Transcript Makroekonomija

Osnove
makroekonomije
Prof. dr. sc. Boris Sisek
Važnost makroekonomske
rasprave



Makroekonomski pokazatelji bitni su za
obilježja uspješnosti neke zemlje.
Država može putem ekonomske politike
utjecati na ekonomske učinke.
Argumenti u vezi makroekonomije su
sastavni dio programa političkih stranaka.
Važnost za poduzetnike

Stvaranje povoljnog makroekonomskog
okruženja je važan uvjet za uspješno
poduzetništvo.

Edukativna svrha tj. usvajanje osnovnih
ekonomskih pojmova bitnih za
razumijevanje ekonomskih procesa.
Osnovne makroekonomske teme i
središnja makroekonomska pitanja
koja treba rješavati

TEME:
 Kratkoročna ekonomska kolebanja (poslovni
ciklusi)
 Dugoročni trendovi (gospodarski rast)

PITANJA:
 Zašto u pojedinim periodima padaju proizvodnja i
zaposlenost i kako smanjiti nezaposlenost?
 Zašto nastaje inflacija?
 Kako država može povećati stopu gospodarskog
rasta?
MAKROEKONOMIJA
pregled
MAKROEKONOMIJA – znanost koja proučava
ponašanje gospodarstva kao cjeline.


Opći ciljevi makroekonomske politike su:
a) visoka i rastuća razina proizvodnje,
b) visoka zaposlenost, niska nezaposlenost,
c) cjenovna stabilnost s cijenama i najamninama
koje određuju ponuda i potražnja na slobodnim
tržištima.
OSNOVNI POJMOVI (PREGLED)
MAKROEKONOMIJE
BDP (GDP) – bruto društveni proizvod (gross domestic
product) predstavlja mjeru tržišne vrijednosti svih finalnih dobara
i usluga proizvedenih u nekoj zemlji tijekom jedne godine.


Nominalni BDP se izražava u tekućim tržišnim cijenama.

Realni BDP se izražava u stalnim cijenama.
- BDP deflator služi za pretvaranje nominalnog BDP-a u realni.
Potencijalni BDP – predstavlja maksimalnu održivu razinu
proizvodnje koju neko gospodarstvo može proizvesti, bez
porasta inflacijskih pritisaka. Mjeri se pri razini nezaposlenosti
koja se naziva stopa nezaposlenosti koja ne ubrzava inflaciju
(NAIRU – non-accelerating inflation rate of unemployment).
Potencijalna proizvodnja nije maksimalna proizvodnja!

Osnovni pojmovi Makroekonomije
STOPA NEZAPOSLENOSTI jednaka je omjeru broja
nezaposlenih i veličine radne snage.


INDEKS CIJENA – mjera prosječne razine cijena.

INFLACIJA – porast opće razine cijena.
CPI (consumer price index) odnosno indeks potrošačkih
cijena, pokazatelj je opće razine cijena. Njime se mjeri trošak
fiksne košare dobara koju kupuje tipični potrošač.

PPI (producer price index)
veleprodajnoj ili proizvodnoj fazi.


mjeri
razinu
cijena
STOPA INFLACIJE – stopa promjene opće razine cijena.
Stopa inflacije = (CPI1 – CPI0)/CPI0
u
Osnovni pojmovi Makroekonomije
INSTRUMENTI (ALATI) MAKROEKONOMSKE
POLITIKE:

a) Fiskalna politika – porezna politika i
politika javnih rashoda.
b) Monetarna politika – politika kontrole
novčane ponude i financijskih uvjeta od
strane središnje banke.
c) Politika dohodaka – politika kontrole
najamnina i transfera.
Osnovni pojmovi Makroekonomije
AGREGATNA POTRAŽNJA (AD) – ukupna
količina koju su različiti sektori spremni potrošiti u
danom vremenskom razdoblju. Predstavlja zbroj
potrošnje potrošača, poduzeća i vlada. Ovisi o
razini cijena, o monetarnoj i fiskalnoj politici itd.

AGREGATNA PONUDA (AS) – ukupna količina
roba i usluga koje su poduzeća u nekoj državi
spremna proizvesti i prodati u danom vremenskom
razdoblju. Ovisi o razini cijena, proizvodnom
kapacitetu gospodarstva i razini troškova.

