Slide 1

Strahovi i anksioznost kod
školske djece

Pripremila:
Sanja Matanović, dipl. pedagogpsiholog

Strah
Neugodan emocionalni doživljaj izazvan
vanjskim (npr. neka osoba, miris, zvuk)
ili unutrašnjim (npr. pomisao na događaj
koji slijedi) čimbenicima, koje osoba
procjenjuje opasnima ili prijetećim.

Što se događa u tijelu?
Ubrzan rad srca, ubrzano i
nepravilno disanje, povećan krvni
tlak, pojačano znojenje, hladna koža,
širenje zjenica, napeti mišići i niz
drugih tjelesnih senzacija.

Kako se ponašamo?
Strah često ne možemo kontrolirati.
Javljaju se ili fizička i verbalna
agresivnost, ili bijeg iz situacije koja se
opaža kao prijeteća, a ponekad i
paradoksalna oduzetost – od straha se
«ukočimo»; na uplašenim ljudima
opažamo promjene u izrazu lica, povišen
ton i sl.

Čemu strah?
Općenito gledajući, strah je razumljiva
reakcija na opasnu situaciju. On je
ljudskom rodu omogućio očuvanje života,
jer nas je u životno opasnim situacijama
tjerao na bijeg i obranu.
Kod nekih se ljudi strah javlja u
pretjeranom intezitetu ili trajanju. Tada
govorimo o fobijama ili anksioznosti.

Fobije
Snažni panični strahovi od određenih
sadržaja i situacija, koji objektivno ne
predstavljaju stvarnu opasnost i ne bi
trebali biti izvor straha (strah od pauka,
visine, zatvorenog ili otvorenog prostora i
sl.).

Anksioznost
Psihičko stanje koje možemo opisati kao
strepnju, zabrinutost, oprez, nesigurnost
i očekivanje da će se nešto strašno
dogoditi.
Za razliku od straha, kod anksioznosti ne
postoji jasan objekt koji je izazvao strah.
Tjelesne su manifestacije kod anksioznosti
slične onima kod straha.

Teškoće djece koja pate od
anksioznosti su:










česte glavobolje
česti bolovi u trbuhu
pospanost
umor
strah od samoće
dijete prati roditelje po stanu
briga da će ga netko ozlijediti
briga da će stradati osoba koju voli (npr. mama)
noćne more

Ove teškoće mogu značajno ometati normalno
funkcioniranje djeteta.

Kod djece je strah vrlo česta
emocija...
U djece nalazimo tzv. razvojne strahove koji se
normalno javljaju u određenoj dobi, traju neko
vrijeme i spontano iščezavaju.
Neka istraživanja pokazuju da čak 90% djece
između 2. i 14. godine imaju razvijene neke
specifične strahove (strah od mraka,
nepoznatih ljudi, pauka i sl.). Ako ti strahovi ne
traju predugo i ne ometaju normalno djetetovo
funkcioniranje, nema razloga za zabrinutost.

Do ranog se djetinjstva (0.-2. godine) djeca
najčešće boje glasnih zvukova, stranaca,
odvajanja od roditelja, velikih objekata i
sl.
Predškolci (3.-6.godine) se boje izmišljenih
likova (duhova, vještica, čudovišta i sl.),
mraka, nepoznatih zvukova i samoće.
Školska djeca i adolescenti (7.-16. godine) se
boje fizičkih ozljeda, boje se za svoje
zdravlje, neuspjeha u školi, požara,
odbacivanja od strane vršnjaka i sl.

Činitelji koji utječu na strahove
kod djece








konstitucionalna preosjetljivost ili hendikep djeteta
specifična emocionalna iskustva, osobito rane traume
neadekvatnost odnosa dijete-roditelj
tjelesno kažnjavanje i prijetnje,
pretjerani roditeljski strah i strepnja
stresovi koji prijete samopoštovanju i samoprihvaćanju
djeteta
svi događaji koji snažno prijete psihofizičkom
integritetu djeteta i njegovih bližnjih ili koje dijete
takvima doživljava

Osnovne preporuke za roditelje koji
žele pomoći djetetu koje se boji:


poučiti koje su opasnosti realne, a samim tim i
strahovi, a koje su opasnosti nemoguće
 kada je dijete u strahu, dobro je pokušati pridobiti
njegovu pažnju
 učiti kako da sami preusmjere svoju pažnju kada ih je
strah nečega što ne mogu izbjeći
 ritual ohrabrivanja
 razgovor s djetetom (paziti jer previše priče dijete čini
još nervoznijim jer stječe dojam da se i roditelj boji)
 dijete naučiti nekim tehnikama savladavanja straha od
kojih su najvažnije procjena realiteta i
preusmjeravanje pažnje

Školski strahovi...
1.

Strah od škole i/ili učiteljice/a

2.

Ispitna anksioznost (ispitivanja,
testova i ocjenjivanja)

1. Strah od škole i/ili učiteljice/a
Strah se od škole najčešće javlja kod djece
od 6.-8. i od 11.-14. godina koja se nalaze
pred novim školskih/životnim izazovima
(npr. polazak u školu, prelazak u novu
školu, prelazak u “više” razrede i sl.).
Posebno je ovaj strah prisutan kod djece
koja su već imala slična iskustva koja su
uz to bila i negativna (npr. ismijavanje
kod prelaska u novu školu).

Kako prepoznati strah od škole?
Dijete se boji ići u školu ili ostati samo u školi
bez odrasle osobe iz obitelji (najčešće roditelja).
 Prije polaska se u školu dijete žali na
glavobolju, trbobolju ili druge bolove koji nisu
tjelesno utemeljeni.
 Kada ostane kod kuće zbog “bolesti”,
odjednom se osjeća puno bolje.
 Dijete stalno odlaže odlazak u školu (ne može
odlučiti što obući, dugo se oblači, zaboravlja
stvari i vraća se kući i sl.) pa stalno kasni u
školu.


Zašto se djeca boje odlaska u školu?









zbog prezahtjevnih školskih zadataka
zbog problema s učiteljicom/učiteljem
zato što nemaju prijatelja i ne znaju kako da ih
steknu
zbog toga što je netko u školi nasilan prema
njima
ne žele se odvojiti od roditelja
jer su sramežljivi i dr.

Važno je da roditelj zna uzroke djetetova straha
od škole.

Kako roditelji mogu pomoći?
Saznajte postoji li problem zbog kojega Vaše
dijete ne želi ići u školu (ako postoji konkretan
problem zbog kojega dijete ne želi ići u školu,
zajednički rješavajte taj problem, npr. Dijete se
boji usmenog odgovaranja: možete zajednički
uvježbavati tu situaciju.).
 Pokušajte s djetetom napraviti listu “Zašto sve
ne volim školu”.
 Nikako ne naređujte djetetu da MORA ići u
školu. Pokušajte razumjeti njegov strah i
objasniti mu zašto je odlazak u školu važan.
 Provedite što je moguće više vremena s
djetetom dok ono nije u školi.










Ako je dijete sramežljivo i ne uspijeva se
sprijateljiti u školi, pomognite mu savjetima
i/ili uključivanjem u neke školske slobodne
aktivnosti.
Pohvalite dijete za svaki trud da svlada strah.
Traje li ovaj problem dugo i/ili ako je
preintezivan potražite pomoć stručnjaka
(učitelja/ice, školskog pedagoga ili psihologa).
Neka dijete jede zdravu hranu i dovoljno spava
- usvajajte zdrave načine življenja.
Vježbajte s djetetom različite metode opuštanja
(npr. duboko disanje i sl.).

2. Ispitna anksioznost (ispitivanja,
testova i ocjenjivanja)
Kod ove vrste anksioznosti, dijete postane
toliko nervozno, kada se nađe pred
testnim materijalom ili pred pločom kod
usmenog ispitivanja,da ima osjećaj kako
mu je svo znanje “isparilo”, čak i u onom
slučaju kada se vrlo dobro pripremilo za
test ili ispitivanje.

A što o tome kažu stručnjaci?
Među psiholozima postoji objašnjenje testne anksioznosti
koje kaže da, dok učimo neki materijal, informacije
koje usvajamo prolaze preko kratkotrajnog pamćenja
do dugotrajnog pamćenja. Da bismo te informacije
reproducirali na testu, potrebno je da prođu istim
putem, od dugotrajnog do kratkotrajnog pamćenja.
Međutim, područje koje je zaduženo za kratkotrajno
pamćenje, ujedno je i centar za emocije. Zato, ako
dijete za vrijeme testa postane anksiozno, njegova
emocionalna uznemirenost nadvlada njegovu
sposobnost, da preuzme informacije iz kratkotrajnog
pamćenja, i tako dolazi do “prazne glave”.
www.indiapareting.com

Kako pomoći djetetu koje se boji
ispita?
Pripremanje






motivirajte dijete da se za test priprema unaprijed
motivirajte dijete da svaki dan ukratko ponovi gradivo
iz predmeta u kojem iskazuje probleme
ako dijete ne razumije gradivo, motivirajte ga da
pribilježi pitanja koja će drugi dan postaviti
nastavniku
ponekad je dobro da dijete uči sa svojim vršnjakom

Kako pomoći djetetu koje se boji
ispita?
Vježbanje






Danas su u knjižarama dostupni mnoge radne bilježnice, radni
listovi i slične knjige koje služe za uvježbavanje gradiva. Savjetujte
se s učiteljem koja bi od tih knjižica bila najprimjerenija za Vaše
dijete.
Ako Vaše dijete koristi vježbenice, pregledavajte način rješavanja
zadataka, kako biste mu mogli pomoći u onim dijelovima koje teže
savladava.
Pogledajte u djetetovim bilježnicama je li učitelj s učenicima radio
neke probne testove. Kada vježbate s djetetom, koristite slične
zadatke koje je u svom probnom testu koristio i učitelj.

Kako pomoći djetetu koje se boji
ispita?






Smanjivanje straha
Uvježbavajte s djetetom tehnike opuštanja kao što su
duboko disanje, polako opuštanje ruku i nogu,
opuštanje mišića lica. Te tehnike dijete može koristiti
neposredno prije pisanja testa kako bi smanjilo
napetost.
Osobe koje pate od testne anksioznosti, često za vrijeme
pisanja testa razmišljaju o negativnom ishodu testa
(«Sigurno ću dobiti jedan.», «Što će mama reći.» i sl.)
Učite svoje dijete pozitivnim razmišljanjima o testu
(npr. «Učio sam i znat ću riješiti većinu pitanja», “Ovo
je samo test.”, “Kasnije mogu biti nervozna, sada idem
rješavati test.”).
Kod djece koja se boje usmenog ispitivanja, potrebno
je uvježbavanje (gluma) situacije.

Kako pomoći djetetu koje se boji
ispita?
Ponašanje na ispitu
 Savjetujte dijete da pažljivo sluša upute učitelja prije
testa, kako ne bi nešto preskočilo.
 Savjetujte dijete da na početku testa «preleti» preko
svih pitanja, kako bi prepoznalo ona koja su lakša i
ona koja su teža. Kada u testu naiđe, na ono pitanje na
koje trenutno ne može odgovoriti, treba ga preskočiti i
vratiti se na to pitanje kasnije.
 Upozorite dijete da čita pitanja do kraja, a ne samo
djelomično.
 Savjetujte dijete da, ako završi pisanje testa prije od
predviđenog vremena, treba još jednom provjeriti
odgovore na pitanja.

Kako pomoći djetetu koje se
boji ispita?
Jutro prije ispita
 Pripremite djetetu “dobar” doručak.
 Budite sigurni da je dijete u školu
krenulo na vrijeme i da neće kasniti.
 Ohrabrite dijete i poželite mu sreću (ne
spominjite važnost postizanja dobrih
rezultata).

Kako pomoći djetetu koje se
boji ispita?
A nakon ispita?
 Izuzetno je važno da dijete nakon testa ili ispitivanja
zna rezultate koje je postigao/la te u čemu je
eventualno pogriješilo. Ako je dijete test donijelo kući,
porazgovarajte o eventualnim pogreškama (objasnite
djetetu što se od njega tražilo i koji je točan odgovor).
Dijete treba shvatiti namjenu testa- provjera naučenog,
ali što je još važnije: saznanje koje gradivo treba
ponoviti ili naučiti.
 S djetetom nikada ne razgovarajte samo o ocjeni, broju
rješenih zadataka ili broju dobivenih bodova na testu.
RAZGOVARAJTE O NAPRETKU KOJE JE DIJETE
POSTIGLO U SVOJEM ZNANJU I/ILI O
NAPRETKU U SAVLADAVANJU STRAHA.

Literatura:









Brajković, S. i Živković, Ž., (2002.), Ja to mogu, Osijek, Nansen
Schachl, H., (1999.), Učenje bez straha, Zagreb, Educa
Švorinić, V., (1994,), Anksioznost i strahovi u djece, ur.Miharija,
Ž., Leko Kolbah, A., (1994.), Pomozimo djeci stradaloj u ratu,
Zagreb, Ministarstvo kulture i sporta
http://www.indiaparenting.com
http://www.kidsource.com/
http://www.mcps.k12.md.us/
http://www.vh.org/pediatric/patient/pediatrics/cqqa/schoolanxiety
.html

Preporučujemo:
Brdar, I., Rijavec, M., (1998.), Što učiniti
kada dijete dobije lošu ocjenu?, Zagreb, IEP
 Knoblauch, J., (2001.), Učenje ne mora biti
mučenje, Zagreb, STEPpress
 Schachl, H., (1999.), Učenje bez straha
Zagreb, Educa
 www.school.discovery.com



Slide 2

Strahovi i anksioznost kod
školske djece

Pripremila:
Sanja Matanović, dipl. pedagogpsiholog

Strah
Neugodan emocionalni doživljaj izazvan
vanjskim (npr. neka osoba, miris, zvuk)
ili unutrašnjim (npr. pomisao na događaj
koji slijedi) čimbenicima, koje osoba
procjenjuje opasnima ili prijetećim.

Što se događa u tijelu?
Ubrzan rad srca, ubrzano i
nepravilno disanje, povećan krvni
tlak, pojačano znojenje, hladna koža,
širenje zjenica, napeti mišići i niz
drugih tjelesnih senzacija.

Kako se ponašamo?
Strah često ne možemo kontrolirati.
Javljaju se ili fizička i verbalna
agresivnost, ili bijeg iz situacije koja se
opaža kao prijeteća, a ponekad i
paradoksalna oduzetost – od straha se
«ukočimo»; na uplašenim ljudima
opažamo promjene u izrazu lica, povišen
ton i sl.

Čemu strah?
Općenito gledajući, strah je razumljiva
reakcija na opasnu situaciju. On je
ljudskom rodu omogućio očuvanje života,
jer nas je u životno opasnim situacijama
tjerao na bijeg i obranu.
Kod nekih se ljudi strah javlja u
pretjeranom intezitetu ili trajanju. Tada
govorimo o fobijama ili anksioznosti.

Fobije
Snažni panični strahovi od određenih
sadržaja i situacija, koji objektivno ne
predstavljaju stvarnu opasnost i ne bi
trebali biti izvor straha (strah od pauka,
visine, zatvorenog ili otvorenog prostora i
sl.).

Anksioznost
Psihičko stanje koje možemo opisati kao
strepnju, zabrinutost, oprez, nesigurnost
i očekivanje da će se nešto strašno
dogoditi.
Za razliku od straha, kod anksioznosti ne
postoji jasan objekt koji je izazvao strah.
Tjelesne su manifestacije kod anksioznosti
slične onima kod straha.

Teškoće djece koja pate od
anksioznosti su:










česte glavobolje
česti bolovi u trbuhu
pospanost
umor
strah od samoće
dijete prati roditelje po stanu
briga da će ga netko ozlijediti
briga da će stradati osoba koju voli (npr. mama)
noćne more

Ove teškoće mogu značajno ometati normalno
funkcioniranje djeteta.

Kod djece je strah vrlo česta
emocija...
U djece nalazimo tzv. razvojne strahove koji se
normalno javljaju u određenoj dobi, traju neko
vrijeme i spontano iščezavaju.
Neka istraživanja pokazuju da čak 90% djece
između 2. i 14. godine imaju razvijene neke
specifične strahove (strah od mraka,
nepoznatih ljudi, pauka i sl.). Ako ti strahovi ne
traju predugo i ne ometaju normalno djetetovo
funkcioniranje, nema razloga za zabrinutost.

Do ranog se djetinjstva (0.-2. godine) djeca
najčešće boje glasnih zvukova, stranaca,
odvajanja od roditelja, velikih objekata i
sl.
Predškolci (3.-6.godine) se boje izmišljenih
likova (duhova, vještica, čudovišta i sl.),
mraka, nepoznatih zvukova i samoće.
Školska djeca i adolescenti (7.-16. godine) se
boje fizičkih ozljeda, boje se za svoje
zdravlje, neuspjeha u školi, požara,
odbacivanja od strane vršnjaka i sl.

Činitelji koji utječu na strahove
kod djece








konstitucionalna preosjetljivost ili hendikep djeteta
specifična emocionalna iskustva, osobito rane traume
neadekvatnost odnosa dijete-roditelj
tjelesno kažnjavanje i prijetnje,
pretjerani roditeljski strah i strepnja
stresovi koji prijete samopoštovanju i samoprihvaćanju
djeteta
svi događaji koji snažno prijete psihofizičkom
integritetu djeteta i njegovih bližnjih ili koje dijete
takvima doživljava

Osnovne preporuke za roditelje koji
žele pomoći djetetu koje se boji:


poučiti koje su opasnosti realne, a samim tim i
strahovi, a koje su opasnosti nemoguće
 kada je dijete u strahu, dobro je pokušati pridobiti
njegovu pažnju
 učiti kako da sami preusmjere svoju pažnju kada ih je
strah nečega što ne mogu izbjeći
 ritual ohrabrivanja
 razgovor s djetetom (paziti jer previše priče dijete čini
još nervoznijim jer stječe dojam da se i roditelj boji)
 dijete naučiti nekim tehnikama savladavanja straha od
kojih su najvažnije procjena realiteta i
preusmjeravanje pažnje

Školski strahovi...
1.

Strah od škole i/ili učiteljice/a

2.

Ispitna anksioznost (ispitivanja,
testova i ocjenjivanja)

1. Strah od škole i/ili učiteljice/a
Strah se od škole najčešće javlja kod djece
od 6.-8. i od 11.-14. godina koja se nalaze
pred novim školskih/životnim izazovima
(npr. polazak u školu, prelazak u novu
školu, prelazak u “više” razrede i sl.).
Posebno je ovaj strah prisutan kod djece
koja su već imala slična iskustva koja su
uz to bila i negativna (npr. ismijavanje
kod prelaska u novu školu).

Kako prepoznati strah od škole?
Dijete se boji ići u školu ili ostati samo u školi
bez odrasle osobe iz obitelji (najčešće roditelja).
 Prije polaska se u školu dijete žali na
glavobolju, trbobolju ili druge bolove koji nisu
tjelesno utemeljeni.
 Kada ostane kod kuće zbog “bolesti”,
odjednom se osjeća puno bolje.
 Dijete stalno odlaže odlazak u školu (ne može
odlučiti što obući, dugo se oblači, zaboravlja
stvari i vraća se kući i sl.) pa stalno kasni u
školu.


Zašto se djeca boje odlaska u školu?









zbog prezahtjevnih školskih zadataka
zbog problema s učiteljicom/učiteljem
zato što nemaju prijatelja i ne znaju kako da ih
steknu
zbog toga što je netko u školi nasilan prema
njima
ne žele se odvojiti od roditelja
jer su sramežljivi i dr.

