Transcript Slide 1

PATOLOGIJA INTEGRATORNOG
SISTEMA
• Obuhvata patologiju:
o aferentnog tj. ulaznog dela integratora nižeg reda
(INR-a),
o eferentnog tj. izlaznog dela integratora nižeg reda
(INR-e) i
o integratora višeg reda (IVR).
• Integratorni sistem funkcioniše kao celina, ali ipak
izdvajamo i prikazujemo patologiju prema njegovim
bazičnim, strukturalnim delovima.
PATOLOGIJA AFERENTNOG DELA
INTEGRATORA NIŽEG REDA
• Integrator nižeg reda je lociran u aferentnom i
eferentnom delu organizma oralne verbalne
komunikacije.
• U aferentnom delu ovaj integrator uglavnom
obezbeđuje funkciju integracije verboakustičkih,
verbovizuelnih i verbokinestetskih impulsa u procesu
verbalne komunikacije, uključujući pokrete tela, izraze
lica, pokrete ruku, kao i finalne komponente.
ETIOLOGIJA
• Delovi integratornog sistema, odnosno centralnog
nervnog sistema koji imaju primarnu ulogu u funkciji
ovog dela integratornog sistema su:
o brežuljak (colliculus),
o ascedentni retikularni aktivirajući sistem,
o talamički centri.
• Bazična etiologija:
o kongenitalne afekcije mozga,
o cerebralna paraliza,
o cerebrovaskularna oštećenja
o cerebralneneoplazme,
o encefalitis i raznovidne lezije talamičkih centara.
SIMPTOMATOLOGIJA
• Patologija aferentnog dela INR manifestuje se kroz
četiri oblika:
o Poteškoće i ograničenja u obezbeđenju ili održavanju
auditivne i vizelne pažnje za verboakustičke i
verbovizuelne komunikativne simbole.
o Poteškoće i ograničenja u procesu taktilnokinestetskog praćenja i kontrole oralne verbalne
ekspresije, tj. u uspostavljanju auditivnog, vizuelnog i
taktilno-kinestetskog fidbeka.
o Poteškoće u zadržavanju podsticajne i selektivne
pažnje na verbalne simbole kod komunikacije u
uslovima buke i glasnog govora, odnosno gubitak
kontrole slušaoca, dekodera u aktu verbalne
komunikacije.
o Nerazvijenost, ograničenost i poremećenost
automatizovanih procesa pobuđivanja, određivanja i
praćenja svih aspekata verbalnih komunikativnih
simbola.
LOGOPATIJA
o Poteškoće i ograničenja u obezbeđenju i održavanju
auditivne i vizuelne pažnje prouzrokuju logopatiju koja
zahvata skoro sve delove sistema sredstava verbalne
komunikacije. Logopatija kreće od lakih, artikulativnih
problema, do nemogućnosti praćenja i razumevanja
verbalne poruke.
o Poremećaj funkcije delova sistema povratne sprege tj.
ograničena ili povremeno isključenja auditivna ili vizuelna
komponenta fidbeka može da prouzrokuje logopatiju kao
i kod prisustva poteškoća i ograničenja u obezbeđenju i
održavanju auditivne i vizuelne verbalne pažnje.
o Problemi u zadržavanju podsticajne i selektivne pažnje
na verbalnim simbolima može dovesti do nemogućnosti
praćenja i isključenja verbalnog komunikativnog akta.
o Nerazvijenost, ograničenost i poremećenost
automatizovanih procesa pobuđivanja, određivanja i
praćenja svih aspekata verbalnih komunikativnih
simbola prouzrokuju logopatiju sa različitim oblicima
dislalije, disfazije, disleksije i disgrafije.
PATOLOGIJA EFERENTNOG DELA
INTEGRATORA NIŽEG REDA
• Funkciju eferentnog dela integratora nižeg reda
ostvaruje:
o mali mozak (cerebellum),
o bazalne ganglije (ganglion basalis) i
o mala govorna hemisfera (nedominantna, tj.
nespecijalizovana hemisfera mozga).
ETIOLOGIJA
• Osnovni etiološki faktori patologije male govorne
hemisfere koja prouzrokuje logopatiju su:
o
o
o
o
o
traumatizam,
vaskularna oboljenja i poremećaji,
degenerativna oboljenja,
infekcije i
neoplazme.
