Transcript Emocije u nastavi 10042012

 Četiri
osnovne emocije su:
 RADOST
 ŽALOST
 SRDŽBA
 STRAH
 Što
ljude čini sretnima i zadovoljnima?
 Postoje li ciljevi koji našem životu mogu
dati smisao?
 Kako živjeti, a da to bude dobar život?
 Kako odgajati djecu koja će kao
odrasli ljudi biti kreativni, hrabri,
tolerantni i ljubazni?






Ono što smo naučili u dobrom
raspoloženju duže i brže pamtimo
Učenici će bolje i kreativnije razmišljati i
rješavati probleme
Ono što nauče bit će trajnije pohranjeno
u dugoročno pamćenje
Entuzijazam u radu prenosi se na učenike
Emocije su zarazne
Omogućuju nam da učimo iz svojih
grešaka
U jednom istraživanju od četverogodišnje
djece tražilo se da se sjete nečega što im
se dogodilo, a što ih je učinilo sretnima
da su htjeli skakati od sreće, druga grupa
dobila je neutralnu uputu kojom se nije
izazivalo dobro raspoloženje
 Djeca su dobila intelektualno zahtjevan
zadatak da nauče određene
geometrijske oblike
 Djeca koja su bila u sretnom
raspoloženju, uspjela su u tome puno
bolje od one djece kod kojih nije bilo
izazvano pozitivno raspoloženje

U psihologiji je dokazano da je “loše jače
od dobroga”
 Da bi se prevladao taj negativni efekt,
pozitivne emocije moraju biti
zastupljenije od negativnih
 Koliki bi trebao biti najpovoljniji omjer
između količine pozitivnih i negativnih
emocija? (tzv.omjer pozitivnosti)
 Istraživanja pokazuju da bi taj omjer
trebao biti iznad 3:1, a ispod 11:1 u korist
pozitivnih emocija (školska praksa- na
svaku kritiku trebaju doći barem 4
pohvale )

Pozitivne emocije u odgoju i obrazovanju
ne mogu se razvijati samo poučavanjem
o njima, moramo ih iskusiti.
 To znači da moramo stvarati mjesta za
učenje u kojima ljudi mogu biti sretni.
Najbolji domovi i najbolje škole su sretna
mjesta.

Naravno, da bi djeca u školi bila
sretna, moraju biti sretni i njihovi
učitelji. Često zaboravljamo na tu
povezanost. I konačno, sretni ljudi
koji imaju socijalnu savjest,
pridonijet će sretnijem svijetu.




Priča jednog profesora:
Učenici su na kraju godine ocjenjivali njegov
predmet “Oporavak od psihološke traume”.
Jedan učenik je napisao “Jako sam razočaran
ovim predmetom. Jedino što me je
impresioniralo bio je profesor kojemu je
uspijevalo da bude stalno i beskrajno
dosadan.”
Reakcija profesora: “Balavac jedan
bezobrazni, učenici danas očekuju da ih
zabavljate, da budete showman i da je svako
predavanje multimedijska prezentacija, inače
vas proglase dosadnim.”
Posljedice kod profesora: bio je bijesan, nazvao
je ženu i žalio joj se 10-ak minuta, cijeli dan je
bio uznemiren.
Suprostavljanje: to što je učenik napisao
zaista je nepristojno, većini je izgleda
predmet bio posve ok. No ipak nije dobio
visoke ocjene kao obično i većina učenika
napisala je da bi im bilo lakše pratiti
predavanja da je koristio Power Point
prezentacije. Nisu tražili nikakav light show –
samo malo suvremene tehnike da im bude
zanimljivije.
 Zaključak: profesora: “Možda sam se prije
više trudio pokušavajući otkriti način kako
da angažiram učenike, možda bi trebao na
ocjenu ovog studenta gledati kao na zvono
za buđenje. ”

 pozitivne
emocije olakšavaju brojna
socijalna ponašanja i misaone
procese
 poticanje pozitivnih emocija u nastavi
širi pažnju, omogućava nam da bolje
vidimo cjelovitu sliku događaja
 time se povećava broj poticaja za
djelovanje i opća kognitivna
prilagodljivost






Pamćenje je bolje
Stil razmišljanja je kreativniji, fleksibilniji i
otvoreniji
Odluke se donose brže i efikasnije
Skloniji smo altruističnom ponašanju
U knjizi Happiness and Education Nel
Noddings piše kako mnogi skeptičari tvrde
da sreća i obrazovanje ne idu zajedno
Na temelju iskustva kaže da su sretni ljudi
rijetko zločesti, nasilni i okrutni te da djeca
najbolje uče kad su sretna
 Cilj
programa pozitivne psihologije:
 Povećanje psihološke dobrobiti, sreće
i životnog zadovoljstva.
 Prava
svrha obrazovanja je naučiti
mlade ljude da pronađu zadovoljstvo
u pravim stvarima. – Platon



Pročuavano je 60 poslovnih timova koji su na
jednosatnom sastanku trebali donijeti godišnje
strategijeske planove.
15 timova se smatralo poslovno vrlo uspješnim, 26
prosječnim, 19 prilično neuspješnim
najuspješniji timovi imali su najširi repertoar
ponašanja i najveći broj pozitivnih izjava i
ponašanja, neuspješni timovi imali su više
negativnih izjava, rijetko su se trudili preispitati i
istražiti problem i ugl. svatko je branio svoj stav ne
pokušavajući razumjeti tuđe mišljenje, izgubili su
fleksibilnost u ponašanju.
Zaključak: što je tim
pozitivniji, to je uspješniji.
Velika većina djece s radošću kreće u
školu, što se događa s tom radošću,
uzbuđenjem i radoznalošću u godinama
koje slijede?
 Veliko istraživanje Svjetske zdravstvene
organizacije provedeno u preko 40 država
došlo je do sljedećih rezultata:
- školu “jako voli” ukupno
jedanaestogodišnjaka 38%
trinaestogodišnjaka 25%
petnaestogodišnjaka 20%


Ako ne volimo školu, misli su nam
usmjerene na to kako je izbjeći, a manje
se bavimo time kako što bolje naučiti
ono što trebamo da bismo dobili dobru
ocjenu i jednog dana uspješno završili
školu.
Strah je vrlo neugodna emocija koju
bismo najradije izbacili iz svog života.
 Strah nam pokazuje da je situacija
opasna i da moramo biti oprezni, a i
daje nam energiju da se suočimo s
takvom situacijom.
 Strah može biti i štetan ako je
preintezivan
 Mnogi strahovi koje djeca razvijaju ne
mogu se izbjeći niti ih treba izbjegavati.

Da bi djeca izašla na kraj sa svojim
strahovima treba:
 Razgovarati s djetetom o svojim
strahovima
 Pomoći mu da i odrasli ljudi imaju
strahove i da je strah normalan osjećaj
 Postupno uvoditi dijete u situaciju koje se
boji
 Omogućiti dijetetu da vidi svoje vršnjake
kao i odrasle ljude, koji se ne boje te
situacije

Od izuzetne je važnosti odnos učenika i
učitelja, ukoliko se dijete boji učitelja to
može biti preduvjet za razvoj straha
 Nužna je suradnja roditelja i škole
 Potrebno je utvrditi uzroke straha
 STRAH OD ŠKOLE NIJE MOGUĆE RIJEŠITI
KOD KUĆE!
