Transcript Procjenjivanje roditeljskih sposobnosti stupnjevi promjene [127,45 KiB]

Procjenjivanje roditeljskih
sposobnosti i stupnjevi promjene
23.11. 2015.
OPSR– DJECA
KORISNIK KAO ISKUSTVENI EKSPERT I NOSITELJ
PRAVA
U području zaštite djece korisnik je
 dijete (djeca),
 roditelji (mama, tata, osoba “in loco parentis”)
 obitelj kao cjelina
Kada je dijete u fokusu roditelj ne može birati
intervenciju već ju može oblikovati “po mjeri
svoje obitelji”
Nedobrovoljni u
dobrovoljne
 Ono što roditelji vide
kao korist za sebe i dijete
 Procjenjivanje,
planiranje i praćenje u
zajedništvu s njima
 Mjera kao prisila
roditeljima, ali
sadržajno kao pomoć i
podrška
Dobrovoljni u
nedobrovoljne
 Roditelji koji dođu po
pomoć
 Temeljem procjene uvidi
se više razvojnih rizika,
propusta roditelja itd.,
izricanje mjera
 Ako se utvrdi sigurnosni
rizik, potreban plan
sigurnosti
Procjenjivanje treba rezultirati u:
• analizi POTREBA djeteta i roditeljskih SPOSOBNOSTI da
na njih reagira na odgovarajući način u kontekstu obitelji u
okruženju
• utvrđivanje da li, i ako da, koje INTERVENCIJE treba
poduzeti da bi se osigurala dobrobit djeteta ili mlade osobe
• realističnom PLANU akcije (uključujući usluge koje se
trebaju osigurati) koji uključuje informaciju o tome tko je
odgovoran za što i (do)kada se što treba odvijati
• planu PRAĆENJA i EVALUACIJE ishoda, uključujući i
paralelni odnosno ALTERNATIVNI plan.
RODITELJSTVO - KLJUČ SOCIJALNOG RADA S
DJECOM I MLADIMA
U fokusu procjene obiteljske situacije zapravo su roditelji.
Kod rizičnih obitelji treba pomaknuti fokus sa:
optimalnih roditeljskih sposobnosti na
dovoljne roditeljske sposobnosti
koje bi uz druge oblike podrške mogla osigurati djetetovu dobrobit
u vlastitoj obitelji.
Procjena roditeljskih mogućnosti da budu dovoljno dobri
roditelji treba se temeljiti na:
o procjeni izvršavanja roditeljskih zadaća,
o procjeni roditeljskih sposobnosti
o mogućnosti njihovog unapređivanja
Ako je nedostatno roditeljsko funkcioniranje povezano s
više slabijih roditeljskih sposobnosti i skromnim
mogućnostima promjene, tada su i perspektive pomoći
roditeljima da budu dovoljno dobri roditelji slabije.
Osnovne zadaće roditeljstva
 Skrb za dijete - zadovoljavanje osnovnih potreba
(hrana, čistoća, sigurno prebivalište), zaštitu od
bolesti, zaštitu od opasnih situacija
 Kontrola - postavljanje granica u odgoju te kontrola
djetetovog ponašanja
 Razvoj - omogućavanje pravilnog, dobno i
individualno primjerenog razvoja djeteta i njegovih
potencijala
Pretpostavke izvršavanja tih zadaća:
 određena razina konkretnih znanja (primjerena
ishrana djeteta određene dobi, kako osigurati sigurno
okruženje, zbog čega je važno da je dijete izloženo
različitim podražajima)
 intrinzična motivacija (brinuti za dijete i pretpostaviti
djetetove potrebe svojima)
 sredstva i mogućnosti (materijalna, dobro osobno
zdravlje, odgovarajuće vrijeme i prostor za
ostvarivanje roditeljskih zadaća, dobra podrška šire
obitelji)
SMJERNICE ZA PROCJENJIVANJE
RODITELJSKIH FUNKCIJA:
 razlikovati razinu izvršavanja roditeljskih zadaće koja može biti za





svako specifično područje - dobro, manje dobro, loše i vrlo loše.
utvrditi koji roditelj ili zamjenska roditeljska figura je aktivan i koliko
uspješan u njihovom izvršavanju.
utvrditi je li određeno loše roditeljsko funkcioniranje situacijski
uvjetovano npr. uslijed prolazne krize ili nezrelosti odnosno koliko je
dugotrajno i uvriježeno?
utvrditi kako partnerski odnosi djeluju na roditeljsko funkcioniranje
steći uvid u to kako pojedino dijete utječe na roditeljsko
funkcioniranje
promatrati svakodnevne uobičajene situacije
Ovakvo razumijevanje roditeljstva, osnovnih aspekata i
pretpostavki za njihovo ostvarivanje, omogućava
 prepoznavanje problemskih područja
 mogućnost njihove promjene
 određivanje onoga što roditelju nedostaje, a da bi
unaprijedio svoje funkcioniranje u određenom
području roditeljstva.
VJEŽBA – rad u paru, prezentacija pred grupom
 Odredite za svakog roditelja zasebno kako izvršava
zadaće u svezi skrbi, kontrole i razvoja
 Ima li ili nema znanja, motivaciju i sredstva?
 Koja su problemska područja? U kojem je stupnju
roditelj u svezi kojeg problema?
 Napraviti analizu za svakog roditelja zasebno
Kako roditelji doživljavaju voditelja slučaja i njegovu
upotrebu moći određuje primarno roditeljev stav
prema intervenciji i reakcije na nju (Dumbrill, 2006.)
