Emocionalna inteligencija – što je to?

Download Report

Transcript Emocionalna inteligencija – što je to?

Stručni suradnik-pedagog:
Dijana Milanović, prof .
 Inteligencija je sposobnost shvaćanja i laganog
snalaženja u novim prilikama, sposobnost otkrivanja
zakonitosti u odnosima među činjenicama i rješavanju
problema
 Racionalna inteligencija predstavlja naše kognitivne
kapacitete koji nam omogućuju da logički i analitički
rasuđujemo, razmišljamo, razumijemo, učimo,
donosimo zaključke, rješavamo probleme i
planiramo. Ova vrsta inteligencije mjeri se testovima
inteligencije koji određuju naš kvocijent inteligencije
(IQ)
Emocionalna inteligencija je skup sposobnosti vezanih uz
afektivnu sferu života koji ukazuje na emocionalnu zrelost
pojedinca. To je sposobnost prepoznavanja osjećaja i emocija,
njihova jasnog identificiranja i razumijevanja, sposobnost njihova
reguliranja i korištenja za postizanje ciljeva i ostvarenje želja.
Pod pojmom emocionalne
inteligencije podrazumijeva
se inteligencija koja je prožeta
emocijom ili emocijama.
Označava sposobnost praćenja
svojih i tuđih osjećaja i emocija,
njihova raspoznavanja i korištenja
tih spoznaja za upravljanje
vlastitim razmišljanjem i
djelovanjem.
Ona podrazumijeva suradnju
razuma i emocija tj. inteligentno
reguliranje emotivnih
stanja,umjesto da budemo
prepušteni na milost i nemilost
emocijama (tj. da budemo njihovi
robovi ili žrtve) ali i umjesto da se
ravnamo isključivo prema krutom
i ograničenom razumu.
 Ivina mama u stalnom je grču kad treba otići na
informacije u školu – učiteljica se svakodnevno žali da
je Iva preagresivna u kontaktima sa djecom.
 Marko je osmogodišnjak koji je vrlo bistar i pametan,
ali je povučen i cijeli dan u školi ne priča s nikim i ne
želi se družiti s djecom. Na poticaj učiteljice i druge
djece reagira plečem.
- Činjenia je da su sva ta djeca bistra - pametna, i da
njihov problem ne leži u tome što nisu inteligentna već
u tome što nisu razvila emocionalne vještine, tj.
izražavanje i shvaćanje vlastitih osjećaja,
samokontrola, društvenost, sposobnosti rješavanja
problema u suradnji s drugima, upornost, ljubaznost,
poštovanje i empatija.
 Ono što oni nisu razvili je EMOCIONALNA
INTELIGENCIJA - vještina koja je ključna za uspjeh u
životnim situacijama
 Goleman je i sam u svojoj knjizi EQ (emocionalna
inteligencija) naveo kako se pojavio svjetski trend u
kojem današnja djeca imaju više emocionalnih
problema od ranijih naraštaja: djeca su osamljenija,
deprimiranija, podložnija ljutnji i neposluhu,
nervoznija, sklonija zabrinutosti, impulzivnija i
agresivnija.
 1.
samosvjesnost emocija - prepoznavanje,
imenovanje i razumijevanje uzroka vlastitih emocija.
Npr. dijete koje je samosvjesno svojih emocija neće samo reći «osjećam
se loše» već će moći navesti da li se osjeća ljuto, povrijeđeno,
ljubomorno, uzbuđeno, tužno ili preplašeno…
 2.
pravilno nošenje s emocijama - razvoj
samokontrole u raznim situacijama, povećanje broja
odgovora na emocionalno nabijene situacije.
Npr. umjesto da reagiramo šakom koristimo riječi
 3.
samomotivacija - razmišljanje, planiranje i rješavanje
problema uz korištenje kontrole impulsa, pojačanje tolerancije
na frustraciju i razvoj odgođene nagrade dok se ne dostigne
zadani cilj, s druge strane razvoj nade i optimizma, odnosno
pojačane motivacije u djeteta (samomotivacije)
 4.
empatija - prepoznavanje i razumijevanje emocija u drugih.
