Transcript Osnove Europskog upravnog prava[1] [454,12 KiB]

Osnove europskog
upravnog prava
Europsko pravo u širem smislu



obuhvaća pravne sustave regionalnih
organizacija europskih država
u sklopu europskih organizacija usvajaju se razni
pravni akti (konvencije, rezolucije i sl.) koji čine
europsko pravo u širem smislu
Europsko pravo u širem smislu uključuje i pravo
Europske konvencije za zaštitu ljudskih sloboda
i temeljnih prava
Europsko pravo u užem smislu

pravo Europske unije
(kao jedne od
međudržavnih
organizacija koje
postoje na području
Europe)

1.
2.
3.
razlika EU od drugih
međunarodnih
organizacija
većinsko odlučivanje
(odluka obvezuje i
državu koja se protivila
njenom donošenju)
izravan učinak prava
nadređenost prava
Europsko upravno pravo

Složenost europskog
upravnog prava u
odnosu na upravno
pravo država članica
EU (domaće,
nacionalno upravno
pravo)
1.
Složena struktura
europske uprave


2.
direktna (izravna) provedba
europskog prava = putem
europskih institucija (tijela,
agencija)
neizravna (posredna)
provedba europskog prava =
putem nacionalnih tijela
Trostran odnos između
građana, europske
uprave i nacionalnih
uprava
Izvori europskog upravnog prava

1.
2.
3.
4.
Primarni izvori
Akti država članica
Ugovori o osnivanju
Europskih zajednica i
Europske unije
izmjene i dopune tih
ugovora
protokoli koji su pridodani
tim ugovorima
ugovori o pristupanju novih
država članica

-
1.
2.
3.
4.
5.
Sekundarni izvori
Akti institucija Unije
mogu biti: zakonodavni i
nezakonodavni akti ovisno o
postupku donošenja
Uredbe
Direktive
Odluke
Preporuke
Mišljenja
Nezakonodavni akti –
delegirani i provedbeni
Delegirani akti
 Komisiji se može
delegirati ovlast za
dopunu ili izmjenu
nebitnih elemenata
zakonodavnog akta
 Tu ovlast ostvaruje
donošenjem delegiranih
akata
Provedbeni akti
 potrebni za izvršenje
akata Unije
(osiguranje jednakih
uvjeta provedbe)
 Donosi ih Komisija
 Samo iznimno ih donosi
Vijeće ministara
Nezakonodavni akti

•
•
•
-
I nezakonodavni akti mogu se usvojiti u obliku:
Uredbe
Direktive
Odluke
u nazivu se dodaje pridjev “provedbena” ili
“delegirana” da ih se može lako razlikovati od
zakonodavnih akata
Uredbe




Imaju opću primjenu
Obvezujuće su u cijelosti
Izravno su primjenjive u svim državama
članicama
“europski zakoni”
Direktive


Obvezuju države članice kojima se upućene u
pogledu rezultata kojeg trebaju postići
ostavljaju državi članici izbor metode i oblika
provedbe (ostvarenja cilja)
Razlike uredaba i direktiva

-
-
Uredbe
U potpunosti zamjenjuju
norme država članica u
području koje reguliraju
Ne smiju se prenositi u
nacionalno pravo
Primjenjuju se izravno
od trenutka stupanja na
snagu

-
-
Direktive
Državama ostavljaju
odabir kako postići
zadani cilj
Moraju biti prenesene u
nacionalno pravo – u
određenom roku (tzv.
implementacijski rok)
koji je zadan u samoj
direktivi
Odluke



Odluka obvezuje u cijelosti one kojima je
upućena
Može biti upućena državama članicama, ali i
fizičkim i pravnim osobama
Donose se kao općenormativni akti, ali i kao
pojedinačni akti
Praksa Europskog suda
kao izvor prava


