Pojam i izvori europskog upravnog prava [346,29 KiB]

Download Report

Transcript Pojam i izvori europskog upravnog prava [346,29 KiB]

EUROPSKO UPRAVNO
PRAVO – POJAM I IZVORI
Doc. dr. sc. Lana Ofak
Katedra za upravno pravo
Pravni fakultet u Zagrebu
EUROPSKO UPRAVNO PRAVO





Čije je pravo europsko?
Udruživanje europskih
država u međunarodne
(regionalne) organizacije
Vijeće Europe*
Gospodarska komisija
Ujedinjenih naroda za
Europu (UNECE)*
Organizacija za
europsku sigurnost i
suradnju (OSCE)*






Europska unija
Organizacija za
ekonomsku suradnju i
razvoj (OECD)*
Europsko udruženje
slobodne trgovine
(EFTA)
Europski gospodarski
prostor (EEA)
Srednjoeuropsko
udruženje slobodne
trgovine (CEFTA)
Hrvatska nije članica u:
CEFTA, EFTA, OECD
EUROPSKO PRAVO U ŠIREM SMISLU
obuhvaća pravne sustave regionalnih
organizacija europskih država
 u sklopu europskih organizacija usvajaju se razni
pravni akti (konvencije, rezolucije i sl.) koji čine
europsko pravo u širem smislu

EUROPSKO PRAVO U UŽEM SMISLU

pravo Europske
unije (kao jedne od
međudržavnih
organizacija koje
postoje na području
Europe)

1.
2.
3.
razlika EU od drugih
međunarodnih
organizacija
većinsko odlučivanje
(odluka obvezuje i
državu koja se
protivila njenom
donošenju)
izravan učinak prava
nadređenost prava
EUROPSKO UPRAVNO PRAVO

Složenost europskog
upravnog prava u
odnosu na upravno
pravo država
članica EU (domaće,
nacionalno upravno
pravo)
1.
Složena struktura
europske uprave


2.
direktna (izravna)
provedba europskog
prava = putem
europskih institucija
(tijela, agencija)
neizravna (posredna)
provedba europskog
prava = putem
nacionalnih tijela
Trostran odnos između
građana, europske
uprave i nacionalnih
uprava
POJAM UPRAVE U DRŽAVAMA
ČLANICAMA
Pojam uprave ovisi o
društveno-političkom
uređenju određene
zemlje
 Ne postoji opće
primjenjiva definicija
uprave


1.
2.
-
Dva osnovna
gledišta pojma
uprave
Organizacijsko* ili
formalno
Funkcionalno ili
materijalno
pozitivno stajalište
negativno stajalište*
POJAM UPRAVE U EUROPSKOJ UNIJI

prema funkcionalnom
kriteriju europska
uprava se određuje
kao provedba prava
Europske unije u
pojedinačnim
slučajevima ili
konkretnim
situacijama
prema
organizacijskom
gledištu –
tradicionalna dioba
vlasti ne može se lako
prenijeti na
supranacionalnu
razinu Europske unije
 Komisija – obavlja
bitne upravne zadaće
(ali ne isključivo i
samo ona!)

20 POGLAVLJA REGISTRA VAŽEĆEG
ZAKONODAVSTVA EUROPSKE UNIJE
01 Opća, financijska i institucionalna pitanja
02 Carinska unija i slobodno kretanje robe
03 Poljoprivreda
04 Ribarstvo
05 Sloboda kretanja radnika i socijalna politika
06 Pravo poslovnog nastana i sloboda pružanja usluga
07 Prometna politika
08 Politika tržišnog natjecanja
09 Porezi
10 Ekonomska i monetarna politika i slobodno kretanje kapitala
11 Vanjski odnosi
12 Energetika
13 Industrijska politika i unutarnje tržište
14 Regionalna politika i koordinacija strukturnih instrumenata
15 Okoliš, potrošači i zaštita zdravlja
16 Znanost, informiranje, obrazovanje i kultura
17 Pravo poduzeća
18 Zajednička vanjska i sigurnosna politika
19 Područje slobode, sigurnosti i pravde
20 Europa građana
IZRAVNA I NEIZRAVNA PROVEDBA
EUROPSKOG PRAVA

