Transcript ku2_2
1. 2. 3. Istorijsko nasleđe Pravni i institucionalni sistemski okvir Struktura i funkcionisanje finansijskog tržišta Jednodomni model je originalni sistem anglosaksonskog prava, koji je usvojen i u znatnom broju zemalja kontinentalnog prava ( Francuska, Švajcarska, Italija). To je sistem u kom je funkcija upravljanja u rukama jednog ili više lica odbora direktoraupravnog odbora koga bira skupština akcionara. Upravni odbor iz reda svojih članova ili dijelom iz nečlanova ili lica stalno zaposlenih u društvu, bira jednog ili više izvršnih direktora zaduženih za operativno vođenje poslova. Najčešće je sam predsjednik upravnog odbora i predsjednik društva i prvi izvršni direktor. Članovi upravnog odbora mogu biti stalno zaposleni u društvu ili lica koja nisu zaposlena u društvu. Funkcija upravnog odbora (odbora direktora) ostvaruje se dijelom na kolegijalnoj osnovi (sjednice, kolektivno zastupanje) a dijelom na inokosnoj osnovi (izvršna funkcija predsjednika, izvršna funkcija generalnog direktora, izvršni direktori). Nadzorni odbor nije obavezan organ u akcionarskom društvu. Kontrolnu funkciju vrše spoljni nezavisni revizori dijelom i interni revizori ili specijalni revizori. Jednodomni model korporativnog upravljanja razvio se u sledećem okruženju: 1) Dominacija disperzovanih akcionara-uglavnom fizičkih lica 2) Dobra zakonska i sudska zaštita akcionara 3) Ograničeno akcionarstvo banaka i institucionalnih investitora 4) Postojanje pravila”jedna akcija jedan glas” 5) Likvidno i razvijeno tržište kapitala 6) Veoma razvijeno neprijateljsko preuzimanje 7) Slaba moć sindikata 8) Slaba državna socijalna politika 9) Slab sistem socijalne demokratije 10) Razvijeno radničko akcionarstvo preko poreskih podsticaja Jednodomni model korporativnog upravljanja razvio se u uslovima akcionarskog kapitalizma. Ovaj model je ranije karakterisan kao menadžerski orjentisan model, a sada se sve više označava kao akcionarsko orjentisan model. Osnovne odlike ovog modela su: 1) Konkurencija u svim oblastima 2) Dominacija privatnog (interes akcionara) nad javnim u upravljanju 3) Potiskivanje uloge moćnih privatnih institucionalnih investitora i forsiranje javne emisije akcija kao glavnog izvora finansiranja 4) Uređenje korporativnog upravljanja dispozitivnim pravnim normama čime se podstiče tržište 5) Kompletno odvajanje vlasništva od upravljanja, te akcionari nemaju pravo da direktno upravljaju aktivnostima društva, već to u njihovo ime čini odbor direktora i menadžeri 6) Razvijena sudska praksa i laka mogućnost za akcionare da pokreću sudske postupke protiv neposlovnih i štetnih odluka uprave društva 7) Motivisanje uprave preko ugovora koji naknadu za njih vezuju za uspjeh kompanije 8) Razvijena javna kontrola kvaliteta upravljanja, posebno preko specijalizovanih medija i razvijenog tržišta rejtinga menadžera 1) 2) 3) 4) 5) 6) Prednost prilikom započinjanja biznisa i uvođenja nove tehnologije Podstiče inicijativnost, individualnost i inovativnost Politička neutralnost Podsticaj profesionalizaciji menadžera Diversifikacija rizika (javna emisija akcija) Relativno visoki prinosi od ulaganja u akcije 1) 2) 3) 4) 5) 6) Maksimizacija rezultata na kratak rok zapostavlja strategiju na dugi rok Cijena akcija bazira se na kratkoročnoj strategiji, što onemogućava strategiju istraživanja i razvoja Slaba kontrola uprave od strane disperzovanih akcionara Relativno slabe akcionarske skupštine i relativno moćni upravni odbori Vezivanje naknade upravi za uspjeh kompanije (cijena akcija) dovodi do zloupotrebe uprave prilikom naduvavanja bilansa Slaba zaštita drugih interesa u kompaniji osim akcionarskih Sistem njemačkog prava U akcionarskom društvu postoje dva odbora: upravni odbor u užem smislu i nadzorni odbor. Upravni odbor u užem smislu vrši svoju funkciju upravljanja i poslovođenja dijelom na kolektivnoj osnovi (donošenje odluka na sjednicama, kolektivno zastupanje) a dijelom na individualnoj osnovi(individualno zastupanje, individualno izvršavanje donijetih odluka na sjednici). U akcionarskim društvima sa manjim kapitalom (zakonom propisanim) funkciju upravnog odbora može vršiti i jedno lice, jedini generalni direktor. Kontrolnu funkciju ostvaruje nadzorni odbor, čije članove bira skupština, a nadzorni odbor bira i razrešava članove upravnog odbora. Dvodomni model uprave razvio se u sledećem okruženju: 1) Dominacija banaka kao akcionara u upravljanju