Transcript Max Weber \(1\) [178,5 KiB]

Max Weber
1864-1920
• Sociologija označava znanost koja ima cilj razumjeti i
protumačiti ljudsko djelovanje i na taj način uzročno
objasniti njegov tok i njegove posljedice
• Razumijevanje pretpostavlja istovjetnost subjekta i
objekta saznanja- ono se sastoji u otkrivanju stvarnih
psihičkih doživljaja, to jest unutrašnjih motiva koji
predstavljaju smisaoni osnov ljudskog djelovanja.
• To možemo upotebiti samo u odnosu na ljudsko
ponašanje jer nema “razumijevanja” nego samo
objašnjenja prirodnih fenomena.
• Pod djelovanjem se podrazumijeva samo ono uz koje
se vezuje neko subjektivno značenje
• Osnovni tipovi djelovanja
• Ciljno-racionalno: tako djeluje onaj koji bira
najefikasnija sredstva za ostvarenje svojih ciljeva, ali
vodi računa i drugim svojim ciljevima, tj. razmatra
troškove koje mora podnjeti u konkretnom djelovanju.
• Vrijednosno-racionalno djeluje onaj koji vjeruje u
apsolutnu vrijednost nekog odredjenog oblika
ponašanja i teži ostvarenju cilja radi njega samog i bez
obzira na uspjeh.
• Afektivno djeluje onaj koji se povodi za svojim
strastima i duševnim raspoloženjima i smisao
djelovanja pronalazi u njemu samom a ne u postizanju
nekog cilja izvan njega.
• Tradicionalno djeluje onaj koji se slijepo drži
ustaljenih navika i bez obzira na promijenjene uslove
• Pogledi na svijet: tradicija i racionalnost
•
Osnovna Weberova kategorizacija društava je zasnovana na
tome kako ljudi shvaćaju i gledaju na svijet oko sebe.
• Ljudi u pred-industrijskim društvima su tradicionalni.
• Ljudi u modernim industrijskim društvima su racionalni.
• Pod tradicijom Weber podrazumijeva vjerovanja i sentimente
koji se prenose sa generaciju na generaciju . Dakle glavni ono
što rukovodi ljude u njihovom djelovanju je prošlost.
• Opravdanje za neko djelovanje leži u činjenici da je ono
prihvaćeno davno i “da se oduvijek tako radi”.
• Racionalnost rukovodi djelovanjem ljudi u modernim
društvima. To je kalkulativno djelovanje koje traži najefikasnije
načine da se postigne neki cilj.
• Sentimenti tu nemaju neku veliku ulogu niti tradicija. Djelovanje
nije ukotvljeno u prošlosti nego u sadašnjosti gdje se traži
najefikasniji način da se postigne neki cilj. Tradicija je samo
jedna informacija o tome kako se cilj prije postizao a odbacuje
se ako je neefikasna.
• Za Webera su industrijska revolucija i nastanak kapitalizma
dokaz o prevladavanju racionalnosti.
• On upotrebljava frazu racionalizacija društva kao oznaku za
historijsku promjenu gdje racionalnost zamjenjuje tradiciju kao
glavni način mišljenja i putokaz za djelovanje.
• On govori o tome kako su moderna društva raščarana jer
znanstveno razmišljanje i tehnološka promjena zamjenjuju
sentimentalnu vezanost za prošlost i mistiku religije.
• Tradicionalna društva oklijevaju u primjeni nove
tehnologije dok moderna društva zasnivaju svoj napredak
na stalnoj tehnološkoj inovaciji. Tehnologija nužno mijenja
stare oblike života i zamjenjuje ih novima.
• Osnovne karakteristike racionalne društvene organizacije.
• 1. Diferencijacija socijalnih institucija. U jednostavnim
društvima lovaca i sakupljača obitelj je centar svih aktivnosti.
• Postepeno se stvaraju institucije koje uzimaju aktivnosti i obitelji
i smještaju ih u posebnu institucionalnu sferu.
• U modernim društvima ekonomska funkcija, religija, liječenje,
briga o starijima, ratovanje odvojeno je od obitelji.
• To je racionalniji i efikasniji način zadovoljavanja ljudskih
potreba.
• 2. Velike organizacije. Velike organizacije od države, katoličke
crkve, multinacionalnih korporacija postaju efikasni način
organiziranja života i zadovoljavanja ljudskih potreba.
• 3.Specijalizacija. Za razliku od tradicionalnih društava gdje
svaki pojedinac radi sve poslove moderno društvo
karakterizirano je detaljnom podjelom rada koje povećava
efikasnost.
