Transcript TEMELJNI GOSPODARSKI PROBLEMI I PITANJA

 Sva
gospodarstva oduvijek su se suočavala s
istim problemom
 S jedne strane OGRANIČENI RESURSI (IZVORI)
 S druge strane NEOGRANIČENE POTREBE
LJUDI
 Ograničenost
možemo definirati kao stanje
oskudice ekonomskih dobara
 Da bi se oskudica nadvladala ili umanjila
čovjek i društva teže privređivanju
 Dobro možemo definirati kao stvar ili uslugu
koja ima korisna svojstva i može zadovoljiti
neku potrebu
ZAKON OGRANIČENOSTI
PROBLEM OSKUDNOSTI
PROBLEM IZBORA
DA
KUPUJEMO DOBRO
NE
OPORTUNITETNI
TROŠAK
DOBRA
NEOGRANIČENA ILI
SLOBODNA DOBRA
(ZRAK, SUNČEVA ENERGIJA, MORE)
OGRANIČENA ILI
EKONOMSKA DOBRA
(SVE STVARI KOJE SU
TRAŽENE I OGRANIČENE)
 Ekonomska
dobra mogu se dijeliti na više
načina:
1. proizvodi i usluge
2. privatna i javna dobra
3. kapitalna dobra (namijenjena daljnjoj
proizvodnji kao npr. strojevi, alati,
sirovine)
4. potrošna dobra (namijenjena neposrednoj
potrošnji (hrana, odjeća i sl.)
 Problem
ograničenosti postoji u svim
gospodarskim sustavima.
 Iako tehnološki napredak omogućuje stalno
povećanje proizvodnje dobara i usluga,
ljudske želje i potrebe rastu još brže.
 Ne postoji društvo u kojem je moguće
zadovoljiti sve potrebe ljudi (uvijek će
postojati bogati i siromašni)
 Najčešće zemlje obiluju jednom vrstom
prirodnog bogatstva, a drugom oskudjevaju
pa ga moraju uvoziti.

Ekonomska dobra moramo proizvesti, a to činimo
trima proizvodnim čimbenicima:
1. prirodni izvori - prirodna bogatstva koja
ljudi iskorištavaju u procesu proizvodnje
(voda, sunčeva energija, zemlja, nafta, ...)
2. rad – sve fizičke i intelektualne
sposobnosti
3. kapital – sva proizvedena trajna dobra
upotrebljavaju za proizvodnju drugih dobara
koja se (oprema, alat, zgrade, novac, ...)
 Jedan
od temeljnih problema u ekonomiji je
postići što veću učinkovitost (efikasnost).
 Efikasnost – uz što manja ulaganja (input)
postići što veći rezultat (output).
 Cilj svakog proizvođača je proizvesti output
(gotov proizvod) uz što niže troškove inputa
(sredstva uložena u proizvodnju)
 Svaki
poduzetnik, država, gospodarstvo u
cjelini nalazi se pred problemom izbora
između mogućnosti: koje dobro proizvesti
odnosno za koju se uslugu odlučiti
 Znamo da su ekonomska dobra ograničena.
 Stoga izbor jedne mogućnosti znači
odustajanje od neke druge.
 Takva se pojava u ekonomiji naziva
oportunitetni trošak.
 Oportunitetni trošak definiramo kao
vrijednost mogućnosti od koje smo odustali.
 Država
odluči nvestirati sredstva u povećanje
turističkih kapaciteta
 Zbog toga nema dovoljno sredstava za
ulaganje u zdravstvo u kojem se stoga
smanjuje zdravstveni standard pacijenata
 Svako
gospodarstvo susreće se sa tri ista
gospodarska pitanja:
 1. Što proizvoditi?
 U tržišnim gospodarstvima tržište daje
odgovor na to pitanje: proizvodit će se ono
što se na tržištu traži.
 Primjer na mikrorazini: hoćemo li otvoriti
tvornicu odjeće ili uredskog materijala?
 Ako se odlučimo za tvornicu odjeće, hoćemo
li proizvoditi jeftiniju odjeću za šire mase ili
kvalitetniju i skuplju za uže tržište?
U
komandnim ili planskim gospodarstvima,
država daje odgovore na sva pitanja (država
odlučuje što će se proizvoditi, po kojoj
cijeni, ...)
 Tržište nema utjecaja na donošenje
gospodarskih odluka (bez obzira što se na
tržištu traži više robe široke potrošnje,
država ulaže u sektor proizvodnje oružja)
 2.
Kako proizvoditi?
 Ovo je pitanje tehničke prirode.
 Jedan proizvod se može proizvesti uz veći
udio tehnologije, a manji udio ljudskog rada
ili obrnuto.
 Koja kombinacija će prevladati zavisi o
troškovima proizvodnje i tržištu (prevladat
će ona kombinacija koja daje manje troškove
proizvodnje).
 Ako
želimo proizvoditi vrhunsku odjeću za
uski krug kupaca, možemo se odlučiti za
ručno šivanje, a ako želimo veću količinu
jeftinije odjeće, možemo se odlučiti za
masovnu strojnu proizvodnju
 3.
Za koga proizvoditi
 Riječ je o tome u kojem će omjeru pojedinac
sudjelovati u raspodjeli nacionalnog dohotka
 Nacionalni dohodak je mjera novčane
vrijednosti dobara i usluge koje su na
raspolaganju naciji, a proistječu iz
gospodarske aktivnosti.
 Zavisno
od udjela u raspodjeli nacionalnog
dohotka, zavisit će i naša kupovna moć.
 Kako se raspodjela nacionalnog dohotka ne
može prepustiti samo tržišnim
mehanizmima, država također ima svoju
ulogu u reguliranju te raspodjele.
 Država svojim mjerama (najviše poreznim
sustavom) utječe na to tko će imati više, a
tko manje
 Vlasnik
tvornice odjeće može odlučiti da
radnike i dizajnere drži na minimalcu, a sebi
uzme što više
 Ili može bogato nagraditi dizajnere za
njihove ideje, a može i odlučiti nagraditi
radnike za strojevima za njihov rad
 Zavisno od poslovne politike koju primjeni i
zavisno od mjera države, zavist će i udio
radnika, dizajnera i vlasnika u ukupnoj
raspodjeli nacionalnog dohotka