Transcript JAVNI SEKTOR

JAVNI SEKTOR
Doc. Dr Zoran Mastilo
MJEŠOVITA EKONOMIJA
Naša kao i sve druge ekonomije sastoje se od
javnih i pri-vatnih dobara. Okruženi smo i
ostvarujemo uporednu potrošnju i javnih i
privatnih dobara. Privatna dobra, putem tržišta,
isporučuje privatni sektor privrede, dok je
isporuka javnih dobara države.
Istorijski tok. U 17 i 18 vijeku se smatralo da se
javni interes najbolje obezbjeđuje snažnom,
odnosno aktivnom vladom. To je vrijeme
merkantilizma.
*
Mnoge vlade su zbog toga odvele svoje narode na
stranputicu. Reakcija je stigla od Adama Smita. U
svom djelu "Bogatstvo naroda" (1776) Smit
zastupa ograničenu ulogu vlade. Smit objašnjava
da u promovisanju javnog interesa ne treba se
oslanjati na vladu niti na bilo kakve moralne
osjećaje. On smatra da se javnom interesu najbolje
služi kada pojedinac radi neometano ono što je u
njegovom sopstvenom interesu.
**
"... on želi samo svoj sopstveni dobitak i u tome je
kao i u drugim mnogim slučajevima, vođen
nevidljivom rukom da unaprijedi i ono što mu nije
bila namjera. ... Zadovoljavajući svoje sopstvene
interese on često promoviše interese društva
efektnije nego kad doista namjerava da ih
unapređuje."
Smit ovu svoju misao nikada nije i dokazao; ni on
ni njegovi inteligentni sljedbenici. Možda je
ovakva izričitost i stav rezultat reagovanja na
merkantilizam jake države.
***
Smit je izričit u stavu da konkurencija i motiv profita
vodi pojedince da slijedeći svoje privatne interese
ujedno ostvaruju i opšti interes. Motiv profita vodi
pojedince da proizvode robe koje se traže pa i po
najnižim cijenama.
Nisu, međutim, svi socijalni mislioci devetnaestog
vijeka bili ubijeđeni u Smitova objašnjenja i
bezrezervno ih prihvatati. Stvarnost ozbiljnih
nejednakosti u društu i bijeda, u kojoj je živjela većina
naroda, snažno se suprotstavljala Smitovom
stanovištu.
****
Odgovor Majnarda Kejnsa na "veliku krizu"
doprinijelo je promjeni ekonomske misli.
U toku prošlih 200 godina ekonomisti su jasno
uočili da tržište ne djeluje perfektno, i da je ono
nedovoljno za promociju javnog interesa. Tržište
svojom raspodjelom nije u stanju da zadovolji ni
osnovne socijalne potrebe. Tržište je moguće
prihvatiti pod veoma restriktivnim pretpostavkama,
da bi bilo racionalno, tržište treba da bude
regulisano.
EFIKASNOST I PRAVEDNOST
Nemoć tržišta da ostvari pravednu raspodjelu dohotka,
onu koja će obezbijediti maksimalnu tražnju za
maksimalnu zaposlenost.
Potrošeno je i troši se mnogo intelektualne energije da
se dođe do pouzdanog odgovora, ali je rezultat još
uvijek oskudan.
Koja je raspodjela pravedna i kako raspodjela države
utiče na ekonomsku efikasnost?
Koja je mjera koliko država treba da uzme od
preduzeća i građana?
Odgovor na to pitanje dao je Vilfredo Pareto (1848 1923), italijanski ekonomista i socijolog.
*
Alokacija (raspodjela) resursa koja ima svojstvo da se
niko nemože obogatiti, o drugi za to osiromašiti zove se
Pareto efikasna ili Pareto optimalna alokacija.
Ako u društvu njje moguće da poraste bogatstvo bilo
kojeg pojedinca, a da se drugog ne smanji, situacija je
optimalna. Nesporan rast društvenog bogatstva nastaje
samo onda kada bogatstvo bar jednog pojedinca u
društvu raste, a da pri tom nikom drugom ne opada.
Prva pretpostavka Pareto efikasnosti je da se radi o
tržišnoj privredi. Razlog je jednostavan. Samo tržišna
privreda obezbjeđuje puno korištenje resursa, odnosno
obezbjeđuje ostvare-nje krive proizvodnih mogućnosti.
**
Svaka tačka na ovoj krivoj
može da se zauzme
redistribu-cijom resursa od
jednog pojedinca drugom.
To znači da je dio resursa
moguće oduzeti od lica B i
dati licu A, što znači da je
moguće
pomjeriti
ekonomiju konkurent-skog
tržišta tačke B u tačku A.
Ovo jasno govori da pojam
Pareto
ekonomske
efikasnosti ništa ne govori
o pravednosti u raspodjeli
dohodaka.
***
Pareto ekonomska efikasnost znači da se
ekonomija nalazi na krivoj proizvodnih mogućnosti
i kaže da se niko ne može obogatiti da bi drugi
osiromašio.
Problem je što izvan tržišna (državna) redistribucija
dohodaka sa ciljem da se ostvari pravednost može
da utiče na ekonomsku efikasnost, da je smanji.
****
Pretpostavimo da lice B ostvaruje 20
jabuka, a lice A samo 5. Kako tu
raspodjelu smatramo nepravednom,
pretpo-stavimo
da
se
izvrši
preraspodjela tako što će se od lica B
oduzeti 5 jabuka i dati licu A. Usljed
pada motivacije za rad lica B, koje je
ostvarivalo visok nivo dohotka i od
koga je oduzeto 5 jabuka, nivo
proizvodnje pada, odnosno pravednost
raste, ali ekonomska efikasnost opada.