Izravna provedba
putem institucija
Unije (rjeđe)
Karakteristike
 Adresati provedbe:
države članice i
pojedinačne osobe
 Pravni oblici
provedbe: odluke,
uredbe, direktive
Neizravna provedba
putem institucija država
članica
Karakteristike
 Adresati provedbe:
pojedinačne osobe
(građani Unije)
 Pravni oblici provedbe:
nacionalni pravni
mehanizmi prema
kojima nacionalna tijela
inače djeluju

PODRUČJA IZRAVNE PROVEDBE PRAVA
1.
-
Unutarnja provedba
prava (u okviru
institucija i tijela Unije)
prema zaposlenicima i
tijelima Unije
službe potrebne za samo
funkcioniranje Unije
2)
-
-
-
Vanjska provedba prava
(prema državama
članicama i pojedincima pravnim i fizičkim
osobama)
zaštita tržišnog natjecanja
zaštita unutarnjeg tržišta
odobravanje državnih
potpora
provedba zajedničkih
politika (socijalna,
regionalna…)
“kažnjavanje” država
članica
NEIZRAVNA PROVEDBA PRAVA


1.
2.
Veći dio europskog
upravnog prava
provodi se putem
nacionalnih tijela
Nacionalna tijela mogu
djelovati na osnovi:
akata Unije
nacionalnih propisa
kojima se provode
(implementiraju) akti
Unije

-
Neka područja neizravne
provedbe europskog
prava:
zajednička
poljoprivredna politika
zaštita okoliša
zaštita unutarnjeg
tržišta
ZAJEDNIČKA PROVEDBA
EUROPSKOG PRAVA
Zajednička provedba
uključuje i tijela Unije
i tijela država članica
(mješoviti postupci)
 Nadnacionalna faza
postupka i nacionalna
faza postupka


-
-
Neka područja
zajedničke provedbe
prava
zajednička
poljoprivredna
politika
strukturni fondovi
INFORMACIJSKI CENTAR ZA EUROPSKO
PRAVO

http://euinfo.pravo.hr/
IZVORI EUROPSKOG UPRAVNOG PRAVA
1.
2.
3.
4.
Osnivački ugovori i drugi ugovori između
država članica (primarni izvori)
Akti institucija Unije (sekundarni izvori)
Praksa Suda EU
Opća načela prava
IZVORI EUROPSKOG UPRAVNOG PRAVA

1.
2.
3.
4.
Primarni izvori
Akti država članica
Ugovori o osnivanju
Europskih zajednica i
Europske unije
izmjene i dopune tih
ugovora
protokoli koji su
pridodani tim
ugovorima
ugovori o pristupanju
novih država članica

-
1.
2.
3.
4.
5.
Sekundarni izvori
Akti institucija
Unije
mogu biti: zakonodavni
i nezakonodavni akti
ovisno o postupku
donošenja
Uredbe
Direktive
Odluke
Preporuke
Mišljenja
ZAKONODAVNI AKTI
Akti koji se donose u zakonodavnom
postupku
(redovan postupak (suodlučivanja) ili
poseban postupak)
 Donosi ih Europski parlament i/ili Vijeće
 Ostala tijela ne mogu ih donositi
 Zakonodavni akti mogu se usvojiti u
obliku:
•
Uredbe
•
Direktive
•
Odluke

NEZAKONODAVNI AKTI –
DELEGIRANI I PROVEDBENI
Delegirani akti
 Komisiji se može
delegirati ovlast za
dopunu ili izmjenu
nebitnih elemenata
zakonodavnog akta
 Tu ovlast ostvaruje
donošenjem delegiranih
akata
Provedbeni akti
 potrebni za izvršenje
akata Unije
(osiguranje jednakih
uvjeta provedbe)
 Donosi ih Komisija
 Samo iznimno ih donosi
Vijeće ministara
NEZAKONODAVNI AKTI