Dvije vrste percepcije moći:
 Roditelji koji percipiraju da je moć iskorištena “nad”
njima kao oblik kontrole
 Ili moć “sa” njima – kao oblik podrške
Percepcija moći socijalnih radnika nije u vezi sa vrstom
slučaja u smislu dobrovoljnosti ili nedobrovoljnosti
Raspodjela moći ne može biti potpuna jer socijalni radnik
zadržava moć djelovanja suprotno roditeljskom izboru, a
u korist zaštite djeteta
Analiza verbalne komunikacije
između socijalnih radnika i
roditelja (Holland, 2000)
 Različita sposobnost formiranja odnosa sa stručnjakom
 Različita verbalna ekspresivnost kao pokazatelj suradnje -
frustracija za stručnjaka
 Roditeljska odgovornost ili (ne)sposobnost za
 (ne) postojanje uvida u obiteljsku situaciju,
 (ne) realan prikaz roditeljske uloge
 djetetovo stanje i potrebe
Kategorije roditelja (Holland, 2000.)
 Roditelji koji surađuju u procesu procjene i planiranja (autentični
suradni odnos- moć sa korisnikom)
 Roditelji čija suradnja varira
 Roditelji koji prividno surađuju (glumljenje)
 Roditelji s kojima je teško/nemoguće ostvariti suradnju (agresivni,
nasilni…potrebno odrediti stupanj otvorene borbe roditelja protiv
voditelja slučaja kao i jasno naznačiti posljedice roditelju)
O čemu treba voditi računa i/ili što
treba procijeniti?
 Roditeljska ponašanja i njihovom učinku na dobrobit djeteta
 Roditeljske sposobnosti (predispozicije, znanja i vještine)
 Roditeljsku motivaciju da potrebe djeteta stavi ispred svojih (ne samo
kao ponašajnu namjeru)
 Roditeljski potencijal za promjenu nepoželjnih i/ili ugrožavajućih
ponašanja
Koje poteškoće i probleme roditelj navodi? Kako
ono objašnjava njihove uzroke, ozbiljnosti i
trajanje?
U kojim područjima roditelj iskazuje želju za
promjenom?
1. Kod samog sebe.
2. Kod ostalih članova obitelji.
3. Kod djeteta.
4. U okolini.
U kojim područjima života roditelj vidi sebe kao
uspješnog?
U kakvom je odnosu roditeljev opis situacije i samog
sebe s obzirom na stvarno stanje odnosno
percepciju situacije stručnjaka?
Kakav je odnos roditelja prema pomagaču? Kakvo
mu je neverbalno ponašanje? Koji su mogući
izvori transfera između roditelja/djeteta i vas?
Moguće koristiti instrumente socijalnog rada za
roditelje!
PROCJENA RODITELJA S PSIHIČKOM
BOLEŠĆU/OVISNOSTIMA (Falkov, 2002.)
 Svijest roditelja o utjecaju koje bolest odnosno
napetost/ovisničko ponašanje imaju po dijete?
 Sposobnosti roditelja za autentičan odnos dijeteroditelj (emotivna toplina, svadljivost, cinizam)?
 Kvaliteta bračnih odnosa?
 Sposobnost djeteta da shvati roditeljeve simptome i
ponašanje?
Procjena utjecaja djetetovog ponašanja i potreba
na roditeljstvo
 Opterećenost roditelja odgovornošću prema djetetu?
 Pojačavanje simptoma bolesti i povećavanje stresa?
 Teškoće osobe s psihičkom bolešću u izvršavanju
roditeljskih zadaća (npr. postavljanju granica, nabavci
namirnica, osiguravanju podrške djetetu itd.)
 Snage roditelja s psihičkom bolešću?
 Podrška drugih osoba u kriznim razdobljima?
STUPNJEVI PROMJENE
 Kvaliteta uključenosti članova obitelji je u vezi sa «stupnjevima
promjene» odnosno njihovom spremnošću na prihvaćanje
situacije i promjenu.
 Na stupnjeve promjene kao i na procjenu potreba i mogućnosti
promjene, utječe i mišljenje članova obitelji koje intervencije i
službe i oblici podrške su im značajni i pomažu im, a koji ne i
zašto, a ako je njihova percepcija nepotpuna ili imaju predrasude,
ipak je važno za realistično planiranje usluga jer utječe na uspjeh
intervencije.
1.
2.
3.
4.
5.
bez razmišljanja o promjeni - početno odbijanje bilo
kakve promjene,
razmišljanje o promjeni - postoji svijest o problemu ali
nije učinjeno ništa da bi se problem razriješio,
priprema za promjenu - postoji samo namjera da se
poduzme neka akcija za promjenom,
akcija – kada osoba mijenja ponašanje i utječe na
okolinu
održavanje promjene – sprječava se ponovni ulazak u
tešku situaciju i teži se održavanju postignutih promjena.
 U situaciji ugroženog razvoja djeteta, svaki se roditelj može
nalaziti u različitom stupnju promjene.
 S obzirom na višestrukost problema, svaka se osoba može
nalaziti u različitim stupnjevima promjene u svezi različitih
problema.
 Određivanje stupnja je ključno za planiranje intervencije.
 U slučajevima duljeg rada s obitelji, treba odrediti u koji se
stupanj osoba stalno vraća i zašto te koje korake treba
poduzeti da bi se spriječilo nazadovanje i omogućio
napredak.
VJEŽBA
 Navedite tri stvari u kojima se želite promijeniti
 Odredite stupanj promjene za svako od navedenih
područja u kojima se želite promijeniti
 Odredite tri koraka koje je potrebno provesti za
napredak u sljedeći stupanj