• Bazični etiološki faktori patologije bazalnih ganglija su:
o
o
o
o
o
o
o
o
Parkinsonova bolest,
Sydenham-ova horea,
Hungtington-ova horea,
kongenitalna horea,
kongenitalna atetoza,
kongenitalna rigidnost,
torziona distonija i
Vilson-ova bolest.
• Najčešći i karakteristični etiološki faktori patologije
cerebeluma koji prouzrokuju logopatiju su:
o
o
o
o
o
o
o
o
o
o
o
traumatizam,
cerebralna disgeneza,
cerebralni encefalitis,
Friedreich-ova ataksija,
kongenitalni poremećaji,
porodična predisponiranost,
degeneracije, neoplazme,
metabolički poremećaji, infekcije,
idiopatska cerebralna atrofija,
hipotireoidizam, hemoragije,
alkoholizam i drugo.
SIMPTOMATOLOGIJA
•
Simptomatologija patologije manje govorne hemisfere,
koja je povezana sa traumatizmom, vaskularnom
patologijom, degenerativnim bolestima, infekcijama i
neoplazmama, treba povezivati sa stepenom i načinom
uplitanja korišćenja ponašanja manjeg govornog mozga
kao što su emocionalni izrazi, socijalno-gestovni govor i
napamet naučeni verbalni govor.
• Bazalne ganglije tj. bazalna jezgra su nukleusi
ekstrapiramidalnog sistema koji uključuju corpus
striatum, supstantia nigra, subtalamički nukleus i crveni
nukleus koji doprinose kontroli tona, postavljenosti
delova efektornog sistema i njihovim pokretima.
• Cerebelum sačinjavaju dve hemisfere, leva i desna,
spojene crvolikim središnim delom, vermisom. Tri
peteljke (pedunculas) malog mozga (viša, srednja niža)
spajaju svaku hemisferu sa korespondirajućim moždanim
stablom.
• Postoji i veoma važna povezanost sa vestibularnim
mehanizmima i sa jezgrima kranijalnih živaca koji su
uključeni u pokret očiju i vrata.
• Koordinacija pokreta, održavanj ravnoteže i regulacija
tonusa muskulature mehanizama komunikativnog
efektornog sistema je u zavisnosti od stanja i funkcije
cerebeluma.
• Prema Mysak-u postoji 12 specifičnih grupacija
simptoma, vezanih za patologiju malog mozga:
1. Nesposobnost koordinacije funkcije jednog mišićnog
sistema sa drugim, kao npr. respiratornog sa
artikulatornim i sl. (dyssinergy).
2. Vršenje pokreta bez mere (dysmetria).
3. Neizvrašavanje pokreta, tj. radnji koji su kao
sposobnosti već stečeni (disintegratio).
4. Poremećaji u izvođenju uzastopnih pokreta
(dysdiadochocinesia).
5. Pojava tremora na kraju ekstremiteta pred ciljem
nekog pokreta-intencioni tremor (tremor intentionis).
6. Pojava grimas lica kod oralne verbalne ekspresije.
7. Poremećaj držanja tela i hoda.
8. Nistagmus očiju i glave.
9. Vertigo.
10. Glavobolja.
11. Neurogeni poremećaj funkcije artikulatornog
mehanizma (dysarthria).
12. Propratni problemi jezgra od V do XI kranijalnog
nerva.
LOGOPATIJA
• Osnovni uzročnici patologije su:
o
o
o
o
o
o
o
o
o
kongenitalna oštećenja,
hereditarna oštećenja,
degeneracije,
neoplazme,
infekcije,
vaskularna oboljenja i poremećaji,
metabolički poremećaji,
toksički poremećaji,
endokrini poremećaji i drugi.
• Kongenitalna oštećenja malog mozga dovode do:
o zakašnjenja u razvitku sposobnosti stabilnog držanja i
balansiranja glave,
o ustajanja, stajanja i hodanja;
o tremora ruku,
o nedovoljne razvijenosti orofacijalne muskulature,
o ustaljenih oblika grimasa,
o usporenosti motorike,
o usporenog razvitka govora,
o nerazgovetne, spazmatičke ili skandirajuće oralne
verbalne ekspresije.