Krivulje agregatne ponude i potražnje
Vodoravna os – cjelokupna
proizvodnja, odnosno realni BDP
gospodarstva.
Okomita os – opća razina cijena,
najčešće
mjerena
indeksom
potrošačkih cijena.
AD – količina ukupne potrošnje
(potrošača, poduzeća, države) pri
različitim
razinama
cijena
(nagiba).
AS – količina koju su poduzeća
spremna proizvesti i prodati pri
različitim razinama cijena (+
nagiba).
Točka E – točka makroekonomske
ravnoteže. Postignuta pri općoj
razini
cijena,
predstavlja
kombinaciju cijene i količine koju su
proizvođači spremni proizvesti, a
potrošači
dobrovoljno
spremni
kupiti.
MJERENJE GOSPODARSKE
AKTIVNOSTI
BDP pokazuje vrijednost finalnih dobara i
usluga proizvedenih u nekoj zemlji tijekom
dane godine izražene u novčanim
jedinicama. Može se, potpuno jednako,
izraziti kao:
a) tok proizvodnje,
b) suma zarada, odnosno troškova.
a) BDP = C+I+G+X
b) BDP = w+i+R+Pf+Dp+T

Mjerenje gospodarske aktivnosti
a) Mjerenje BDP-a proizvodnim pristupom: BDP = C + I + G + X
C – potrošnja
I – bruto ulaganja (nisu umanjena za amortizaciju!)
G – državni izdaci za robe i usluge (uključuje izdatke države za robe i
usluge, ali ne i transferna plaćanja!)
X – neto izvoz (izvoz-uvoz)
b) Mjerenje BDP-a troškovnim pristupom: BDP = w+i+R+Pf+Dp+T
w – nadnice, plaće i dodaci
i – kamate
R – renta
Pf – profiti korporacija
Dp – amortizacija
T – porezi
Problem dvostrukog obračunavanja
Kako
bi
se
izbjeglo
dvostruko
obračunavanje, u BDP uključujemo samo
finalna dobra, a isključimo posredna kojima
se služimo u proizvodnji finalnih dobara!
Dodana vrijednost – razlika između
prodaje koje je poduzeće ostvarilo i kupnje
sirovina i usluga od ostalih poduzeća.

Izvođenje pojedinih
makroekonomskih agregata
Bruto domaći proizvod (BDP)
- Amortizacija
= Neto domaći proizvod (NDP)
- Neizravni porezi
= Nacionalni dohodak (ND)
- Neto štednja poduzeća
= Osobni dohodak građana (ODG)
- Izravni porezi
+ Transferna plaćanja
= Raspoloživi dohodak (RD)
Računi nacionalnog proizvoda i
dohotka
Neto domaći proizvod (NDP) dobiva se tako da
se od BDP-a odbije amortizacija.
NDP = BDP – Dp

Zašto BDP, a ne NDP? –Jer je amortizaciju teško procijeniti.
Bruto nacionalni proizvod (BNP) predstavlja
ukupnu proizvodnju proizvedenu radom i kapitalom
koje posjeduju građani određene države.

Računi nacionalnog proizvoda i dohotka
Nacionalni dohodak (NI) je suma faktorskih dohodaka
koje primaju vlasnici radne snage, kapitala i zemlje.
Dobiva se oduzimanjem amortizacije i poreza od BDP-a.
NI = w+i+R+Pf
NI = BDP-(Dp+T)

Raspoloživi dohodak (DI) je nacionalni dohodak
umanjen za poreze i neto štednju poduzeća, a uvećan za
transferna plaćanja. Raspoloživi dohodak dijeli se na
osobnu potrošnju i osobnu štednju.

* Svi spomenuti računi u svojim izračunima izostavljaju netržišne
aktivnosti poput primjerice sive ekonomije ili aktivnosti podzemlja. U
izračunima su izostavljene i štete onečišćenja okoliša.
Neto ekonomsko blagostanje



NEW – net economic welfare
Prilagođena mjera ukupnog nacionalnog
proizvoda
NEW = BDP-Dp+dokolica+siva ekonomijazagađenje okoliša
POTROŠNJA I ULAGANJA
Potrošnja je onaj dio BDP-a koji je
namijenjen zadovoljenju osobnih potreba.
Može se raščlaniti u tri kategorije: potrošnju
trajnih dobara, potrošnju potrošnih dobara i
potrošnju usluga.

Štednja
predstavlja
neutrošeni
dio
raspoloživog dohotka, a izračunava se tako
da se raspoloživi dohodak umanji za visinu
potrošnje.

Potrošnja i ulaganja



Točka pokrića je točka pri kojoj je potrošnja
jednaka raspoloživom dohotku. Pritom se ne štedi ni
ne zadužuje.
Granična sklonost potrošnji (MPC – marginal
propensity to consume) dodatni je iznos koji se
potroši na dodatnu jedinicu dohotka. Nagib funkcije
potrošnje.
Granična sklonost štednji (MPS – marginal
propensity to save) dodatni je iznos koji se uštedi
sa dodatnom jedinicom dohotka. Nagib funkcije
štednje.
Vrijedi: MPC + MPS = 1
Funkcija potrošnje
FUNKCIJA POTROŠNJE –
prikazuje
odnos
između
potrošnje
i
raspoloživog
dohotka.
 Linija 45° → C=DI
 B – točka pokrića
 Kad je funkcija potrošnje
ispod linije 45° dolazi do plusa
i štednje, a kad je funkcija
potrošnje iznad linije 45° dolazi
do minusa.
 Neto štednja (EE’’) – okomita
udaljenost između linije 45° i
funkcije potrošnje

Odrednice potrošnje
Tekući raspoloživi dohodak – potrošnja slijedi
tekući raspoloživi dohodak.