kompanijama ili kao akcionara, ili preko sistema punomoćja ili ugovora o vršenju glasačkih prava 2) Spoj uloge povjerioca, zvaničnog akcionara i kontrolora preko vršenja glasačkih prava 3) Koncentrisano akcionarstvo 4) Zakonsko saodlučivanje 5) Relativno nerazvijeno tržište kapitala 6) Nerazvijeno neprijateljsko preuzimanje 7) Zanemarljiva uloga malih akcionara 8) Jaki sindikati 9) Razvijena socijalna politika i socijalna demokratija 10) Rijetko zasijedanje nadzornog odbora da bi se umanjila uloga zaposlenih u saodlučivanju i da se ne bi pokretala uprave za štetne odluke a time i odgovornost samog nadzornog odbora zbog propusta u nadzoru Dvodomni model se razvio u Njemačkoj u uslovima tzv. radnički orijentisanog modela kapitalizma (model socijalne demokratije). Osnovne odlike ovog modela su: 1) Nedovoljna odvojenost vlasništva od upravljanja u uslovima koncentrisanog akcionarstva (dominiraju zatvorena AD) 2) Uprava je oslobođena od uspjeha na kratak rok i po pravilu dominira dugoročna strategija 3) Razvijenost socijalne demokratije i saodlučivanja vrši pritisak na menadžere da, pored interesa akcionara, uvažavaju i druge interese (društvena odgovornost kompanija) 4) Politička determinisanost modela 5) Slaba zaštita manjinskih akcionara i nerazvijena praksa akcionarskih tužbi 6) Kvalitet uprave ne zavisi toliko od tržišta koliko zavisi od procjene glavnih akcionara (po pravilu banke) 7)Koncentrisano akcionarstvo i slaba disperzija umanjuju prava akcionara ali uvećavaju sigurnost radnih mjesta (socijalna sigurnost) 8) Razvijena diskrecina moć kontrolnog akcinara 1) 2) 3) 4) 5) Nedovoljno razvijena konkurencija i tržište (posebno tržište kapitala zbog ograničenja u transferu akcija i tržište rada zbog socijalne demokratije) Netransparentno upravljenje i potencijalni sukob interesa dominantnog akcionara i dužnosti njegove lojalnosti prema kompaniji Slaba zaštita interesa malih akcionara Potencijalni sukob akcionara i uprave (slabo korišćenje modela učešća uprave u vlasništvu) zbog dužnosti uprave da u uslovima socijalne demokratije i saodlučivanja posebno radi u interesu zaposlenih Heterogenost interesa predstavnika kapitala u upravi i predstavnika zaposlenih i potencijalna nekvalitentnost odluka uprave, posebno sa stanovišta konkurentnosti (stalne tenzije između interesa kapitala i interesa rada) 1) 2) 3) Cijena kredita u principu je jeftinija u odnosu na cijenu u SAD-u gdje se odnosi banke i kompanije postavljaju na tržišnu osnovu Sukob interesa kredita i kapitala lakše se rešava U odnosu na male disperzovane akcionare, u principu, banke ili kao povjerioci ili kao akcionari uživaju bolju sudsku zaštitu 1) 2) 3) Zbog bliskih odnosa sa kompanijama banke često daju subvencije ili niže kamate na kredite, uz višu cijenu za bankarske usluge Kad nema ograničenja na plasmane u akcije, banke mogu preinvestirati u akcije umjesto u kreditni kapital Dugogodišnje vlasništvo u kompanijama vodi zbližavanju sa upravom i gubitku profesionalnog odnosa Ovaj model je u osnovi jednodomni, ali ima odlike anglosaksonskog i njemačkog modela: 1) Velika uloga banaka kao kontrolnih akcionara i monitora 2) Zanemarljiva uloga malih akcionara 3) Neograničeno ukršteno akcionarstvo 4) Nerazvijeno neprijatljsko preuzimanje 5) Sistem doživotnog zaposlenja-humani kapitalizam 6) Umjesto nadzornog odbora spoljna revizija 7) Upravni odbor je brojan po pravilu bez spoljnih članova i radi u interesu kompanije i ne trpi pritisak akcionara 8) Unutrašnje zatvoreno tržište izbora zaposlenih i menadžera 9) Razvijen korporativni sindikalizam a ne nacionalni Japanski model uprave se u osnovi razvio u istom okruženju kao i njemački model uprave, sa određenim specifičnostima koje se odnose na: Smanjenu ulogu nacionalnih sindikata, time i saodlučivanja Pojačanu ulogu tradicije i kulture (humani kapitalizam) i države Otuda se japanski model označava kao državno orjentisan. Treći sistem koji usvaja Statut Evropske kompanije. Prema njemu u akcionarskom društvu može postojati tzv. jednodomi modelizvršni(upravni) odbor direktora koga bira skupština akcionara i tzv. dvostepeni modelupravni odbor i nadzorni odbor, gdje nadzorni odbor bira skupština, a on zatim bira upravni odbor. Ovaj model je u osnovi mješavina prvog i drugog modela i prihvaćen je u Francuskoj, Makedoniji i Sloveniji. 