• Hereditarna oštećenja se prema Fordu manifestuju
kroz četiri oblika cerebelarne ataksije:
1. CA koju karakteriše degeneracija spinocerebelarnih
područja i zadnjih kolona moždane vrpce. Karakterišu je
problemi hodanja, poteškoće upotrebe ruku (kasnije
ataksija ruku) i poremećaji motorike oralnog govora.
2. CA sa spasticitetom i optičkom atrofijom. Karakterišu
je ataksija ruku, poremećaj vida i spasticitet donjih
ekstremiteta.
3. Degeneracija kore malog mozga na ranom uzrastu.
Manifestuje se mentalnom retardacijom, cerebelarnom
ataksijom i nistagmusom.
4. Cerebelarna degeneracija koja je progresivna, pa se
kasnije manifestuje i to: poremećajem hodanja,
ataksijom i tremorom, a kasnije dolazi do
generalizovanog rigiditeta mišića kao i do pogoršanja
mentalnog stanja.
• Neoplazme malog mozga:
o središnjeg dela – vrtoglavica, nestabilno stajanje,
ataksično hodanje i hipotonija muskulature.
o hemisfera – nespretnost ipsilateralnog gornjeg
ekstremiteta, teturanja prema strani na kojoj je
neoplazma, vrtoglavica kod okretanja ili klimanja
glavom, nistagmus, hipotonija, široki hod, nenormalno
ponašanje glave.
• Degeneracija malog mozga zahvata:
o cerebelarni korteks – mentalni nedostaci, cerebelarna
ataksija i nistagmus.
o cerebelo–olivarnu regiju – smetnje u hodu, ataksije i
tremori, smetnje u razvitku sposobnosti OVK.
• Vaskularna oboljenja i poremećaji, i infekcije malog
mozga- patološko stanje celokupne motorike, samim tim
i motorike na nivou komunikativnog efektornog sistema.
• Višestruka skleroza (sclerosis multiplex) –
nerazgovetna, skandirajuća i isprekidana verbalna
ekspresija.
• Idiopatska atrofija malog mozga
• Metabolički poremećaji malog mozga – hipotireoidizam
i toksički poremećaji, naročito usled alkoholizma.
 Logopatija:
1.Diskoordinacija
2.Disintegracija
3.Diskinezija
4.Disritmija
5.Emocionalno motorne smetnje
6.Redukcija ili povećana funkcija malog govornog mozga
7.Redukcija ili povećana neverbalna komunikacija
8.Perzistencija paleovokalnog ponašanja
9.Refleksogeni poremećaji artikulacije
10. Poremećaji sposobnosti programiranja artikulatornih
pokreta.
PATOLOGIJA INTEGRATORA VIŠEG REDA
• Gledano neuroanatomski, pod integratorom višeg reda
podrazumevamo, prema Misaku (Mysak, 1976) ‚‚mozak”
centralnih, neuralnih mehanizama koji su specijalizovani,
tj. odgovorni za verbalnu komunikativnu funkciju,
odnosno za integrativnu verbalnu komunikativnu
funkciju koja obuhvata percepciju, razumevanje i
formulaciju, uključujući još funkcije elaborcije,
interpretacije, pamćenja, donošenja i slanja odgovora na
poruku.
• Celokupna patologija verbalne komunikacije, koja je
prouzrokovana promenama stanja i funkcije delova
mozga, koji su odgovorni za integrativnu komunikativnu
funkciju višeg reda razvrstava se u grupacije:
1.
2.
3.
4.
5.
6.
7.
8.
Razvojna patologija;
Genetska patologija;
Neurogena patologija kod dece;
Gnosogena patologija kod dece;
Psihogena patologija kod dece;
Sociogena patologija kod dece;
Neurogena patologija kod odraslih;
Psihogena patologija kod odraslih.
Razvojna patologija
• Ovaj vid patologije je karakterističan za logopatiju dece
sa normalnim stanjem i procesom psihofizičkog razvitka,
izuzev razvitka sposobnosti verbalne komunikacije, ali
ona zahvata i neke oblike logopatije propraćene
mentalnom retardacijom (Mysak, 1971).
• ETIOLOGIJA – mišljenja su podeljena. Jedni smatraju
da su osnovni razlozi sredinske prirode, odsustvo ili
neadekvatnost verbalnog stimulisanja. Drugi smatraju da
je ova patologija prouzrokovana konstitucionalno ili
genetski zasnovanom dezorganizacijom i defektnošću.