• 4. Lična disciplina. Moderno društvo stavlja naglasak na
samodisciplinu- marljivost, samokontrolu, priležnost na poslu,
pouzdanost. Za rane Kalviniste disciplina j bila srž njihovog
religioznog vjerovanja. Iako su religiozni korijeni samodiscipline potisnuti oni su ušli u kulturu svakodnevnog života.
• 5. Svijest o vremenu. U tradicionalnim društvima vrijeme se
mjeri prema suncu i godišnjim dobima. Moderni ljudi djeluju
prema satima i minutama.
• Prvi satovi pojavljuju se u Evropskim gradovima od prilike prije
500 godina, u vrijeme početka ekspanzije trgovine.
• “Vrijeme je novac” (Benjamin Franklin) je moderna fraza.
• 6. Tehnička kompetencija. U tradicionalnim društvima ljudi se
ocjenjuju prema tome tko su u sistemima srodstva, plemenskoj
pripadnosti, pripadanju plemstvu.
• Moderna racionalnost navodi na ocjenjivanje ljudi prema tome
što su- prema njihovim znanjima, kvalifikacijama,
sposobnostima.
• 7. Impersonalnost. Kompetentnost ima prednost nad bliskim
odnosima. Nepotizam postaje nešto negativno.
• Veliki dio ljudskih interakcija su usmjerene na obavljanje
zadatka a nisu dio prijateljskih odnosa.
• Posljedica racionalizacije su birokratizacija i otuđenje.
• Weber također smatra da je alijenacija bitna karakteristika
modernog društva. Ali dok Marx uzroke vidi u ekonomskoj
nejednakosti Weber smatra da je to posljedica
BIROKRATIZACIJE I BESKONAČNIH PAVILA I REGULACIJA.
• To je također posljedica razmrvljenog rada u velikim
organizacijama. “Čovjek je samo mali šarafić u velikim
mašinama”
• Težnja za dominacijom u najopćenitijem smislu je
najvažniji element socijalne akcije.
• Analiza socijalne akcije najčešće otkriva strukture
dominacije koje joj stoje u pozadini. Na taj način
Weber je jedan od “osnivača” konfliktne sociologije i
sociološke analize moći.
• Nasilje, prisila, su bitna komponenta Weberove
sociologije na isti način kao sto je moralna integracija
bitna za Durkheima.
• Moć stupanj vjerovatnoće da će se u nekom
društvenom odnosu nametnuti vlastita volja.
• Vlast vjerovatnoća da će odredjena lica poslušati
zapovjest odredjenog sadržaja.
• Moć je činjenica društvenog odnosa a vlast je odnos
utvrdjen normativnim poretkom. (Vlast je
institucionalizirana moć)
• BIROKRACIJA KAO OBLIK RACIONALNOSTI.
• Birokracija je organizacioni model racionalno konstruiran za
efikasno ispunjavanje ciljeva.
• Koje su specifične karakteristike koje omogućavaju
organizacionu efikasnost.
• Osnovni elementi:
• 1. Specijalizacija. (Strogo određene nadležnosti). Svatko u
birokratskoj organizaciji ima jasno definirane zadatke.
• 2. Hijerarhijski poredak. Birokracija znači vertikalnu
organizaciju ureda. Svaka osoba je nadgledana “odozgo” i
nadgleda one “dolje”.
• Sa malo ljudi na vrhu i većim brojem ljudi na dnu birokracija ima
oblik piramide.
• Ljudi se imenuju na svoja mjesta. Postoji stroga odvojenost
posla od privatnog života,
• 3. Pravila. Birokracija funkcionira na temelju pravila. U
idealnom smislu djelovanje birokracije je predvidivo na temelju
pravila.
• 4. Stručnost. Birokrati su obrazovani za obavljanje svojih
funkcija. Regrutacija se vrši na temelju jasno definiranih kriterija
i napredovanje se vrši isto tako na temelju jasno definiranih
kriterija.
• Birokratska pravila su suprotnost nepotizmu i familijarizmu koji
prevladava u tradicionalnim društvima.
• Rad je poziv. To je posao u kojem se stvara karijera.
• 5. Impersonalnost . (Neosobnost) Birokratsko djelovanje je
zasnovano na pravilima a ne na subjektivni osjećajima
birokrata i klijenti su svi tretirani jednako u skladu sa tim
pravilima.
• 6. Formalna pisana pravila. (Akti) Birokratsko djelovanje
zasniva se na pisanim pravilima. Suština birokracije nisu ljudi
nego papiri.