Važno je da roditelj zna uzroke djetetova straha
od škole.

Kako roditelji mogu pomoći?
Saznajte postoji li problem zbog kojega Vaše
dijete ne želi ići u školu (ako postoji konkretan
problem zbog kojega dijete ne želi ići u školu,
zajednički rješavajte taj problem, npr. Dijete se
boji usmenog odgovaranja: možete zajednički
uvježbavati tu situaciju.).
 Pokušajte s djetetom napraviti listu “Zašto sve
ne volim školu”.
 Nikako ne naređujte djetetu da MORA ići u
školu. Pokušajte razumjeti njegov strah i
objasniti mu zašto je odlazak u školu važan.
 Provedite što je moguće više vremena s
djetetom dok ono nije u školi.










Ako je dijete sramežljivo i ne uspijeva se
sprijateljiti u školi, pomognite mu savjetima
i/ili uključivanjem u neke školske slobodne
aktivnosti.
Pohvalite dijete za svaki trud da svlada strah.
Traje li ovaj problem dugo i/ili ako je
preintezivan potražite pomoć stručnjaka
(učitelja/ice, školskog pedagoga ili psihologa).
Neka dijete jede zdravu hranu i dovoljno spava
- usvajajte zdrave načine življenja.
Vježbajte s djetetom različite metode opuštanja
(npr. duboko disanje i sl.).

2. Ispitna anksioznost (ispitivanja,
testova i ocjenjivanja)
Kod ove vrste anksioznosti, dijete postane
toliko nervozno, kada se nađe pred
testnim materijalom ili pred pločom kod
usmenog ispitivanja,da ima osjećaj kako
mu je svo znanje “isparilo”, čak i u onom
slučaju kada se vrlo dobro pripremilo za
test ili ispitivanje.

A što o tome kažu stručnjaci?
Među psiholozima postoji objašnjenje testne anksioznosti
koje kaže da, dok učimo neki materijal, informacije
koje usvajamo prolaze preko kratkotrajnog pamćenja
do dugotrajnog pamćenja. Da bismo te informacije
reproducirali na testu, potrebno je da prođu istim
putem, od dugotrajnog do kratkotrajnog pamćenja.
Međutim, područje koje je zaduženo za kratkotrajno
pamćenje, ujedno je i centar za emocije. Zato, ako
dijete za vrijeme testa postane anksiozno, njegova
emocionalna uznemirenost nadvlada njegovu
sposobnost, da preuzme informacije iz kratkotrajnog
pamćenja, i tako dolazi do “prazne glave”.
www.indiapareting.com

Kako pomoći djetetu koje se boji
ispita?
Pripremanje






motivirajte dijete da se za test priprema unaprijed
motivirajte dijete da svaki dan ukratko ponovi gradivo
iz predmeta u kojem iskazuje probleme
ako dijete ne razumije gradivo, motivirajte ga da
pribilježi pitanja koja će drugi dan postaviti
nastavniku
ponekad je dobro da dijete uči sa svojim vršnjakom

Kako pomoći djetetu koje se boji
ispita?
Vježbanje






Danas su u knjižarama dostupni mnoge radne bilježnice, radni
listovi i slične knjige koje služe za uvježbavanje gradiva. Savjetujte
se s učiteljem koja bi od tih knjižica bila najprimjerenija za Vaše
dijete.
Ako Vaše dijete koristi vježbenice, pregledavajte način rješavanja
zadataka, kako biste mu mogli pomoći u onim dijelovima koje teže
savladava.
Pogledajte u djetetovim bilježnicama je li učitelj s učenicima radio
neke probne testove. Kada vježbate s djetetom, koristite slične
zadatke koje je u svom probnom testu koristio i učitelj.

Kako pomoći djetetu koje se boji
ispita?






Smanjivanje straha
Uvježbavajte s djetetom tehnike opuštanja kao što su
duboko disanje, polako opuštanje ruku i nogu,
opuštanje mišića lica. Te tehnike dijete može koristiti
neposredno prije pisanja testa kako bi smanjilo
napetost.
Osobe koje pate od testne anksioznosti, često za vrijeme
pisanja testa razmišljaju o negativnom ishodu testa
(«Sigurno ću dobiti jedan.», «Što će mama reći.» i sl.)
Učite svoje dijete pozitivnim razmišljanjima o testu
(npr. «Učio sam i znat ću riješiti većinu pitanja», “Ovo
je samo test.”, “Kasnije mogu biti nervozna, sada idem
rješavati test.”).
Kod djece koja se boje usmenog ispitivanja, potrebno
je uvježbavanje (gluma) situacije.

Kako pomoći djetetu koje se boji
ispita?
Ponašanje na ispitu
 Savjetujte dijete da pažljivo sluša upute učitelja prije
testa, kako ne bi nešto preskočilo.
 Savjetujte dijete da na početku testa «preleti» preko
svih pitanja, kako bi prepoznalo ona koja su lakša i
ona koja su teža. Kada u testu naiđe, na ono pitanje na
koje trenutno ne može odgovoriti, treba ga preskočiti i
vratiti se na to pitanje kasnije.
 Upozorite dijete da čita pitanja do kraja, a ne samo
djelomično.
 Savjetujte dijete da, ako završi pisanje testa prije od
predviđenog vremena, treba još jednom provjeriti
odgovore na pitanja.

Kako pomoći djetetu koje se
boji ispita?
Jutro prije ispita
 Pripremite djetetu “dobar” doručak.
 Budite sigurni da je dijete u školu
krenulo na vrijeme i da neće kasniti.
 Ohrabrite dijete i poželite mu sreću (ne
spominjite važnost postizanja dobrih
rezultata).

Kako pomoći djetetu koje se
boji ispita?
A nakon ispita?
 Izuzetno je važno da dijete nakon testa ili ispitivanja
zna rezultate koje je postigao/la te u čemu je
eventualno pogriješilo. Ako je dijete test donijelo kući,
porazgovarajte o eventualnim pogreškama (objasnite
djetetu što se od njega tražilo i koji je točan odgovor).
Dijete treba shvatiti namjenu testa- provjera naučenog,
ali što je još važnije: saznanje koje gradivo treba
ponoviti ili naučiti.
 S djetetom nikada ne razgovarajte samo o ocjeni, broju
rješenih zadataka ili broju dobivenih bodova na testu.
RAZGOVARAJTE O NAPRETKU KOJE JE DIJETE
POSTIGLO U SVOJEM ZNANJU I/ILI O
NAPRETKU U SAVLADAVANJU STRAHA.

Literatura:









Brajković, S. i Živković, Ž., (2002.), Ja to mogu, Osijek, Nansen
Schachl, H., (1999.), Učenje bez straha, Zagreb, Educa
Švorinić, V., (1994,), Anksioznost i strahovi u djece, ur.Miharija,
Ž., Leko Kolbah, A., (1994.), Pomozimo djeci stradaloj u ratu,
Zagreb, Ministarstvo kulture i sporta
http://www.indiaparenting.com
http://www.kidsource.com/
http://www.mcps.k12.md.us/
http://www.vh.org/pediatric/patient/pediatrics/cqqa/schoolanxiety
.html

Preporučujemo:
Brdar, I., Rijavec, M., (1998.), Što učiniti
kada dijete dobije lošu ocjenu?, Zagreb, IEP
 Knoblauch, J., (2001.), Učenje ne mora biti
mučenje, Zagreb, STEPpress
 Schachl, H., (1999.), Učenje bez straha
Zagreb, Educa
 www.school.discovery.com



Slide 3

Strahovi i anksioznost kod
školske djece

Pripremila:
Sanja Matanović, dipl. pedagogpsiholog

Strah
Neugodan emocionalni doživljaj izazvan
vanjskim (npr. neka osoba, miris, zvuk)
ili unutrašnjim (npr. pomisao na događaj
koji slijedi) čimbenicima, koje osoba
procjenjuje opasnima ili prijetećim.

Što se događa u tijelu?
Ubrzan rad srca, ubrzano i
nepravilno disanje, povećan krvni
tlak, pojačano znojenje, hladna koža,
širenje zjenica, napeti mišići i niz
drugih tjelesnih senzacija.

Kako se ponašamo?
Strah često ne možemo kontrolirati.
Javljaju se ili fizička i verbalna
agresivnost, ili bijeg iz situacije koja se
opaža kao prijeteća, a ponekad i
paradoksalna oduzetost – od straha se
«ukočimo»; na uplašenim ljudima
opažamo promjene u izrazu lica, povišen
ton i sl.

Čemu strah?
Općenito gledajući, strah je razumljiva
reakcija na opasnu situaciju. On je
ljudskom rodu omogućio očuvanje života,
jer nas je u životno opasnim situacijama
tjerao na bijeg i obranu.
Kod nekih se ljudi strah javlja u
pretjeranom intezitetu ili trajanju. Tada
govorimo o fobijama ili anksioznosti.

Fobije
Snažni panični strahovi od određenih
sadržaja i situacija, koji objektivno ne
predstavljaju stvarnu opasnost i ne bi
trebali biti izvor straha (strah od pauka,
visine, zatvorenog ili otvorenog prostora i
sl.).

Anksioznost
Psihičko stanje koje možemo opisati kao
strepnju, zabrinutost, oprez, nesigurnost
i očekivanje da će se nešto strašno
dogoditi.
Za razliku od straha, kod anksioznosti ne
postoji jasan objekt koji je izazvao strah.
Tjelesne su manifestacije kod anksioznosti
slične onima kod straha.

Teškoće djece koja pate od
anksioznosti su:










česte glavobolje
česti bolovi u trbuhu
pospanost
umor
strah od samoće
dijete prati roditelje po stanu
briga da će ga netko ozlijediti
briga da će stradati osoba koju voli (npr. mama)
noćne more

Ove teškoće mogu značajno ometati normalno
funkcioniranje djeteta.

Kod djece je strah vrlo česta
emocija...
U djece nalazimo tzv. razvojne strahove koji se
normalno javljaju u određenoj dobi, traju neko
vrijeme i spontano iščezavaju.
Neka istraživanja pokazuju da čak 90% djece
između 2. i 14. godine imaju razvijene neke
specifične strahove (strah od mraka,
nepoznatih ljudi, pauka i sl.). Ako ti strahovi ne
traju predugo i ne ometaju normalno djetetovo
funkcioniranje, nema razloga za zabrinutost.

Do ranog se djetinjstva (0.-2. godine) djeca
najčešće boje glasnih zvukova, stranaca,
odvajanja od roditelja, velikih objekata i
sl.
Predškolci (3.-6.godine) se boje izmišljenih
likova (duhova, vještica, čudovišta i sl.),
mraka, nepoznatih zvukova i samoće.
Školska djeca i adolescenti (7.-16. godine) se
boje fizičkih ozljeda, boje se za svoje
zdravlje, neuspjeha u školi, požara,
odbacivanja od strane vršnjaka i sl.

Činitelji koji utječu na strahove
kod djece








konstitucionalna preosjetljivost ili hendikep djeteta
specifična emocionalna iskustva, osobito rane traume
neadekvatnost odnosa dijete-roditelj
tjelesno kažnjavanje i prijetnje,
pretjerani roditeljski strah i strepnja
stresovi koji prijete samopoštovanju i samoprihvaćanju
djeteta
svi događaji koji snažno prijete psihofizičkom
integritetu djeteta i njegovih bližnjih ili koje dijete
takvima doživljava

Osnovne preporuke za roditelje koji
žele pomoći djetetu koje se boji:


poučiti koje su opasnosti realne, a samim tim i
strahovi, a koje su opasnosti nemoguće
 kada je dijete u strahu, dobro je pokušati pridobiti
njegovu pažnju
 učiti kako da sami preusmjere svoju pažnju kada ih je
strah nečega što ne mogu izbjeći
 ritual ohrabrivanja
 razgovor s djetetom (paziti jer previše priče dijete čini
još nervoznijim jer stječe dojam da se i roditelj boji)
 dijete naučiti nekim tehnikama savladavanja straha od
kojih su najvažnije procjena realiteta i
preusmjeravanje pažnje

Školski strahovi...
1.

Strah od škole i/ili učiteljice/a

2.

Ispitna anksioznost (ispitivanja,
testova i ocjenjivanja)

1. Strah od škole i/ili učiteljice/a
Strah se od škole najčešće javlja kod djece
od 6.-8. i od 11.-14. godina koja se nalaze
pred novim školskih/životnim izazovima
(npr. polazak u školu, prelazak u novu
školu, prelazak u “više” razrede i sl.).
Posebno je ovaj strah prisutan kod djece
koja su već imala slična iskustva koja su
uz to bila i negativna (npr. ismijavanje
kod prelaska u novu školu).

Kako prepoznati strah od škole?
Dijete se boji ići u školu ili ostati samo u školi
bez odrasle osobe iz obitelji (najčešće roditelja).
 Prije polaska se u školu dijete žali na
glavobolju, trbobolju ili druge bolove koji nisu
tjelesno utemeljeni.
 Kada ostane kod kuće zbog “bolesti”,
odjednom se osjeća puno bolje.
 Dijete stalno odlaže odlazak u školu (ne može
odlučiti što obući, dugo se oblači, zaboravlja
stvari i vraća se kući i sl.) pa stalno kasni u
školu.


Zašto se djeca boje odlaska u školu?









zbog prezahtjevnih školskih zadataka
zbog problema s učiteljicom/učiteljem
zato što nemaju prijatelja i ne znaju kako da ih
steknu
zbog toga što je netko u školi nasilan prema
njima
ne žele se odvojiti od roditelja
jer su sramežljivi i dr.

Važno je da roditelj zna uzroke djetetova straha
od škole.

Kako roditelji mogu pomoći?
Saznajte postoji li problem zbog kojega Vaše
dijete ne želi ići u školu (ako postoji konkretan
problem zbog kojega dijete ne želi ići u školu,
zajednički rješavajte taj problem, npr. Dijete se
boji usmenog odgovaranja: možete zajednički
uvježbavati tu situaciju.).
 Pokušajte s djetetom napraviti listu “Zašto sve
ne volim školu”.
 Nikako ne naređujte djetetu da MORA ići u
školu. Pokušajte razumjeti njegov strah i
objasniti mu zašto je odlazak u školu važan.
 Provedite što je moguće više vremena s
djetetom dok ono nije u školi.










Ako je dijete sramežljivo i ne uspijeva se
sprijateljiti u školi, pomognite mu savjetima
i/ili uključivanjem u neke školske slobodne
aktivnosti.
Pohvalite dijete za svaki trud da svlada strah.
Traje li ovaj problem dugo i/ili ako je
preintezivan potražite pomoć stručnjaka
(učitelja/ice, školskog pedagoga ili psihologa).
Neka dijete jede zdravu hranu i dovoljno spava
- usvajajte zdrave načine življenja.
Vježbajte s djetetom različite metode opuštanja
(npr. duboko disanje i sl.).

2. Ispitna anksioznost (ispitivanja,
testova i ocjenjivanja)
Kod ove vrste anksioznosti, dijete postane
toliko nervozno, kada se nađe pred
testnim materijalom ili pred pločom kod
usmenog ispitivanja,da ima osjećaj kako
mu je svo znanje “isparilo”, čak i u onom
slučaju kada se vrlo dobro pripremilo za
test ili ispitivanje.

A što o tome kažu stručnjaci?
Među psiholozima postoji objašnjenje testne anksioznosti
koje kaže da, dok učimo neki materijal, informacije
koje usvajamo prolaze preko kratkotrajnog pamćenja
do dugotrajnog pamćenja. Da bismo te informacije
reproducirali na testu, potrebno je da prođu istim
putem, od dugotrajnog do kratkotrajnog pamćenja.
Međutim, područje koje je zaduženo za kratkotrajno
pamćenje, ujedno je i centar za emocije. Zato, ako
dijete za vrijeme testa postane anksiozno, njegova
emocionalna uznemirenost nadvlada njegovu
sposobnost, da preuzme informacije iz kratkotrajnog
pamćenja, i tako dolazi do “prazne glave”.
www.indiapareting.com

Kako pomoći djetetu koje se boji
ispita?
Pripremanje






motivirajte dijete da se za test priprema unaprijed
motivirajte dijete da svaki dan ukratko ponovi gradivo
iz predmeta u kojem iskazuje probleme
ako dijete ne razumije gradivo, motivirajte ga da
pribilježi pitanja koja će drugi dan postaviti
nastavniku
ponekad je dobro da dijete uči sa svojim vršnjakom

Kako pomoći djetetu koje se boji
ispita?
Vježbanje






Danas su u knjižarama dostupni mnoge radne bilježnice, radni
listovi i slične knjige koje služe za uvježbavanje gradiva. Savjetujte
se s učiteljem koja bi od tih knjižica bila najprimjerenija za Vaše
dijete.
Ako Vaše dijete koristi vježbenice, pregledavajte način rješavanja
zadataka, kako biste mu mogli pomoći u onim dijelovima koje teže
savladava.
Pogledajte u djetetovim bilježnicama je li učitelj s učenicima radio
neke probne testove. Kada vježbate s djetetom, koristite slične
zadatke koje je u svom probnom testu koristio i učitelj.

Kako pomoći djetetu koje se boji
ispita?






Smanjivanje straha
Uvježbavajte s djetetom tehnike opuštanja kao što su
duboko disanje, polako opuštanje ruku i nogu,
opuštanje mišića lica. Te tehnike dijete može koristiti
neposredno prije pisanja testa kako bi smanjilo
napetost.
Osobe koje pate od testne anksioznosti, često za vrijeme
pisanja testa razmišljaju o negativnom ishodu testa
(«Sigurno ću dobiti jedan.», «Što će mama reći.» i sl.)
Učite svoje dijete pozitivnim razmišljanjima o testu
(npr. «Učio sam i znat ću riješiti većinu pitanja», “Ovo
je samo test.”, “Kasnije mogu biti nervozna, sada idem
rješavati test.”).
Kod djece koja se boje usmenog ispitivanja, potrebno
je uvježbavanje (gluma) situacije.

Kako pomoći djetetu koje se boji
ispita?
Ponašanje na ispitu
 Savjetujte dijete da pažljivo sluša upute učitelja prije
testa, kako ne bi nešto preskočilo.
 Savjetujte dijete da na početku testa «preleti» preko
svih pitanja, kako bi prepoznalo ona koja su lakša i
ona koja su teža. Kada u testu naiđe, na ono pitanje na
koje trenutno ne može odgovoriti, treba ga preskočiti i
vratiti se na to pitanje kasnije.
 Upozorite dijete da čita pitanja do kraja, a ne samo
djelomično.
 Savjetujte dijete da, ako završi pisanje testa prije od
predviđenog vremena, treba još jednom provjeriti
odgovore na pitanja.

Kako pomoći djetetu koje se
boji ispita?
Jutro prije ispita
 Pripremite djetetu “dobar” doručak.
 Budite sigurni da je dijete u školu
krenulo na vrijeme i da neće kasniti.
 Ohrabrite dijete i poželite mu sreću (ne
spominjite važnost postizanja dobrih
rezultata).

Kako pomoći djetetu koje se
boji ispita?
A nakon ispita?
 Izuzetno je važno da dijete nakon testa ili ispitivanja
zna rezultate koje je postigao/la te u čemu je
eventualno pogriješilo. Ako je dijete test donijelo kući,
porazgovarajte o eventualnim pogreškama (objasnite
djetetu što se od njega tražilo i koji je točan odgovor).
Dijete treba shvatiti namjenu testa- provjera naučenog,
ali što je još važnije: saznanje koje gradivo treba
ponoviti ili naučiti.
 S djetetom nikada ne razgovarajte samo o ocjeni, broju
rješenih zadataka ili broju dobivenih bodova na testu.
RAZGOVARAJTE O NAPRETKU KOJE JE DIJETE
POSTIGLO U SVOJEM ZNANJU I/ILI O
NAPRETKU U SAVLADAVANJU STRAHA.