Klinička praksa je pokazala da su prisutna oba tipa
etioloških faktora .
SIMPTOMATOLOGIJA
• Kliničke manifestacije mogu zahvatiti: jezik, govor, glas,
čitanje i pisanje.
• Javljaju se u pre, para i post lingvalnom, ranom i
kasnijem periodu.
• Opseg manifestacija se kreće od poremećaja
artikulacije do odsustva sposobnosti verbalne ekspresije
pri potpuno normalnom stanju razumevanja verbalne
poruke.
LOGOPATIJA
• Ova vrsta logopatije se naziva jednostavna jezička
nezrelost (simple language immaturity). Obuhvata:
o Paleovokalno ili protokomunikativno stanje:
 nerazumljiva, neuredna, mrmljiva artikulacija glasova
t,d,n,l,r,s,c,z i dr (lalling);
 ehoičan govor pri čemu se glasovi ponavljaju bez
značenja i svrhe (echolalia);
 nerazumljiv govor usled njegove nepravilnosti
(jargon).
o Zaostajanje u početku upotrebe prve reči do 30 i 36
meseca starosti :
 potpuna otsutnost oralnog govora kod deteta,
funkcionalne prirode, pri čemu ne postoje mentalni ili
senzorijalni problemi (alalia);
 nesposobnost logičkog verbalnog komuniciranja;
mutizam sa mentalnom retardacijom (alogia);
 nerazvijenost sposobnosti verbalnog komuniciranja
usled moždanih lezija do kojih je došlo u prelingvalnom
ili ranom lingvalnom periodu (aphemia).
o Dečji govor na starijem uzrastu; produžena faza
razvoja govora (pedolalia);
o Izražavanje čitave rečenice ili ideje jednom reči
(holophrasia);
o Besmisleno ponavljanje reči ili fraze (perseveratio).
Genetska patologija
• Genetski uslovljena patologija verbalne komunikacijeje
poznata kao genetska jezička dismaturacija.
• SIMPTOMATOLOGIJA:
o sporost u savlađivanju reči i fraza;
o poteškoće u formiranju reči, preokretanje slogova i
gramatička konfizija;
o poteškoće u pronalaženju reči, omisija ili pogrešna
upotreba malih reči;
o zaobilazan govor
o poteškoće u formitanju rečenice i u organizovanju
sekvenci rečenice;
o poteškoće u shvatanju značenja reči ili nepravilan
o poremećaj ritma i tempa;
o poremećaji artikulacije i prozodije;
o poteškoće u savlađivanju čitanja i pisanja.
• LOGOPATIJA:
o
o
o
o
o
o
dyslalia evolutionis,
dysphasia evolutionis,
dysgramatismus,
dyslexia evolutionis,
dysgraphia evolutionis i
tachyphemia.
Neurogena patologija kod dece
• Obuhvata decu sa problemima CNS i to:
o
o
o
o
o
o
o
o
o
o
o
sa oštećenjima,
cerebralnim hendikepom,
ozledama mozga,
perceptualnim hendikepom,
afazoidnu decu,
oligofazičnu decu,
decu sa kongenitalnom afazijom,
cerebralnom disfunkcijom,
minimalnim oštećenjem mozga,
minimalnim moždanim hroničnim sindromom i
sa disfunkcijom mozga.
ETIOLOGIJA
• Utvrđeno je 6 etioloških faktora:
o trauma mozga,
o konvulzivna oboljenja i poremećaji,
o cirkulatorna oboljenja i poremećaji,
o hidrocefalija,
o neoplazme,
o infekcije i parazitske invazije.