Proizvodnja nije više 25 nego 23 jabuke.
Preraspodjela se neće odnositi na 15
jabuka licu B i 10 jabuka licu A, nego
manje možda 14 jabuka licu B i 10
jabuka licu A, nego manje možda 14
jabuka licu B i ) jabuka licu A.
*****
Odgovor je dosta jednostavan. Samo u dijelu
proizvodnje dobara i usluga kod kojih je u tržišnu cijenu
uračunat puni iznos koristi i šteta (troškova) riječ je o
Pareto efikasnosti tržišnog ekonomskog sistema. Ovdje
bi maksimum outputa ujedno značilo i pravednost
raspodjele. To je jedan aspekt restriktivnosti.
Drugi aspekt restriktivnosti ima svoje šire značenje.
Problem je što takve proizvodnje i usluga nema. Stanje
je takvo da u bilo kojem dijelu društvene reprodukcije
moguće ostvariti premoć jednog faktora proizvodnje nad
drugim i na taj način uticati na nepravednost raspodjele.
Opširnije u tekstu koji slijedi.
NEDOSTACI TRŽIŠTA
Da bi bilo uspješno tršižte mora da bude
regulisano. Nedostaci tržišta, odnosno tržišne
greške su:
 nepotpunost konkurencije,
 eksterni efekti,
 javna dobra,
 nepotpuna tržišta,
 nepotpune informacije,
 makroekonomske neravnoteže.
*
1. Nepotpunost konkurencije.Ovdje je tršišna
cijena viša od graničnog prihoda. Monopolista je u
stanju da poveća cijenu svog proizvoda iznad
njegovog marginalnog troška. Zbog tih viših cijena
nego što bi bile da vlada tržište potpune
konkurencije, potrošači dobiju manje. Zadovoljstvo
potrošača je time smanjeno.
Država raznim mjerama ograničava djelovanje
monopola, kao što su porezi, subvencije,
neposredna zakonska ograničenja i sl.
**
2. Eksterni efekti. Eksterni efekti su koristi i štete za
treća lica nastale u proizvodnji, a koje nisu uračunate u
tržišnu cijenu. Eksterni efekti se nazivaju "troškom
susjeda" (Alfred Marshall (1842-1924) engleski
ekonomista).
Privatni sektor uračunava u cijenu samo privatne
troškove i koristi određene proizvodnje ili potrošnje
ignorišući uticaje na druge.
Pogledajmo grafički prikaz pozitivnih eksternih efekata
na primjeru obrazovanja.
***
Pretpostavimo da školarina za upisanog
studenta iznosi 150 n.j., te da je po toj upisnoj
cijeni diplomiralo 4000 stude-nata. Tačka A
predstavlja ravnotežu graničnih privatnih
troškova (MFC) i graničnih privatnih koristi
(MPB).
Stupajući u rad, svršeni studenti po osnovu
stečenog obrazovanja ostvaruju društvu niz
dodatnih koristi, odnosno niz pozitivni eksternih
efekata.
Pretpostavimo da pozitivni eksterni efekti po
završenom (i zaposlenom) studentu iznose 50
n.j. Granični socijalni efekat (MSB) sada više
nije 150, koliki je iznos školarine i koliki je
granični privatni efekat (MPB = MPC), nego je
uvećan za iznos marginalne eksternekoristi
(MEB) te iznosi 200 n.j. Pareto ekonomski
optimum na presjeku graničnih privatnih koristi
i šteta nije ostvaren. Tržišna cijena obrazovanja
od 150 n.j. nije obuhvatila ukupne ekonomske
efekte.
MSB – MEB = MPB
175 – 50 = 125.
****
Negativni eksterni efekti se uglavnom odnose na
život u gradovima – buka, zagađenje vazduha i sl. i
posebno na zagađenje životne sredine – zemlje,
vode, vazduha.
Pogledajmo sada primjer negativnih eksternih
efekata. Pretpostavimo da se radi o hemijskoj
fabrici koja zagađuje rijeku.
*****
Pretpostavimo da neki preduzetnik
proizvodi 7000 kg nekog hemijskog
proizvoda po cijeni od 40 n.j. U
ravnotežnoj tački A cijena i količina
izjednačeni sugranični privatni troškovi
(MPC) i marginalne privatne koristi
(MPB). Privatnik je u cijenu uračunao
samo svoje privatne koristi i štete. U
cijenu svog proizvoda nije uračunao
trošak koji čini društvu, odnosno
granični eksterni trošak (MEC).
Ravnoteža se uspostavlja na
45 n.j. i 6000 kg. To je tačka
se izjednačavaju granični
troškovi (MSC) i marginalne
koristi (MSB).
MSC = MSB.
To je stanje Pareto optimuma.
cijeni od
(C), gdje
socijalni
socijalne
******
3. Javna dobra. Svijet ekonomije se sastoji od dvije vrste dobara:
privatnih i javnih, čije učešće je skoro podjednako.
Odsustvo rivaliteta u potrošnji. Svako točenje benzina na pumpi,
npr., ostavlja manju količinu drugima, odnosno kod privatnih dobara
vlada djeljiva ponuda i rivalstvo u potrošnji.
Nemogućnost
isključenja.
isključenja
iz
potrošnje
odnosno
neisplativost
Prevladavanje
takvih pojedinačnih mišljenja
ostvaruje se
uvođenjem poreza iz kojih sredstava se finansiraju izdaci za javna
dobra. Porez je tako cijena upotrebe javnih dobara.
Nisu sva javna dobra ista, ondosno nije u svim javnim dobrima
podjednako učešće "javnosti".
*******
Posebno
čisto
javno
dobro
predstavlja
preraspodjelu dohodaka, o čemu je ranije bilo
govora.
Pored čistih imamo još i:

