Transcript 2\. Metode u sociologiji [307 KiB]

SOCIOLOGIJA:
PREDMET I METODE
Drugo predavanje, 7. X. 2015.
ODREĐENJE I PREDMET
• Znanost o društvu. Što je društvo? Toliko definicija koliko
pristupa i shvaćanja društva.
• Pozitivisti prije svega vide društvo kao skup pojava među
kojima vladaju zakonitosti i uzročno-posljedični odnosi.
Bihevioristi svode društvo na ponašanje njegovih članova
koje je racionalno određeno.
• Marksisti kao povijesnu konfliktnu strukturu određenu
razvojem načina proizvodnje i klasnom borbom.
• Evolucionisti kao organizam koji se razvija i postaje sve
složeniji. Funkcionalisti kao sustav u kojem svaki dio
obavlja neku funkciju kako bi se cjelina održala i razvijala.
2
KONFLIKT I STABILNOST
• Kakva je prava priroda društva, što prevladava – sukob
ili harmonija, promjena ili stabilnost?
• Proučavanje konflikta i društvene promjene (reforme,
revolucije) – marksizam i konfliktne teorije
• Proučavanje stabilnosti i reda – Comte: socijalna
statika i socijalna dinamika; funkcionalizam – Parsons:
funkcionalni imperativi
3
STRUKTURA I AKCIJA
• Raymond Boudon – proučavanje struktura i proučavanje
ljudskih interakcija
• Strukturalni pristup – objektivne strukture koje određuju naše
ponašanje, postoji poredak stvari, vremenska stalnost i trajnost
ljudskog ponašanja, nismo slobodni nego određeni od rođenja;
Marx, strukturalizam
• Akcijski pristup – subjektivno ljudsko djelovanje, smislenost
našeg djelovanja, pojedinac je nositelj određenih osobina, u
njegovoj glavi izgrađene su norme i vrijednosti kojih se drži;
Weber i metodološki individualizam, pristup racionalnog izbora
• Boudon – tri tipa sociološke orijentacije: dirkemovska (ispituje
činjenično-opazive pravilnosti), veberovska (tumači društvenu
pojavu kao proizvod individualnih djelovanja) te kritička (ispituje
skrivene interese i snage ispod društvenih struktura)
4
Durkheim - društvena činjenica
• Društvo je entitet sui generis, ne može se svesti na zbroj
pojedinaca; studij socijalnih činjenica koje se ne mogu
svesti na akcije i motive pojedinaca. “Društvena činjenica je
svaki, utvrđen ili ne, način djelovanja koji je kadar izvršiti
izvanjsku prisilu; ili još, koji je općenit u cjelokupnom
danom društvu u isti mah posjedujući vlastitu opstojnost,
neovisnu o njezinim pojedinačnim očitovanjima.”
• Društvene činjenice uključuju procese i pojave koji imaju
određenu trajnost i raširenost (kriminalitet, razvodi,
samoubojstva), a sadrže element “izvanjske prisile”. Ona
se pojedincu nameće. Prisila je prisutna npr. kad svi
članovi nekog skupa ili gomile dijele isti osjećaj ili kad svi
sudjeluju u nekoj kolektivnoj reakciji (kao što je smijeh).
Moda je društvena pojava jer se u nekom vremenskom
razdoblju oblačimo kao drugi.
5
Proučavanje samoubojstva
• Individualni čin ili društvena činjenica; društveni fenomen
samoubojstva ovisi prvenstveno o razaranju društvene
kohezije (dezintegraciji društva), a ne o individualnopsihičkim uzrocima
• Statistika samoubojstava - velike razlike između zemalja u
stopi samoubojstva: religija – najmanje u židovskim
zajednicama, pa u katolika, velika kod protestanata
(specifičnost Engleske: Anglikanska crkva, tradicija), a
najveća kod ateista; obiteljske prilike – češće kod samaca,
udovica ili razvedenih, rjeđe u brakovima bez djece, a
najrjeđe kod parova s djecom
• Stupanj društvene integracije utječe na samoubojstvo, što
je veća integriranost u grupe to je manje samoubojstva.
Pojam anomije.
6
Weber - racionalnost djelovanja
• Proučavanje ljudskog djelovanja, polazi od razumijevanja
značenja koje pojedinci pridaju vlastitom djelovanju.
• Četiri tipa racionalnosti na kojima se temelji ljudsko
djelovanje:
1. ciljna racionalnost – kalkulativno, proračunano
djelovanje, ono što donosi uspjeh
2. vrijednosna racionalnost – djelovanje zasnovano na
vrijednostima (religioznim, ideološkim, filozofskim);
sudjelovanje u revoluciji ili obrani zemlje iako su šanse male
3. afektivna racionalnost – djelovanje na temelju afektivnih
stanja; ljubav
4. tradicionalna racionalnost – uvijek se tako radilo
Osnivač metodološkog individualizma – može se primijeniti na
globalno društvo (Protestantska etika i duh kapitalizma) 7
RAZINE SOCIOLOŠKE ANALIZE:
MIKRO I MAKROSOCIOLOGIJA
• Mikrosociologija – male skupine, obitelj, učenički
razredi, klanovi. Bavi se mikroproblemima vezanim uz te
skupine – alkoholizam i nasilje u obitelji, kriminalno
ponašanje, narkomanija. Izravno promatranje.