Literatura:









Brajković, S. i Živković, Ž., (2002.), Ja to mogu, Osijek, Nansen
Schachl, H., (1999.), Učenje bez straha, Zagreb, Educa
Švorinić, V., (1994,), Anksioznost i strahovi u djece, ur.Miharija,
Ž., Leko Kolbah, A., (1994.), Pomozimo djeci stradaloj u ratu,
Zagreb, Ministarstvo kulture i sporta
http://www.indiaparenting.com
http://www.kidsource.com/
http://www.mcps.k12.md.us/
http://www.vh.org/pediatric/patient/pediatrics/cqqa/schoolanxiety
.html

Preporučujemo:
Brdar, I., Rijavec, M., (1998.), Što učiniti
kada dijete dobije lošu ocjenu?, Zagreb, IEP
 Knoblauch, J., (2001.), Učenje ne mora biti
mučenje, Zagreb, STEPpress
 Schachl, H., (1999.), Učenje bez straha
Zagreb, Educa
 www.school.discovery.com



Slide 4

Strahovi i anksioznost kod
školske djece

Pripremila:
Sanja Matanović, dipl. pedagogpsiholog

Strah
Neugodan emocionalni doživljaj izazvan
vanjskim (npr. neka osoba, miris, zvuk)
ili unutrašnjim (npr. pomisao na događaj
koji slijedi) čimbenicima, koje osoba
procjenjuje opasnima ili prijetećim.

Što se događa u tijelu?
Ubrzan rad srca, ubrzano i
nepravilno disanje, povećan krvni
tlak, pojačano znojenje, hladna koža,
širenje zjenica, napeti mišići i niz
drugih tjelesnih senzacija.

Kako se ponašamo?
Strah često ne možemo kontrolirati.
Javljaju se ili fizička i verbalna
agresivnost, ili bijeg iz situacije koja se
opaža kao prijeteća, a ponekad i
paradoksalna oduzetost – od straha se
«ukočimo»; na uplašenim ljudima
opažamo promjene u izrazu lica, povišen
ton i sl.

Čemu strah?
Općenito gledajući, strah je razumljiva
reakcija na opasnu situaciju. On je
ljudskom rodu omogućio očuvanje života,
jer nas je u životno opasnim situacijama
tjerao na bijeg i obranu.
Kod nekih se ljudi strah javlja u
pretjeranom intezitetu ili trajanju. Tada
govorimo o fobijama ili anksioznosti.

Fobije
Snažni panični strahovi od određenih
sadržaja i situacija, koji objektivno ne
predstavljaju stvarnu opasnost i ne bi
trebali biti izvor straha (strah od pauka,
visine, zatvorenog ili otvorenog prostora i
sl.).

Anksioznost
Psihičko stanje koje možemo opisati kao
strepnju, zabrinutost, oprez, nesigurnost
i očekivanje da će se nešto strašno
dogoditi.
Za razliku od straha, kod anksioznosti ne
postoji jasan objekt koji je izazvao strah.
Tjelesne su manifestacije kod anksioznosti
slične onima kod straha.

Teškoće djece koja pate od
anksioznosti su:










česte glavobolje
česti bolovi u trbuhu
pospanost
umor
strah od samoće
dijete prati roditelje po stanu
briga da će ga netko ozlijediti
briga da će stradati osoba koju voli (npr. mama)
noćne more

Ove teškoće mogu značajno ometati normalno
funkcioniranje djeteta.

Kod djece je strah vrlo česta
emocija...
U djece nalazimo tzv. razvojne strahove koji se
normalno javljaju u određenoj dobi, traju neko
vrijeme i spontano iščezavaju.
Neka istraživanja pokazuju da čak 90% djece
između 2. i 14. godine imaju razvijene neke
specifične strahove (strah od mraka,
nepoznatih ljudi, pauka i sl.). Ako ti strahovi ne
traju predugo i ne ometaju normalno djetetovo
funkcioniranje, nema razloga za zabrinutost.

Do ranog se djetinjstva (0.-2. godine) djeca
najčešće boje glasnih zvukova, stranaca,
odvajanja od roditelja, velikih objekata i
sl.
Predškolci (3.-6.godine) se boje izmišljenih
likova (duhova, vještica, čudovišta i sl.),
mraka, nepoznatih zvukova i samoće.
Školska djeca i adolescenti (7.-16. godine) se
boje fizičkih ozljeda, boje se za svoje
zdravlje, neuspjeha u školi, požara,
odbacivanja od strane vršnjaka i sl.

Činitelji koji utječu na strahove
kod djece








konstitucionalna preosjetljivost ili hendikep djeteta
specifična emocionalna iskustva, osobito rane traume
neadekvatnost odnosa dijete-roditelj
tjelesno kažnjavanje i prijetnje,
pretjerani roditeljski strah i strepnja
stresovi koji prijete samopoštovanju i samoprihvaćanju
djeteta
svi događaji koji snažno prijete psihofizičkom
integritetu djeteta i njegovih bližnjih ili koje dijete
takvima doživljava

Osnovne preporuke za roditelje koji
žele pomoći djetetu koje se boji:


poučiti koje su opasnosti realne, a samim tim i
strahovi, a koje su opasnosti nemoguće
 kada je dijete u strahu, dobro je pokušati pridobiti
njegovu pažnju
 učiti kako da sami preusmjere svoju pažnju kada ih je
strah nečega što ne mogu izbjeći
 ritual ohrabrivanja
 razgovor s djetetom (paziti jer previše priče dijete čini
još nervoznijim jer stječe dojam da se i roditelj boji)
 dijete naučiti nekim tehnikama savladavanja straha od
kojih su najvažnije procjena realiteta i
preusmjeravanje pažnje

Školski strahovi...
1.

Strah od škole i/ili učiteljice/a

2.

Ispitna anksioznost (ispitivanja,
testova i ocjenjivanja)

1. Strah od škole i/ili učiteljice/a
Strah se od škole najčešće javlja kod djece
od 6.-8. i od 11.-14. godina koja se nalaze
pred novim školskih/životnim izazovima
(npr. polazak u školu, prelazak u novu
školu, prelazak u “više” razrede i sl.).
Posebno je ovaj strah prisutan kod djece
koja su već imala slična iskustva koja su
uz to bila i negativna (npr. ismijavanje
kod prelaska u novu školu).

Kako prepoznati strah od škole?
Dijete se boji ići u školu ili ostati samo u školi
bez odrasle osobe iz obitelji (najčešće roditelja).
 Prije polaska se u školu dijete žali na
glavobolju, trbobolju ili druge bolove koji nisu
tjelesno utemeljeni.
 Kada ostane kod kuće zbog “bolesti”,
odjednom se osjeća puno bolje.
 Dijete stalno odlaže odlazak u školu (ne može
odlučiti što obući, dugo se oblači, zaboravlja
stvari i vraća se kući i sl.) pa stalno kasni u
školu.


Zašto se djeca boje odlaska u školu?









zbog prezahtjevnih školskih zadataka
zbog problema s učiteljicom/učiteljem
zato što nemaju prijatelja i ne znaju kako da ih
steknu
zbog toga što je netko u školi nasilan prema
njima
ne žele se odvojiti od roditelja
jer su sramežljivi i dr.

Važno je da roditelj zna uzroke djetetova straha
od škole.

Kako roditelji mogu pomoći?
Saznajte postoji li problem zbog kojega Vaše
dijete ne želi ići u školu (ako postoji konkretan
problem zbog kojega dijete ne želi ići u školu,
zajednički rješavajte taj problem, npr. Dijete se
boji usmenog odgovaranja: možete zajednički
uvježbavati tu situaciju.).
 Pokušajte s djetetom napraviti listu “Zašto sve
ne volim školu”.
 Nikako ne naređujte djetetu da MORA ići u
školu. Pokušajte razumjeti njegov strah i
objasniti mu zašto je odlazak u školu važan.
 Provedite što je moguće više vremena s
djetetom dok ono nije u školi.










Ako je dijete sramežljivo i ne uspijeva se
sprijateljiti u školi, pomognite mu savjetima
i/ili uključivanjem u neke školske slobodne
aktivnosti.
Pohvalite dijete za svaki trud da svlada strah.
Traje li ovaj problem dugo i/ili ako je
preintezivan potražite pomoć stručnjaka
(učitelja/ice, školskog pedagoga ili psihologa).
Neka dijete jede zdravu hranu i dovoljno spava
- usvajajte zdrave načine življenja.
Vježbajte s djetetom različite metode opuštanja
(npr. duboko disanje i sl.).

2. Ispitna anksioznost (ispitivanja,
testova i ocjenjivanja)
Kod ove vrste anksioznosti, dijete postane
toliko nervozno, kada se nađe pred
testnim materijalom ili pred pločom kod
usmenog ispitivanja,da ima osjećaj kako
mu je svo znanje “isparilo”, čak i u onom
slučaju kada se vrlo dobro pripremilo za
test ili ispitivanje.

A što o tome kažu stručnjaci?
Među psiholozima postoji objašnjenje testne anksioznosti
koje kaže da, dok učimo neki materijal, informacije
koje usvajamo prolaze preko kratkotrajnog pamćenja
do dugotrajnog pamćenja. Da bismo te informacije
reproducirali na testu, potrebno je da prođu istim
putem, od dugotrajnog do kratkotrajnog pamćenja.
Međutim, područje koje je zaduženo za kratkotrajno
pamćenje, ujedno je i centar za emocije. Zato, ako
dijete za vrijeme testa postane anksiozno, njegova
emocionalna uznemirenost nadvlada njegovu
sposobnost, da preuzme informacije iz kratkotrajnog
pamćenja, i tako dolazi do “prazne glave”.
www.indiapareting.com

Kako pomoći djetetu koje se boji
ispita?
Pripremanje






motivirajte dijete da se za test priprema unaprijed
motivirajte dijete da svaki dan ukratko ponovi gradivo
iz predmeta u kojem iskazuje probleme
ako dijete ne razumije gradivo, motivirajte ga da
pribilježi pitanja koja će drugi dan postaviti
nastavniku
ponekad je dobro da dijete uči sa svojim vršnjakom

Kako pomoći djetetu koje se boji
ispita?
Vježbanje






Danas su u knjižarama dostupni mnoge radne bilježnice, radni
listovi i slične knjige koje služe za uvježbavanje gradiva. Savjetujte
se s učiteljem koja bi od tih knjižica bila najprimjerenija za Vaše
dijete.
Ako Vaše dijete koristi vježbenice, pregledavajte način rješavanja
zadataka, kako biste mu mogli pomoći u onim dijelovima koje teže
savladava.
Pogledajte u djetetovim bilježnicama je li učitelj s učenicima radio
neke probne testove. Kada vježbate s djetetom, koristite slične
zadatke koje je u svom probnom testu koristio i učitelj.

Kako pomoći djetetu koje se boji
ispita?






Smanjivanje straha
Uvježbavajte s djetetom tehnike opuštanja kao što su
duboko disanje, polako opuštanje ruku i nogu,
opuštanje mišića lica. Te tehnike dijete može koristiti
neposredno prije pisanja testa kako bi smanjilo
napetost.
Osobe koje pate od testne anksioznosti, često za vrijeme
pisanja testa razmišljaju o negativnom ishodu testa
(«Sigurno ću dobiti jedan.», «Što će mama reći.» i sl.)
Učite svoje dijete pozitivnim razmišljanjima o testu
(npr. «Učio sam i znat ću riješiti većinu pitanja», “Ovo
je samo test.”, “Kasnije mogu biti nervozna, sada idem
rješavati test.”).
Kod djece koja se boje usmenog ispitivanja, potrebno
je uvježbavanje (gluma) situacije.

Kako pomoći djetetu koje se boji
ispita?
Ponašanje na ispitu
 Savjetujte dijete da pažljivo sluša upute učitelja prije
testa, kako ne bi nešto preskočilo.
 Savjetujte dijete da na početku testa «preleti» preko
svih pitanja, kako bi prepoznalo ona koja su lakša i
ona koja su teža. Kada u testu naiđe, na ono pitanje na
koje trenutno ne može odgovoriti, treba ga preskočiti i
vratiti se na to pitanje kasnije.
 Upozorite dijete da čita pitanja do kraja, a ne samo
djelomično.
 Savjetujte dijete da, ako završi pisanje testa prije od
predviđenog vremena, treba još jednom provjeriti
odgovore na pitanja.

Kako pomoći djetetu koje se
boji ispita?
Jutro prije ispita
 Pripremite djetetu “dobar” doručak.
 Budite sigurni da je dijete u školu
krenulo na vrijeme i da neće kasniti.
 Ohrabrite dijete i poželite mu sreću (ne
spominjite važnost postizanja dobrih
rezultata).

Kako pomoći djetetu koje se
boji ispita?
A nakon ispita?
 Izuzetno je važno da dijete nakon testa ili ispitivanja
zna rezultate koje je postigao/la te u čemu je
eventualno pogriješilo. Ako je dijete test donijelo kući,
porazgovarajte o eventualnim pogreškama (objasnite
djetetu što se od njega tražilo i koji je točan odgovor).
Dijete treba shvatiti namjenu testa- provjera naučenog,
ali što je još važnije: saznanje koje gradivo treba
ponoviti ili naučiti.
 S djetetom nikada ne razgovarajte samo o ocjeni, broju
rješenih zadataka ili broju dobivenih bodova na testu.
RAZGOVARAJTE O NAPRETKU KOJE JE DIJETE
POSTIGLO U SVOJEM ZNANJU I/ILI O
NAPRETKU U SAVLADAVANJU STRAHA.

Literatura:









Brajković, S. i Živković, Ž., (2002.), Ja to mogu, Osijek, Nansen
Schachl, H., (1999.), Učenje bez straha, Zagreb, Educa
Švorinić, V., (1994,), Anksioznost i strahovi u djece, ur.Miharija,
Ž., Leko Kolbah, A., (1994.), Pomozimo djeci stradaloj u ratu,
Zagreb, Ministarstvo kulture i sporta
http://www.indiaparenting.com
http://www.kidsource.com/
http://www.mcps.k12.md.us/
http://www.vh.org/pediatric/patient/pediatrics/cqqa/schoolanxiety
.html

Preporučujemo:
Brdar, I., Rijavec, M., (1998.), Što učiniti
kada dijete dobije lošu ocjenu?, Zagreb, IEP
 Knoblauch, J., (2001.), Učenje ne mora biti
mučenje, Zagreb, STEPpress
 Schachl, H., (1999.), Učenje bez straha
Zagreb, Educa
 www.school.discovery.com



Slide 5

Strahovi i anksioznost kod
školske djece

Pripremila:
Sanja Matanović, dipl. pedagogpsiholog

Strah
Neugodan emocionalni doživljaj izazvan
vanjskim (npr. neka osoba, miris, zvuk)
ili unutrašnjim (npr. pomisao na događaj
koji slijedi) čimbenicima, koje osoba
procjenjuje opasnima ili prijetećim.

Što se događa u tijelu?
Ubrzan rad srca, ubrzano i
nepravilno disanje, povećan krvni
tlak, pojačano znojenje, hladna koža,
širenje zjenica, napeti mišići i niz
drugih tjelesnih senzacija.

Kako se ponašamo?
Strah često ne možemo kontrolirati.
Javljaju se ili fizička i verbalna
agresivnost, ili bijeg iz situacije koja se
opaža kao prijeteća, a ponekad i
paradoksalna oduzetost – od straha se
«ukočimo»; na uplašenim ljudima
opažamo promjene u izrazu lica, povišen
ton i sl.

Čemu strah?
Općenito gledajući, strah je razumljiva
reakcija na opasnu situaciju. On je
ljudskom rodu omogućio očuvanje života,
jer nas je u životno opasnim situacijama
tjerao na bijeg i obranu.
Kod nekih se ljudi strah javlja u
pretjeranom intezitetu ili trajanju. Tada
govorimo o fobijama ili anksioznosti.

Fobije
Snažni panični strahovi od određenih
sadržaja i situacija, koji objektivno ne
predstavljaju stvarnu opasnost i ne bi
trebali biti izvor straha (strah od pauka,
visine, zatvorenog ili otvorenog prostora i
sl.).

Anksioznost
Psihičko stanje koje možemo opisati kao
strepnju, zabrinutost, oprez, nesigurnost
i očekivanje da će se nešto strašno
dogoditi.
Za razliku od straha, kod anksioznosti ne
postoji jasan objekt koji je izazvao strah.
Tjelesne su manifestacije kod anksioznosti
slične onima kod straha.

Teškoće djece koja pate od
anksioznosti su:










česte glavobolje
česti bolovi u trbuhu
pospanost
umor
strah od samoće
dijete prati roditelje po stanu
briga da će ga netko ozlijediti
briga da će stradati osoba koju voli (npr. mama)
noćne more

Ove teškoće mogu značajno ometati normalno
funkcioniranje djeteta.

Kod djece je strah vrlo česta
emocija...
U djece nalazimo tzv. razvojne strahove koji se
normalno javljaju u određenoj dobi, traju neko
vrijeme i spontano iščezavaju.
Neka istraživanja pokazuju da čak 90% djece
između 2. i 14. godine imaju razvijene neke
specifične strahove (strah od mraka,
nepoznatih ljudi, pauka i sl.). Ako ti strahovi ne
traju predugo i ne ometaju normalno djetetovo
funkcioniranje, nema razloga za zabrinutost.

Do ranog se djetinjstva (0.-2. godine) djeca
najčešće boje glasnih zvukova, stranaca,
odvajanja od roditelja, velikih objekata i
sl.
Predškolci (3.-6.godine) se boje izmišljenih
likova (duhova, vještica, čudovišta i sl.),
mraka, nepoznatih zvukova i samoće.
Školska djeca i adolescenti (7.-16. godine) se
boje fizičkih ozljeda, boje se za svoje
zdravlje, neuspjeha u školi, požara,
odbacivanja od strane vršnjaka i sl.

Činitelji koji utječu na strahove
kod djece








konstitucionalna preosjetljivost ili hendikep djeteta
specifična emocionalna iskustva, osobito rane traume
neadekvatnost odnosa dijete-roditelj
tjelesno kažnjavanje i prijetnje,
pretjerani roditeljski strah i strepnja
stresovi koji prijete samopoštovanju i samoprihvaćanju
djeteta
svi događaji koji snažno prijete psihofizičkom
integritetu djeteta i njegovih bližnjih ili koje dijete
takvima doživljava

Osnovne preporuke za roditelje koji
žele pomoći djetetu koje se boji:


poučiti koje su opasnosti realne, a samim tim i
strahovi, a koje su opasnosti nemoguće
 kada je dijete u strahu, dobro je pokušati pridobiti
njegovu pažnju
 učiti kako da sami preusmjere svoju pažnju kada ih je
strah nečega što ne mogu izbjeći
 ritual ohrabrivanja
 razgovor s djetetom (paziti jer previše priče dijete čini
još nervoznijim jer stječe dojam da se i roditelj boji)
 dijete naučiti nekim tehnikama savladavanja straha od
kojih su najvažnije procjena realiteta i
preusmjeravanje pažnje

Školski strahovi...
1.

Strah od škole i/ili učiteljice/a

2.