Primjenjuje li Europski
sud doktrinu presedana?
Iz prakse Europskog
suda može se zaključiti
kako se pri donošenju
odluka koristi common law
metodom stare decisis (da
sudovi moraju poštovati
presedane) te se redovito
poziva na svoje prijašnje
odluke

Države članice imaju
obvezu poštivati i
provoditi odluke
Europskog suda
Opća pravna načela kao izvor prava




Skup pravnih pravila koji spadaju u primarne
izvore prava Unije
Ne moraju biti napisana pravila
Izvodi ih Europski sud kroz svoju praksu
“Sud mora osigurati da se prilikom tumačenja i
primjene Ugovora poštuje pravo”
Struktura Europske unije

1.
2.
3.
Do 1.12.2009. – “tri
stupa”
Europska zajednica
Zajednička vanjska i
sigurnosna politika
Policijska i sudska
suradnja u kaznenim
stvarima

-
-
Na temelju Lisabonskog
ugovora:
nestaju tri stupa
približavanje prvog i
trećeg stupa
drugi stup ostaje
izdvojen
Načela prava EU
Načela su se razvila u
okviru Europske
zajednice (1. stup)
Načelo:
 ograničenih ovlasti
 supsidijarnosti
 proporcionalnosti
 lojalnosti Uniji
 zabrane diskriminacije
 samostalnosti prava
Unije
Načelo:
 jedinstvenog važenja i
primjene prava Unije
 izravne primjene prava
Unije
 izravnog učinka prava
Unije
 nadređenosti (prvenstva)
prava Unije
 odgovornosti država
članica za štetu
Načelo nadređenosti (prvenstva)
prava Unije
Načelo više pravne snage
prava Unije
 Predmet Costa v. ENEL
Pravo koje proizlazi iz
Ugovora ne može biti
nadjačano (derogirano)
odredbom domaćeg
prava

Exceptio ilegalitatis
 Predmet Simmenthal
U slučaju da postoji
nacionalna norma koja je
suprotna normi prava
Unije, nacionalna tijela
dužna su ne primijeniti
nacionalnu normu nego
primijeniti normu prava
Unije

Sudska zaštita u
Europskoj uniji
Ustrojstvo sudova u Europskoj
uniji
Ugovor iz Lisabona:
Sud Europske unije (Sud EU) sastoji se od tri suda:
1. Sud (Europski sud)
2. Opći sud (preimenovani Prvostupanjski sud)
3. Službenički sud
- i dalje predviđena mogućnost uspostave drugih
specijaliziranih sudova na europskoj razini

Unutarnja organizacija Suda EU

-
-
Broj sudaca
Europski sud – 28
Opći sud – barem po jedan iz svake države
članice
Specijalizirani sudovi – broj se određuje aktom
kojim se sud osniva (Službenički sud ima 7
sudaca)
Izbor i trajanje mandata sudaca





Osobe čija je neovisnost neupitna i koji posjeduju
kvalifikacije za izbor na najviše sudačke funkcije u
svojim državama ili su pravni savjetnici priznatih
sposobnosti
Na razdoblje od 6 godina – zajedničkom odlukom
vlada svih država članica, uz mogućnost reizbora
Izbor se odvija na nacionalnoj razini, a potvrda od
vlada drugih država je samo formalnost
Suce Službeničkog suda bira Vijeće ministara
Lisabonski ugovor – novi postupak izbora:
potrebno (neobvezujuće) mišljenje Odbora
Nezavisni odvjetnici







Podnose Sudu mišljenje o predmetima o kojima
odlučuje Sud (i time pomažu Sudu)
Neovisnost i nepristranost
Sud nije obvezan slijediti mišljenje, ali često to čini
Broj: 8 (5 stalnih, 3 rotirajuća); mogućnost 11
Mandat traje 6 godina
Kvalifikacije kao i suci, isti položaj kao i suci
Samo na Europskom sudu
Nadležnost Suda EU