1) 2) 3) 4) 5) 6) Koncentrisano akcionarstvo Država je značajan akcionar u mnogim kompanijama KU je moćan instrument dominantnog akcionara, te ovo omogućuje da predsjednik upravnog odbora bude istovremeno i generalni direktor Forsiranje radničkog akcionarstva Participacija zaposlenih u upravljanju u javnom sektoru, a u ostaloj privredi u zavisnosti od statuta Slaba zaštita manjinskih akcionara samim zakonom, ali je moguća jača zaštita privatnopravnim ugovorima. 1) 2) 3) 4) 5) Jaka socijalna demokratija Jaka državna regulativa u pogledu prava zaposlenih Snažan razvoj tržišta kapitala i transformacija berzi u profitne organizacije Slaba primjena zakona i dominacija privatnopravnih ugovora u zaštiti akcinara Italija ima tri sistema KU: klasičan njemački dvodomni sistem, sistem odbora direktora i sistem odbora revizora Ovaj model je pod jakim uticajem Njemačke. Ipak za razliku od Njemačke, ovo je sistem tzv. porodičnog kapitalizma, s obzirom na to da je koncentracija akcionarstva ili glasačkih prava u rukama nekoliko desetina porodica. Ovaj model karakteriše dobra zaštita prava manjinskih akcionara i ovaj model je nepodesan za velike berzanske krahove kao što je to model disperzovanog akcionarstva. Konvergencija različitih modela korporativnog upravljanja 1. 2. 3. Da li sistem korporativnog upravljanja u klasičnom poimanju jednodomog, dvodomog i mješovitog modela postoji? Da li je moguća konvergencija ovih sistema i kog sistema prema kom sistemu? Ima li empirijskih dokaza o direktnoj vezi sistema korporativng upravljanja i ekonomske efikasnosti? Odgovor na ovo pitanje je negativan. Globalizacija kapitala, sama po sebi, nameće snažne promjene svakog modela korporativnog upravljanja. Nijedan model korporativnog upravljanja nije statičan. I odgovor na drugo pitanje o konvergenciji modela KU čini se da je negativan. Debata o konvergenciji nametnuta je snagom anglosaksonske prakse. Pozitivan odgovor zahtijeo bi traženje odgovora o tehnikama te mogućnosti: a) Formalnopravna (normativna) tehnika konvergencije – materijalna, proceduralna b) Faktička(funkcionalna) konvergencija Nema empirijskih dokaza o direktnoj vezi modela KU i ekonomske efikasnosti i konkuretnosti. Efikasan mehanizam strukture upravljanja kompanijom u Crnoj Gori je još uvijek u procesu osnivanja. Institut korporativnog upravljanja u Crnoj Gori javlja se sa započinjanjem procesa privatizacije. Pored toga što je procesom privatizacije otvoren problem korporativnog upravljanja privatizacionim zakonima je u velikoj mjeri determinisana vlasnička struktura privatizovanih preduzeća, koja utiče na izbor modela korporativnog upravljanja. Anglosaksonski (jednodomni, one-tier) sistem korporativnog upravljanja, na osnovu kog je stvoren model korporativnog upravljanja u Crnoj Gori, počiva na efikasnoj zaštiti manjinskih akcionara, razvijenom tržištu kapitala i postojanju i kontinuiranom objavljivanju informacija o pravnom i finansijskom položaju preduzeća kako bi nosioci materijalnih interesa mogli da donose odgovarajuće odluke (ne može se dati afirmativan odgovor na normativno zadovoljenje ovih karaketristika u sistemu korporativnog upravljanja u Crnoj Gori). Na osnovu analize korporativnog upravljanja u Crnoj Gori, posebno u svijetlu trenda ukrupnjavanja vlasništva koji je karakterističan za sve tranzicione zemlje, može se dovesti u pitanje izbor modela korporativnog upravljanja. U uporednoj pravnoj praksi i zakonodavstvu se brišu tradicionalne granice između jednodomnog (anglosaksonskog) i dvodomnog (njemačko-japanskog) modela korporativnog upravljanja i sve više dolazi do konvergencije tih modela (potpuna konvergencija nije moguća, ali prilagodljivost modela zbog kretanja kapitala u međunarodnim razmjerama je nužnost), a kompanijski zakoni daju mogućnost preduzećima da izaberu model korporativnog upravljanja, pa se u praksi pojavljuje treći (mješoviti) model. Sledeće oblasti mogu se navesti kao signali unapređenja sistema korporativnog upravljanja u Crnoj Gori u proteklom periodu: - postepeno poboljšanje poslovnog ambijenta za unapređenje korporativnog upravljanja; - sazrijevanje svijesti o značaju korporativnog upravljanja; - modernizacija kompanijskog zakonodavstva kroz uvođenje novih pravnih instituta i reformu postojećih rješenja; - jačanje akcionarskih prava. Na osnovu navedenog smatramo da postoji prostor za unapređenje u određenim oblastima, kako bi sistem korporativnog upravljanja u Crnoj Gori mogao da ostvaruju smisao svog postojanja. Hvala na pažnji!