Ispitna anksioznost (ispitivanja,
testova i ocjenjivanja)

1. Strah od škole i/ili učiteljice/a
Strah se od škole najčešće javlja kod djece
od 6.-8. i od 11.-14. godina koja se nalaze
pred novim školskih/životnim izazovima
(npr. polazak u školu, prelazak u novu
školu, prelazak u “više” razrede i sl.).
Posebno je ovaj strah prisutan kod djece
koja su već imala slična iskustva koja su
uz to bila i negativna (npr. ismijavanje
kod prelaska u novu školu).

Kako prepoznati strah od škole?
Dijete se boji ići u školu ili ostati samo u školi
bez odrasle osobe iz obitelji (najčešće roditelja).
 Prije polaska se u školu dijete žali na
glavobolju, trbobolju ili druge bolove koji nisu
tjelesno utemeljeni.
 Kada ostane kod kuće zbog “bolesti”,
odjednom se osjeća puno bolje.
 Dijete stalno odlaže odlazak u školu (ne može
odlučiti što obući, dugo se oblači, zaboravlja
stvari i vraća se kući i sl.) pa stalno kasni u
školu.


Zašto se djeca boje odlaska u školu?









zbog prezahtjevnih školskih zadataka
zbog problema s učiteljicom/učiteljem
zato što nemaju prijatelja i ne znaju kako da ih
steknu
zbog toga što je netko u školi nasilan prema
njima
ne žele se odvojiti od roditelja
jer su sramežljivi i dr.

Važno je da roditelj zna uzroke djetetova straha
od škole.

Kako roditelji mogu pomoći?
Saznajte postoji li problem zbog kojega Vaše
dijete ne želi ići u školu (ako postoji konkretan
problem zbog kojega dijete ne želi ići u školu,
zajednički rješavajte taj problem, npr. Dijete se
boji usmenog odgovaranja: možete zajednički
uvježbavati tu situaciju.).
 Pokušajte s djetetom napraviti listu “Zašto sve
ne volim školu”.
 Nikako ne naređujte djetetu da MORA ići u
školu. Pokušajte razumjeti njegov strah i
objasniti mu zašto je odlazak u školu važan.
 Provedite što je moguće više vremena s
djetetom dok ono nije u školi.










Ako je dijete sramežljivo i ne uspijeva se
sprijateljiti u školi, pomognite mu savjetima
i/ili uključivanjem u neke školske slobodne
aktivnosti.
Pohvalite dijete za svaki trud da svlada strah.
Traje li ovaj problem dugo i/ili ako je
preintezivan potražite pomoć stručnjaka
(učitelja/ice, školskog pedagoga ili psihologa).
Neka dijete jede zdravu hranu i dovoljno spava
- usvajajte zdrave načine življenja.
Vježbajte s djetetom različite metode opuštanja
(npr. duboko disanje i sl.).

2. Ispitna anksioznost (ispitivanja,
testova i ocjenjivanja)
Kod ove vrste anksioznosti, dijete postane
toliko nervozno, kada se nađe pred
testnim materijalom ili pred pločom kod
usmenog ispitivanja,da ima osjećaj kako
mu je svo znanje “isparilo”, čak i u onom
slučaju kada se vrlo dobro pripremilo za
test ili ispitivanje.

A što o tome kažu stručnjaci?
Među psiholozima postoji objašnjenje testne anksioznosti
koje kaže da, dok učimo neki materijal, informacije
koje usvajamo prolaze preko kratkotrajnog pamćenja
do dugotrajnog pamćenja. Da bismo te informacije
reproducirali na testu, potrebno je da prođu istim
putem, od dugotrajnog do kratkotrajnog pamćenja.
Međutim, područje koje je zaduženo za kratkotrajno
pamćenje, ujedno je i centar za emocije. Zato, ako
dijete za vrijeme testa postane anksiozno, njegova
emocionalna uznemirenost nadvlada njegovu
sposobnost, da preuzme informacije iz kratkotrajnog
pamćenja, i tako dolazi do “prazne glave”.
www.indiapareting.com

Kako pomoći djetetu koje se boji
ispita?
Pripremanje






motivirajte dijete da se za test priprema unaprijed
motivirajte dijete da svaki dan ukratko ponovi gradivo
iz predmeta u kojem iskazuje probleme
ako dijete ne razumije gradivo, motivirajte ga da
pribilježi pitanja koja će drugi dan postaviti
nastavniku
ponekad je dobro da dijete uči sa svojim vršnjakom

Kako pomoći djetetu koje se boji
ispita?
Vježbanje






Danas su u knjižarama dostupni mnoge radne bilježnice, radni
listovi i slične knjige koje služe za uvježbavanje gradiva. Savjetujte
se s učiteljem koja bi od tih knjižica bila najprimjerenija za Vaše
dijete.
Ako Vaše dijete koristi vježbenice, pregledavajte način rješavanja
zadataka, kako biste mu mogli pomoći u onim dijelovima koje teže
savladava.
Pogledajte u djetetovim bilježnicama je li učitelj s učenicima radio
neke probne testove. Kada vježbate s djetetom, koristite slične
zadatke koje je u svom probnom testu koristio i učitelj.

Kako pomoći djetetu koje se boji
ispita?






Smanjivanje straha
Uvježbavajte s djetetom tehnike opuštanja kao što su
duboko disanje, polako opuštanje ruku i nogu,
opuštanje mišića lica. Te tehnike dijete može koristiti
neposredno prije pisanja testa kako bi smanjilo
napetost.
Osobe koje pate od testne anksioznosti, često za vrijeme
pisanja testa razmišljaju o negativnom ishodu testa
(«Sigurno ću dobiti jedan.», «Što će mama reći.» i sl.)
Učite svoje dijete pozitivnim razmišljanjima o testu
(npr. «Učio sam i znat ću riješiti većinu pitanja», “Ovo
je samo test.”, “Kasnije mogu biti nervozna, sada idem
rješavati test.”).
Kod djece koja se boje usmenog ispitivanja, potrebno
je uvježbavanje (gluma) situacije.

Kako pomoći djetetu koje se boji
ispita?
Ponašanje na ispitu
 Savjetujte dijete da pažljivo sluša upute učitelja prije
testa, kako ne bi nešto preskočilo.
 Savjetujte dijete da na početku testa «preleti» preko
svih pitanja, kako bi prepoznalo ona koja su lakša i
ona koja su teža. Kada u testu naiđe, na ono pitanje na
koje trenutno ne može odgovoriti, treba ga preskočiti i
vratiti se na to pitanje kasnije.
 Upozorite dijete da čita pitanja do kraja, a ne samo
djelomično.
 Savjetujte dijete da, ako završi pisanje testa prije od
predviđenog vremena, treba još jednom provjeriti
odgovore na pitanja.

Kako pomoći djetetu koje se
boji ispita?
Jutro prije ispita
 Pripremite djetetu “dobar” doručak.
 Budite sigurni da je dijete u školu
krenulo na vrijeme i da neće kasniti.
 Ohrabrite dijete i poželite mu sreću (ne
spominjite važnost postizanja dobrih
rezultata).

Kako pomoći djetetu koje se
boji ispita?
A nakon ispita?
 Izuzetno je važno da dijete nakon testa ili ispitivanja
zna rezultate koje je postigao/la te u čemu je
eventualno pogriješilo. Ako je dijete test donijelo kući,
porazgovarajte o eventualnim pogreškama (objasnite
djetetu što se od njega tražilo i koji je točan odgovor).
Dijete treba shvatiti namjenu testa- provjera naučenog,
ali što je još važnije: saznanje koje gradivo treba
ponoviti ili naučiti.
 S djetetom nikada ne razgovarajte samo o ocjeni, broju
rješenih zadataka ili broju dobivenih bodova na testu.
RAZGOVARAJTE O NAPRETKU KOJE JE DIJETE
POSTIGLO U SVOJEM ZNANJU I/ILI O
NAPRETKU U SAVLADAVANJU STRAHA.

Literatura:









Brajković, S. i Živković, Ž., (2002.), Ja to mogu, Osijek, Nansen
Schachl, H., (1999.), Učenje bez straha, Zagreb, Educa
Švorinić, V., (1994,), Anksioznost i strahovi u djece, ur.Miharija,
Ž., Leko Kolbah, A., (1994.), Pomozimo djeci stradaloj u ratu,
Zagreb, Ministarstvo kulture i sporta
http://www.indiaparenting.com
http://www.kidsource.com/
http://www.mcps.k12.md.us/
http://www.vh.org/pediatric/patient/pediatrics/cqqa/schoolanxiety
.html

Preporučujemo:
Brdar, I., Rijavec, M., (1998.), Što učiniti
kada dijete dobije lošu ocjenu?, Zagreb, IEP
 Knoblauch, J., (2001.), Učenje ne mora biti
mučenje, Zagreb, STEPpress
 Schachl, H., (1999.), Učenje bez straha
Zagreb, Educa
 www.school.discovery.com



Slide 6

Strahovi i anksioznost kod
školske djece

Pripremila:
Sanja Matanović, dipl. pedagogpsiholog

Strah
Neugodan emocionalni doživljaj izazvan
vanjskim (npr. neka osoba, miris, zvuk)
ili unutrašnjim (npr. pomisao na događaj
koji slijedi) čimbenicima, koje osoba
procjenjuje opasnima ili prijetećim.

Što se događa u tijelu?
Ubrzan rad srca, ubrzano i
nepravilno disanje, povećan krvni
tlak, pojačano znojenje, hladna koža,
širenje zjenica, napeti mišići i niz
drugih tjelesnih senzacija.

Kako se ponašamo?
Strah često ne možemo kontrolirati.
Javljaju se ili fizička i verbalna
agresivnost, ili bijeg iz situacije koja se
opaža kao prijeteća, a ponekad i
paradoksalna oduzetost – od straha se
«ukočimo»; na uplašenim ljudima
opažamo promjene u izrazu lica, povišen
ton i sl.

Čemu strah?
Općenito gledajući, strah je razumljiva
reakcija na opasnu situaciju. On je
ljudskom rodu omogućio očuvanje života,
jer nas je u životno opasnim situacijama
tjerao na bijeg i obranu.
Kod nekih se ljudi strah javlja u
pretjeranom intezitetu ili trajanju. Tada
govorimo o fobijama ili anksioznosti.

Fobije
Snažni panični strahovi od određenih
sadržaja i situacija, koji objektivno ne
predstavljaju stvarnu opasnost i ne bi
trebali biti izvor straha (strah od pauka,
visine, zatvorenog ili otvorenog prostora i
sl.).

Anksioznost
Psihičko stanje koje možemo opisati kao
strepnju, zabrinutost, oprez, nesigurnost
i očekivanje da će se nešto strašno
dogoditi.
Za razliku od straha, kod anksioznosti ne
postoji jasan objekt koji je izazvao strah.
Tjelesne su manifestacije kod anksioznosti
slične onima kod straha.

Teškoće djece koja pate od
anksioznosti su:










česte glavobolje
česti bolovi u trbuhu
pospanost
umor
strah od samoće
dijete prati roditelje po stanu
briga da će ga netko ozlijediti
briga da će stradati osoba koju voli (npr. mama)
noćne more

Ove teškoće mogu značajno ometati normalno
funkcioniranje djeteta.

Kod djece je strah vrlo česta
emocija...
U djece nalazimo tzv. razvojne strahove koji se
normalno javljaju u određenoj dobi, traju neko
vrijeme i spontano iščezavaju.
Neka istraživanja pokazuju da čak 90% djece
između 2. i 14. godine imaju razvijene neke
specifične strahove (strah od mraka,
nepoznatih ljudi, pauka i sl.). Ako ti strahovi ne
traju predugo i ne ometaju normalno djetetovo
funkcioniranje, nema razloga za zabrinutost.

Do ranog se djetinjstva (0.-2. godine) djeca
najčešće boje glasnih zvukova, stranaca,
odvajanja od roditelja, velikih objekata i
sl.
Predškolci (3.-6.godine) se boje izmišljenih
likova (duhova, vještica, čudovišta i sl.),
mraka, nepoznatih zvukova i samoće.
Školska djeca i adolescenti (7.-16. godine) se
boje fizičkih ozljeda, boje se za svoje
zdravlje, neuspjeha u školi, požara,
odbacivanja od strane vršnjaka i sl.

Činitelji koji utječu na strahove
kod djece








konstitucionalna preosjetljivost ili hendikep djeteta
specifična emocionalna iskustva, osobito rane traume
neadekvatnost odnosa dijete-roditelj
tjelesno kažnjavanje i prijetnje,
pretjerani roditeljski strah i strepnja
stresovi koji prijete samopoštovanju i samoprihvaćanju
djeteta
svi događaji koji snažno prijete psihofizičkom
integritetu djeteta i njegovih bližnjih ili koje dijete
takvima doživljava

Osnovne preporuke za roditelje koji
žele pomoći djetetu koje se boji:


poučiti koje su opasnosti realne, a samim tim i
strahovi, a koje su opasnosti nemoguće
 kada je dijete u strahu, dobro je pokušati pridobiti
njegovu pažnju
 učiti kako da sami preusmjere svoju pažnju kada ih je
strah nečega što ne mogu izbjeći
 ritual ohrabrivanja
 razgovor s djetetom (paziti jer previše priče dijete čini
još nervoznijim jer stječe dojam da se i roditelj boji)
 dijete naučiti nekim tehnikama savladavanja straha od
kojih su najvažnije procjena realiteta i
preusmjeravanje pažnje

Školski strahovi...
1.

Strah od škole i/ili učiteljice/a

2.

Ispitna anksioznost (ispitivanja,
testova i ocjenjivanja)

1. Strah od škole i/ili učiteljice/a
Strah se od škole najčešće javlja kod djece
od 6.-8. i od 11.-14. godina koja se nalaze
pred novim školskih/životnim izazovima
(npr. polazak u školu, prelazak u novu
školu, prelazak u “više” razrede i sl.).
Posebno je ovaj strah prisutan kod djece
koja su već imala slična iskustva koja su
uz to bila i negativna (npr. ismijavanje
kod prelaska u novu školu).

Kako prepoznati strah od škole?
Dijete se boji ići u školu ili ostati samo u školi
bez odrasle osobe iz obitelji (najčešće roditelja).
 Prije polaska se u školu dijete žali na
glavobolju, trbobolju ili druge bolove koji nisu
tjelesno utemeljeni.
 Kada ostane kod kuće zbog “bolesti”,
odjednom se osjeća puno bolje.
 Dijete stalno odlaže odlazak u školu (ne može
odlučiti što obući, dugo se oblači, zaboravlja
stvari i vraća se kući i sl.) pa stalno kasni u
školu.


Zašto se djeca boje odlaska u školu?









zbog prezahtjevnih školskih zadataka
zbog problema s učiteljicom/učiteljem
zato što nemaju prijatelja i ne znaju kako da ih
steknu
zbog toga što je netko u školi nasilan prema
njima
ne žele se odvojiti od roditelja
jer su sramežljivi i dr.

Važno je da roditelj zna uzroke djetetova straha
od škole.

Kako roditelji mogu pomoći?
Saznajte postoji li problem zbog kojega Vaše
dijete ne želi ići u školu (ako postoji konkretan
problem zbog kojega dijete ne želi ići u školu,
zajednički rješavajte taj problem, npr. Dijete se
boji usmenog odgovaranja: možete zajednički
uvježbavati tu situaciju.).
 Pokušajte s djetetom napraviti listu “Zašto sve
ne volim školu”.
 Nikako ne naređujte djetetu da MORA ići u
školu. Pokušajte razumjeti njegov strah i
objasniti mu zašto je odlazak u školu važan.
 Provedite što je moguće više vremena s
djetetom dok ono nije u školi.










Ako je dijete sramežljivo i ne uspijeva se
sprijateljiti u školi, pomognite mu savjetima
i/ili uključivanjem u neke školske slobodne
aktivnosti.
Pohvalite dijete za svaki trud da svlada strah.
Traje li ovaj problem dugo i/ili ako je
preintezivan potražite pomoć stručnjaka
(učitelja/ice, školskog pedagoga ili psihologa).
Neka dijete jede zdravu hranu i dovoljno spava
- usvajajte zdrave načine življenja.
Vježbajte s djetetom različite metode opuštanja
(npr. duboko disanje i sl.).

2. Ispitna anksioznost (ispitivanja,
testova i ocjenjivanja)
Kod ove vrste anksioznosti, dijete postane
toliko nervozno, kada se nađe pred
testnim materijalom ili pred pločom kod
usmenog ispitivanja,da ima osjećaj kako
mu je svo znanje “isparilo”, čak i u onom
slučaju kada se vrlo dobro pripremilo za
test ili ispitivanje.

A što o tome kažu stručnjaci?
Među psiholozima postoji objašnjenje testne anksioznosti
koje kaže da, dok učimo neki materijal, informacije
koje usvajamo prolaze preko kratkotrajnog pamćenja
do dugotrajnog pamćenja. Da bismo te informacije
reproducirali na testu, potrebno je da prođu istim
putem, od dugotrajnog do kratkotrajnog pamćenja.
Međutim, područje koje je zaduženo za kratkotrajno
pamćenje, ujedno je i centar za emocije. Zato, ako
dijete za vrijeme testa postane anksiozno, njegova
emocionalna uznemirenost nadvlada njegovu
sposobnost, da preuzme informacije iz kratkotrajnog
pamćenja, i tako dolazi do “prazne glave”.
www.indiapareting.com

Kako pomoći djetetu koje se boji
ispita?
Pripremanje






motivirajte dijete da se za test priprema unaprijed
motivirajte dijete da svaki dan ukratko ponovi gradivo
iz predmeta u kojem iskazuje probleme
ako dijete ne razumije gradivo, motivirajte ga da
pribilježi pitanja koja će drugi dan postaviti
nastavniku
ponekad je dobro da dijete uči sa svojim vršnjakom

Kako pomoći djetetu koje se boji
ispita?
Vježbanje






Danas su u knjižarama dostupni mnoge radne bilježnice, radni
listovi i slične knjige koje služe za uvježbavanje gradiva. Savjetujte
se s učiteljem koja bi od tih knjižica bila najprimjerenija za Vaše
dijete.
Ako Vaše dijete koristi vježbenice, pregledavajte način rješavanja
zadataka, kako biste mu mogli pomoći u onim dijelovima koje teže
savladava.
Pogledajte u djetetovim bilježnicama je li učitelj s učenicima radio
neke probne testove. Kada vježbate s djetetom, koristite slične
zadatke koje je u svom probnom testu koristio i učitelj.

Kako pomoći djetetu koje se boji
ispita?






Smanjivanje straha
Uvježbavajte s djetetom tehnike opuštanja kao što su
duboko disanje, polako opuštanje ruku i nogu,
opuštanje mišića lica. Te tehnike dijete može koristiti
neposredno prije pisanja testa kako bi smanjilo
napetost.
Osobe koje pate od testne anksioznosti, često za vrijeme
pisanja testa razmišljaju o negativnom ishodu testa
(«Sigurno ću dobiti jedan.», «Što će mama reći.» i sl.)
Učite svoje dijete pozitivnim razmišljanjima o testu
(npr. «Učio sam i znat ću riješiti većinu pitanja», “Ovo
je samo test.”, “Kasnije mogu biti nervozna, sada idem
rješavati test.”).
Kod djece koja se boje usmenog ispitivanja, potrebno
je uvježbavanje (gluma) situacije.

