Transcript Najčešće psihičke smetnje kod djece i adolescenata Kako ih prepoznati i što poduzeti?

Najčešće psihičke smetnje
kod djece i adolescenata
Kako ih prepoznati i što poduzeti?
• 20-25% djece i adolescenata ima psihičke smetnje
(inozemni podatci)
• 15% ima psihičke poremećaje
• Samo jedno od petero djece dobije pravovremenu i
adekvatnu pomoć
Psihičke smetnje kod djece
-statistike-
• Nedovoljno dobro prepoznavanje psihičkih smetnji kod
djece od strane odraslih osoba.
• U pravilu češće dolaze djeca i adolescenti s manifestnim
poremećajima koji smetaju okolini.
• Iz tog razloga veliki broj poremećaja ostaje neotkriven.
Zašto ostala djeca ne
dobivaju pomoć?
•
•
•
•
Djeca imaju manji repertoar ponašanja nego odrasli
Oskudno verbaliziraju emocionalna stanja
Emocije su promjenjive
Dinamičan razvoj- određena ponašanja su očekivana u
određenoj dobi- razvojne norme
• Ponašanja su ovisna o socijalnom kontekstu
Neke smetnje je teže
prepoznati jer:
• Uočljive su eksternalizirane poteškoće, no internalizirane
poteškoće su češće ali teže budu otkrivene.
• Neotkriveni dječji poremećaji mogu dovesti do trajnih
posljedica za pojedinca, obitelj i društvo jer ometaju
psihosocijalni razvoj (mogu utjecati na pojavu strukturiranog
psihičkog oboljenja u zrelijoj dobi).
• Poremećaji odraslih većinom imaju korijene u dječjim
poremećajima koji nisu pravovremeno dijagnosticirani.
•
Biopsihosocijalni model
• Dijagnostičko stablo uvijek je multifokalno, tj. mora
sagledavati više različitih izvora pojedinca.
• Umirenje i uznemirenje može krenuti iz svakog sustava i
djelovati će na sve sustave.
• U adolescenciji i kod djece tek sazrijevaju biološki i psihološki
sustav te veliku važnost predstavlja socijalni sustav. Mnogo
više nego kod odrasle osobe.
• Funkcija je bilo koja aktivnost organizma (percepcija,
afektivnost...) koja dovodi do očuvanja života pojedinca i
vrste.
• Genetski je programirano i u vezi s kontekstom.
• Poremećaj hranjenje, sna, afektivnosti..
• Manjak balansa dovodi do disharmonije koji otežava i
razvoj osobnosti. Svaka funkcija predstavlja jednu
evoluciju povezanu s dobi i u svakoj evaluaciji vremenski
faktor je bitan obzirom na nivo razvoja i obzirom na
kontest.
Funkcija
• U procesu razvoja svake funkcije vidljive su promjene koje
čine normalan razvoj i koje nemaju patološki značaj;
• npr. noćna buđenja (2 i 4 godina)
• Svaka funkcija ima organsku bazu, tako svaka organska
promjena utječe na razvoj i somatski integritet.
• Smetnje djece i adolescenata ne mogu i ne smiju se
kvalificirati samo prema tim kliničkim manifestacijama.
Moraju se nužno sagledati kroz dimenziju razvoja tako da
burne manifestacije imaju manje patološko značenje.
• Nekada je u tom razdoblju teško razlikovati normalno od
patološkog.
• Suradnja je neophodna!!!!
•
•
•
•
ANKSIOZNOST
DEPRESIVNOST
POREMEĆAJI PONAŠANJA
TEŠKOĆE UČENJA
NAJČEŠĆI PROBLEMI KOD
DJECE
•
•
•
•
•
Depresivno i zločesto dijete
Depresivno i lijeno dijete
Depresivno i hiperaktivno dijete
Hiperaktivno i živahno dijete
Hiperaktivno i zločesto dijete
TEŠKO JE RAZLIKOVATI
•
•
•
•
Smetnje su vidljive u promjeni ponašanja
Roditelji postaju zabrinuti
Nastavnici opažaju promjene ili neadekvatna ponašanja
Napravljena dijagnostika
Kako prepoznati dijete sa
smetnjama?
↙
tuga
DEPRESIJA
↓
↘
somatizacija
agresivnost
AGRESIVNOST
↙
↓
↘
poremećaji
ponašanja
depresija
adhd
Pozitivni učinci rada(terapije):
Faktori izvan terapije 40%
Placebo efekt 15%
Utjecaj specifičnih terapijskih odnosa 15%
Terapijski odnos 30%
Što dalje?