Ako je dijete u stanju da prepozna kako se drugi osjećaju
automatski dolazi do smanjenja zadirkivanja, fizičkih obračuna…
 5.
socijalne vještine - nošenje s emocijama u društvenim
situacijama, razvoj harmonijskih odnosa sa drugima, razvoj
senzibiliteta za tuđe potrebe i želje, razvoj aktivnog slušanja i
razvoj onih osobina koje volimo pripisati "dobrom" čovjeku.
 emocionalne vještine trebaju postati sastavni dio bavljenja
s djetetom. Posebice stoga što se sve te vještine mogu
naučiti. Naime, za razliku od klasično shvaćene
inteligencije (sposobnost snalaženja u novim situacijama),
za koju znamo da je većim dijelom genetski uvjetovana,
kod emocionalne inteligencije ta genetska uvjetovanost
nije utvrđena u većoj mjeri, ali je za nju značajno da se ona
može graditi - učiti kroz cijeli život.
 djeca s visokom EQ postižu bolji uspjeh u školi, lakše
pronalaze posao, zadržavaju ga i postižu bolje uspjehe u
njemu, odnosno osobe s visokom EQ bolje uspijevaju u
različitim područjima svog života - zadovoljniji su i
uspješniji.
 Odgojitelji i učitelji mogu reći da je to prvenstveno
zadatak roditelja, a s druge strane roditelji bi mogli
navesti da je vrtić/škola najbolji poligon za učenje
socijalnih vještina
 Obitelj na prvom mjestu – škola nadograđuje temelje!
 Naizgled, najlakši način je da postanemo osobe
kakvima bi htjeli da sutra budu naša djeca. Svi smo
modeli svojoj djeci, svaki put kada smo u interakciji s
djetetom imamo mogućnost da ga naučimo, da mu
pokažemo emocionalne vještine. Zapamtimo da djeca
uče gledajući nas što radimo a ne ono što im pričamo.
Ne bojimo se svojih grešaka ako iz njih znamo i naučiti
- time imamo mogućnost pokazati djeci da nitko nije
imun na neuspjeh ali da imamo snage za novi početak.
 1. Djeca vas gledaju neprestano. Usvajaju vaš način
ponašanja, emotivnih reakcija unutar obitelji i prema
drugim ljudima.
 2. Reći djetetu ne znači dati mu jasnu informaciju o
ponašanju u određenoj situaciji. Na taj način se sprječava
njihovo razočarenje i impulzivna reakcija jer nisu uspjeli
izvesti sve što su naumili. Djeca koja uvijek dobivaju sve što
žele obično nisu vrlo sretna.
 3. Pokušajte se udaljiti od „žutih minuta“.
Važno je pokušati otkriti što vas čini ljutitima i bijesnima.
Obično se ispod nekontroliranog ponašanja krije strah od
nečega. Otkrivajući što je vaš strah ne znači da će takvo
ponašanje nestati. To znači da će olakšati plan nošenja s
takvim problematičnim emotivnim stanjima.
 4. Vježbajte se u nedavanju stalnih kritika.
Vježbajte komunikaciju u kojoj ćete reći: Izgleda ljutito. Umjesto:
koja budala! Ako dijete plače, bolje je primjetiti da je tužno nego
mu reći da prestane. Potiskujući osjećaje taj osjećaj postaje često
još jači.
 5. Počnite vježbati određene radnje.
Umjesto rečenice: uzmi kapu, rukavice, torbu... postavite pitanje:
što trebaš kako bi se pripremio/la za školu? Kontinuiranim
uputama pomažete im da razviju samopouzdanje, samostalnost i
odgovornost.
 6. Uvijek budite voljni proći zajedno s djetetom kroz njegov
problem.
Mnogi problemi u obitelji mogu narasti do neslućenih visina ako ih
se izbjegava uočiti. Važno je tijekom rješavanja problema
zadržati smirenost, ali i upornost da se iz njega pronađe izlaz.
 7. Pripremite djecu za svakodnevne obveze u domu.
Istraživanja ukazuju da djeca koja su uključena u obveze u
kućanstvu od rana djetinjstva češće postižu uspjeh i
zadovoljstvo. Zašto? Zato što rano razvijaju osjećaj da su vrijedan
dio obitelji. Djeca imaju potrebu za pripadanjem i osjećajem da
su vrijedna bića.