• Određuje se i prema metodama koje rabi: npr. izrada
sociograma (Moreno) – kako rasporediti učenike: napisati
na ceduljicu tko želi s kim sjediti u razredu; koristi se i za
određenje parova u policijskim patrolama.
8
Makrosociologija
• Vrsta sociologije koja proučava globalne društvene
sustave, odnose u velikim skupinama – civilizacije,
kulture, nacije, države, religije, rase.
• Makroproblemi – razvoj, nejednakosti, siromaštvo,
rat, rasizam; Huntington i sukob civilizacija. Većina
velikih sociologa bavila se makrosociologijom –
Marx ekonomsko-tehnološkom promjenom i
klasnom borbom, a Weber racionalizacijom i
birokratizacijom
9
Između mikro i makro razine
• Dok se na mikro razini proučavaju odnosi ljudi koji
se nalaze u izravnom kontaktu, a na makro razini
globalno društvo – svjetsko, hrvatsko, francusko,
mnoštvo pojava ne pripada ni jednome od toga
• Mezo ili srednja razina – odnosi moći u političkoj
stranci ili velikoj korporaciji, gdje odnosi između ljudi
nisu izravni, osobni (članovi stranke ne poznaju čak
vođu ili radnici vrhovne menadžere)
• Za taj nivo drukčiji pristup, ne izravno promatranje
(iako moguće sjednicu vodstva sindikata i sl.), nego
više anketiranje, intervjuiranje, analiza dokumenata
10
Metode analize i istraživanja
• Metode su povezane s teorijskim pristupima koje istraživači
zastupaju, te s prirodom fenomena koji se istražuje (sukob
razreda s upravom škole, sukob civilizacija).
• Tri osnovne grupe tehnika skupljanja podataka:
1. promatranje (analiza slučaja ili studij slučaja)
2. anketa
3. analiza postojećih podataka/dokumenata (komparativnopovijesna metoda; analiza sadržaja)
Postoje i druge metode prikupljanja podataka i istraživanja –
npr. eksperiment (Zimbardov eksperiment, Stanford, 1971)
11
Promatranje – analiza (studij) slučaja
• Sociolog promatra ili živi s nekom zajednicom i analizira
njezin život. Razlika u odnosu na: 1. status promatrača (zna
li ili ne zajednica da je promatrana), 2. ulogu promatrača
(promatranje sa ili bez sudjelovanja; promatranje sa
sudjelovanjem i neprimjetno promatranje); ograničenja
• Zaštitni znak etnologije i antropologije. Život nekog
plemena. Margaret Mead “Spol i temperament u tri
primitivna društva”; Nova Gvineja – tri plemena:
• Arapeši – miroljubivi
• Mundugumori – ratoborni
• Čambuli – suprotne uloge muškaraca i žena (utjecaj na
feminizam)
12
Ograničenje studije slučaja: izbor slučaja
• Osnovno ograničenje studija slučaja je da se rezultati ne
smije nekritički generalizirati (ovdje je tako, tako je
svuda). Ali izbor slučaja ima stratešku ulogu i može dati
studiji širi značaj:
• 1. tipični slučaj: izražava obilježja pojave, koja važe za
druge slučajeve – čikaške studije kriminaliteta; posebne
urbane zone kao “staništa” kriminaliteta
• 2. krajnji slučaj: ako važi i za njega, onda važi svuda –
Michelsov željezni zakon i SPD
13
Čikaška škola
• Studije kriminaliteta; analiza života u pojedinim kvartovima
i zajednicama zasnovana na sudjelovanju i promatranju iz
blizine; maloljetničke bande
• William Thomas i Florian Znaniecki, Poljski seljak u Europi
i Americi – primjer pretvaranja studije slučaja iz
mikrosociološke analize jedne grupe u analizu šire
institucionalne strukture u kojoj su grupe ukotvljene.
Istraživali su prilagođavanje poljskih seljaka doseljenih u
SAD (Chicago), veliki kulturni šok kojemu se većina teško
prilagodila. Napušteni su običaji, izgubile se obiteljske
veze, prijateljstva. Prijelaz s kulture srodstva na urbanu
kulturu potaknuo rast kriminala.
14
Pristup životnih pripovijesti
• Glavni autor Thomas primijenio osebujnu metodu istraživanja
stavova i vrijednosti. Prikupljao usmene i pisane izvještaje iz
čikaške poljske zajednice i od Poljaka u Poljskoj. Koristio
novinske izvore, arhive, te osobito osobna pisma i dnevnike
koje je dobivao objavljujući oglase u čikaškim novinama na
poljskom, nudeći 10-20 centi za svako pismo iz Poljske.