Kognitivno - bihevioralna
terapija
Ima svrhu prikupiti potrebne podatke o klijentu:
1. KRATAK OPIS PROBLEMA
2.
RAZVOJ PROBLEMA- percipitanti,
tijek, predisponirajući faktori
3.
4.
vremenski
SAŽIMANJE
DETALJAN OPIS PROBLEM PONAŠANJA
Ponašajni, kognitivni , afektivni, fiziološki
(što?, kada?, gdje?, koliko često?, s kim?, koliko
uznemirujuće)
Intervju po kognitivno
bihevioralnoj terapiji
5. KONTEKST I MODULIRAJUĆE VARIJABLE
Situacione, ponašajne, kognitivne, afektivne, interpersonalne i
fiziološke
6. PODRŽAVAJUĆE OKOLNOSTI
Situacione, ponašajne, kognitivne, afektivne, interpersonalne i
fizziološke
7.IZBJEGAVANJA
8.SUOČAVANJA
9.PSIHIJATRIJSKA I DR.DOKUMENTACIJA
10.RANIJI TRETMANI
11. VJEROVANJA, MISLI I PRETPOSTAVKE O
PROBLEMU
12. RASPOLOŽENJA
13. PSIHOSOCIJALNE SITUACIJE
-obitelj, seksualne relacije, stanovanje, zaposlenje,
škola, fakultet, socijalne relacije, hobiji, aktivnosti,
interesi- sposobnosti i prednosti klijenta.
• Obavezno napraviti kod djece
• Identifikacija svih uvjeta koji prethode ponašanju,
pogoduju ponašanje i održavaju neko ponašanje
(npr.funkcija plakanje je suosjećanje)
A—B—C model
A- UZROK
( NAPETOST)
B- KOJA MU JE FUNKCIJA? (ČUPANJE KOSE)
C- KAKO SE ODRŽAVA?
(OLAKŠANJE)
Funkcionalna analiza
ponašanja
KONCEPTUALIZACIJA SLUČAJA
PODATCI IZ DJETINJSTVA
↓
BAZIČNA VJEROVANJA
(centralno vjerovanje o sebi)
↓
VJEROVANJA
(Pravila, Kako se treba ponašati?
Kako bi se trebali ponašati prema meni?)
↙
↓
↘
situacija 1
situacija 2
situacija3
• AKO POSUMNJATE NA PATOLOGIJU UPUTITE
DIJETE KLINIČKOM PSIHOLOGU NA OBRADU,
ALI DO TADA MORAMO POKUŠATI
ORGANIZIRATI NEKI OBLIK POMOĆI
• UVIJEK TREBA:
• Normalizirati situaciju
• Umiriti dijete, roditelje i nastavnike
• Hrabriti i hvaliti dijete
Cilj
•
•
•
•
•
•
KONKRETAN I JASAN
MJERLJIV
REALAN
FORMULIRAN U POZITIVNIM TERMINIMA
PREDSTAVLJATI CILJ ZA KLIJENTA
U SKLADU SA STAJALIŠTIMA I VRIJEDNOSTIMA
KLIJENTA
• OSTVARIV U RAZUMNOM ROKU
CILJ TREBA BITI:
• ZAPOČETI S PROBLEMOM KOJI JE BIO RAZLOG
DOLASKA
• ZAPOČETI S PROBLEMOM KOJI JE ZA KLIJENTA
PRIMARAN I KOJEG SE NAJVIŠE ŽELI RIJEŠITI
• ZAPOČETI S PROBLEMOM KOJI ĆE SE NAJLAKŠE
RIJEŠITI SA NAJMANJE NAPORA
• ZAPOČETI S PROBLEMOM KOJI JE PREDUVIJET DA
SE RIJEŠE I OSTALI PROBLEMI
IZBOR CILJEVA
• Roditeljima nikada ne govoriti što su sve pogriješili
• Pokazati razumijevanje (Ja razumijem vašu uznemirenost,
ali idemo pokušati na ovaj način.)
• Rasplitati situaciju, ne sužavati je
• Ne smije se prihvatiti krivo vjerovanje roditelja (da hoće
učiti bio bi on puno bolji)
• Ne prihvaćati nikada stav roditelja da se dijete treba
kompletno promijeniti
• Podsjetiti da je djetetov razvoj u vremenu
Savjetovanje roditelja
Pravila za rad s roditeljima?