 8. Ograničite djeci dostup maniji masovnih medija.
Djeca imaju potrebu za igrom u kojoj će dobrim dijelom igra se s
konkretnim materijalima (igračkama, igre u prirodi, predmetima
iz kućanstva...). Pretjerano provođenje i pred najboljim i
najkreativnijim igrama mogu imati kontraefekt ako su doista
pretjerana. Osim stvaranja ovisnosti, s vremenom se ubija volja
za istraživanjem, uništava se toliko važna radoznalost djece,
kreativnost u raznovsnim tipovima izražavanja, sposobnost
rješavanja različitih problema. Osim toga, treba napraviti
selekciju sadržaja jer mnogi od njih potiču konzumerizam,
sarkazam i nasilje.
 9. Razgovarajte o osjećajima u obitelji.
Postavite vaše emotivne ciljeve u obitelji. To primjerice znači:
Ne želimo vikati, etiketirati, uvažavati jedni druge, i sl.
Razgovarajući o tome kako to postići sve ste bliže i
ostvarivanju cilja.
 10. Promatrajte djecu kao predivna bića.
Ako vi vidite da je vaše dijete vrijedno i sposobno, to će se
izravno odraziti na to kako će oni vidjeti sami sebe. Ako ih
vidite kao problem, nažalost taj će stav rezultirati
mnoštvom problema u tome kako djeca doživljavaju sama
sebe što često ima za posljedicu neadekvatno ponašanje.
 Osobe s niskim kvocijentom emocionalne inteligencije su
općenito osobe koje lako planu, koje imaju nizak prag
tolerancije, te koje nemaju razvijenu sposobnost empatije i
sagledavanja šireg konteksta. One najčešće djeluju u afektu,
čine mnoge nepromišljenosti, sabotiraju svoju uspješnost,
upropaštavaju odnose s drugim ljudima, a svoje mentalne
kapacitete koriste za opravdavanje vlastite agresivnosti ili
depresivnosti.
 Osobe s visokim kvocijentom emocionalne
inteligencije prihvaćaju izazove i ne slamaju se pod pritiskom,
imaju visoko samopouzdanje i znaju prepoznati prave
vrijednosti. U međuljudskim odnosima redovito iskazuju
empatiju, tj. mogu se lako uživjeti u emocionalna stanja,
mišljenja i ponašanje drugih ljudi i razumjeti njihov položaj.
Bijes na cesti
 Jednom sam tako, oko 3 sata popodne, vozio dvosmjernom cestom s četiri trake. Nije bio veliki promet i vozio
sam desnom trakom, kad odjednom ubaci se jedan auto ispred mene, i potom naglo zakoči. Moj prvi poriv je
bio da mu zatrubim svom snagom i pokažem srednji prst. Moj unutarnji glas mi je govorio: "Koji kreten ...
uletio mi je k'o manijak. Baš ga briga za mene i za druge iza mene koji smo morali nagaziti svoje kočnice
kako bismo izbjegli nesreću. Baš ga briga što je skoro izazvao nesreću. Nije čak ni koristio žmigavac"! U
djeliću sekunde odvijao se ovaj monolog u mojoj glavi.
 Zatim, umjesto da reagiram impulzivno, počeo sam brojati do 10. Kako sam brojao, počeo sam jasnije
razmišljati, moj bijes se smanjivao i počeo sam se pitati zašto je to vozač učinio. To je tehnika koju sam
naučio kad smo vježbali kontrolirati impulse na tečaju emocionalne inteligencije. Što sam više uključivao
svoj razum, to su mi emocije bile slabije. Do trenutka kad sam završio s brojanjem, moje misli su uspostavile
potpunu kontrolu nad emocijama.
 Tada sam čuo sirenu hitne pomoći koja je vozila u lijevoj traci, onoj iz koje se ovaj vozač tako naglo prestrojio
u moju. Očito ju je čuo prije mene, i kao odgovoran i uljudan čovjek brzo se sklonio s puta u moju traku.
Prije samo nekoliko trenutaka sam mislio da je idiot, a tada sam shvatio da sam bio potpuno u krivu. Kako bi
mi bilo žao da sam ga počastio prostačkim gestama! Zahvaljujući emocionalnoj inteligenciji, dobro da ga, u
izljevu bijesa i ne obazirući se, nisam pokušao obići jer bi udario u ambulantna kola kojima se ovaj sklanjao.
"Svatko se može naljutiti - to je lako.
Ali naljutiti se na pravu osobu, do ispravnog stupnja, u
pravi trenutak, zbog ispravnog razloga i na ispravan
način - to nije lako".