Trajni dohodak i model potrošnje životnog
ciklusa – potrošači reagiraju na promjene trajnog
dohotka. Hipoteza životnog ciklusa podrazumijeva
ujednačenu potrošnju tijekom životnog vijeka, što
se ostvaruje pojačanom štednjom za vrijeme
radnog vijeka i potrošnjom u starosti.

Bogatstvo i ostali utjecaji – veće bogatstvo
vodi većoj potrošnji.

Funkcija štednje
FUNKCIJA
ŠTEDNJE
–
prikazuje odnos između razine
štednje i raspoloživog dohotka.
 Proizlazi izravno iz funkcije
potrošnje, odnosno udaljenosti
između linije 45° i funkcije
potrošnje.
 Negativna štednja – lijevo od B
 Pozitivna štednja – desno od B

Ulaganja (investicije)
Ulaganja ovise o:
 Prihodima koje će donijeti
 Troškovima koje prouzrokuju
 Očekivanjima
Prema krivulji potražnje za ulaganjima investicije su
funkcija isključivo realne kamatne stope i u odnosu na nju
se nalaze u inverznom odnosu, stoga je i krivulja potražnje
za investicijama negativnog nagiba.
DRŽAVNO OPOREZIVANJE I
RASHODI
Država
najveći
dio
prihoda
prikuplja
oporezivanjem. Na taj način smanjuje se dohodak
građana odnosno dobit poduzeća. Porezi mogu
imati
i
stimulativni/destimulativni
učinak.
Istovremeno, država ima rashode, između ostalih
u vidu javnih dobara (ceste, obrazovanje, obrana),
te vrši transferna plaćanja koja pojedincima
osiguravaju određena sredstva. Također, nadležna
je za uspostavu državno-pravnog sustava, koji
obuhvaća brojne propise te njihovu kontrolu.
Teorija javnog izbora
TEORIJA JAVNOG IZBORA – dio
ekonomije i političkih znanosti koji proučava
način na koji država donosi odluke. Bavi se
analizom i komentiranjem vlade i državnih
akcija.
- Ne postoji idealni mehanizam donošenja
odluka.
NAČELA OPOREZIVANJA
Načelo koristi i platne
sposobnosti

NAČELO KORISTI – pojedinci trebaju biti
oporezovani razmjerno koristi koju dobivaju od
državnih programa.

NAČELO PLATNE SPOSOBNOSTI – iznos
poreza koji ljudi plaćaju mora biti povezan s
njihovim dohotkom ili bogatstvom. Što je veće
bogatstvo ili dohodak, viši su, u pravilu, i porezi.
NAČELA OPOREZIVANJA
Načela pravednosti

VODORAVNA PRAVEDNOST – načelo prema
kojem s jednakima treba postupati jednako,
odnosno oni s jednakim dohotkom trebaju biti
jednako oporezovani.

OKOMITA PRAVEDNOST – odnosi se na
porezno postupanje s ljudima različite visine
dohotka. Općenito, smatra se da se s
nejednakima treba postupati nejednako ali
pravedno.
Progresivni, proporcionalni i
regresivni porezi

PROGRESIVNI POREZI
– uzimaju veći dio
dohotka
s
porastom
dohotka.

PROPORCIONALNI
POREZ
–
uzimaju
konstantni dio dohotka.

REGRESIVNI POREZ –
uzima veći dio dohotka
siromašnijima
nego
bogatijima.
Izravni i neizravni porezi

IZRAVNI POREZI – nametnuti neposredno
pojedincima ili poduzećima.
- npr. porez na dohodak, porez na dobit,
nasljedstvo…

NEIZRAVNI POREZI – oni koji se naplaćuju na
robe ili usluge. Prednost je što ih je lakše i
jeftinije prikupiti.
- npr. cigarete, gorivo
Porezne stope

EFEKTIVNA (PROSJEČNA) POREZNA
STOPA – ukupan porez podijeljen
ukupnim dohotkom.