1.
2.
3.
4.
5.
Najvažnije nadležnosti:
Odlučuje u postupcima protiv država članica zbog
neispunjavanja obveza iz europskog prava
Kontrola valjanosti akata institucija, tijela, ureda i agencija
EU
Kontrola propusta da institucija EU da djeluju (tzv. šutnja
uprave)
Odlučuje o prethodnim pitanjima koja mu upućuju sudovi
država članica u vezi tumačenja ili ocjene valjanosti normi
europskog prava
Odlučuje o odgovornosti institucija EU za štetu
Nadležnost Suda EU

Opći (Prvostupanjski) sud sudi u prvom stupnju




Europski sud je




u većini postupaka za poništenje akta EU,
u postupku zbog propusta institucije EU da djeluje,
u postupcima za naknadu štete koju uzrokuje EU
sud drugog stupnja (nadležan za žalbe protiv odluka Općeg suda),
nadležan za tužbe protiv država članica zbog povrede obveze iz
prava EU
nadležan u prethodnim postupcima
Službenički sud – nadležan za službeničke sporove
(mogućnost žalbe Općem sudu)
Dvije temeljne vrste postupka
koji se vode pred Sudom EU
1.
2.
Prethodni postupci za tumačenje i ocjenu
valjanosti europskog prava
- nacionalni sud, u okviru postupka koji se
pred njim vodi, upućuje pitanje Europskom
sudu
Direktne tužbe
- tužba započinje i završava pred Sudom
EU
Prethodni postupak

Prethodni postupak ima pravo (ponekad i dužnost)
pokrenuti nacionalni sud pred kojim se pojavi
pitanje:




značenja (tumačenja) pojedine odredbe europskog prava
ili
valjanosti pojedine odredbe europskog prava
Prethodno pitanje o kojem ovisi ishod postupka
koji se vodi pred nacionalnim sudom
Svrha: osigurati ujednačenost primjene europskog
prava
Prethodni postupak

Nacionalni sudovi nižih instancija ovlašteni su,
ali ne i obvezni pokrenuti prethodni postupak


osim ako smatraju da je europska norma nevaljana
(onda moraju pokrenuti prethodni postupak)
Sudovi posljednje instance (najviši sudovi)
obvezni su postaviti prethodno pitanje
Tužbe protiv države članice




Na zahtjev Europske komisije ili druge države
članice
Ako neka država članica krši neku obvezu
utemeljenu na europskom pravu
Odlučuje Europski sud
Postupak pred Europski sudom pokreće se
nakon neuspješne upravne faze postupka
Što predstavlja povredu?




“država članica propustila ispuniti obvezu utemeljenu
na Ugovorima”
povreda obveze sadržane u Ugovorima (izuzev
zajedničke sigurnosne i vanjske politike)
Povreda obveze sadržane u zakonodavstvu Unije koje
je doneseno na temelju Ugovora
Povreda ugovora zaključenog između Unije i neke
druge države/država




Tužbe jedne države članice protiv
druge
Država članica koja smatra da je druga država članica
propustila ispuniti obvezu predviđenu ovim Ugovorima
može predmet podnijeti Sudu EU.
Prije nego što država članica podnese tužbu protiv druge
države članice zbog navodne povrede obveze iz ovih
Ugovora, podnijet će predmet Komisiji.
Komisija će donijeti obrazloženo mišljenje pošto svaka od
država u pitanju dobije priliku podnijeti, usmeno i pisano,
obranu i svoje primjedbe na navode druge strane.
Ako Komisija ne donese obrazloženo mišljenje u roku od tri
mjeseca od kada joj je stvar podnesena, nedostatak takvog
mišljenja neće spriječiti da se predmet podnese Europskom
sudu.
Sudski nadzor
zakonitosti akata Unije
Kontrola zakonitosti akata Unije

Nadležan je Europski sud (ES)
poput upravnog i ustavnog suda
kontrolira i opće i pojedinačne akte