Kako pomoći djetetu koje se boji
ispita?
Ponašanje na ispitu
 Savjetujte dijete da pažljivo sluša upute učitelja prije
testa, kako ne bi nešto preskočilo.
 Savjetujte dijete da na početku testa «preleti» preko
svih pitanja, kako bi prepoznalo ona koja su lakša i
ona koja su teža. Kada u testu naiđe, na ono pitanje na
koje trenutno ne može odgovoriti, treba ga preskočiti i
vratiti se na to pitanje kasnije.
 Upozorite dijete da čita pitanja do kraja, a ne samo
djelomično.
 Savjetujte dijete da, ako završi pisanje testa prije od
predviđenog vremena, treba još jednom provjeriti
odgovore na pitanja.

Kako pomoći djetetu koje se
boji ispita?
Jutro prije ispita
 Pripremite djetetu “dobar” doručak.
 Budite sigurni da je dijete u školu
krenulo na vrijeme i da neće kasniti.
 Ohrabrite dijete i poželite mu sreću (ne
spominjite važnost postizanja dobrih
rezultata).

Kako pomoći djetetu koje se
boji ispita?
A nakon ispita?
 Izuzetno je važno da dijete nakon testa ili ispitivanja
zna rezultate koje je postigao/la te u čemu je
eventualno pogriješilo. Ako je dijete test donijelo kući,
porazgovarajte o eventualnim pogreškama (objasnite
djetetu što se od njega tražilo i koji je točan odgovor).
Dijete treba shvatiti namjenu testa- provjera naučenog,
ali što je još važnije: saznanje koje gradivo treba
ponoviti ili naučiti.
 S djetetom nikada ne razgovarajte samo o ocjeni, broju
rješenih zadataka ili broju dobivenih bodova na testu.
RAZGOVARAJTE O NAPRETKU KOJE JE DIJETE
POSTIGLO U SVOJEM ZNANJU I/ILI O
NAPRETKU U SAVLADAVANJU STRAHA.

Literatura:









Brajković, S. i Živković, Ž., (2002.), Ja to mogu, Osijek, Nansen
Schachl, H., (1999.), Učenje bez straha, Zagreb, Educa
Švorinić, V., (1994,), Anksioznost i strahovi u djece, ur.Miharija,
Ž., Leko Kolbah, A., (1994.), Pomozimo djeci stradaloj u ratu,
Zagreb, Ministarstvo kulture i sporta
http://www.indiaparenting.com
http://www.kidsource.com/
http://www.mcps.k12.md.us/
http://www.vh.org/pediatric/patient/pediatrics/cqqa/schoolanxiety
.html

Preporučujemo:
Brdar, I., Rijavec, M., (1998.), Što učiniti
kada dijete dobije lošu ocjenu?, Zagreb, IEP
 Knoblauch, J., (2001.), Učenje ne mora biti
mučenje, Zagreb, STEPpress
 Schachl, H., (1999.), Učenje bez straha
Zagreb, Educa
 www.school.discovery.com



Slide 7

Strahovi i anksioznost kod
školske djece

Pripremila:
Sanja Matanović, dipl. pedagogpsiholog

Strah
Neugodan emocionalni doživljaj izazvan
vanjskim (npr. neka osoba, miris, zvuk)
ili unutrašnjim (npr. pomisao na događaj
koji slijedi) čimbenicima, koje osoba
procjenjuje opasnima ili prijetećim.

Što se događa u tijelu?
Ubrzan rad srca, ubrzano i
nepravilno disanje, povećan krvni
tlak, pojačano znojenje, hladna koža,
širenje zjenica, napeti mišići i niz
drugih tjelesnih senzacija.

Kako se ponašamo?
Strah često ne možemo kontrolirati.
Javljaju se ili fizička i verbalna
agresivnost, ili bijeg iz situacije koja se
opaža kao prijeteća, a ponekad i
paradoksalna oduzetost – od straha se
«ukočimo»; na uplašenim ljudima
opažamo promjene u izrazu lica, povišen
ton i sl.

Čemu strah?
Općenito gledajući, strah je razumljiva
reakcija na opasnu situaciju. On je
ljudskom rodu omogućio očuvanje života,
jer nas je u životno opasnim situacijama
tjerao na bijeg i obranu.
Kod nekih se ljudi strah javlja u
pretjeranom intezitetu ili trajanju. Tada
govorimo o fobijama ili anksioznosti.

Fobije
Snažni panični strahovi od određenih
sadržaja i situacija, koji objektivno ne
predstavljaju stvarnu opasnost i ne bi
trebali biti izvor straha (strah od pauka,
visine, zatvorenog ili otvorenog prostora i
sl.).

Anksioznost
Psihičko stanje koje možemo opisati kao
strepnju, zabrinutost, oprez, nesigurnost
i očekivanje da će se nešto strašno
dogoditi.
Za razliku od straha, kod anksioznosti ne
postoji jasan objekt koji je izazvao strah.
Tjelesne su manifestacije kod anksioznosti
slične onima kod straha.

Teškoće djece koja pate od
anksioznosti su:










česte glavobolje
česti bolovi u trbuhu
pospanost
umor
strah od samoće
dijete prati roditelje po stanu
briga da će ga netko ozlijediti
briga da će stradati osoba koju voli (npr. mama)
noćne more

Ove teškoće mogu značajno ometati normalno
funkcioniranje djeteta.

Kod djece je strah vrlo česta
emocija...
U djece nalazimo tzv. razvojne strahove koji se
normalno javljaju u određenoj dobi, traju neko
vrijeme i spontano iščezavaju.
Neka istraživanja pokazuju da čak 90% djece
između 2. i 14. godine imaju razvijene neke
specifične strahove (strah od mraka,
nepoznatih ljudi, pauka i sl.). Ako ti strahovi ne
traju predugo i ne ometaju normalno djetetovo
funkcioniranje, nema razloga za zabrinutost.

Do ranog se djetinjstva (0.-2. godine) djeca
najčešće boje glasnih zvukova, stranaca,
odvajanja od roditelja, velikih objekata i
sl.
Predškolci (3.-6.godine) se boje izmišljenih
likova (duhova, vještica, čudovišta i sl.),
mraka, nepoznatih zvukova i samoće.
Školska djeca i adolescenti (7.-16. godine) se
boje fizičkih ozljeda, boje se za svoje
zdravlje, neuspjeha u školi, požara,
odbacivanja od strane vršnjaka i sl.

Činitelji koji utječu na strahove
kod djece








konstitucionalna preosjetljivost ili hendikep djeteta
specifična emocionalna iskustva, osobito rane traume
neadekvatnost odnosa dijete-roditelj
tjelesno kažnjavanje i prijetnje,
pretjerani roditeljski strah i strepnja
stresovi koji prijete samopoštovanju i samoprihvaćanju
djeteta
svi događaji koji snažno prijete psihofizičkom
integritetu djeteta i njegovih bližnjih ili koje dijete
takvima doživljava

Osnovne preporuke za roditelje koji
žele pomoći djetetu koje se boji:


poučiti koje su opasnosti realne, a samim tim i
strahovi, a koje su opasnosti nemoguće
 kada je dijete u strahu, dobro je pokušati pridobiti
njegovu pažnju
 učiti kako da sami preusmjere svoju pažnju kada ih je
strah nečega što ne mogu izbjeći
 ritual ohrabrivanja
 razgovor s djetetom (paziti jer previše priče dijete čini
još nervoznijim jer stječe dojam da se i roditelj boji)
 dijete naučiti nekim tehnikama savladavanja straha od
kojih su najvažnije procjena realiteta i
preusmjeravanje pažnje

Školski strahovi...
1.

Strah od škole i/ili učiteljice/a

2.

Ispitna anksioznost (ispitivanja,
testova i ocjenjivanja)

1. Strah od škole i/ili učiteljice/a
Strah se od škole najčešće javlja kod djece
od 6.-8. i od 11.-14. godina koja se nalaze
pred novim školskih/životnim izazovima
(npr. polazak u školu, prelazak u novu
školu, prelazak u “više” razrede i sl.).
Posebno je ovaj strah prisutan kod djece
koja su već imala slična iskustva koja su
uz to bila i negativna (npr. ismijavanje
kod prelaska u novu školu).

Kako prepoznati strah od škole?
Dijete se boji ići u školu ili ostati samo u školi
bez odrasle osobe iz obitelji (najčešće roditelja).
 Prije polaska se u školu dijete žali na
glavobolju, trbobolju ili druge bolove koji nisu
tjelesno utemeljeni.
 Kada ostane kod kuće zbog “bolesti”,
odjednom se osjeća puno bolje.
 Dijete stalno odlaže odlazak u školu (ne može
odlučiti što obući, dugo se oblači, zaboravlja
stvari i vraća se kući i sl.) pa stalno kasni u
školu.


Zašto se djeca boje odlaska u školu?









zbog prezahtjevnih školskih zadataka
zbog problema s učiteljicom/učiteljem
zato što nemaju prijatelja i ne znaju kako da ih
steknu
zbog toga što je netko u školi nasilan prema
njima
ne žele se odvojiti od roditelja
jer su sramežljivi i dr.

Važno je da roditelj zna uzroke djetetova straha
od škole.

Kako roditelji mogu pomoći?
Saznajte postoji li problem zbog kojega Vaše
dijete ne želi ići u školu (ako postoji konkretan
problem zbog kojega dijete ne želi ići u školu,
zajednički rješavajte taj problem, npr. Dijete se
boji usmenog odgovaranja: možete zajednički
uvježbavati tu situaciju.).
 Pokušajte s djetetom napraviti listu “Zašto sve
ne volim školu”.
 Nikako ne naređujte djetetu da MORA ići u
školu. Pokušajte razumjeti njegov strah i
objasniti mu zašto je odlazak u školu važan.
 Provedite što je moguće više vremena s
djetetom dok ono nije u školi.










Ako je dijete sramežljivo i ne uspijeva se
sprijateljiti u školi, pomognite mu savjetima
i/ili uključivanjem u neke školske slobodne
aktivnosti.
Pohvalite dijete za svaki trud da svlada strah.
Traje li ovaj problem dugo i/ili ako je
preintezivan potražite pomoć stručnjaka
(učitelja/ice, školskog pedagoga ili psihologa).
Neka dijete jede zdravu hranu i dovoljno spava
- usvajajte zdrave načine življenja.
Vježbajte s djetetom različite metode opuštanja
(npr. duboko disanje i sl.).

2. Ispitna anksioznost (ispitivanja,
testova i ocjenjivanja)
Kod ove vrste anksioznosti, dijete postane
toliko nervozno, kada se nađe pred
testnim materijalom ili pred pločom kod
usmenog ispitivanja,da ima osjećaj kako
mu je svo znanje “isparilo”, čak i u onom
slučaju kada se vrlo dobro pripremilo za
test ili ispitivanje.

A što o tome kažu stručnjaci?
Među psiholozima postoji objašnjenje testne anksioznosti
koje kaže da, dok učimo neki materijal, informacije
koje usvajamo prolaze preko kratkotrajnog pamćenja
do dugotrajnog pamćenja. Da bismo te informacije
reproducirali na testu, potrebno je da prođu istim
putem, od dugotrajnog do kratkotrajnog pamćenja.
Međutim, područje koje je zaduženo za kratkotrajno
pamćenje, ujedno je i centar za emocije. Zato, ako
dijete za vrijeme testa postane anksiozno, njegova
emocionalna uznemirenost nadvlada njegovu
sposobnost, da preuzme informacije iz kratkotrajnog
pamćenja, i tako dolazi do “prazne glave”.
www.indiapareting.com

Kako pomoći djetetu koje se boji
ispita?
Pripremanje






motivirajte dijete da se za test priprema unaprijed
motivirajte dijete da svaki dan ukratko ponovi gradivo
iz predmeta u kojem iskazuje probleme
ako dijete ne razumije gradivo, motivirajte ga da
pribilježi pitanja koja će drugi dan postaviti
nastavniku
ponekad je dobro da dijete uči sa svojim vršnjakom

Kako pomoći djetetu koje se boji
ispita?
Vježbanje






Danas su u knjižarama dostupni mnoge radne bilježnice, radni
listovi i slične knjige koje služe za uvježbavanje gradiva. Savjetujte
se s učiteljem koja bi od tih knjižica bila najprimjerenija za Vaše
dijete.
Ako Vaše dijete koristi vježbenice, pregledavajte način rješavanja
zadataka, kako biste mu mogli pomoći u onim dijelovima koje teže
savladava.
Pogledajte u djetetovim bilježnicama je li učitelj s učenicima radio
neke probne testove. Kada vježbate s djetetom, koristite slične
zadatke koje je u svom probnom testu koristio i učitelj.

Kako pomoći djetetu koje se boji
ispita?






Smanjivanje straha
Uvježbavajte s djetetom tehnike opuštanja kao što su
duboko disanje, polako opuštanje ruku i nogu,
opuštanje mišića lica. Te tehnike dijete može koristiti
neposredno prije pisanja testa kako bi smanjilo
napetost.
Osobe koje pate od testne anksioznosti, često za vrijeme
pisanja testa razmišljaju o negativnom ishodu testa
(«Sigurno ću dobiti jedan.», «Što će mama reći.» i sl.)
Učite svoje dijete pozitivnim razmišljanjima o testu
(npr. «Učio sam i znat ću riješiti većinu pitanja», “Ovo
je samo test.”, “Kasnije mogu biti nervozna, sada idem
rješavati test.”).
Kod djece koja se boje usmenog ispitivanja, potrebno
je uvježbavanje (gluma) situacije.

Kako pomoći djetetu koje se boji
ispita?
Ponašanje na ispitu
 Savjetujte dijete da pažljivo sluša upute učitelja prije
testa, kako ne bi nešto preskočilo.
 Savjetujte dijete da na početku testa «preleti» preko
svih pitanja, kako bi prepoznalo ona koja su lakša i
ona koja su teža. Kada u testu naiđe, na ono pitanje na
koje trenutno ne može odgovoriti, treba ga preskočiti i
vratiti se na to pitanje kasnije.
 Upozorite dijete da čita pitanja do kraja, a ne samo
djelomično.
 Savjetujte dijete da, ako završi pisanje testa prije od
predviđenog vremena, treba još jednom provjeriti
odgovore na pitanja.

Kako pomoći djetetu koje se
boji ispita?
Jutro prije ispita
 Pripremite djetetu “dobar” doručak.
 Budite sigurni da je dijete u školu
krenulo na vrijeme i da neće kasniti.
 Ohrabrite dijete i poželite mu sreću (ne
spominjite važnost postizanja dobrih
rezultata).

Kako pomoći djetetu koje se
boji ispita?
A nakon ispita?
 Izuzetno je važno da dijete nakon testa ili ispitivanja
zna rezultate koje je postigao/la te u čemu je
eventualno pogriješilo. Ako je dijete test donijelo kući,
porazgovarajte o eventualnim pogreškama (objasnite
djetetu što se od njega tražilo i koji je točan odgovor).
Dijete treba shvatiti namjenu testa- provjera naučenog,
ali što je još važnije: saznanje koje gradivo treba
ponoviti ili naučiti.
 S djetetom nikada ne razgovarajte samo o ocjeni, broju
rješenih zadataka ili broju dobivenih bodova na testu.
RAZGOVARAJTE O NAPRETKU KOJE JE DIJETE
POSTIGLO U SVOJEM ZNANJU I/ILI O
NAPRETKU U SAVLADAVANJU STRAHA.

Literatura:









Brajković, S. i Živković, Ž., (2002.), Ja to mogu, Osijek, Nansen
Schachl, H., (1999.), Učenje bez straha, Zagreb, Educa
Švorinić, V., (1994,), Anksioznost i strahovi u djece, ur.Miharija,
Ž., Leko Kolbah, A., (1994.), Pomozimo djeci stradaloj u ratu,
Zagreb, Ministarstvo kulture i sporta
http://www.indiaparenting.com
http://www.kidsource.com/
http://www.mcps.k12.md.us/
http://www.vh.org/pediatric/patient/pediatrics/cqqa/schoolanxiety
.html

Preporučujemo:
Brdar, I., Rijavec, M., (1998.), Što učiniti
kada dijete dobije lošu ocjenu?, Zagreb, IEP
 Knoblauch, J., (2001.), Učenje ne mora biti
mučenje, Zagreb, STEPpress
 Schachl, H., (1999.), Učenje bez straha
Zagreb, Educa
 www.school.discovery.com



Slide 8

Strahovi i anksioznost kod
školske djece

Pripremila:
Sanja Matanović, dipl. pedagogpsiholog

Strah
Neugodan emocionalni doživljaj izazvan
vanjskim (npr. neka osoba, miris, zvuk)
ili unutrašnjim (npr. pomisao na događaj
koji slijedi) čimbenicima, koje osoba
procjenjuje opasnima ili prijetećim.

Što se događa u tijelu?
Ubrzan rad srca, ubrzano i
nepravilno disanje, povećan krvni
tlak, pojačano znojenje, hladna koža,
širenje zjenica, napeti mišići i niz
drugih tjelesnih senzacija.

Kako se ponašamo?
Strah često ne možemo kontrolirati.
Javljaju se ili fizička i verbalna
agresivnost, ili bijeg iz situacije koja se
opaža kao prijeteća, a ponekad i
paradoksalna oduzetost – od straha se
«ukočimo»; na uplašenim ljudima
opažamo promjene u izrazu lica, povišen
ton i sl.

Čemu strah?
Općenito gledajući, strah je razumljiva
reakcija na opasnu situaciju. On je
ljudskom rodu omogućio očuvanje života,
jer nas je u životno opasnim situacijama
tjerao na bijeg i obranu.
Kod nekih se ljudi strah javlja u
pretjeranom intezitetu ili trajanju. Tada
govorimo o fobijama ili anksioznosti.

Fobije
Snažni panični strahovi od određenih
sadržaja i situacija, koji objektivno ne
predstavljaju stvarnu opasnost i ne bi
trebali biti izvor straha (strah od pauka,
visine, zatvorenog ili otvorenog prostora i
sl.).

Anksioznost
Psihičko stanje koje možemo opisati kao
strepnju, zabrinutost, oprez, nesigurnost
i očekivanje da će se nešto strašno
dogoditi.
Za razliku od straha, kod anksioznosti ne
postoji jasan objekt koji je izazvao strah.
Tjelesne su manifestacije kod anksioznosti
slične onima kod straha.

Teškoće djece koja pate od
anksioznosti su:










česte glavobolje
česti bolovi u trbuhu
pospanost
umor
strah od samoće
dijete prati roditelje po stanu
briga da će ga netko ozlijediti
briga da će stradati osoba koju voli (npr. mama)
noćne more

Ove teškoće mogu značajno ometati normalno
funkcioniranje djeteta.

Kod djece je strah vrlo česta
emocija...
U djece nalazimo tzv. razvojne strahove koji se
normalno javljaju u određenoj dobi, traju neko
vrijeme i spontano iščezavaju.
Neka istraživanja pokazuju da čak 90% djece
između 2. i 14. godine imaju razvijene neke
specifične strahove (strah od mraka,
nepoznatih ljudi, pauka i sl.). Ako ti strahovi ne
traju predugo i ne ometaju normalno djetetovo
funkcioniranje, nema razloga za zabrinutost.

Do ranog se djetinjstva (0.-2. godine) djeca
najčešće boje glasnih zvukova, stranaca,
odvajanja od roditelja, velikih objekata i
sl.
Predškolci (3.-6.godine) se boje izmišljenih
likova (duhova, vještica, čudovišta i sl.),
mraka, nepoznatih zvukova i samoće.
Školska djeca i adolescenti (7.-16. godine) se
boje fizičkih ozljeda, boje se za svoje
zdravlje, neuspjeha u školi, požara,
odbacivanja od strane vršnjaka i sl.