•
•
•
-
I nezakonodavni akti mogu se usvojiti u obliku:
Uredbe
Direktive
Odluke
u nazivu se dodaje pridjev “provedbena” ili
“delegirana” da ih se može lako razlikovati od
zakonodavnih akata
UREDBE
Imaju opću primjenu
 Obvezujuće su u cijelosti
 Izravno su primjenjive u svim državama
članicama
 “europski zakoni”

DIREKTIVE
Obvezuju države članice kojima se upućene u
pogledu rezultata kojeg trebaju postići
 ostavljaju državi članici izbor metode i oblika
provedbe (ostvarenja cilja)

ODLUKE
Odluka obvezuje u cijelosti one kojima je upućena
 Može biti upućena državama članicama, ali i
fizičkim i pravnim osobama
 Donose se kao općenormativni akti, ali i kao
pojedinačni akti

PRAKSA SUDA EU
KAO IZVOR PRAVA
Primjenjuje li Sud
EUdoktrinu
presedana?
 Iz prakse Suda
EUmože se zaključiti
kako se pri donošenju
odluka koristi
common law metodom
stare decisis (da
sudovi moraju
poštovati presedane)
te se redovito poziva
na svoje prijašnje
odluke


Države članice imaju
obvezu poštivati i
provoditi odluke Suda
EU
OPĆA PRAVNA NAČELA KAO IZVOR
PRAVA
Skup pravnih pravila koji spadaju u primarne
izvore prava Unije
 Ne moraju biti napisana pravila
 Izvodi ih Sud EU kroz svoju praksu
 “Sud mora osigurati da se prilikom tumačenja i
primjene Ugovora poštuje pravo”

OPĆA PRAVNA NAČELA KAO IZVOR
PRAVA
Načelo pravne sigurnosti
 Načelo proporcionalnosti (razmjernosti)
 Načelo zaštite temeljnih ljudskih prava
 Načelo jednakog postupanja (zabrana
diskriminacije)
 Broj načela nije konačan!

RAZVOJ EUROPSKOG UPRAVNOG PRAVA
Postojeći pisani izvori
europskog upravnog
prava (opći dio) su
nedostatni
 Većinom se odnose samo
na pojedina tematska
područja koja su u
nadležnosti Unije
 Europsko upravno pravo
razvilo se kreativnom
praksom Suda EZ


Predmet Algera iz 1957.
– u nedostatku pisanih
pravila na razini Unije
Sud mora riješiti spor
primjenom općih pravnih
načela (priznatim u
pravnom poretku EU,
pravnim porecima
državama članicama,
pravnoj literaturi)
LITERATURA KORIŠTENA U
PRIPREMI PREZENTACIJE







Omejec, Jasna, Vijeće Europe i Europska unija:
institucionalni i pravni okvir, 2008., 124-133.
Borković, Ivo, Upravno pravo, 2002. (poglavlje o
određenju pojma uprave i upravnom pravu u oblasti
europskih zajednica)
Ćapeta, Tamara; Rodin, Siniša, Osnove prava Europske
unije, 2010., str. 3-19.
Ćapeta, Tamara i drugi autori, Reforma Europske unije:
Lisabonski ugovor, 2009., str. 119-140.
Šikić, Marko; Ofak, Lana, Pravna zaštita od nerješavanja
upravne stvari u pravu Europske zajednice, u: Hrvatska
pravna revija (časopis), siječanj 2009., str. 19-20.
Đerđa, Dario, Upravni postupci u Europskom pravu, u:
Hrvatska pravna revija (časopis), travanj 2009., str. 5362.
Herdegen, Matthias, Europsko pravo, 2002., str. 3-7.