• PROCES RACIONALIZACIJE PRAVA
• Pravo se diferencira od morala, etike, religije i postaje posebni
instrumentalni sistem regulacije.
• Dimenzije:
• 1. Sekularizacija. Pravo ne proizlazi više iz religije nego je
rezultata racionalne volje zakonodavca i izraz demokratske
volje.
• 2. Generalizacija. Pravo se sastoji od načela koja se onda
primjenjuju na svaki pojedini slučaj. Definiraju se situacije i
pravila ponašanja koja se moraju poštivati pod prijetnjom
primjene sile.
• 3. Tipizacija. Pravo se sastoji od primjene istih pravila uistim
situacijama bez izuzetka.
• 4. Sistematizacija. Stvaranje jedinstvenog i unutar sebe
koherentnog pravnog poretka.
• 5. Formalizam. Rutinizacija postupka Na primjer samo
određeni način prikupljanja dokaza je dopušten.
• 6. Profesionalizacija. Samo profesionalci se bave pravom.
• 7. Pozitivizacija prava. Mogućnost da se pravo stvara i mijenja
odlukom zakonodavnog (ili nadležnog ) tijela. Pravo dakle nije
više zasnovano na tradiciji, proročkoj objavi, Božjoj volji,
subjektivnoj volji vladara nego na akciji ovlaštenog tijela koje
pravo mijenja strogo se držeći procedure.
• Vlast ima institucionalnu podlogu- ona je odnos
medju društvenim položajima a ne izmedju
ličnosti.
• Za razliku od moći koja je difuzna vlast se kreće
u strogo definiranim ganicama.
• U krajnjoj liniji vlast se oslanja na prinudu bez
obzira na stupanj suglasnosti koji postoji medju
članovima društvene organizacije.
• Tipovi legitimne vlasti
• I vladari i oni koji se pokoravaju opravdavaju
(legitimiraju) vlast raznim unutarnjim razlozima.
• Osnovni čisti oblici legitimne vlasti
• Zakonska vlast- ona se zasniva na propisima,
zakonima. Birokratska vlast je čisti oblik. Onaj koji se
pokorava ne pokorava se ličnosti nego pravilima a
onaj koji je na vlasti ograničen je pravilima.
• Tradicionalna vlast – ona se zasniva na vjeri u
vječitost i svetost datog poretka. Sadržaj zapovijedi i
sve ostale zasnovano je na tradicionalnim normama.
• Karizmatska vlast – ona se zasniva na povjerenju o
karakteristike vodje. Javlja se obično u periodima
krize.
• Jedna od bitnih činjenica ljudske historije je da
rezultat akcije, posebno političkih akcija, rijetko
korespondira željama i originalnim namjerama samih
aktera.
• To Weber naziva analizom nenamjeravanih
posljedica djelovanja
•
•
•
•
•
Kapitalizam
Osnovna karakteristika je orijentacija na profit (dobit)
Osnovne pretpostavke kapitalizma:
1) postojanje slobodnog tržista
2) klasa slobodnih radnika odvojenih od sredstava za
proizvodnju
• Komponente kapitalizma:
• A) organiziranje privredne djelatnosti a bazi stroge
podjele rada
• B) točnim vodjenjem poslovnih knjiga
• C)stalno ulaganje kapitala u nove poslove
• Moderni kapitalizam dio je ukupnog procesa
racionalizacije čije su bitne komponente poduzeće i
računovodstvo.
• Oba procesa bitno su vezana uz birokracijubirokracija koja odražava bitni trend karakteristican za
moderno društvo: racionalizacija ljudskog djelovanja
stvara sistematiziranu i hijerarhiziranu podjelu rada.
• Tradicionalizam i ekonomski racionalizam
• U osnovi kapitalizma je kapitalistički duh (specifični
pogled na svijet) i specifična ekonomska etika.
• Kapitalistički duh se suprostavlja tradicionalizmu
(prema tome taj duh ne može biti izjednačen sa
ljudskom prirodom –kontra Adama Smitha)
• Taj pogled na svijet karakterizira:
• Pozitivni stav prema sticanju dobiti, povećanju
materijalnog bogatstva- nasuprot tradicionalizma koji
tu djelatnost smatra sramotom ili nužnim zlom.
• Težnja za sticanjem je neograničena , nema mjerila
kada su potrebe zadovoljene
• Kapitalistička etika sankcionira samo pošten i
discipliniran napor za postizanje bogatstva a osudjuje
beskrupulozno bogaćenje.
• Od čovjeka se traži da marljivo radi ne prvenstveno
zbog užitka u stečenom nego zbog zadovoljstva u
radu.