Dvije vrste postupaka
1. izravne tužbe (izravno pobijanje) - ES
2. nadzor posrednim putem (neizravno pobijanje)
– pred ES ili nacionalnim sudom
-
ako pred nacionalnim sudom – mora uputiti
prethodno pitanje Europskom sudu
Temeljna pitanja
Protiv čega se podnosi tužba – akti koji su
predmet nadzora
1.
i pojedinačni i opći akti
-
2.
3.
Tko može biti tuženi - donositelji akata koji su
predmet nadzora
Tko može biti tužitelj – ovlaštenici za
podnošenje tužbe za poništenje akta


Povlašteni
Nepovlašteni
Akti koji su predmet sudskog nadzora –
nadležnost ratione materiae
Čl. 263. Ugovora o funkcioniranju EU (bivši čl. 230.
Ugovora o EZ)
 Sud EU nadzire zakonitost zakonodavnih akata,
akata Vijeća, Komisije i Europske središnje banke,
osim preporuka i mišljenja, te akata Europskog
parlamenta i Europskog vijeća koji su usvojeni s
namjerom da proizvode pravne učinke prema
trećima. Sud također nadzire zakonitost akata tijela,
ureda ili agencija Unije koji su usvojeni s namjerom
da proizvode pravne učinke prema trećima.
Koje vrste akata podliježu
nadzoru?
Koje vrste akata se mogu



Zakonodavni akti
Svi akti osim preporuka i
mišljenja
Akti koji su namijenjeni da
proizvode pravni učinak
prema trećima

usvojiti temeljem Ugovora?
Uredbe
 Direktive
 Odluke
 Mišljenja
 Preporuke
Akti sui generis – koji ne
potpadaju pod gore
navedene akte predviđene
Ugovorom mogu se usvajati
samo u osobitim
okolnostima (podliježu
nadzoru)

Razlozi za pobijanje akata

Čl. 263. st. 2. UFEU
Nenadležnost
 Povreda bitnog procesnog zahtjeva
 Povreda Ugovora ili bilo kojeg drugog pravnog
pravila koje se odnosi na njihovu primjenu
 Zloupotreba ovlasti

Nenadležnost





Načelo zakonitosti uprave
Unija nema “urođene” ovlasti
Za svaki akt Unija mora uputiti na pravnu
osnovu iz Ugovora ili nekog drugog akta koji se
temelji na Ugovoru
Ultra vires – engl. pravo
U praksi je teško dokazati da je Unija donijela
neki akt za koji nije bila nadležna (načelo
implicitnih ovlasti)
Povreda bitnih postupovnih
zahtjeva

Što je to bitna povreda?
Ako nepoštivanje postupovne odredbe može utjecati
na odluku (rješenje stvari)
 Koja dovodi u pitanje pravičnost postupka, neovisno
o tome da li utječu na sadržaj akta (rješenje stvari)

Zahtjev navođenja obrazloženja
 Zahtjev omogućavanja saslušanja
 Zahtjev pribavljanja suglasnosti ili konzultiranja (ako to
propisuje norma) itd.

Povreda ugovora ili bilo kojeg pravnog
pravila koji se odnosi na njegovu primjenu

Mogući izvori pravila koji se odnose na primjenu
Ugovora:






Akti Unije
Supsidijarne konvencije (ako su dio prava Unije)
Akti predstavnika država članica (ako su pravno
obvezujući)
Ugovori s trećim zemljama koji su obvezujući za Uniju
Opća načela prava Unije
Međunarodno pravo
Zlouporaba ovlasti


Da li poništiti akt koji bi jednako glasio i da
njegov donositelj nije nastojao ostvariti
nelegitiman cilj?
čak i ako se među ciljevima nalazi i neki
neispravan, odluka neće zbog tog razloga
uključivati zlouporabu ovlasti ukoliko taj razlog
ne utječe štetno na osnovni cilj
Povlašteni tužitelji