mješovita,

zaslužna i

javno obezbijeđena privatna dobra.
********
Mješovita javna dobra. Dobra se razlikuju po poželjnosti
i mogućnosti izuzimanja pojedinca iz korištenja. Kod
mnogih dobara ova svojstva su različito zastupljena. Kod
nekih javnih dobara uskraćivanje korištenja je moguće, ali
je nepoželjno.
Zaslužna javna dobra. Iako raspolažu pouzdanim
informa-cijama da su pušenje, alkoholizam štetni, da
vezivanje sigurnosnih pojaseva smanjuje povrede, oni ipak
puše ili ne vezuju pojaseve. Ova nametnuta sigurnosna
dobra se nazivaju zaslužnim dobrima.
*********
Javno obezbijeđena privatna dobra. Dobra kod kojih su
granični troškovi vezani za obskrbu dodatnog pojedinca
značajni, nazivaju se javno obezbijeđenim dobrima.
Kada se čistim javnim dobrima dodaju i javna dobra sa
određenim učešćem "javnosti" onda dolaze do izražaja još
dvije karakteristike javnih dobara:

teritorijalna ograničenost u ponudi i

ograničenost veličine (kapaciteta).
**********

Teritorijalno ograničenje u ponudi.

Ograničenost veličine.

Ponuda i potražnja javnih dobara.
Efikasna privreda proizvodi ono što ljudi žele. To je
polazna pretpostavka (Paul Samuelson), koja se odnosi na
proizvodnju privatnih dobara i koja bi se isto tako morala
odnositi i na optimalno snabdijevanje javnim dobrima.
***********
4. Nepotpuna tržišta. Nepotpunost tržišta se ne odnosi
samo na javna dobra i eksterne efekte. Nepotpuna su i
tržišta osiguranja i kredita, što je opravdanje za vladine
aktivnosti na tim područjima.
5. Nepotpune informacije.
6. Promovisanje makroekonomskih ciljeva.
FINANSIRANJE JAVNOG SEKTORA
Tržišne greške koje se odnose na nepotpuna
(monopolska) tržišta, javna dobra, eksterne efekte,
nepotpuna tržišta i nepotpune informacije jesu greške
koje narušavaju Pareto optimum ekonomske
efikasnosti. Razlog je u nepotpunosti tržišne cijene.
U svojim aktivnostima korekcije tržišne raspodjele
dohoda-ka i rearanžiranja mogućnosti država djeluje
iz dva pravca:

sa prihodne i

rashodne strane.
*
Država može da se finansira iz tri izvora:

poreza,

zajmova i

emisije papirnog novca.
Porezi bogu biti:

direktni i

indirektni.

Iznos na koji se obračunava i plaća porez naziva se
poreska osnovica.
**

Godišnji plan prihoda i rashoda jedne države
naziva se budžetom.

Stopa poreza je iznos koji se primjenjuje na
poresku osnovicu i na osnovu čega se utvrđuje
iznos poreske obaveze, a izražava se u
procentima.

Proporcionalne stope, odnosno proporcionalni
porezi su porezi kod kojih stope ostaju iste bez
obzira što se poreska osnovica mijenja.
***

Progresivne poreske stope, odnosno progresivni
porezi su slučaj oporezivanja kada sa rastom
poreske osnovice rastu i poreske stope.

Regresivne poreske stope, odnosno regresivni
porezi su slučaj kada se sa rastom poreske
osnovice poreske stope smanjuju.
HVALA NA PAŽNJI