• Pionir biografske metode ili metode životnih pripovijesti. Tvrdio
da ju je otkrio slučajno. Jednog kišnog dana dok je šetao u
blizini svoje kuće, zastao je da izbjegne vrećicu sa smećem
bačenu s prozora. Vrećica se raspala i iz nje je pred njegove
noge ispalo dugo pismo. Uzeo ga je i otkrio da ga je na
poljskom napisala djevojka koja je pohađala neki stručni tečaj
u bolnici i pisala ocu o prilikama. Shvatio je koliko su korisna
takva pisma. Uporabio 754.
15
Anketa
• Najraširenija metoda prikupljanja podataka, odgovori
ispitanika na pisano formulirana pitanja, zahvaćanje velikog
broja ispitanika Ograničenja: a) vrlo usko “znanje”, b)
“prosječno” mišljenje, c) trenutno mišljenje; d)
nepouzdanost odgovora (pogrešno shvaćanje pitanja ili
neiskreni odgovori - nepopularni)
• Reprezentativni uzorak – dio populacije koji sadrži njezina
bitna obilježja, a dobiva se slučajnim odabirom (svaka
jedinica ima jednaku šansu da bude izabrana u uzorak).
Pogreške u sastavljanju uzorka – nereprezentativnost
• TV ankete, slučajna ulična ispitivanja
16
Literary Digest i Gallup
• Slučaj američkih predsjedničkih izbora iz 1936: demokrat F.D.
Roosevelt i republikanac Al Landon
• Časopis Literary Digest na temelju uzorka od 2,4 milijuna
ispitanika predvidio pobjedu Landona s 55%, a Rooseveltu
41% (pobijedio Roosevelt s 60%). U čemu je bio problem.
Prvo, poslao je 10 milijuna upitnika i dobio 2,4 milijuna
odgovora. Drugo, izvor za formiranje „uzorka” bio je popis
vlasnika automobila i telefona (telefone imalo 40%
Amerikanaca, a aute 55% kućanstava; bogati i povlašteni).
Treće, anketiranje obavljeno poštom (“glave obitelji”,
muškarci, obrazovaniji, stariji)
• G. Gallup osnovao 1935. Američki institut za ispitivanje javnog
mnijenja. Njegov uzorak 1936. imao 5000 ispitanika,
sastavljen da reprezentira sve kategorije birača (klase, rase i
regije, dob, spol i dr.). U doba velike krize milijuni birača nisu
imali ni telefon ni auto; Digestovo ispitivanje promašilo,
17
Rooseveltova politika privukla siromašne Amerikance.
Komparativno-povijesna metoda
• Analiza dokumenata – zaštitni znak povijesne znanosti
(historiografije); čitaju se tekstovi, dokumenti, knjige i dovode u vezu s
kontekstom te se konstruira povijesna priča. Komparativno-povijesna
metoda drukčija od historiografije, jer ne samo opisuje (priča) nego se
paralelno analizira više slučajeva i donose teorijski zaključci o
uzrocima i obrascima koji se javljaju u povijesnom događanju
• “Protestantska etika i duh kapitalizma” – osnovni materijal tekstovi
protestantskih teologa, otkrivanje dominantnih vrijednosti i njihovo
dovođenje u vezu s ljudskim djelovanjem i institucionalnim
promjenama koje proizlaze iz tog djelovanja. Protestantizam nije
jedini ali je glavni uzrok nastanka kapitalizma. Tamo gdje ga nije bilo
(ili neke druge religije s istim glavnim vrijednostima), kapitalizam nije
spontano nastao. Promjena vrijednosti – nastanak protestantizma,
prethodila je institucionalnoj promjeni – nastanak kapitalizma.
18
Analiza sadržaja
• Posebna tehnika analize postojećih materijala u kojoj se sociolog
usmjerava na analizu simboličkog sadržaja komunikacije.
Osnovna je ideja da se ukupni sadržaj komunikacije (npr. sve
riječi u novinskim tekstovima) reduciraju na skup kategorija koje
izražavaju osnovnu strukturu komunikacije. Takva analiza može
tražiti obrasce koji se ponavljaju ili tretman pojedine teme. Može
se tražiti javlja li se neki izraz češće u dokumentu neke političke
stranke ili se može tražiti način na koji se prikazuju muške i
ženske uloge u televizijskim programima te na temelju toga
zaključivati o muško-ženskim ulogama u različitim vremenskim
razdobljima.
• U istraživanju kako se tretira “žensko pitanje” u Hrvatskom
saboru radila se analiza sadržaja rasprava o zakonima,
19
programima i izvješćima.
Postoji li “najbolja metoda”?
• Svaka metoda ima prednosti i nedostataka. Na primjer,
kritike površnosti ankete dovele su do razvoja tehnike fokus
grupe – male grupe s kojima se može voditi intenzivniji i
dublji razgovor nego u pismenoj anketi. Sastavljaju se da su
zastupljeni svi tipovi ili osobine populacije koju želimo
ispitati (starost, spol, obrazovanje, zanimanje) ili
selekcioniranje skupina prema određenim osobinama i
ispitivanje njihovih stavova prema nekom problemu ili
rješenju. Taj drugi način čest u političkim kampanjama kako
bi političari znali stavove različitih populacija i prilagodili
svoje kampanje svim ili što većem broju grupa.
20