• Uvijek je bilo vrijednih i marljivih pojedinaca – ali u
modernom kapitalizmu oni su standard
•
•
Protestantska etika i duh kapitalizma
Nastanak kapitalizma je nenamjeravana
posljedica religijske promjene.
Kulturne vrijednosti tradicionalnog društva su
uništene protestantizmom (posebno
kalvinizmom).
Put prema kapitalizmu razumijemo kroz analizu
promjene vrijednosnih orijentacija
• Osnovni ciljevi “Protestantske etike i duha kapitalizma”
• 1) Da se pobije Marksističke analiza koje dominiraju na
prijelazu 19-og u 2o-to stoljeće
• 2) Razumjeti zašto je kultura kapitalizma nastala na Zapadu
• 3) Demonstrirati kako vrijednosti i druge ideje i vjerovanja
utječu na socijalnu akciju, prvenstveno kroz usmjeravanje
ljudskih interesa u određenom smjeru
• Glavno pitanje zašto se industrijalizacija inicijalno desila na
Zapadu a ne u drugim dijelovima svijeta ?
• Idealni tip duha kapitalizma
• Rad se vrednuje po sebi
• Weber je fasciniran da je dužnost poziva (ili zanimanja) glavna
karakteristika kapitalističke etike, ili kulture kapitalizma.
• U kapitalističkom društvu stjecanje, trgovina i profit nisu samo
indikator uspjeha u poslu nego indikator vrline
• Ugrađeno u pravednu težnju za ekonomskim profitom je
vjerovanje da neposredna sreća i zadovoljstvo trebaju biti
“preskočeni” u korist budućeg zadovoljstva
• Razlika modernog i pred-modernog kapitalizma
• Aktivnosti pustolovnog kapitaliste rijetko nailaze na društveno
odobravanje i ne otjelovljuju dominirajuće koncepcije o etičkom
i primjerenom ponašanju.
Najveća prepreka nastanku kulture kapitalizma – snaga
inercije tradicionalnih vrijednosti (tradicionalistički model
djelovanja)
• Religija a ne znanost je glavni način verificiranja znanja
• Birokracije sastavljene od tehničkih eksperata ne postoje
• Ljudi djeluju prvenstveno kao pripadnici religijske ili etničke
grupe a ne kao akteri na tržištu (komercijalne aktivnosti a i
svakodnevni život je pod utjecajem statusa a ne klase i
klasnog interesa.
• Ne postoji pravna jednakost
• Opća ekonomska historija
• (Glavni faktori, koji su uzeti zajedno, uvjetovali razvoj
kapitalizma u Zapadnoj Evropi a ne negdje drugdje)
• 1) Proces industrijalizacije kroz koji se mišićna snaga
zamjenjuje novim oblicima energije
• 2) nastanak slobodne radne snage koja treba prodavati svoj rad
da bi preživjela “moraju postojati ljudi ne samo koji su pravno u
mogućnosti prodavati svoj rad na tržištu nego koji su na to
ekonomski prinuđeni
• 3) povećana upotreba racionalnog računovodstva u poslovnim
poduhvatima
• 4) Rast slobodnog tržišta neometanog iracionalnim
restrikcijama
• 5) Postepeno razvijanje predvidivg i racionalnog prava
• 6) Povećana komercijalizacija ekonomskog života korištenjem
dionica i ostalih papirnih instrumenata
• 7) Nastanak kapitalističkog duha
• Kapitalizam kao nenamjeravana posljedica religiozne promjene
• Vrijednosti tradicionalnog društva bivaju uništene narastanjem
puritanizma i ostalih protestantskih sekti makar to nije bila
namjera onih koji su prihvatili reformiranu religiju i to se nije
moglo unaprijed predvidjeti.
Odnos Puritanizam-Kapitalizam
Tri glavna diktuma koji direktno proizlaze iz puritanske teologije su
u doveli (na dugi rok) do utilitarne (i relativno ne-religiozne )
kulture kapitalizma
1) Bog zahtjeva racionalno djelovanje u obavljanju poziva
Nema relaksacije, nema opuštanja jer rad je upražnjavanje
asketskih vrijednosti, i racionalno, metodično ponašanje u
obavljanju poziva uzima se kao znak milosti
Puritanci traćenje vremena smatraju prvim smrtnim grijehom jer
“svaki sat izgubljen za rad je sat izgubljen za rad za slavu
Boga”
2) Uživanje o aspektima života koji nemaju religijsku vrijednost je
zabranjeno
Trebamo se usmjeriti na praktične probleme i trebamo ih
racionalno rješavati- uživanje u književnosti, kazalištu i svim
ostalim slobodni aktivnostima je irelevantno a može i graničiti
sa praznovjerjem
3) Ljudi imaju obavezu koristiti vlastite sposobnosti za aktivnosti
koje donose društvenu korist i koje slabe Boga
Bogaćenje koje je samo sebi svrha je grješno jer vodi
beskorisnom užitku, ljenčarenju i “izazovima putenosti”
• Weberov argument: akumulacija kapitala i nastanak moderne
buržoazije su posljedica činjenice da su čitave zajednice
počele gajiti vrijednosti kao prilježan rad, ograničenje uživanja i
potrošnje, i štedljiva upotreba novca.