Činitelji koji utječu na strahove
kod djece








konstitucionalna preosjetljivost ili hendikep djeteta
specifična emocionalna iskustva, osobito rane traume
neadekvatnost odnosa dijete-roditelj
tjelesno kažnjavanje i prijetnje,
pretjerani roditeljski strah i strepnja
stresovi koji prijete samopoštovanju i samoprihvaćanju
djeteta
svi događaji koji snažno prijete psihofizičkom
integritetu djeteta i njegovih bližnjih ili koje dijete
takvima doživljava

Osnovne preporuke za roditelje koji
žele pomoći djetetu koje se boji:


poučiti koje su opasnosti realne, a samim tim i
strahovi, a koje su opasnosti nemoguće
 kada je dijete u strahu, dobro je pokušati pridobiti
njegovu pažnju
 učiti kako da sami preusmjere svoju pažnju kada ih je
strah nečega što ne mogu izbjeći
 ritual ohrabrivanja
 razgovor s djetetom (paziti jer previše priče dijete čini
još nervoznijim jer stječe dojam da se i roditelj boji)
 dijete naučiti nekim tehnikama savladavanja straha od
kojih su najvažnije procjena realiteta i
preusmjeravanje pažnje

Školski strahovi...
1.

Strah od škole i/ili učiteljice/a

2.

Ispitna anksioznost (ispitivanja,
testova i ocjenjivanja)

1. Strah od škole i/ili učiteljice/a
Strah se od škole najčešće javlja kod djece
od 6.-8. i od 11.-14. godina koja se nalaze
pred novim školskih/životnim izazovima
(npr. polazak u školu, prelazak u novu
školu, prelazak u “više” razrede i sl.).
Posebno je ovaj strah prisutan kod djece
koja su već imala slična iskustva koja su
uz to bila i negativna (npr. ismijavanje
kod prelaska u novu školu).

Kako prepoznati strah od škole?
Dijete se boji ići u školu ili ostati samo u školi
bez odrasle osobe iz obitelji (najčešće roditelja).
 Prije polaska se u školu dijete žali na
glavobolju, trbobolju ili druge bolove koji nisu
tjelesno utemeljeni.
 Kada ostane kod kuće zbog “bolesti”,
odjednom se osjeća puno bolje.
 Dijete stalno odlaže odlazak u školu (ne može
odlučiti što obući, dugo se oblači, zaboravlja
stvari i vraća se kući i sl.) pa stalno kasni u
školu.


Zašto se djeca boje odlaska u školu?









zbog prezahtjevnih školskih zadataka
zbog problema s učiteljicom/učiteljem
zato što nemaju prijatelja i ne znaju kako da ih
steknu
zbog toga što je netko u školi nasilan prema
njima
ne žele se odvojiti od roditelja
jer su sramežljivi i dr.

Važno je da roditelj zna uzroke djetetova straha
od škole.

Kako roditelji mogu pomoći?
Saznajte postoji li problem zbog kojega Vaše
dijete ne želi ići u školu (ako postoji konkretan
problem zbog kojega dijete ne želi ići u školu,
zajednički rješavajte taj problem, npr. Dijete se
boji usmenog odgovaranja: možete zajednički
uvježbavati tu situaciju.).
 Pokušajte s djetetom napraviti listu “Zašto sve
ne volim školu”.
 Nikako ne naređujte djetetu da MORA ići u
školu. Pokušajte razumjeti njegov strah i
objasniti mu zašto je odlazak u školu važan.
 Provedite što je moguće više vremena s
djetetom dok ono nije u školi.










Ako je dijete sramežljivo i ne uspijeva se
sprijateljiti u školi, pomognite mu savjetima
i/ili uključivanjem u neke školske slobodne
aktivnosti.
Pohvalite dijete za svaki trud da svlada strah.
Traje li ovaj problem dugo i/ili ako je
preintezivan potražite pomoć stručnjaka
(učitelja/ice, školskog pedagoga ili psihologa).
Neka dijete jede zdravu hranu i dovoljno spava
- usvajajte zdrave načine življenja.
Vježbajte s djetetom različite metode opuštanja
(npr. duboko disanje i sl.).

2. Ispitna anksioznost (ispitivanja,
testova i ocjenjivanja)
Kod ove vrste anksioznosti, dijete postane
toliko nervozno, kada se nađe pred
testnim materijalom ili pred pločom kod
usmenog ispitivanja,da ima osjećaj kako
mu je svo znanje “isparilo”, čak i u onom
slučaju kada se vrlo dobro pripremilo za
test ili ispitivanje.

A što o tome kažu stručnjaci?
Među psiholozima postoji objašnjenje testne anksioznosti
koje kaže da, dok učimo neki materijal, informacije
koje usvajamo prolaze preko kratkotrajnog pamćenja
do dugotrajnog pamćenja. Da bismo te informacije
reproducirali na testu, potrebno je da prođu istim
putem, od dugotrajnog do kratkotrajnog pamćenja.
Međutim, područje koje je zaduženo za kratkotrajno
pamćenje, ujedno je i centar za emocije. Zato, ako
dijete za vrijeme testa postane anksiozno, njegova
emocionalna uznemirenost nadvlada njegovu
sposobnost, da preuzme informacije iz kratkotrajnog
pamćenja, i tako dolazi do “prazne glave”.
www.indiapareting.com

Kako pomoći djetetu koje se boji
ispita?
Pripremanje






motivirajte dijete da se za test priprema unaprijed
motivirajte dijete da svaki dan ukratko ponovi gradivo
iz predmeta u kojem iskazuje probleme
ako dijete ne razumije gradivo, motivirajte ga da
pribilježi pitanja koja će drugi dan postaviti
nastavniku
ponekad je dobro da dijete uči sa svojim vršnjakom

Kako pomoći djetetu koje se boji
ispita?
Vježbanje






Danas su u knjižarama dostupni mnoge radne bilježnice, radni
listovi i slične knjige koje služe za uvježbavanje gradiva. Savjetujte
se s učiteljem koja bi od tih knjižica bila najprimjerenija za Vaše
dijete.
Ako Vaše dijete koristi vježbenice, pregledavajte način rješavanja
zadataka, kako biste mu mogli pomoći u onim dijelovima koje teže
savladava.
Pogledajte u djetetovim bilježnicama je li učitelj s učenicima radio
neke probne testove. Kada vježbate s djetetom, koristite slične
zadatke koje je u svom probnom testu koristio i učitelj.

Kako pomoći djetetu koje se boji
ispita?






Smanjivanje straha
Uvježbavajte s djetetom tehnike opuštanja kao što su
duboko disanje, polako opuštanje ruku i nogu,
opuštanje mišića lica. Te tehnike dijete može koristiti
neposredno prije pisanja testa kako bi smanjilo
napetost.
Osobe koje pate od testne anksioznosti, često za vrijeme
pisanja testa razmišljaju o negativnom ishodu testa
(«Sigurno ću dobiti jedan.», «Što će mama reći.» i sl.)
Učite svoje dijete pozitivnim razmišljanjima o testu
(npr. «Učio sam i znat ću riješiti većinu pitanja», “Ovo
je samo test.”, “Kasnije mogu biti nervozna, sada idem
rješavati test.”).
Kod djece koja se boje usmenog ispitivanja, potrebno
je uvježbavanje (gluma) situacije.

Kako pomoći djetetu koje se boji
ispita?
Ponašanje na ispitu
 Savjetujte dijete da pažljivo sluša upute učitelja prije
testa, kako ne bi nešto preskočilo.
 Savjetujte dijete da na početku testa «preleti» preko
svih pitanja, kako bi prepoznalo ona koja su lakša i
ona koja su teža. Kada u testu naiđe, na ono pitanje na
koje trenutno ne može odgovoriti, treba ga preskočiti i
vratiti se na to pitanje kasnije.
 Upozorite dijete da čita pitanja do kraja, a ne samo
djelomično.
 Savjetujte dijete da, ako završi pisanje testa prije od
predviđenog vremena, treba još jednom provjeriti
odgovore na pitanja.

Kako pomoći djetetu koje se
boji ispita?
Jutro prije ispita
 Pripremite djetetu “dobar” doručak.
 Budite sigurni da je dijete u školu
krenulo na vrijeme i da neće kasniti.
 Ohrabrite dijete i poželite mu sreću (ne
spominjite važnost postizanja dobrih
rezultata).

Kako pomoći djetetu koje se
boji ispita?
A nakon ispita?
 Izuzetno je važno da dijete nakon testa ili ispitivanja
zna rezultate koje je postigao/la te u čemu je
eventualno pogriješilo. Ako je dijete test donijelo kući,
porazgovarajte o eventualnim pogreškama (objasnite
djetetu što se od njega tražilo i koji je točan odgovor).
Dijete treba shvatiti namjenu testa- provjera naučenog,
ali što je još važnije: saznanje koje gradivo treba
ponoviti ili naučiti.
 S djetetom nikada ne razgovarajte samo o ocjeni, broju
rješenih zadataka ili broju dobivenih bodova na testu.
RAZGOVARAJTE O NAPRETKU KOJE JE DIJETE
POSTIGLO U SVOJEM ZNANJU I/ILI O
NAPRETKU U SAVLADAVANJU STRAHA.

Literatura:









Brajković, S. i Živković, Ž., (2002.), Ja to mogu, Osijek, Nansen
Schachl, H., (1999.), Učenje bez straha, Zagreb, Educa
Švorinić, V., (1994,), Anksioznost i strahovi u djece, ur.Miharija,
Ž., Leko Kolbah, A., (1994.), Pomozimo djeci stradaloj u ratu,
Zagreb, Ministarstvo kulture i sporta
http://www.indiaparenting.com
http://www.kidsource.com/
http://www.mcps.k12.md.us/
http://www.vh.org/pediatric/patient/pediatrics/cqqa/schoolanxiety
.html

Preporučujemo:
Brdar, I., Rijavec, M., (1998.), Što učiniti
kada dijete dobije lošu ocjenu?, Zagreb, IEP
 Knoblauch, J., (2001.), Učenje ne mora biti
mučenje, Zagreb, STEPpress
 Schachl, H., (1999.), Učenje bez straha
Zagreb, Educa
 www.school.discovery.com



Slide 9

Strahovi i anksioznost kod
školske djece

Pripremila:
Sanja Matanović, dipl. pedagogpsiholog

Strah
Neugodan emocionalni doživljaj izazvan
vanjskim (npr. neka osoba, miris, zvuk)
ili unutrašnjim (npr. pomisao na događaj
koji slijedi) čimbenicima, koje osoba
procjenjuje opasnima ili prijetećim.

Što se događa u tijelu?
Ubrzan rad srca, ubrzano i
nepravilno disanje, povećan krvni
tlak, pojačano znojenje, hladna koža,
širenje zjenica, napeti mišići i niz
drugih tjelesnih senzacija.

Kako se ponašamo?
Strah često ne možemo kontrolirati.
Javljaju se ili fizička i verbalna
agresivnost, ili bijeg iz situacije koja se
opaža kao prijeteća, a ponekad i
paradoksalna oduzetost – od straha se
«ukočimo»; na uplašenim ljudima
opažamo promjene u izrazu lica, povišen
ton i sl.

Čemu strah?
Općenito gledajući, strah je razumljiva
reakcija na opasnu situaciju. On je
ljudskom rodu omogućio očuvanje života,
jer nas je u životno opasnim situacijama
tjerao na bijeg i obranu.
Kod nekih se ljudi strah javlja u
pretjeranom intezitetu ili trajanju. Tada
govorimo o fobijama ili anksioznosti.

Fobije
Snažni panični strahovi od određenih
sadržaja i situacija, koji objektivno ne
predstavljaju stvarnu opasnost i ne bi
trebali biti izvor straha (strah od pauka,
visine, zatvorenog ili otvorenog prostora i
sl.).

Anksioznost
Psihičko stanje koje možemo opisati kao
strepnju, zabrinutost, oprez, nesigurnost
i očekivanje da će se nešto strašno
dogoditi.
Za razliku od straha, kod anksioznosti ne
postoji jasan objekt koji je izazvao strah.
Tjelesne su manifestacije kod anksioznosti
slične onima kod straha.

Teškoće djece koja pate od
anksioznosti su:










česte glavobolje
česti bolovi u trbuhu
pospanost
umor
strah od samoće
dijete prati roditelje po stanu
briga da će ga netko ozlijediti
briga da će stradati osoba koju voli (npr. mama)
noćne more

Ove teškoće mogu značajno ometati normalno
funkcioniranje djeteta.

Kod djece je strah vrlo česta
emocija...
U djece nalazimo tzv. razvojne strahove koji se
normalno javljaju u određenoj dobi, traju neko
vrijeme i spontano iščezavaju.
Neka istraživanja pokazuju da čak 90% djece
između 2. i 14. godine imaju razvijene neke
specifične strahove (strah od mraka,
nepoznatih ljudi, pauka i sl.). Ako ti strahovi ne
traju predugo i ne ometaju normalno djetetovo
funkcioniranje, nema razloga za zabrinutost.

Do ranog se djetinjstva (0.-2. godine) djeca
najčešće boje glasnih zvukova, stranaca,
odvajanja od roditelja, velikih objekata i
sl.
Predškolci (3.-6.godine) se boje izmišljenih
likova (duhova, vještica, čudovišta i sl.),
mraka, nepoznatih zvukova i samoće.
Školska djeca i adolescenti (7.-16. godine) se
boje fizičkih ozljeda, boje se za svoje
zdravlje, neuspjeha u školi, požara,
odbacivanja od strane vršnjaka i sl.

Činitelji koji utječu na strahove
kod djece








konstitucionalna preosjetljivost ili hendikep djeteta
specifična emocionalna iskustva, osobito rane traume
neadekvatnost odnosa dijete-roditelj
tjelesno kažnjavanje i prijetnje,
pretjerani roditeljski strah i strepnja
stresovi koji prijete samopoštovanju i samoprihvaćanju
djeteta
svi događaji koji snažno prijete psihofizičkom
integritetu djeteta i njegovih bližnjih ili koje dijete
takvima doživljava

Osnovne preporuke za roditelje koji
žele pomoći djetetu koje se boji:


poučiti koje su opasnosti realne, a samim tim i
strahovi, a koje su opasnosti nemoguće
 kada je dijete u strahu, dobro je pokušati pridobiti
njegovu pažnju
 učiti kako da sami preusmjere svoju pažnju kada ih je
strah nečega što ne mogu izbjeći
 ritual ohrabrivanja
 razgovor s djetetom (paziti jer previše priče dijete čini
još nervoznijim jer stječe dojam da se i roditelj boji)
 dijete naučiti nekim tehnikama savladavanja straha od
kojih su najvažnije procjena realiteta i
preusmjeravanje pažnje

Školski strahovi...
1.

Strah od škole i/ili učiteljice/a

2.

Ispitna anksioznost (ispitivanja,
testova i ocjenjivanja)

1. Strah od škole i/ili učiteljice/a
Strah se od škole najčešće javlja kod djece
od 6.-8. i od 11.-14. godina koja se nalaze
pred novim školskih/životnim izazovima
(npr. polazak u školu, prelazak u novu
školu, prelazak u “više” razrede i sl.).
Posebno je ovaj strah prisutan kod djece
koja su već imala slična iskustva koja su
uz to bila i negativna (npr. ismijavanje
kod prelaska u novu školu).

Kako prepoznati strah od škole?
Dijete se boji ići u školu ili ostati samo u školi
bez odrasle osobe iz obitelji (najčešće roditelja).
 Prije polaska se u školu dijete žali na
glavobolju, trbobolju ili druge bolove koji nisu
tjelesno utemeljeni.
 Kada ostane kod kuće zbog “bolesti”,
odjednom se osjeća puno bolje.
 Dijete stalno odlaže odlazak u školu (ne može
odlučiti što obući, dugo se oblači, zaboravlja
stvari i vraća se kući i sl.) pa stalno kasni u
školu.


Zašto se djeca boje odlaska u školu?









zbog prezahtjevnih školskih zadataka
zbog problema s učiteljicom/učiteljem
zato što nemaju prijatelja i ne znaju kako da ih
steknu
zbog toga što je netko u školi nasilan prema
njima
ne žele se odvojiti od roditelja
jer su sramežljivi i dr.

Važno je da roditelj zna uzroke djetetova straha
od škole.

Kako roditelji mogu pomoći?
Saznajte postoji li problem zbog kojega Vaše
dijete ne želi ići u školu (ako postoji konkretan
problem zbog kojega dijete ne želi ići u školu,
zajednički rješavajte taj problem, npr. Dijete se
boji usmenog odgovaranja: možete zajednički
uvježbavati tu situaciju.).
 Pokušajte s djetetom napraviti listu “Zašto sve
ne volim školu”.
 Nikako ne naređujte djetetu da MORA ići u
školu. Pokušajte razumjeti njegov strah i
objasniti mu zašto je odlazak u školu važan.
 Provedite što je moguće više vremena s
djetetom dok ono nije u školi.










Ako je dijete sramežljivo i ne uspijeva se
sprijateljiti u školi, pomognite mu savjetima
i/ili uključivanjem u neke školske slobodne
aktivnosti.
Pohvalite dijete za svaki trud da svlada strah.
Traje li ovaj problem dugo i/ili ako je
preintezivan potražite pomoć stručnjaka
(učitelja/ice, školskog pedagoga ili psihologa).
Neka dijete jede zdravu hranu i dovoljno spava
- usvajajte zdrave načine življenja.
Vježbajte s djetetom različite metode opuštanja
(npr. duboko disanje i sl.).

2. Ispitna anksioznost (ispitivanja,
testova i ocjenjivanja)
Kod ove vrste anksioznosti, dijete postane
toliko nervozno, kada se nađe pred
testnim materijalom ili pred pločom kod
usmenog ispitivanja,da ima osjećaj kako
mu je svo znanje “isparilo”, čak i u onom
slučaju kada se vrlo dobro pripremilo za
test ili ispitivanje.

A što o tome kažu stručnjaci?
Među psiholozima postoji objašnjenje testne anksioznosti
koje kaže da, dok učimo neki materijal, informacije
koje usvajamo prolaze preko kratkotrajnog pamćenja
do dugotrajnog pamćenja. Da bismo te informacije
reproducirali na testu, potrebno je da prođu istim
putem, od dugotrajnog do kratkotrajnog pamćenja.
Međutim, područje koje je zaduženo za kratkotrajno
pamćenje, ujedno je i centar za emocije. Zato, ako
dijete za vrijeme testa postane anksiozno, njegova
emocionalna uznemirenost nadvlada njegovu
sposobnost, da preuzme informacije iz kratkotrajnog
pamćenja, i tako dolazi do “prazne glave”.
www.indiapareting.com

Kako pomoći djetetu koje se boji
ispita?
Pripremanje






motivirajte dijete da se za test priprema unaprijed
motivirajte dijete da svaki dan ukratko ponovi gradivo
iz predmeta u kojem iskazuje probleme
ako dijete ne razumije gradivo, motivirajte ga da
pribilježi pitanja koja će drugi dan postaviti
nastavniku
ponekad je dobro da dijete uči sa svojim vršnjakom

Kako pomoći djetetu koje se boji
ispita?
Vježbanje






Danas su u knjižarama dostupni mnoge radne bilježnice, radni
listovi i slične knjige koje služe za uvježbavanje gradiva. Savjetujte
se s učiteljem koja bi od tih knjižica bila najprimjerenija za Vaše
dijete.
Ako Vaše dijete koristi vježbenice, pregledavajte način rješavanja
zadataka, kako biste mu mogli pomoći u onim dijelovima koje teže
savladava.
Pogledajte u djetetovim bilježnicama je li učitelj s učenicima radio
neke probne testove. Kada vježbate s djetetom, koristite slične
zadatke koje je u svom probnom testu koristio i učitelj.