Čl. 263. st. 2. Ugovora o funkcioniranju EU (UFEU)






države članice
Europski parlament
Vijeće
Komisija
uvijek imaju locus standi (procesnu legitimaciju) pobijati bilo
koji akt koji podliježe nadzoru, čak i akt koji nije njima
upućen, nego nekom drugu
njih se tiče svaki akt Unije
Polupovlašteni tužitelji




Čl. 263. st. 3. UFEU
Revizorski sud
Europska središnja banka
Odbor regija
-
mogu pokrenuti postupak u svrhu zaštite svojih
ovlasti
Nepovlašteni tužitelji

Mogu pokrenuti postupak u tri slučaja:
Protiv akta koji je njima upućen (adresat)
 Protiv akta koji je od izravnog i pojedinačnog
interesa za njih (de facto adresat)
 Protiv regulatornog akta koji je od izravnog interesa
za njih i koji ne zahtijeva provedbene mjere


Uvedeno Ugovorom o funkcioniranju EU – popunjena
praznina koja izašla na vidjelo u predmetu UPA
Građanstvo EU
Pojmovi





EU citizenship
Državljanstvo ili građanstvo?
EU nije država
Međutim građanstvo/državljanstvo EU proizlazi
iz državljanstva neke od država članica EU
Još uvijek nije objavljen službeni prijevod
Osnivačkih ugovora…
Uspostavljanje građanstva EU




Ugovorom o EU iz Maastrichta (1993.)
ustanovljava se građanstvo Unije
Svaka osoba koja ima državljanstvo neke države
članice je građanin Unije
Građanstvo Unije dopunjuje ali ne zamjenjuje
državljanstvo država članica
Građani Unije uživaju prava koja im dodjeljuje
Ugovor i podvrgnuti su obvezama koje im
Ugovor postavlja
Karakteristika europskog
građanstva




Nedostatak samostalnosti
Države članice same određuju tko su njezini državljani,
a ne EU!
Europsko građanstvo u potpunosti se temelji na
nacionalnim zakonima koji propisuju pretpostavke za
stjecanje državljanstva
Vjerojatnost da neka osoba postane građanin Unije
ovisi o tome ispunjava li uvjete za stjecanje
državljanstva neke države članice
(u pravilu će to biti ona država članica u kojoj osoba
živi)






Temeljna prava europskog
građanina
Pravo ne biti diskriminiran po osnovi državljanstva
Pravo slobodnog kretanja i boravka na teritoriju država članica
EU
Pravo birati i biti biran kao kandidat na izborima za Europski
parlament, kao i na lokalnim izborima u državi članici u kojoj
imaju prebivalište ili privremeni boravak, pod istim uvjetima
kao i državljani te države članice
Pravo na diplomatsku i konzularnu zaštitu u državi izvan EU
Pravo na slanje predstavki Europskom parlamentu i pritužbi
Europskom ombudsmanu
Pravo na postavljanje pitanja i dobivanje odgovora od
institucija EU na nekom od službenih jezika EU
Temeljna prava europskog
građanina


Navedena prava ostvaruju se u skladu s uvjetima
i ograničenjima određenim Ugovorima i
mjerama koje su temeljem njih usvojene
Prilikom pristupanja neke države EU - prijelazna
razdoblja za slobodu kretanja
Temeljna prava građana iz
Povelje



Povelja temeljnih prava (čl. 39. – 46.) – ponavlja
temeljna prava iz Ugovora, ali dodaje i nova
Osim toga neka prava se proširuju i na osobe koje
imaju prebivalište ili privremeni boravak u nekoj od
država članica EU, premda su državljani države koja
nije članica EU
Neka prava uživaju i pravne osobe koje imaju svoje
sjedište u nekoj od država članica
Pravo birati i biti biran za zastupnika u
Europskom parlamentu
1. Svaki građanin Unije ima pravo birati i biti
biran kao kandidat na izborima za Europski
parlament u državi članici u kojoj ima
prebivalište ili privremeni boravak, pod istim
uvjetima kao i državljani te države
2. Zastupnici u Europskom parlamentu biraju
se putem izravnog biračkog prava slobodnim
i tajnim glasovanjem.
Pravo birati i biti biran na lokalnim izborima

