Transcript Afektivne-respiratorne

Afektivne
respiratorne krize
Izborni kolegij, Filozofski fakultet,
Zdravstvena zaštita predškolske djece
Uvod
• Drugi nazivi
– Afektivni respiratorni cerebralni napadi
– Histerični napadi male djece
– U narodu poznatiji izraz: “zaceniti se”
Opis
• Stanje koje se događa na nesvjesnoj razini
– Na emocionalnoj bazi
• Dijete plače - izgubi zrak – poplavi – izgubi
svijest
– Nakon toga obično prestane grč mišića –
dijete prodiše – dolazi k svijesti
Simptomi
•
•
•
•
•
•
•
•
Snažan plač
Gubitak zraka – prestanak disanja
Cijanoza (plava boja usnica i lica)
Nesvjestica
Ponekad trzaji mišića
Mlohavost tijela
Kratkotrajne konvulzije (rjeđe)
Prestanak rada srca na par sekundi
Problem
• Dolazi do pozitivnog potkrepljenja
– Napadaji su potkrepljeni (roditeljskom)
srećom koja slijedi nakon završetka krize
• Krize se obično javljaju u prisustvu jednog
od roditelja
– Nesigurnijeg
Pojavnost
• Afektivne respiratorne krize javljaju se u 3
do 5% djece
– Obično se počnu javljati u djeteta starog oko 6
mjeseci, te prestaju do 5. godine
• Češće se javljaju u senzibilnije i emotivnije
djece, te u djece čiji roditelji imaju
pogrešne stavove u odgoju
• U starije djece – psihogeni (histerični)
napadi
Intervencija
• Individualan i istovjetan pristup
• Prekidanje napada u prvoj fazi
• Skretanje pažnje
– Neobičnim pokretima, glazbom, pljeskanjem..
• Ignoriranje
Važna napomena
• Nemojte pokazivati strah i nesigurnost
pred djetetom
• Nastupite samouvjereno
• Budite dosljedni
• U slučaju nesvjestice, dijete stavite u bočni
položaj
Još malo o afektivnim
respiratornim krizama....
•
•
•
•
•
•
Afektivni respiratorni napadaji (ARN) česti su u dojenčadi i male djece
mogu se javiti od novorođenačke do predškolske dobi, u učestalosti od
4,6% u dojenačkoj dobi, a najveći broj napada počinje u dobi između 6 i
18 mjeseci (prema podacima Lombrosa i LermanaBreathholding spells
(cyanotic and pallid infantile syncope). Pediatrics 1967;39:565-81.)
tipični napadi traju 10-20 sekundi
dijete zaplače, nekoliko puta grčevito udahne i prestane disati tj.zadrži
dah u izdahu
javlja se cijanoza (plavkasta obojenost kože) različitog stupnja, rjeđe
bljedilo i bradikardije
ako napad traje duže od deset sekundi dijete ostane bez svijesti, a ako
smanjene razine kisika u stanicama traje duže može doći do izvijanja
trupa, grčeva i trzaja sličnih epileptičkom napadaju
nakon što dijete izgubi svijest, prestaje grč mišića koji je izazvao
apeneju i dijete prodiše te dolazi k svijesti
• u pedijatrijskim ordinacijama je to najčešće uz davanje injekcija,
a izvan nje događa se u različitim situacijama kada se dijete,
koje je obično afektivno preosjetljivo nađe frustriranim ili
pogođenim, bilo kakvim fizičkim ili psihičkim zbivanjem (bol,
strah, ljutnja, bijes...)
• afektivne respiratorne krize teške su za roditelje zbog straha da
dijete umire
• roditelji se uplaše takvih epizoda i popuštaju djetetu da ne bi
plakalo i da mu te krize ne bi naštetile
• zanimljivo je da se krize uobičajeno javljaju u prisutstvu jednog
od roditelja, najčešće majke
• napad se može prekinuti u prvoj fazi ako se djetetu odvuče
pažnja od plakanja bez udisaja
• to se može učiniti nekom neuobičajenom radnjom, riječima,
zvukom i sl.
