BIOLOŠKE OSNOVE DUŠEVNIH POREMEĆAJA prof dr sc Pavo Filaković BIOLOGIJSKA PSIHIJATRIJA  Biologijski pristup u psihijatriji temelji se na uvjerenju da su psihičko i tjelesno tijesno.

Download Report

Transcript BIOLOŠKE OSNOVE DUŠEVNIH POREMEĆAJA prof dr sc Pavo Filaković BIOLOGIJSKA PSIHIJATRIJA  Biologijski pristup u psihijatriji temelji se na uvjerenju da su psihičko i tjelesno tijesno.

BIOLOŠKE OSNOVE DUŠEVNIH
POREMEĆAJA
prof dr sc Pavo Filaković
BIOLOGIJSKA PSIHIJATRIJA

Biologijski pristup u psihijatriji temelji se
na uvjerenju da su psihičko i tjelesno
tijesno povezani i međusobno uvjetovani
te da su u osnovi kako normalnih
duševnih procesa tako i mnogih
duševnih poremećaja poremećaji
različitih bioloških procesa i funkcija koje
je moguće korigirati biologijskim
metodama liječenja.
BIOLOGIJSKA PSIHIJATRIJA




Biologijska psihijatrija stoji na stanovištu
kako duševni život čovjeka ima biološku
podlogu.
Bez pravilne moždane funkcije, nema
pravilnog psihičkog funkcioniranja.
Zdrava biološka podloga, pretpostavka je
zdravog duševnog života.
Poremećaji moždanih funkcija u
najmanju ruku predisponiraju razvoj
duševnih poremećaja kod čovjeka.
PSIHIJATRIJSKA GENETIKA




Psihijatrijska genetika zasniva se na primjeni postignuća i
metoda populacijske genetike, imunogenetike, citogenetike,
molekulske genetike i farmakogenetike.
Koriste se metode rodoslova, metode blizanaca, metode
adopcije, a posebice aktualne metode rekombinacije DNA otkrivanje lokacije gena na kromosomima i stvaranje genskih
mapa.
Za sada se može reći kako su kromosomi 6, 22 i 8 u središtu
pažnje genetičara koji ispituju gensku podlogu shizofrenije.
Neka istraživanja pak upućuju na povezanost HLA-A9 i
paranoidne shizofrenije. U manično-depresivnih veća je
učestalost krvne grupe 0 te povezanost gena na kratkom
kraku kromosoma 11 i na X-kromonosmu i maničnodepresivne psihoze.
Duševni poremećaji su poligenski i multifaktorijalno
uvjetovani.
ODNOS PREDISPONIRAJUĆIH I
PRECIPITIRAJUĆIH ČINITELJA
PRECIPITIRAJUĆI
ČINITELJI
BIOLOŠKA PREDISPOZICIJA
PROGNOSTIČKI ČIMBENICI
LOŠIJA PROGNOZA





Šuljajući početak
Bez provokacije
Negativni simptomi
Premorbidni poremećaj
osobnosti
Hereditet
BOLJA PROGNOZA





Nagao početak
Jasna provokacija
Pozitivni simptomi
Bez premorbidnog
poremećaja osobnosti
Bez hereditarnog
opterećenja
PATOFIZIOLOŠKA PODLOGA DUŠEVNIH
POREMEĆAJA








Neurorazvojni poremećaji
Neurodegenerativni poremećaji
Posljedica stvaranja endogenih opijata
Neuropsihofiziološki poremećaji
Neuroendokrinološki poremećaji
Neuroimunološki poremećaji
Kronobiološki poremećaji
Neurobiokemijski poremećaji
PRIKAZ PATOFIZIOLOŠKE PODLOGE DUŠEVNIH
POREMEĆAJA BRAIN-IMAGING TEHNIKOM
(SPECT)
BIPOLARNI
POREMEĆAJ –
MANIČNA FAZA
DEPRESIVNI POREMEĆAJ
PARANOIDNA SHIZOFRENIJA
PRIJE LIJEČENJA
Značajna metabolička
Hipoaktivnost cerebralnog
kortesa
POSLIJE IJEČENJA
Poboljšanje metaboličke
Aktivnosti cerebralnog
korteksa
NEUROFIZIOLOŠKA PODLOGA PSIHIČKIH
FUNKCIJA

Osnovna građevna jedinica SŽS-a je neuron

Osnovna komunikacijska jedinica u SŽS-u je sinapsa



Kemijski prijenosnici bioelektričnog signala u sinapsi su
neurotransmitori
Neurotransmitori u SŽS-u su: noradrenalin, dopamin,
serotonin, acetilklin, GABA…
Skupovi neurona koji sadrže pretežito određeni
neurotansmitor formiraju neurotraansmisijske sustave:
dopaminergički, noradrenergički, serotoninergički, GABAergički itd.
NEURON
NEURONSKE VEZE
SINAPSA
AKSON
PRESINAPSNI
ZAVRŠETAK
BIELETRIČNI
IMPULS
SINAPSNA
PUKOTNA
SUSTAV 2.
GLASNIKA
DENDRIT
NEUROBIOKEMIJSKE TEORIJE DUŠEVNIH
POREMEĆAJA

SHIZOFRENIJA

Mononeurotransmitorske teorije:
DA.hiperaktivnost, DA-hipoaktivnost,
D1/D2 –disbalans, NA-hiperaktivnost, NAhipoaktivnost, 5-HT-hiperaktivnost, 5-HThipoaktivnost, GABA-hipoaktivnost, AcKhiperaktivnost…
Interakcijske teorije: Disbalans DA/5HT2, DA/NA, DA/AcK, DA/GABA,
DA/glutamin.

NEUROBIOKEMIJSKE TEORIJE DUŠEVNIH
POREMEĆAJA
DEPRESIJA
Mononeurotransmitorske teorije:
NA hipoaktivnost, supersenzitivnost alfa2 NA receptora,
hipersenzitivnost postsinapsnih beta-NA-receptora,
nestabilnost na NA sinapsi, DA-hipoaktivnost, 5-HThipoaktivnost, hipersenz. 5-HT receptora , AcKhiperaktivnost, GABA-hipoaktivnost, hipoaktivnost
endogenih opijata.
Interakcijske teorije:
Permisivna hipoteza (disbalans noradrenerg. i
serotoninergičkog sustava (niska razina 5HT2 stvara
predispoziciju za depresiju, a tek dodatni pad razine
noradrenalina dovodi do kliničke manifestacije
depresivnog poremećaja)
Disbalans kateholaminergičkog i acetilkolinergičkog
sustava (u depresiji prevladava kolinergička, a u maniji
kateholaminergička aktivnost.

NEUROBIOKEMIJSKE TEORIJE DUŠEVNIH
POREMEĆAJA

ANKSIOZNOST
Mononeurotransmitorske teorije:
GABA-hipoaktivnost, NAhiperaktivnost, 5HT1-hipoaktivnost,
5HT2-hiperaktivnost, endorfinska
hipoaktivnost.
Teorije endogenih anksiogenih i
anksiolitičkih tvari:
Antagonisti benzodiazepinskih receptora.
BIOLOŠKA PODLOGA REAKCIJE NA
STRES
INHIBICIJA
EKSCITACIJA