Svaki građanin Unije ima pravo birati i biti biran
kao kandidat na lokalnim izborima u državi
članici u kojoj ima prebivalište ili privremeni
boravak pod istim uvjetima kao i državljani te
države
Pravo na dobru upravu
1. Svaka osoba ima pravo da institucije i tijela Unije u njezinim
predmetima postupaju nepristrano, pravično i u razumnom roku
2. Ovo pravo uključuje:
- pravo svake osobe da bude saslušana prije nego što se poduzme
bilo koja mjera koja bi nepovoljno utjecala na nju
- pravo svake osobe na pristup svom spisu, istodobno poštujući
legitimne interese povjerljivosti i profesionalnu i poslovnu tajnu
- obveza uprave da obrazloži svoju odluku
3. Svaka osoba ima pravo da Zajednica popravi štetu koju su joj
prouzročile njezine institucije ili njezini službenici u obavljanju
svojih dužnosti, u skladu s općim načelima zajedničkima pravima
država članica
4. Svaka osoba može pisati institucijama Unije na nekom od jezika
Ugovora i mora dobiti odgovor na tom istom jeziku
Pravo na pristup dokumentima

Svaki građanin Unije te svaka fizička ili pravna
osoba koja prebiva, privremeno boravi ili ima
svoje sjedište u državi članici ima pravo na
pristup dokumentima institucija, tijela, ureda i
agencija Unije, bez obzira na to gdje se nalaze
Europski ombudsman

Svaki građanin Unije te svaka fizička ili pravna
osoba koja prebiva, privremeno boravi ili ima
svoje sjedište u državi članici ima pravo prijaviti
Europskom ombudsmanu slučajeve
nepravilnosti u postupku institucija, tijela, ureda
ili agencija Unije, s izuzetkom Suda EU kad on
obavlja svoju sudbenu dužnost
Pravo na peticiju

Svaki građanin Unije te svaka fizička ili pravna
osoba koja prebiva, privremeno boravi ili ima
svoje sjedište u državi članici ima pravo na
upućivanje peticije Europskom parlamentu
Sloboda kretanja i sloboda
boravka


Svaki građanin Unije ima pravo na slobodno
kretanje i boravak unutar teritorija država članica
Sloboda kretanja i boravka može biti dodijeljena,
u skladu s Ugovorima, državljanima trećih
zemalja koji zakonito borave na teritoriju države
članice
Diplomatska i konzularna zaštita

Svaki građanin Unije na teritoriju treće zemlje u
kojoj država članica čiji je on državljanin nema
predstavništva, ima pravo na zaštitu
diplomatskih ili konzularnih tijela bilo koje
države članice pod istim uvjetima kao i
državljani te države članice
Sloboda kretanja radnika





Građanima EU-a ne bi trebala biti potrebna radna dozvola u
drugim državama članicama
U vezi s pristupom zapošljavanju, njih se ne smije
diskriminirati na temelju državljanstva
Pristupu javnome sektoru: za domaće građane mogu biti
rezervirana samo ona radna mjesta koja su izravno vezana uz
određene poslove javne službe, i to ona koja
podrazumijevaju izvršavanje državne vlasti ili odgovornosti
za zaštitu općih interesa države.
Uvjeti u vezi s obveznim znanjem jezika mogu se primijeniti
samo u veoma iznimnim okolnostima, u pojedinačnim
slučajevima (npr. zdravstvo, školstvo)
Spajanje obitelji: građani EU-a moraju imati pravo dovesti
članove svoje obitelji u državu članicu u kojoj rade;
bračnome drugu i djeci mora se dopustiti raditi bez radne
dozvole