• Poticati roditelja da prati napretke ili promjene kod
djeteta (planovi motrenja)
• Koristiti metafore posebno iz zdravlja (Da li bi dijete s
problemom noge natjeravali da trči maraton?)
• Poticati na funkcionalnije oblike motiviranja (Od tebe
nikada neće biti ništa na taj način-NE!!
• Ne raditi negativne predikcije (U budućnosti vaše dijete
može imati određene probleme-NE!!
• Psihoedukacija- educirati o problematici i učiti roditelje
da budu koterapeuti
Savjeti za rad s
roditeljima
U radu s djecom ne gledamo samo
puzzle, već i onoga tko slaže te iste
puzzle.
• Učenik, 15 g. pohađa 2. razred srednje škole.
• Uredan rani psihomotorni razvoj. Uredna obiteljska situacija.
Mlađe dijete u obitelji. San i apetit uredni.
• Dolazi jer ima problema s koncentracijom i učenjem. Misli da
ima disleksiju i želi također logopedski tretman.U prvom
srednje postiže odličan uspjeh 4.7. Kaže da nema dobru
memoriju. Dolazi u pratnji oca.
• Prvi problem nastaje u prvom razredu srednje škole kada ima
jednu depresivnu epizodu. Tada odlazi kod psihologa ali nakon
nekoliko puta nije zadovoljan tretmanima pa odustaje(bez
nalaza).
Slučaj 1.
Ponašanje
• Psihomotorni nemir
• Zanemaruje ugodne aktivnosti
• Socijalno se povlači
• Usporen govor
• Bezizražajno lice
Emocionalni simptomi:
• Razdražljiv samo kod kuće
• Nagla ljutnja kada osjeti neuspjeh
• Osjećaj ispraznosti globalno
Kognitivni simptomi:
• Nisko samopoštovanje
• Gubitak interesa
• Teškoće u koncentraciji
• Samo jednom suicidalna misao---UVIJEK PITATI!!!
PODRŽAVAJUĆE OKOLNOSTI
• Izbjegava sve situacije koje bi mu mogle činiti
zadovoljstvo. Za sport kaže da je smotan, za druženje ga
nije toliko briga. Komunikacju s ocem i majkom
izbjegava, te im govori da oni ionako ništa ne razumiju.
Sestra je jako dobra na fakultetu što ga dodatno uzrujava.
Nema nikakve hobije, samo želju da se iskaže u
akademskom uspjehu. Majka kaže da on želi biti
znanstvenik kada naraste. Jedino što radi igra igricu na
internetu. Ljuti se kada ništa ne uspjeva i tamo isto ne
vidi uspjeh.
Napravljena intervencija:
•Dijagnostika kod logopeda
•Psihoedukacija o depresivnosti
•Određenje ciljeva zajedno s klijentom
•Planiranje tjelesne aktivnosti
•Samomotrenje
•Rad na strategijama učenja
•Rad na kognicijama
•Plan i program dana i učenja i uvođenje ugodnih
aktivnosti
•Trening samonagrađivanja
•Relaksacijske tehnike
KONCEPTUALIZACIJA
BAZIČNO VJEROVANJE
Glup sam, manje vrijedan
PRAVILO
Moram u svemu biti dobar.
PONAŠANJA KOJA POMAŽU DA SE SUOČI S
VJEROVANJIMA
Ne odlazim na aktivnosti, ne javljam se na satu iako znam
odgovor. Ne sudjelujem u raspravama kod kuće, u školi, ne
izlažem se sportu.
Situacija 1
Nezadovoljan
uspjehom u školi
Situacija 2
U razredu ne dižem ruku
iako znam odgovor
AUTOMATSKA
MISAO
Puno učim nemam
dobre rezultate
Ne mogu ovo naučiti
ZNAČENJE A.M.
Glup sam
EMOCIJE
Stres 7/10
PONAŠANJE
Pokušavam učiti ali mi
ne ide
Idem na internet na
igricu
Što ako pogriješim,
smijat će mi se osramotit
ću se
Situacija 3
Igrao sam igricu na
kompu on line. Imam
malo bodova, drugi
imaju više.
Neuspjeh u svemu
Sad sam loš i u ovome
Ne mogu ja uspjeti u
ničemu.
Svi su pametniji od mene
Ja sam ništa
Tuga 8/10
Ljutnja 20/10
Mučim uvijek iako znam
odgovor
Ljutim se i povlačim u
sebe
• Dječak 8 godina
• Dg. ADHD
Slučaj 2.