GRANIČNA
POREZNA
STOPA
–
dodatan porez koji se plaća na svaku
jedinicu dodatnog dohotka.
FINANCIJSKA TRŽIŠTA I
POSEBNO PITANJE NOVCA



FUNKCIJE FINANCIJSKOG SUSTAVA:
 Obavlja prijenos resursa kroz vrijeme, sektore i
regije (npr. iz područja visoke štednje u područje
sa velikim investicijskim mogućnostima)
 Upravlja rizicima (npr. osiguranje)
 Skuplja i dijeli novčana sredstva
 Igra važnu klirinšku ulogu (platežne transakcije)
FINANCIJSKA IMOVINA – novac i monetarna
potraživanja jedne strane prema drugoj.
Najvažniji financijski posrednici su komercijalne
(poslovne) banke.
Sastavnice ponude novca



M0 ili monetarna baza, odnosno primarni
novac. Sastoji se od papirnatog i kovanog
novca, te najlikvidnijih rezervi kod centralne
banke.
M1 predstavlja M0 uvećan za depozite po
viđenju (a vista) na tekućim računima, tj.
transakcijski novac.
M2 predstavlja novac u širem smislu, tj.
kvazinovac, a sastoji se od M1 i kratkoročne
štednje (štedni računi i oročeni depoziti).
Funkcije novca

FUNKCIJE NOVCA:
a) služi kao mjerilo vrijednosti svih drugih roba,
b) kao sredstvo razmjene roba,
c) kao sredstvo plaćanja svih privatnih i javnih
dugova,
d) kao sredstvo štednje,
e) kao oblik u kojem se drži i čuva jedan dio
ukupne imovine,
f) kao međunarodno sredstvo plaćanja.
Troškovi držanja novca i izvori
potražnje za novcem
TROŠKOVI
DRŽANJA
NOVCA
–
oportunitetni trošak držanja novca (gotovina
i tekući računi sa slabim prinosom) je
izgubljena kamata.


IZVORI POTRAŽNJE ZA NOVCEM:
TRANSAKCIJSKA POTRAŽNJA – npr. kad se
primici i izdaci vremenski ne poklapaju.
 POTRAŽNJA ZA IMOVINOM – novac se rabi
kao sredstvo čuvanja vrijednosti.

Novac i poslovno bankarstvo
Poslovne banke su financijski posrednici
koji prikupljaju trenutačne viškove novca od
jednih građana i poduzeća i plasiraju ga
drugim građanima ili poduzećima koji imaju
manjkove novca. Poslovne banke ostvaruju
dobit kao razliku između aktivnih i pasivnih
kamata.

Novac i poslovno bankarstvo
Monetarni multiplikator je broj koji pokazuje za koliko
se puta maksimalno može povećati količina
depozitnog novca u bankarskom sustavu ako se
primarni novac ili inicijalni depozit poveća za jednu
jedinicu. Taj se postupak naziva multiplikacijom
bankarskih depozita.
Monetarni multiplikator jednak je recipročnoj
vrijednosti stope obvezne rezerve. → m.m. = 1/r
Ograničenja za stvaranje depozita

Odljev u gotovinsku cirkulaciju


Kada bi pojedinac držao gotovinu umjesto da
je položi na tekući račun.
Moguć višak rezervi

Kada bi banke odlučile zadržati rezerve iznad
obvezne propisane stope.
Rizik i povrat na ulaganja
Najsigurnije su kratkoročne i
dugoročne državne obveznice,
ali nose i najmanji prinos.
Slijede ih dugoročne
korporativne obveznice.
 Dionice velikih kompanija, a
pogotovo malih, najrizičnija su
ulaganja.
 Stopa povratka od ulaganja u
dionice kombinacija je dohotka
od dividendi i kapitalne dobiti.
 Jedno od osnovnih pravila
ulaganja u dionice je
diverzifikacija portfelja.

SREDIŠNJE BANKARSTVO I
MONETARNA POLITIKA

Centralna banka je glavna monetarna institucija države.
TRI GLAVNA MEHANIZMA MONETARNE POLITIKE:
1. Operacije na otvorenom tržištu

Kupnja ili prodaja vrijednosnica na otvorenom tržištu.
2. Diskontna politika

Određivanje kamatne stope, tzv. stope po kojoj
komercijalne banke i ostale depozitne institucije mogu
posuditi rezerve od središnje banke. Pomoću ove politike
banke utječu na količinu novca u optjecaju.
3. Politika obveznih rezervi

Određivanje i mijenjanje zakonske stope obveznih rezervi
na depozite kod banaka i ostalih financijskih institucija.
Centralno bankarstvo
Glavni zadaci CB su:
a) regulacije novčane mase,
b) reguliranje deviznog tečaja,
c) reguliranje financijskih obveza države prema
inozemstvu,
d) skrb za platnu bilancu i devizne rezerve,
e) osiguranje uloga na štednju (depozita),
f) kontrola zakonitosti rada poslovnih banaka i pomoć
poslovnim bankama u rješavanju bankarskih kriza.