Traume mozga:
pre i perinatalno: produženi porođaj, nenormalna
prezentacija fetusa, porođaj sa forcepsom, anomaličnost
porođajnih kanala, prevelika glava fetusa, prevremeno
izdvajanje placente, kompresija pupčane vrpce, prekinut
porođaj i dr.
 postnatalno: direktne povrede mozga, kontuzije,
laceracije i hemoragije.
oKonvulzivna i paroksizmalna oboljenja i poremećaji:
epilepsije (grand mal, petit mal), i pyenolepsia,
necrolepsia, fokalne konvulzije, psihomotorne atake i
migrene.
o Cirkulatorna oboljenja i poremećaji: različite
vaskularne lezije i poremećaji na nivou mozga,
hemoragije, krvne diskrazije, leukemija sa neurološkim
komplikacijama.
o Hidrocefalije različitog tipa - ‚‚coctail party syndrome”kod dece sa spontano nastalom hidrocefalijom dolazi do
prevelike govorljivosti bez znanja o čemu govore.
o Neoplazme : astrocytomas, neuroblastomas,
glioblastoma multiforme, ganglioneuromas, kao i tumori
u levom frontalno režnju i parietalnom regionu.
o Infekcije i parazitske invazije Ford deli u 8 grupa:
1.encefalitis,
2.tifusna groznica,
3.abscesi mozga,
4.sudurani abscesi kraniuma,
5.bruceloze,
6.kongenitalni neuro sifilis,
7.cisticerkoze i
8.ehinococe.
SIMPTOMATOLOGIJA
• Veoma slična simptomatologiji genetske patologije.
• Manifestuje se kroz tri globalna oblika:
o poremećaji govorne percepcije i govornog shvatanja,
o poremećaji govorne produkcije i formulacije,
o poremećaji verbalnog mišljenja.
LOGOPATIJA
o Usled konvulzivnih oboljenja dolazi do: gluvoće za reči,
zaostajanja u razvitku govora, zadržavanja dečjeg
govora, tranzijentne motorne afazije i do nesposobnosti
za koherentan govor.
o Poremećenost percepcije i shvatanja jezičkih simbola
izražava se kroz afaziju i disfaziju.
o Poremećenost jezičke formulacije i produkcije izražava
se na više načina:
 Deca izražavaju veću potrebu za verbalnom
komunikacijom , ali ne znaju mnogo o čemu govore
(pseudoeuphasia).
 Nedostatak, nepovezanost i nedoslednost značenja i
reči, kao i poteškoćama u kombinovanju reči
(asyntactismus).
 Gramatička konfuznost (agrammatismus).
 Zaostajanje u razvoju jezika (tarda linguae).
 Poteškoće u formiranju reči (paraphasia).
 Poteškoće u iznalaženju reči (anomia).
o Poremećenost verbalnog mišljenja izražava se kroz
sledeću logopatiju:
 Potreba za češćim ponavljanjem novih reči (aphasia
sensoric).
 Prljav jezik usled trajne upotrebe nepristojnih i
nedoličnih reči (coprolalia).
 Izmišljeni jezik, nerazumljiv govor usled omisije,
substitucije, distorzije i transpozicije govornih glasova
(idioglossia).
 Upotreba velikog broja izmišljenih reči (neolalia).
 Govorenje nepoznatim i izmišljenim jezikom
(glosolalia).
Gnosogena patologija
• Stanje zaostalog, sporog i ograničenog razvitka
sposobnosti verbalne komunikacije uz afektiranost
motornog, perceptualno-konceptualnog i
socioemocionalnog razvitka deteta bazirano na
mentalnoj retardaciji.
ETIOLOGIJA
• Kod MR: porodične predispozicije, hromozomske
anomalije, cerebralne intoksikacije, perinatalna
cerebralna trauma, intrakranijalne neoplazme i različiti
metabolički poremećaji.
• U logopedskoj kliničkoj dijagnostičkoj praksi se deli u
dve grupe:
o I grupa (porodične tendencije) – 22 sindroma:
 Albriht’s hereditary osteodystrophy
 Ataxia telangiectasia (Lous-Bar syndrome)
 Bird-headed Dwarf (Virchow-seckel dwarf)
 de Lange’s syndrome
 Generalized gangliosidosis.