• obzirom da uzbuđenje i emocije koje slijede nakon napada na
neki način pobuđuju ponavljanje prigodom slijedećeg plača,
roditelj se mora naučiti smireno reagirati i mora biti uvjeren da
se djetetu ništa ne može dogoditi u napadu
• ubrzo kada se pokažu rezultati uspješnog prekidanja napada,
smanjenje učestalosti i intenziteta, roditelji postaju potpuno
smireni, a odsustvo iskazanih emocija u kritičnim trenucima
ubrzo u potpunosti prekida pojavu novih napada
• SITUACIJE:
- promjena ritma života i reda u kući na koje je dijete naviklo
- oduzimanje ili uskraćivanje željenih predmeta, posebno ako se to
radi na brzinu ili grubo (dati u zamjenu nešto drugo)
- roditeljsko uplitanje u djetetovu igru
- visoka emocionalna tenzija među odraslim članovima obitelji, te
neusklađenost odgojnih stavova
- uskraćivanje ostvarivanja djetetovih planova (najaviti planove, a ne
postavljati zahtjeve kad je dijete već u aktivnosti)
ZAŠTO TAKO BURNI ISPADI?
• ispadi bijesa posljedica su unutarnje napetosti i emocionalne
labilnosti (nagle promjene raspoloženja) koje su bitna značajka u
predškolskoj dobi
• dijete sazrijeva, postaje svjesnije samog sebe, svojih novih
mogućnosti, svoje volje, svog “ja”, želi odlučivati i počinje jasno
izražavati svoje zahtjeve, neobuzdano je u želji da upozna svijet
• puno je energije s kojojm ponekad ne može izaći na kraj i to se
pretvori u ispade bijesa
• uči svjesno postavljati ciljeve i zalagati se za njih u čemu ga treba
podržati, ali ne mu dozvoliti da u ispadima u ponašanju postiže
svoje ciljeve
KAKO SPRIJEČITI ISPADE BIJESA?
SMANJIVANJEM NA NAJMANJU MJERU!
KAKO?
• održavanjem ujednačenog ritma jela, odmora i spavanja jer ih to
smiruje i na dulji rok stvara osjećaj sigurnosti
• uvažavanjem djetetove dobi, bez nerealnih očekivanja
• upućivanjem jasnih poruka koje će dijete razumijeti i provjeravanjem
je li nas dijete čulo i razumijelo
• osluškivanjem djeteta i njegovih potreba, suosjećanjem s djetetom
prije tješenja i objašnjavanja
• postavljanjem jasnih granica i dosljednošću
• ne zbunjivanjem djeteta suprotnim očekivanjima i zahtjevima
• dijete ne kažnjavati jer kazna samo izaziva nesigurnost
KADA ZAPOČNE...
•
•
•
•
•
•
•
•
•
treba se sjetiti da je ispad bijesa težak i za dijete koje je izbezumljeno i
preplavljeno osjećajima koje ne može kontrolirati
ne odmah reagirati već se prvo smiriti prije pristupanja djetetu
ne tući i ne vikati na dijete jer tako postajemo loš model
pričekati da se “bura stiša”, a dok se to ne dogodi paziti na dijete da se
ne bi ozlijedilo
ne tjerati dijete u drugu prostoriju, ako nije nužno
kad se dijete smiri, pristupiti mu i ponovno uspostaviti bliskost te mu
dati do znanja da shvaćate da mu je teško
potaknuti dijete da govori o osjećajima, ako je zrelo za to i uvijek odobriti
osjećaje ma kakvi oni bili
reći djetetu da razumijete da će se koji put opet jednako osjećati i
savjetovati mu kakvo ponašanje od njega očekujemo kad se ponovno bude
tako osjećalo
sjetit se da je to prolazna razvojna faza koju djetetu možemo olakšati
mirnim i brižnim pristupom