• S vremenom puritanski ideali su izblijedili pod sekularizirajućim
utjecajem bogatstva – religijski korijeni duha kapitalizma su
izumrli
Glavni fokus je na kalvinizmu (manje na pietizmu, metodizmu i
baptizmu)
Glavne posljedice za one koji su prihvatili ta vjerovanja
1) Kalvinistička doktrina predestinacije: Bog je iz nama
nepoznatih razloga podijelio ljude na one spažene i proklete.
Problem je za pojedinca da sazna kojoj grupi pripada.
2) Pošto ljudi ne mogu biti sigurni kojoj grupi pripadaju, pa
spasenje ne može biti garantirano ( u katolicizmu to čine
sakramenti koje daje svećenik, ili mističnim jedinstvom s
Bogom kao u Luteranizmu)- neizbježno je unutarnje osjećanje
osamljenosti i izolacije
• 3) Iako je nemoguće promijeniti vlastiti status (spašenog ili
osuđenog), ljudi počinju tražiti znakove koji im pokazuju da su
među izabranima
• Dva su znaka
• A) vjera- svatko ima dužnost smatrati se izabranim i boriti se
izazovima i sumnjama iza kojih stoji vrag
• B) intenzivna svjetovna aktivnost- ona omogućava
samopouzdanje da bi olakšali sumnju.
• 4) Od svih vjernika se očekuje da žive asketski i da ne budu
zavedeni iracionalnim emocijama, praznovjerjima i tjelesnim
strastima
• Svatko treba racionalno planirati vlastiti život u skladu sa
Božjom voljom
• Weber: Religija u Kini (1913)
• Pozitivni elementi koji su mogli dovesti do kapitalizma u Kini
• 1) Razvijena unutrašnja i vanjska trgovina
• 2) Zahvaljujući 1200 godina postojanja kompetitivnih ispita na
nacionalnoj razini postojala je za srednjovjekovna društva
neobična jednakost šansi u procesu postizanja statusa
• 3) društvo je bilo općenito stabilno i miroljubivo
• 4) Postojao je veći broj većih urbanih centara i geografska
mobilnost je bila uobičajena
• 5) Bilo je relativno malo formalnih restrikcija ekonomskih
aktivnosti
• 6) Postojao je niz tehnoloških inovacija koje su Kinu činile
naprednijom od Evrope: barut, astronomija, štampanje knjiga
• Faktori koji su sprečavali razvoj kapitalizma u Kini
• 1) Pošto je postojalo obilje metala, posebno srebra, nikada se
nije razvio primjereni monetarni sistem (papirni novac)
• 2) Zbog ranog ujedinjavanja i centralizacije Kineske imperije,
gradovi nisu nikada postali autonomne političke jedinice. To
sprečava razvitak lokalnih kapitalističkih poduzeća.
• 3) Kina je bila karakterizirana primjenom “substantivnim etičkim
pravom” a ne racionalnim i predvidljivim pravnim procedurama.
• Pravne odluke su se zasnivale na specifičnim karakteristikama
pojedinaca i svetim tradicijama a ne na primjeni općevažećih
standarda.
• 4) Kineska birokracija je sastavljena od osoba sa “klasičnim”
obrazovanjem a ne stručnjacima za pojedina područja.
• Testiralo se poznavanje književnosti i da li kandidat posjeduje
rezoniranje adekvatno ka kulturnu(profinjenu) osobu
• 5) Konfučijanizam nije bio primjeren za razvitak orijentalne
forme kapitalizma.
• Konfučijanizam nema koncept grijeha, nego samo greške koja
proizlazi iz neadekvatnog obrazovanja
• Nema metafizike prema tome ljudi nisu preokupirani porijeklom
svijeta ili mogućnošću životom poslije smrti pa prema tome i
nepostojanje tenzije između svetog i sekularnog prava.