 Hyperuricemia (Lesch-Nyhan syndrome)
 Laurence-Moon-Biedl syndrome
 Familial microcephaly
 Hunter‘s syndrome (gargoylism)
 Hurler’s syndrome
 Sanfilipo’s syndrome
 Myotonic dystrophy









Oculocerebrodental syndrome
Oral-facial digital (OFD) syndrome
Otopalatodigital (OPD) syndrome
Phenylkentonuria
Prader-Wili syndrome
Sjogren-Larsson syndrome
Smith-Lemli-Opitz syndrome
Tuberous solerosis
Wilson’s disease
o II grupa (hromozomske anomalije) – 10 sindroma
 Klinefelter’s syndrome
 Turner’s syndrome (female)
 Turner’s syndrome (male)
 Triplo-X and tetra-X females (superfemales and meta
females)
 Downs syndrome (mongolism trisomy 21)
 Trisomy syndrome 16-18
 Trisomy 22
 Cri du chat or cry of the cat syndrome (deletion of
part one of the short arms of the 4-5 group)
 Deletion 18 (partial deletion of the long arm)
 Ring 18
SIMPTOMATOLOGIJA
• Matevs (Matthews,J.,1971) je klasifikovao u 3 grupe:
o MR deca, sposobnost verbalne komunikacije razvijaju
značajnije kasnije u odnosu na normalnu decu
o kada se govor pojavi frekvencija poremećaja je
značajno više u odnosu na opštu populaciju
o ne postoji evidencija da se poremećaji VK ove dece
razlikuju odonih kod dece sa MR.
• Morley (Morley,M.E., 1965) – teška MR:
o početak govora veoma zaostaje
o siromaštvo ili odsustvo govora
o shvatanje govora je bolje nego ekspresija.
LOGOPATIJA
• Ima četiri distinktivna obeležja:
1.Zaostajanje u početku verbomotornog ponašanja.
Pojava prve reči kasni za 30-60 meseci.
2.Variabilnost uverbalnom ponašanju
3.Verbalna perseveracija i upotreba stereotipnih fraza
4.Pseudo mucanje koje se tretmanom može u
potpunosti sanirati.
5.Svi slučajevi se dijagnostikuju sa retardatio linguaes,
ali se daju specifikumi ili dopunska tekstualna
obrazloženja.
Psihogena patologija kod dece
• Psihogena patologija VK se javlja kao simptom i kao
posledica određenih oblika dečje psihopatologije.
ETIOLOGIJA
• Najkarakterističniji etiološki faktori su:
o dečja šizofrenija
o dečji autizam i
o simbiotske psihoze.
LOGOPATIJA
•
• Tri globalna oblika logopatije karakterišu ovu logopatiju
1.Poremećaji percepcije i shvatanja
2.Poremećaji formulacije i produkcije
3.Poremećaji verbalnog mišljenja.
Sociogena patologija kod dece
• Pod sociogenom patologijom VK podrazumevamostanje
usporenosti ili zaostalosti u razvitku sposobnosti VK
usled okolinskih faktora.
• Prema Misaku (Mysak E., 1971) postoje četiri primarna
etiološka faktora ove patologije:
o
o
o
o
nedostatak stimulacije,
neodgovarajuće stimulacije,
redukcija motivacije za komunikaciju i
neadekvatno nagrađivanje deteta za govor.
• Nekada se kao faktor nabraja i rođenje brata ili
sestre,incident, šok ili roditeljska reakcija.
SIMPTOMATOLOGIJA
• Skoro se podudara sa elementima simptomatologije
drugih etioloških faktora, pa usled toga izdvajanje,
identifikovanje, dijagnostikovanje logopatije sociogenog
porekla zahteva solidno poznavanje logopedske klinike.
LOGOPATIJA
• Zahvata jezik, govor i glas i kreće se od imitativnih
disfonija i dislalija, do poremećenosti jezika, tj. do lake
gramatičke i sintaksičke nezrelosti.
Neurogena petologija kod odraslih
• Globalno se klasifikuje na perifernu i centralnu, ali se
ovde razmatra samo neurogena patologija VK centralne
prirode.
ETIOLOGIJA
• Najvažnijim etiološkim faktorima se smatraju:
o traumatizam,
o vaskularna oboljenja i poremećaji,
o degenerativna oboljenja,
o infekcije,
o neoplazme.
SIMPTOMATOLOGIJA
• Klasifikuje se na simptomatologiju:
o poremećenosti percepcije i razumevanja govora,
o poremećenosti formulacije i produkcije govora,
o poremećenosti verbalnog mišljenja.
LOGOPATIJA
• Poremećaji percepcije i razumevanja govora:
o Poteškoće u razumevanju, najpre kompleksnih, a zatim
prostih pojmova,
o Poteškoće u praćenju i razumevanju brzog i bučnog
govora,
o Problemi u razumevanju govora, sa sačuvanom
sposobnošću oralno verbalnog izražavanja
o Različiti afazični sindromi uključujući i verboakustičke
manifestacije.
