima
znatno su češći anksiozni i depresivni poremećaji i
zloporaba sredstava ovisnosti nego u općoj populaciji
PSIHOGENI ORALNI
SIMPTOMI I ZNAKOVI
Osjetni
Ulceracije oralne sluznice
Osjetni oralni simptomi i
znakovi
Atipčna bol lica - facijalna artro-mialgija
temporomandibularnog zgloba)
Atipična facijalna neuralgija
Atipična odontalgija (idiopatska periodontalgija)
Psihotična bol
(sindrom
Osjetni oralni simptomi i
znakovii
Oralna disestezija-pekuća usta (stomatopiroza),
pekući jezik (glosopiroza, glosodinija), ponekad se
javlja disestezija usnica i mekog nepca, povezuje
se sa kancerofobijom
Poremećaj okusa i salivacije – povezuje se sa
stresom i depresijom. Disfagija i anoreksija se
mogu razviti
Anestezija lica-histerična anestezija, konverzija
emocionalne napetosti ili konflikta u somatski
simptom
Oralne ulceracije
Aftozne ulceracije – psihosomatski
poremećaj povezan sa stresom
Stomatitis facta - Često je udružen sa
jednim od bolnih sindroma (emocionalno
nestabilni psihopati-simulanti)
SEKUNDARNI PSIHIJATRIOJSKI
POREMEĆAJI
Prouzročeni teškim somatskim bolestima:
Tumori
nazofarinksa,
maksilarnog
sinusa,
parotidne žlijezde, fossae infratemporalis i kranija,
koji utječu na senzorne i motoričke živce tog
područja
Bol i osjetni poremećaji kod bolesti čeljusti (npr.
ciste, metastaze, sarkomi, hiperparatireoidosis)
Defektno zubalo
Stomatološki dijagnostički i terapijski postupci
uzrokuju anksioznost, depresivnost, dentalna fobija
(43% osoba izbjegava stomatologa iako imaju
problem)
Pacijenti inzistiranje na
postavljanju somatske dijagnoze
Uzaludno uvjeravanje stručnjaka da kod njih ne
postoji patološki supstrat
Inzistiraju na dijagnostičkim postupcima
Često mijenjanju liječnike specijaliste tragajući
za dijagnozom i izlječenjem
Pacijenti izbjegavaju psihijatrijski pregled i
stigmu što otežava njihovo liječenje
Edukacija različitih specijalnosti
Suradnja timova
Općeg stomatologa
oralna patologija
kirurga
endodonta
periodonta
ORL-oga
liječnika primarne zdravstvne zaštite
Timski rad stomatologa, psihologa i psihijatra daje najbolje
dijagnostičke i terapijske rezultate
Dva tipa reakcije liječnika su posebno
značajna
Prihvaćanje simptoma kao posljedice pacijentove
psihičke bolesti te uskraćivanje daljnjeg
dijagnostičkog postupka i izražavanje sumnje u da
pacijent simulira
Liječnik ponekad sumnja u vlastitu prosudbu,
pitajući se da li je učinio sve u skladu sa
suvremenim medicinskim dostignućima i može se
upustiti u nepotrebne, skupe i rizične dijagnostičke
i terapijske postupke
Reakcija pacijenta
Pacijent traži jasnu dijagnozu i lijek za
svoju bolest
Podvrgava se opsežnim dijagnostičkim i
terapijskim zahvatima zahvatima, zubnim
rekonstrukcijama, operacijama…
Važnost kontinuiranog nadzora i
ponavljanih pregleda
Do otkrivanja uzroka oralnih simptoma, kod otprilike polovine
pacijenata, dolazi tek nakon određenog vremena
Kontinuirani nadzor skupine stručnjaka i sofisticirana dijagnostička
oprema
Tumori nazofarinksa, parotidne žlijezde, fossae infratemporalis i
kranija, koji utječu na senzorne i motoričke živce tog područja, s
vremenom se povećaju i postanu dostupni dijagnostici
Sistemske neurološke bolesti, dijabetes melitus i multipla skleroza
razvijaju se od svog prodromalnog stadija, u kojem su prisutni samo
neuobičajeni oralni simptomi, nisu dostupne dijagnostici
Bolnost ili pečenje jezika u približno jedne trećine pacijenata sa
deficitom B vitamina (B1, B2, B6, B12) ili željeza (anemija).
Problem stigme
Pacijenti sa sumanutostima naglašavaju
problem stigmatiziranosti
Oralna bolest predstavlja svojevrsnu stigmu
Duševna bolest također stigmatizira
Psihofarmakoterapja za pacijenta predstavlja
potvrdu psihijatrijske stigme
Ordiniranje psihofarmaka kao dio
stomatološkog terapijskog algoritma
Liječenje
Psihoterapijske tehnike smanjenja vanjskog stresa
Kognitivno-bievioralna terapija
Anksiolitici za akutnu anksioznosti
Antidepresivi - SIPPSa (selektivni inhibitori onovne
pohrane serotonina) u liječenju kronične anksioznosti i
depresije
Antipsihotici prve generacije ili konvencionalni, tipični
Antipsihotici druge generacije ili novi, atipični
značaj informiranja pacijenta o vjerojatnim i mogućim
nuspojavama
terapija se započinje najnižim dnevnim dozama koje se
postupno povećavaju u tjednim razmacima
ZAKLJUČAK
Prepoznavanje uloge psihogenih čimbenika u orofacijalnoj
bolesti zahtjeva multidisciplinarni pristup
Uska suradnja između stomatologa, psihijatra i psihologa
od neprocjenjive je vrijednosti za dijagnostiku i terapiju
Psihički poremećaji mogu biti na neurotsko anksioznoj,
psihopatskoj ili psihotičnoj razini
Metoda izbora je istovremeno liječenje stomatoloških i
psihičkih poremećaja