Kako pomoći djetetu koje se boji
ispita?






Smanjivanje straha
Uvježbavajte s djetetom tehnike opuštanja kao što su
duboko disanje, polako opuštanje ruku i nogu,
opuštanje mišića lica. Te tehnike dijete može koristiti
neposredno prije pisanja testa kako bi smanjilo
napetost.
Osobe koje pate od testne anksioznosti, često za vrijeme
pisanja testa razmišljaju o negativnom ishodu testa
(«Sigurno ću dobiti jedan.», «Što će mama reći.» i sl.)
Učite svoje dijete pozitivnim razmišljanjima o testu
(npr. «Učio sam i znat ću riješiti većinu pitanja», “Ovo
je samo test.”, “Kasnije mogu biti nervozna, sada idem
rješavati test.”).
Kod djece koja se boje usmenog ispitivanja, potrebno
je uvježbavanje (gluma) situacije.

Kako pomoći djetetu koje se boji
ispita?
Ponašanje na ispitu
 Savjetujte dijete da pažljivo sluša upute učitelja prije
testa, kako ne bi nešto preskočilo.
 Savjetujte dijete da na početku testa «preleti» preko
svih pitanja, kako bi prepoznalo ona koja su lakša i
ona koja su teža. Kada u testu naiđe, na ono pitanje na
koje trenutno ne može odgovoriti, treba ga preskočiti i
vratiti se na to pitanje kasnije.
 Upozorite dijete da čita pitanja do kraja, a ne samo
djelomično.
 Savjetujte dijete da, ako završi pisanje testa prije od
predviđenog vremena, treba još jednom provjeriti
odgovore na pitanja.

Kako pomoći djetetu koje se
boji ispita?
Jutro prije ispita
 Pripremite djetetu “dobar” doručak.
 Budite sigurni da je dijete u školu
krenulo na vrijeme i da neće kasniti.
 Ohrabrite dijete i poželite mu sreću (ne
spominjite važnost postizanja dobrih
rezultata).

Kako pomoći djetetu koje se
boji ispita?
A nakon ispita?
 Izuzetno je važno da dijete nakon testa ili ispitivanja
zna rezultate koje je postigao/la te u čemu je
eventualno pogriješilo. Ako je dijete test donijelo kući,
porazgovarajte o eventualnim pogreškama (objasnite
djetetu što se od njega tražilo i koji je točan odgovor).
Dijete treba shvatiti namjenu testa- provjera naučenog,
ali što je još važnije: saznanje koje gradivo treba
ponoviti ili naučiti.
 S djetetom nikada ne razgovarajte samo o ocjeni, broju
rješenih zadataka ili broju dobivenih bodova na testu.
RAZGOVARAJTE O NAPRETKU KOJE JE DIJETE
POSTIGLO U SVOJEM ZNANJU I/ILI O
NAPRETKU U SAVLADAVANJU STRAHA.

Literatura:









Brajković, S. i Živković, Ž., (2002.), Ja to mogu, Osijek, Nansen
Schachl, H., (1999.), Učenje bez straha, Zagreb, Educa
Švorinić, V., (1994,), Anksioznost i strahovi u djece, ur.Miharija,
Ž., Leko Kolbah, A., (1994.), Pomozimo djeci stradaloj u ratu,
Zagreb, Ministarstvo kulture i sporta
http://www.indiaparenting.com
http://www.kidsource.com/
http://www.mcps.k12.md.us/
http://www.vh.org/pediatric/patient/pediatrics/cqqa/schoolanxiety
.html

Preporučujemo:
Brdar, I., Rijavec, M., (1998.), Što učiniti
kada dijete dobije lošu ocjenu?, Zagreb, IEP
 Knoblauch, J., (2001.), Učenje ne mora biti
mučenje, Zagreb, STEPpress
 Schachl, H., (1999.), Učenje bez straha
Zagreb, Educa
 www.school.discovery.com



Slide 10

Strahovi i anksioznost kod
školske djece

Pripremila:
Sanja Matanović, dipl. pedagogpsiholog

Strah
Neugodan emocionalni doživljaj izazvan
vanjskim (npr. neka osoba, miris, zvuk)
ili unutrašnjim (npr. pomisao na događaj
koji slijedi) čimbenicima, koje osoba
procjenjuje opasnima ili prijetećim.

Što se događa u tijelu?
Ubrzan rad srca, ubrzano i
nepravilno disanje, povećan krvni
tlak, pojačano znojenje, hladna koža,
širenje zjenica, napeti mišići i niz
drugih tjelesnih senzacija.

Kako se ponašamo?
Strah često ne možemo kontrolirati.
Javljaju se ili fizička i verbalna
agresivnost, ili bijeg iz situacije koja se
opaža kao prijeteća, a ponekad i
paradoksalna oduzetost – od straha se
«ukočimo»; na uplašenim ljudima
opažamo promjene u izrazu lica, povišen
ton i sl.

Čemu strah?
Općenito gledajući, strah je razumljiva
reakcija na opasnu situaciju. On je
ljudskom rodu omogućio očuvanje života,
jer nas je u životno opasnim situacijama
tjerao na bijeg i obranu.
Kod nekih se ljudi strah javlja u
pretjeranom intezitetu ili trajanju. Tada
govorimo o fobijama ili anksioznosti.

Fobije
Snažni panični strahovi od određenih
sadržaja i situacija, koji objektivno ne
predstavljaju stvarnu opasnost i ne bi
trebali biti izvor straha (strah od pauka,
visine, zatvorenog ili otvorenog prostora i
sl.).

Anksioznost
Psihičko stanje koje možemo opisati kao
strepnju, zabrinutost, oprez, nesigurnost
i očekivanje da će se nešto strašno
dogoditi.
Za razliku od straha, kod anksioznosti ne
postoji jasan objekt koji je izazvao strah.
Tjelesne su manifestacije kod anksioznosti
slične onima kod straha.

Teškoće djece koja pate od
anksioznosti su:










česte glavobolje
česti bolovi u trbuhu
pospanost
umor
strah od samoće
dijete prati roditelje po stanu
briga da će ga netko ozlijediti
briga da će stradati osoba koju voli (npr. mama)
noćne more

Ove teškoće mogu značajno ometati normalno
funkcioniranje djeteta.

Kod djece je strah vrlo česta
emocija...
U djece nalazimo tzv. razvojne strahove koji se
normalno javljaju u određenoj dobi, traju neko
vrijeme i spontano iščezavaju.
Neka istraživanja pokazuju da čak 90% djece
između 2. i 14. godine imaju razvijene neke
specifične strahove (strah od mraka,
nepoznatih ljudi, pauka i sl.). Ako ti strahovi ne
traju predugo i ne ometaju normalno djetetovo
funkcioniranje, nema razloga za zabrinutost.

Do ranog se djetinjstva (0.-2. godine) djeca
najčešće boje glasnih zvukova, stranaca,
odvajanja od roditelja, velikih objekata i
sl.
Predškolci (3.-6.godine) se boje izmišljenih
likova (duhova, vještica, čudovišta i sl.),
mraka, nepoznatih zvukova i samoće.
Školska djeca i adolescenti (7.-16. godine) se
boje fizičkih ozljeda, boje se za svoje
zdravlje, neuspjeha u školi, požara,
odbacivanja od strane vršnjaka i sl.

Činitelji koji utječu na strahove
kod djece








konstitucionalna preosjetljivost ili hendikep djeteta
specifična emocionalna iskustva, osobito rane traume
neadekvatnost odnosa dijete-roditelj
tjelesno kažnjavanje i prijetnje,
pretjerani roditeljski strah i strepnja
stresovi koji prijete samopoštovanju i samoprihvaćanju
djeteta
svi događaji koji snažno prijete psihofizičkom
integritetu djeteta i njegovih bližnjih ili koje dijete
takvima doživljava

Osnovne preporuke za roditelje koji
žele pomoći djetetu koje se boji:


poučiti koje su opasnosti realne, a samim tim i
strahovi, a koje su opasnosti nemoguće
 kada je dijete u strahu, dobro je pokušati pridobiti
njegovu pažnju
 učiti kako da sami preusmjere svoju pažnju kada ih je
strah nečega što ne mogu izbjeći
 ritual ohrabrivanja
 razgovor s djetetom (paziti jer previše priče dijete čini
još nervoznijim jer stječe dojam da se i roditelj boji)
 dijete naučiti nekim tehnikama savladavanja straha od
kojih su najvažnije procjena realiteta i
preusmjeravanje pažnje

Školski strahovi...
1.

Strah od škole i/ili učiteljice/a

2.

Ispitna anksioznost (ispitivanja,
testova i ocjenjivanja)

1. Strah od škole i/ili učiteljice/a
Strah se od škole najčešće javlja kod djece
od 6.-8. i od 11.-14. godina koja se nalaze
pred novim školskih/životnim izazovima
(npr. polazak u školu, prelazak u novu
školu, prelazak u “više” razrede i sl.).
Posebno je ovaj strah prisutan kod djece
koja su već imala slična iskustva koja su
uz to bila i negativna (npr. ismijavanje
kod prelaska u novu školu).

Kako prepoznati strah od škole?
Dijete se boji ići u školu ili ostati samo u školi
bez odrasle osobe iz obitelji (najčešće roditelja).
 Prije polaska se u školu dijete žali na
glavobolju, trbobolju ili druge bolove koji nisu
tjelesno utemeljeni.
 Kada ostane kod kuće zbog “bolesti”,
odjednom se osjeća puno bolje.
 Dijete stalno odlaže odlazak u školu (ne može
odlučiti što obući, dugo se oblači, zaboravlja
stvari i vraća se kući i sl.) pa stalno kasni u
školu.


Zašto se djeca boje odlaska u školu?









zbog prezahtjevnih školskih zadataka
zbog problema s učiteljicom/učiteljem
zato što nemaju prijatelja i ne znaju kako da ih
steknu
zbog toga što je netko u školi nasilan prema
njima
ne žele se odvojiti od roditelja
jer su sramežljivi i dr.

Važno je da roditelj zna uzroke djetetova straha
od škole.

Kako roditelji mogu pomoći?
Saznajte postoji li problem zbog kojega Vaše
dijete ne želi ići u školu (ako postoji konkretan
problem zbog kojega dijete ne želi ići u školu,
zajednički rješavajte taj problem, npr. Dijete se
boji usmenog odgovaranja: možete zajednički
uvježbavati tu situaciju.).
 Pokušajte s djetetom napraviti listu “Zašto sve
ne volim školu”.
 Nikako ne naređujte djetetu da MORA ići u
školu. Pokušajte razumjeti njegov strah i
objasniti mu zašto je odlazak u školu važan.
 Provedite što je moguće više vremena s
djetetom dok ono nije u školi.










Ako je dijete sramežljivo i ne uspijeva se
sprijateljiti u školi, pomognite mu savjetima
i/ili uključivanjem u neke školske slobodne
aktivnosti.
Pohvalite dijete za svaki trud da svlada strah.
Traje li ovaj problem dugo i/ili ako je
preintezivan potražite pomoć stručnjaka
(učitelja/ice, školskog pedagoga ili psihologa).
Neka dijete jede zdravu hranu i dovoljno spava
- usvajajte zdrave načine življenja.
Vježbajte s djetetom različite metode opuštanja
(npr. duboko disanje i sl.).

2. Ispitna anksioznost (ispitivanja,
testova i ocjenjivanja)
Kod ove vrste anksioznosti, dijete postane
toliko nervozno, kada se nađe pred
testnim materijalom ili pred pločom kod
usmenog ispitivanja,da ima osjećaj kako
mu je svo znanje “isparilo”, čak i u onom
slučaju kada se vrlo dobro pripremilo za
test ili ispitivanje.

A što o tome kažu stručnjaci?
Među psiholozima postoji objašnjenje testne anksioznosti
koje kaže da, dok učimo neki materijal, informacije
koje usvajamo prolaze preko kratkotrajnog pamćenja
do dugotrajnog pamćenja. Da bismo te informacije
reproducirali na testu, potrebno je da prođu istim
putem, od dugotrajnog do kratkotrajnog pamćenja.
Međutim, područje koje je zaduženo za kratkotrajno
pamćenje, ujedno je i centar za emocije. Zato, ako
dijete za vrijeme testa postane anksiozno, njegova
emocionalna uznemirenost nadvlada njegovu
sposobnost, da preuzme informacije iz kratkotrajnog
pamćenja, i tako dolazi do “prazne glave”.
www.indiapareting.com

Kako pomoći djetetu koje se boji
ispita?
Pripremanje






motivirajte dijete da se za test priprema unaprijed
motivirajte dijete da svaki dan ukratko ponovi gradivo
iz predmeta u kojem iskazuje probleme
ako dijete ne razumije gradivo, motivirajte ga da
pribilježi pitanja koja će drugi dan postaviti
nastavniku
ponekad je dobro da dijete uči sa svojim vršnjakom

Kako pomoći djetetu koje se boji
ispita?
Vježbanje






Danas su u knjižarama dostupni mnoge radne bilježnice, radni
listovi i slične knjige koje služe za uvježbavanje gradiva. Savjetujte
se s učiteljem koja bi od tih knjižica bila najprimjerenija za Vaše
dijete.
Ako Vaše dijete koristi vježbenice, pregledavajte način rješavanja
zadataka, kako biste mu mogli pomoći u onim dijelovima koje teže
savladava.
Pogledajte u djetetovim bilježnicama je li učitelj s učenicima radio
neke probne testove. Kada vježbate s djetetom, koristite slične
zadatke koje je u svom probnom testu koristio i učitelj.

Kako pomoći djetetu koje se boji
ispita?






Smanjivanje straha
Uvježbavajte s djetetom tehnike opuštanja kao što su
duboko disanje, polako opuštanje ruku i nogu,
opuštanje mišića lica. Te tehnike dijete može koristiti
neposredno prije pisanja testa kako bi smanjilo
napetost.
Osobe koje pate od testne anksioznosti, često za vrijeme
pisanja testa razmišljaju o negativnom ishodu testa
(«Sigurno ću dobiti jedan.», «Što će mama reći.» i sl.)
Učite svoje dijete pozitivnim razmišljanjima o testu
(npr. «Učio sam i znat ću riješiti većinu pitanja», “Ovo
je samo test.”, “Kasnije mogu biti nervozna, sada idem
rješavati test.”).
Kod djece koja se boje usmenog ispitivanja, potrebno
je uvježbavanje (gluma) situacije.

Kako pomoći djetetu koje se boji
ispita?
Ponašanje na ispitu
 Savjetujte dijete da pažljivo sluša upute učitelja prije
testa, kako ne bi nešto preskočilo.
 Savjetujte dijete da na početku testa «preleti» preko
svih pitanja, kako bi prepoznalo ona koja su lakša i
ona koja su teža. Kada u testu naiđe, na ono pitanje na
koje trenutno ne može odgovoriti, treba ga preskočiti i
vratiti se na to pitanje kasnije.
 Upozorite dijete da čita pitanja do kraja, a ne samo
djelomično.
 Savjetujte dijete da, ako završi pisanje testa prije od
predviđenog vremena, treba još jednom provjeriti
odgovore na pitanja.

Kako pomoći djetetu koje se
boji ispita?
Jutro prije ispita
 Pripremite djetetu “dobar” doručak.
 Budite sigurni da je dijete u školu
krenulo na vrijeme i da neće kasniti.
 Ohrabrite dijete i poželite mu sreću (ne
spominjite važnost postizanja dobrih
rezultata).

Kako pomoći djetetu koje se
boji ispita?
A nakon ispita?
 Izuzetno je važno da dijete nakon testa ili ispitivanja
zna rezultate koje je postigao/la te u čemu je
eventualno pogriješilo. Ako je dijete test donijelo kući,
porazgovarajte o eventualnim pogreškama (objasnite
djetetu što se od njega tražilo i koji je točan odgovor).
Dijete treba shvatiti namjenu testa- provjera naučenog,
ali što je još važnije: saznanje koje gradivo treba
ponoviti ili naučiti.
 S djetetom nikada ne razgovarajte samo o ocjeni, broju
rješenih zadataka ili broju dobivenih bodova na testu.
RAZGOVARAJTE O NAPRETKU KOJE JE DIJETE
POSTIGLO U SVOJEM ZNANJU I/ILI O
NAPRETKU U SAVLADAVANJU STRAHA.

Literatura:









Brajković, S. i Živković, Ž., (2002.), Ja to mogu, Osijek, Nansen
Schachl, H., (1999.), Učenje bez straha, Zagreb, Educa
Švorinić, V., (1994,), Anksioznost i strahovi u djece, ur.Miharija,
Ž., Leko Kolbah, A., (1994.), Pomozimo djeci stradaloj u ratu,
Zagreb, Ministarstvo kulture i sporta
http://www.indiaparenting.com
http://www.kidsource.com/
http://www.mcps.k12.md.us/
http://www.vh.org/pediatric/patient/pediatrics/cqqa/schoolanxiety
.html

Preporučujemo:
Brdar, I., Rijavec, M., (1998.), Što učiniti
kada dijete dobije lošu ocjenu?, Zagreb, IEP
 Knoblauch, J., (2001.), Učenje ne mora biti
mučenje, Zagreb, STEPpress
 Schachl, H., (1999.), Učenje bez straha
Zagreb, Educa
 www.school.discovery.com



Slide 11

Strahovi i anksioznost kod
školske djece

Pripremila:
Sanja Matanović, dipl. pedagogpsiholog

Strah
Neugodan emocionalni doživljaj izazvan
vanjskim (npr. neka osoba, miris, zvuk)
ili unutrašnjim (npr. pomisao na događaj
koji slijedi) čimbenicima, koje osoba
procjenjuje opasnima ili prijetećim.

Što se događa u tijelu?
Ubrzan rad srca, ubrzano i
nepravilno disanje, povećan krvni
tlak, pojačano znojenje, hladna koža,
širenje zjenica, napeti mišići i niz
drugih tjelesnih senzacija.

Kako se ponašamo?
Strah često ne možemo kontrolirati.
Javljaju se ili fizička i verbalna
agresivnost, ili bijeg iz situacije koja se
opaža kao prijeteća, a ponekad i
paradoksalna oduzetost – od straha se
«ukočimo»; na uplašenim ljudima
opažamo promjene u izrazu lica, povišen
ton i sl.

Čemu strah?
Općenito gledajući, strah je razumljiva
reakcija na opasnu situaciju. On je
ljudskom rodu omogućio očuvanje života,
jer nas je u životno opasnim situacijama
tjerao na bijeg i obranu.
Kod nekih se ljudi strah javlja u
pretjeranom intezitetu ili trajanju. Tada
govorimo o fobijama ili anksioznosti.

Fobije
Snažni panični strahovi od određenih
sadržaja i situacija, koji objektivno ne
predstavljaju stvarnu opasnost i ne bi
trebali biti izvor straha (strah od pauka,
visine, zatvorenog ili otvorenog prostora i
sl.).

Anksioznost
Psihičko stanje koje možemo opisati kao
strepnju, zabrinutost, oprez, nesigurnost
i očekivanje da će se nešto strašno
dogoditi.
Za razliku od straha, kod anksioznosti ne
postoji jasan objekt koji je izazvao strah.
Tjelesne su manifestacije kod anksioznosti
slične onima kod straha.