• Poremećaj formulacije i produkcije govora:
o Iznenadno zahvatanje govora ili iznenadna pojava
poteškoća u korektnom govoru karakterišu oblik
motorne afazije.
o Nesposobnost formiranja rečenice usled iznenadnih
konvulzija.
o Progresivne neuropatologije uvek su propraćene
degenerativnim govornim simptomima (I i II faza
Alzheimer-ove bolesti i kod Pick-ove bolesti).
oVerbomotorna patologija manifestuje se kroz više
oblika logopatije.
• Poremećaji verbalnog mišljenja:
o Stanje oblika verbalnog lišavanja i odbijanja –
prouzrokovano oštećenjima ili ograničenjima fizičkog
kapaciteta mozga.
o Stanje gubitka verbalnog pamćenja – prouzrokovano
različitim organskim stanjima.
o Stanje hipomaničkog govora – nastaje kod upotrebe
amfetaminske terapije.
o Stanje reduciranosti spontanog govora – nastaje kod
pacijenata sa tumorima.
o Stanje verbalnog deliriuma – nastaje kod slučajeva sa
hroničnim alkoholizmom, posle teških povreda mozga,
febrilnih groznica i senilnosti.
Psihogena patologija kod odraslih
• Logopatije u domenu jezika koje može propratiti
emocionalne poremećaje.
ETIOLOGIJA
• Četiri osnovna etiološka faktora:
o šizofrenija,
o manično-depresivne psihoze,
o histerija i
o opsesivno ponašanje.
• Simptomatologija je deli u tri kategorije, isto kao i kod
psihogene patologije VK kod dece.
PATOLOGIJA EFEKTORNOG
KOMUNIKATIVNOG SISTEMA
• Efektorni komunikativni sistem sačinjavaju četiri
mehanizma:
o respiratirni,
o fonatorni,
o rezonatorni i
o artikulatorni.
• Osnovna funkcija sistema u celini sastoji se u stvaranju
vazdušne struje, kraciji i modifikaciji laringealnog tona i
stvaranju eksolaringealnih glasova.
ETIOLOGIJA
• Respiratorni mehanizam: bolesti i poremećaji pluća,
anomalije skeleta, bolesti i anomalije mišića.
• Fonatorni mehanizam: opšta morbidna stanja,
specifična morbidna stanja, neoplazme različitih vidova i
različita neuropatologija.
• Artikulatorni mehanizam: opšte kongenitalne
anomalije, posebne kongenitalne anomalije, anomalije
zuba, dentalne malokluzije, anomalije maksile i/ili
mandibule, anomalije jezika, usana i različita
neuropatologija.
SIMPTOMATOLOGIJA
• Respiratorni mehanizam:
o Oboljenja i poremećaji pluća manifestuju se kroz
infraglotičnu stenozu, kompresiju traheje kod trauma i
proširenja tiroidee i larinksa.
o Anomalije skeleta afektiraju govorno i pevano disanje.
o Bolesti i anomalije mišića manifestuju se kroz
nedostatke i mišićnu distrofiju.
• Fonatorni mehanizam:
o Opšta morbidna stanja dovode do zamora ili slabljenja,
miotoničke distrofije, opšte slabosti i zamora mišića.
o Specifična stanja se manifestuju kroz neoplazme,
strukturalne anomalije ili laringealne malformacije,
paralize i pareze.
• Rezonatorni mehanizam:
o Opšte i specifične kongenitalne anomalije se
manifestuju kroz rascepe usana, tvrdog i mekog nepca,
promene veličine, oblika i položaja mandibule,
hipoplaziju tvrdog i mekog nepca i raznu neuropatologiju
• Artikulatorni mehanizam:
o Opšte kongenitalne anomalije – rascep usana, tvrdog i
mekog nepca, usko i visoko tvrdo nepce, dentalne
anomalije, hipoplazija maksile, kratak i tanak vrat, širok i
sedlast nos, koštani defekti (zubala), visoka i niska
postavljenost maksile, mandibularna retrakcija, uski
jezik, širok jezik, mali, veliki jezik, odsustvo jezika,
hipotrofija jezika, podjezična sraslina, neoplazme,
abnormalno male ili velike usne, restrikcija pokreta
usana, gubitak usana usled trauma.
LOGOPATIJA
• Respiratorni mehanizam:
o Kod infraglotalne patologije manifestuje se disfonija.
o Svi oblici anomalija i deformacija, tj. oštećenja mišića
skeleta i vezivnih tkiva prouzrokuju poremećaje
govornog i pevanog disanja koji se odražavaju na
celokupnu oralnu ekspresiju.
• Fonatorni mehanizam:
o Opšta stanja prouzrokuju slab glas, tj. promene u
odnosu na trajanje, visinu i stabilnost.
o Hipernazalnost nastaje kao posledica kod jače
izraženih miastemija.
oSvi oblici strukturalnih anomalija izazivaju različite
vidove vokalne disfunkcije uključujući i afoniju.
oOsnovni oblici poremećenosti glasa koje se nazivaju
fonopatijama su:
 visok glas
 nizak glas (baryphonia),
 jak, tj. glasan i napet glas (megaphonia),
 slab glas (phonasthenia),
 dahav glas (pneumophonia),
 hrapav glas (trachyphonia),
 intermintentan glas,
 odsustvo glasa (aphonia) koja može biti
somatogenog, neurogenog i psihogenog porekla.
• Rezonatorni mehanizam:
o Različiti oblici promena u nazalnoj komponenti
akustičke strukture glasa.
o Mogu se kretati od lakih naglašavanja nazalne
komponente do patološke nazalizacije.
o U logopedskoj (fonopedskoj) kliničkoj praksi srećemo
sledeće vrste patološke nazalizacije:
 povećana nazalnost (hypernasalis) ima nekoliko
oblika:
 otvorena nazalnost (rhinolalia aperta),
 pozitivna nazalnost,
 pojačana nazalna komponenta (rhinophonia),
 nazalni govor,
 nazalni jezik (rhinoglossia).
 smanjena – snižena nazalnost (hiponasalis) ima
nekoliko oblika:
 negativna nazalnost,
 zatvorena nazalnost (rhinolalia clausa),
 zubna nazalnost (stomatolalia),
 denazaliziran govor i
 kombinovana hiponazalnost.
 asimilaciona nazalnost ima dva oblika:
 anticipativna nazalnost, tj. nazalizacija vokala koji
prethode nazalnim konsonantima i
 retenciona nazalnost, tj. nazalizacija vokala koji slede
nazalne konsonante.
 kombinovana povećana-smanjena nazalnost (hyperhyponasalis combinata)
 poziciona smanjena nazalnost – postoje dva oblika:
 zadnja nazalnost (hiponasalis posterior),
 prednja nazalnost (hiponasalis anterior).
• Artikulatorni mehanizam:
o Labialna dislalia (dyslalia labialis) – prouzrokovana
patologijom usana – izražava se kod artikulacije
bilabijalnih i labiodentalnih konsonanata.
oDento-okluzivna dislalia (dislalia dento-oclusivus):
 sigmatizam (sigmatismus) – različiti oblici šuštanja pri
izgovoru određenih vidova konsonanata i konsonantskih
grupa:







sigmatismus
sigmatismus
sigmatismus
sigmatismus
sigmatismus
sigmatismus
sigmatismus
interdentalis,
lateralis,
palatalis,
stridens,
labiodentalis,
edentulos,
prosthetica.
 betacizam (betacismus) – odnosi se na poteškoće u
artikulaciji bilabijalnih glasova p,b,m,
 tetacizam (tetacismus) – odnosi se na poteškoće u
artikulaciji glasova t,d,
 distorzija (distorsio) – odnosi se na dentogenu
oštećenost glasova f,v
 rotacizam – lambdacizam (rhotacismus –
lambdacismus) – poteškoće ili nepravilnosti izgovora
glasova r,l,
 palatalne dislalije (dislalia palatalis) – kod palatalnih
deformacija i rascepa i to kod artikulacije lingvoalveolarnih, lingvo-palatalnih i lingvo-avelarnih glasova.
 lingvalna dislalia (dislalia lingualis) – prouzrokovana
raznim anomalijama i deformacijama jezika – izražava se
kod artikulacije glasova l,r.