Teškoće djece koja pate od
anksioznosti su:










česte glavobolje
česti bolovi u trbuhu
pospanost
umor
strah od samoće
dijete prati roditelje po stanu
briga da će ga netko ozlijediti
briga da će stradati osoba koju voli (npr. mama)
noćne more

Ove teškoće mogu značajno ometati normalno
funkcioniranje djeteta.

Kod djece je strah vrlo česta
emocija...
U djece nalazimo tzv. razvojne strahove koji se
normalno javljaju u određenoj dobi, traju neko
vrijeme i spontano iščezavaju.
Neka istraživanja pokazuju da čak 90% djece
između 2. i 14. godine imaju razvijene neke
specifične strahove (strah od mraka,
nepoznatih ljudi, pauka i sl.). Ako ti strahovi ne
traju predugo i ne ometaju normalno djetetovo
funkcioniranje, nema razloga za zabrinutost.

Do ranog se djetinjstva (0.-2. godine) djeca
najčešće boje glasnih zvukova, stranaca,
odvajanja od roditelja, velikih objekata i
sl.
Predškolci (3.-6.godine) se boje izmišljenih
likova (duhova, vještica, čudovišta i sl.),
mraka, nepoznatih zvukova i samoće.
Školska djeca i adolescenti (7.-16. godine) se
boje fizičkih ozljeda, boje se za svoje
zdravlje, neuspjeha u školi, požara,
odbacivanja od strane vršnjaka i sl.

Činitelji koji utječu na strahove
kod djece








konstitucionalna preosjetljivost ili hendikep djeteta
specifična emocionalna iskustva, osobito rane traume
neadekvatnost odnosa dijete-roditelj
tjelesno kažnjavanje i prijetnje,
pretjerani roditeljski strah i strepnja
stresovi koji prijete samopoštovanju i samoprihvaćanju
djeteta
svi događaji koji snažno prijete psihofizičkom
integritetu djeteta i njegovih bližnjih ili koje dijete
takvima doživljava

Osnovne preporuke za roditelje koji
žele pomoći djetetu koje se boji:


poučiti koje su opasnosti realne, a samim tim i
strahovi, a koje su opasnosti nemoguće
 kada je dijete u strahu, dobro je pokušati pridobiti
njegovu pažnju
 učiti kako da sami preusmjere svoju pažnju kada ih je
strah nečega što ne mogu izbjeći
 ritual ohrabrivanja
 razgovor s djetetom (paziti jer previše priče dijete čini
još nervoznijim jer stječe dojam da se i roditelj boji)
 dijete naučiti nekim tehnikama savladavanja straha od
kojih su najvažnije procjena realiteta i
preusmjeravanje pažnje

Školski strahovi...
1.

Strah od škole i/ili učiteljice/a

2.

Ispitna anksioznost (ispitivanja,
testova i ocjenjivanja)

1. Strah od škole i/ili učiteljice/a
Strah se od škole najčešće javlja kod djece
od 6.-8. i od 11.-14. godina koja se nalaze
pred novim školskih/životnim izazovima
(npr. polazak u školu, prelazak u novu
školu, prelazak u “više” razrede i sl.).
Posebno je ovaj strah prisutan kod djece
koja su već imala slična iskustva koja su
uz to bila i negativna (npr. ismijavanje
kod prelaska u novu školu).

Kako prepoznati strah od škole?
Dijete se boji ići u školu ili ostati samo u školi
bez odrasle osobe iz obitelji (najčešće roditelja).
 Prije polaska se u školu dijete žali na
glavobolju, trbobolju ili druge bolove koji nisu
tjelesno utemeljeni.
 Kada ostane kod kuće zbog “bolesti”,
odjednom se osjeća puno bolje.
 Dijete stalno odlaže odlazak u školu (ne može
odlučiti što obući, dugo se oblači, zaboravlja
stvari i vraća se kući i sl.) pa stalno kasni u
školu.


Zašto se djeca boje odlaska u školu?









zbog prezahtjevnih školskih zadataka
zbog problema s učiteljicom/učiteljem
zato što nemaju prijatelja i ne znaju kako da ih
steknu
zbog toga što je netko u školi nasilan prema
njima
ne žele se odvojiti od roditelja
jer su sramežljivi i dr.

Važno je da roditelj zna uzroke djetetova straha
od škole.

Kako roditelji mogu pomoći?
Saznajte postoji li problem zbog kojega Vaše
dijete ne želi ići u školu (ako postoji konkretan
problem zbog kojega dijete ne želi ići u školu,
zajednički rješavajte taj problem, npr. Dijete se
boji usmenog odgovaranja: možete zajednički
uvježbavati tu situaciju.).
 Pokušajte s djetetom napraviti listu “Zašto sve
ne volim školu”.
 Nikako ne naređujte djetetu da MORA ići u
školu. Pokušajte razumjeti njegov strah i
objasniti mu zašto je odlazak u školu važan.
 Provedite što je moguće više vremena s
djetetom dok ono nije u školi.










Ako je dijete sramežljivo i ne uspijeva se
sprijateljiti u školi, pomognite mu savjetima
i/ili uključivanjem u neke školske slobodne
aktivnosti.
Pohvalite dijete za svaki trud da svlada strah.
Traje li ovaj problem dugo i/ili ako je
preintezivan potražite pomoć stručnjaka
(učitelja/ice, školskog pedagoga ili psihologa).
Neka dijete jede zdravu hranu i dovoljno spava
- usvajajte zdrave načine življenja.
Vježbajte s djetetom različite metode opuštanja
(npr. duboko disanje i sl.).

2. Ispitna anksioznost (ispitivanja,
testova i ocjenjivanja)
Kod ove vrste anksioznosti, dijete postane
toliko nervozno, kada se nađe pred
testnim materijalom ili pred pločom kod
usmenog ispitivanja,da ima osjećaj kako
mu je svo znanje “isparilo”, čak i u onom
slučaju kada se vrlo dobro pripremilo za
test ili ispitivanje.

A što o tome kažu stručnjaci?
Među psiholozima postoji objašnjenje testne anksioznosti
koje kaže da, dok učimo neki materijal, informacije
koje usvajamo prolaze preko kratkotrajnog pamćenja
do dugotrajnog pamćenja. Da bismo te informacije
reproducirali na testu, potrebno je da prođu istim
putem, od dugotrajnog do kratkotrajnog pamćenja.
Međutim, područje koje je zaduženo za kratkotrajno
pamćenje, ujedno je i centar za emocije. Zato, ako
dijete za vrijeme testa postane anksiozno, njegova
emocionalna uznemirenost nadvlada njegovu
sposobnost, da preuzme informacije iz kratkotrajnog
pamćenja, i tako dolazi do “prazne glave”.
www.indiapareting.com

Kako pomoći djetetu koje se boji
ispita?
Pripremanje






motivirajte dijete da se za test priprema unaprijed
motivirajte dijete da svaki dan ukratko ponovi gradivo
iz predmeta u kojem iskazuje probleme
ako dijete ne razumije gradivo, motivirajte ga da
pribilježi pitanja koja će drugi dan postaviti
nastavniku
ponekad je dobro da dijete uči sa svojim vršnjakom

Kako pomoći djetetu koje se boji
ispita?
Vježbanje






Danas su u knjižarama dostupni mnoge radne bilježnice, radni
listovi i slične knjige koje služe za uvježbavanje gradiva. Savjetujte
se s učiteljem koja bi od tih knjižica bila najprimjerenija za Vaše
dijete.
Ako Vaše dijete koristi vježbenice, pregledavajte način rješavanja
zadataka, kako biste mu mogli pomoći u onim dijelovima koje teže
savladava.
Pogledajte u djetetovim bilježnicama je li učitelj s učenicima radio
neke probne testove. Kada vježbate s djetetom, koristite slične
zadatke koje je u svom probnom testu koristio i učitelj.

Kako pomoći djetetu koje se boji
ispita?






Smanjivanje straha
Uvježbavajte s djetetom tehnike opuštanja kao što su
duboko disanje, polako opuštanje ruku i nogu,
opuštanje mišića lica. Te tehnike dijete može koristiti
neposredno prije pisanja testa kako bi smanjilo
napetost.
Osobe koje pate od testne anksioznosti, često za vrijeme
pisanja testa razmišljaju o negativnom ishodu testa
(«Sigurno ću dobiti jedan.», «Što će mama reći.» i sl.)
Učite svoje dijete pozitivnim razmišljanjima o testu
(npr. «Učio sam i znat ću riješiti većinu pitanja», “Ovo
je samo test.”, “Kasnije mogu biti nervozna, sada idem
rješavati test.”).
Kod djece koja se boje usmenog ispitivanja, potrebno
je uvježbavanje (gluma) situacije.

Kako pomoći djetetu koje se boji
ispita?
Ponašanje na ispitu
 Savjetujte dijete da pažljivo sluša upute učitelja prije
testa, kako ne bi nešto preskočilo.
 Savjetujte dijete da na početku testa «preleti» preko
svih pitanja, kako bi prepoznalo ona koja su lakša i
ona koja su teža. Kada u testu naiđe, na ono pitanje na
koje trenutno ne može odgovoriti, treba ga preskočiti i
vratiti se na to pitanje kasnije.
 Upozorite dijete da čita pitanja do kraja, a ne samo
djelomično.
 Savjetujte dijete da, ako završi pisanje testa prije od
predviđenog vremena, treba još jednom provjeriti
odgovore na pitanja.

Kako pomoći djetetu koje se
boji ispita?
Jutro prije ispita
 Pripremite djetetu “dobar” doručak.
 Budite sigurni da je dijete u školu
krenulo na vrijeme i da neće kasniti.
 Ohrabrite dijete i poželite mu sreću (ne
spominjite važnost postizanja dobrih
rezultata).

Kako pomoći djetetu koje se
boji ispita?
A nakon ispita?
 Izuzetno je važno da dijete nakon testa ili ispitivanja
zna rezultate koje je postigao/la te u čemu je
eventualno pogriješilo. Ako je dijete test donijelo kući,
porazgovarajte o eventualnim pogreškama (objasnite
djetetu što se od njega tražilo i koji je točan odgovor).
Dijete treba shvatiti namjenu testa- provjera naučenog,
ali što je još važnije: saznanje koje gradivo treba
ponoviti ili naučiti.
 S djetetom nikada ne razgovarajte samo o ocjeni, broju
rješenih zadataka ili broju dobivenih bodova na testu.
RAZGOVARAJTE O NAPRETKU KOJE JE DIJETE
POSTIGLO U SVOJEM ZNANJU I/ILI O
NAPRETKU U SAVLADAVANJU STRAHA.

Literatura:









Brajković, S. i Živković, Ž., (2002.), Ja to mogu, Osijek, Nansen
Schachl, H., (1999.), Učenje bez straha, Zagreb, Educa
Švorinić, V., (1994,), Anksioznost i strahovi u djece, ur.Miharija,
Ž., Leko Kolbah, A., (1994.), Pomozimo djeci stradaloj u ratu,
Zagreb, Ministarstvo kulture i sporta
http://www.indiaparenting.com
http://www.kidsource.com/
http://www.mcps.k12.md.us/
http://www.vh.org/pediatric/patient/pediatrics/cqqa/schoolanxiety
.html

Preporučujemo:
Brdar, I., Rijavec, M., (1998.), Što učiniti
kada dijete dobije lošu ocjenu?, Zagreb, IEP
 Knoblauch, J., (2001.), Učenje ne mora biti
mučenje, Zagreb, STEPpress
 Schachl, H., (1999.), Učenje bez straha
Zagreb, Educa
 www.school.discovery.com



Slide 12

Strahovi i anksioznost kod
školske djece

Pripremila:
Sanja Matanović, dipl. pedagogpsiholog

Strah
Neugodan emocionalni doživljaj izazvan
vanjskim (npr. neka osoba, miris, zvuk)
ili unutrašnjim (npr. pomisao na događaj
koji slijedi) čimbenicima, koje osoba
procjenjuje opasnima ili prijetećim.

Što se događa u tijelu?
Ubrzan rad srca, ubrzano i
nepravilno disanje, povećan krvni
tlak, pojačano znojenje, hladna koža,
širenje zjenica, napeti mišići i niz
drugih tjelesnih senzacija.

Kako se ponašamo?
Strah često ne možemo kontrolirati.
Javljaju se ili fizička i verbalna
agresivnost, ili bijeg iz situacije koja se
opaža kao prijeteća, a ponekad i
paradoksalna oduzetost – od straha se
«ukočimo»; na uplašenim ljudima
opažamo promjene u izrazu lica, povišen
ton i sl.

Čemu strah?
Općenito gledajući, strah je razumljiva
reakcija na opasnu situaciju. On je
ljudskom rodu omogućio očuvanje života,
jer nas je u životno opasnim situacijama
tjerao na bijeg i obranu.
Kod nekih se ljudi strah javlja u
pretjeranom intezitetu ili trajanju. Tada
govorimo o fobijama ili anksioznosti.

Fobije
Snažni panični strahovi od određenih
sadržaja i situacija, koji objektivno ne
predstavljaju stvarnu opasnost i ne bi
trebali biti izvor straha (strah od pauka,
visine, zatvorenog ili otvorenog prostora i
sl.).

Anksioznost
Psihičko stanje koje možemo opisati kao
strepnju, zabrinutost, oprez, nesigurnost
i očekivanje da će se nešto strašno
dogoditi.
Za razliku od straha, kod anksioznosti ne
postoji jasan objekt koji je izazvao strah.
Tjelesne su manifestacije kod anksioznosti
slične onima kod straha.

Teškoće djece koja pate od
anksioznosti su:










česte glavobolje
česti bolovi u trbuhu
pospanost
umor
strah od samoće
dijete prati roditelje po stanu
briga da će ga netko ozlijediti
briga da će stradati osoba koju voli (npr. mama)
noćne more

Ove teškoće mogu značajno ometati normalno
funkcioniranje djeteta.

Kod djece je strah vrlo česta
emocija...
U djece nalazimo tzv. razvojne strahove koji se
normalno javljaju u određenoj dobi, traju neko
vrijeme i spontano iščezavaju.
Neka istraživanja pokazuju da čak 90% djece
između 2. i 14. godine imaju razvijene neke
specifične strahove (strah od mraka,
nepoznatih ljudi, pauka i sl.). Ako ti strahovi ne
traju predugo i ne ometaju normalno djetetovo
funkcioniranje, nema razloga za zabrinutost.

Do ranog se djetinjstva (0.-2. godine) djeca
najčešće boje glasnih zvukova, stranaca,
odvajanja od roditelja, velikih objekata i
sl.
Predškolci (3.-6.godine) se boje izmišljenih
likova (duhova, vještica, čudovišta i sl.),
mraka, nepoznatih zvukova i samoće.
Školska djeca i adolescenti (7.-16. godine) se
boje fizičkih ozljeda, boje se za svoje
zdravlje, neuspjeha u školi, požara,
odbacivanja od strane vršnjaka i sl.

Činitelji koji utječu na strahove
kod djece








konstitucionalna preosjetljivost ili hendikep djeteta
specifična emocionalna iskustva, osobito rane traume
neadekvatnost odnosa dijete-roditelj
tjelesno kažnjavanje i prijetnje,
pretjerani roditeljski strah i strepnja
stresovi koji prijete samopoštovanju i samoprihvaćanju
djeteta
svi događaji koji snažno prijete psihofizičkom
integritetu djeteta i njegovih bližnjih ili koje dijete
takvima doživljava

Osnovne preporuke za roditelje koji
žele pomoći djetetu koje se boji:


poučiti koje su opasnosti realne, a samim tim i
strahovi, a koje su opasnosti nemoguće
 kada je dijete u strahu, dobro je pokušati pridobiti
njegovu pažnju
 učiti kako da sami preusmjere svoju pažnju kada ih je
strah nečega što ne mogu izbjeći
 ritual ohrabrivanja
 razgovor s djetetom (paziti jer previše priče dijete čini
još nervoznijim jer stječe dojam da se i roditelj boji)
 dijete naučiti nekim tehnikama savladavanja straha od
kojih su najvažnije procjena realiteta i
preusmjeravanje pažnje

Školski strahovi...
1.

Strah od škole i/ili učiteljice/a

2.

Ispitna anksioznost (ispitivanja,
testova i ocjenjivanja)

1. Strah od škole i/ili učiteljice/a
Strah se od škole najčešće javlja kod djece
od 6.-8. i od 11.-14. godina koja se nalaze
pred novim školskih/životnim izazovima
(npr. polazak u školu, prelazak u novu
školu, prelazak u “više” razrede i sl.).
Posebno je ovaj strah prisutan kod djece
koja su već imala slična iskustva koja su
uz to bila i negativna (npr. ismijavanje
kod prelaska u novu školu).

Kako prepoznati strah od škole?
Dijete se boji ići u školu ili ostati samo u školi
bez odrasle osobe iz obitelji (najčešće roditelja).
 Prije polaska se u školu dijete žali na
glavobolju, trbobolju ili druge bolove koji nisu
tjelesno utemeljeni.
 Kada ostane kod kuće zbog “bolesti”,
odjednom se osjeća puno bolje.
 Dijete stalno odlaže odlazak u školu (ne može
odlučiti što obući, dugo se oblači, zaboravlja
stvari i vraća se kući i sl.) pa stalno kasni u
školu.


Zašto se djeca boje odlaska u školu?









zbog prezahtjevnih školskih zadataka
zbog problema s učiteljicom/učiteljem
zato što nemaju prijatelja i ne znaju kako da ih
steknu
zbog toga što je netko u školi nasilan prema
njima
ne žele se odvojiti od roditelja
jer su sramežljivi i dr.

Važno je da roditelj zna uzroke djetetova straha
od škole.

Kako roditelji mogu pomoći?
Saznajte postoji li problem zbog kojega Vaše
dijete ne želi ići u školu (ako postoji konkretan
problem zbog kojega dijete ne želi ići u školu,
zajednički rješavajte taj problem, npr. Dijete se
boji usmenog odgovaranja: možete zajednički
uvježbavati tu situaciju.).
 Pokušajte s djetetom napraviti listu “Zašto sve
ne volim školu”.
 Nikako ne naređujte djetetu da MORA ići u
školu. Pokušajte razumjeti njegov strah i
objasniti mu zašto je odlazak u školu važan.
 Provedite što je moguće više vremena s
djetetom dok ono nije u školi.










Ako je dijete sramežljivo i ne uspijeva se
sprijateljiti u školi, pomognite mu savjetima
i/ili uključivanjem u neke školske slobodne
aktivnosti.
Pohvalite dijete za svaki trud da svlada strah.
Traje li ovaj problem dugo i/ili ako je
preintezivan potražite pomoć stručnjaka
(učitelja/ice, školskog pedagoga ili psihologa).
Neka dijete jede zdravu hranu i dovoljno spava
- usvajajte zdrave načine življenja.
Vježbajte s djetetom različite metode opuštanja
(npr. duboko disanje i sl.).

2. Ispitna anksioznost (ispitivanja,
testova i ocjenjivanja)
Kod ove vrste anksioznosti, dijete postane
toliko nervozno, kada se nađe pred
testnim materijalom ili pred pločom kod
usmenog ispitivanja,da ima osjećaj kako
mu je svo znanje “isparilo”, čak i u onom
slučaju kada se vrlo dobro pripremilo za
test ili ispitivanje.

A što o tome kažu stručnjaci?
Među psiholozima postoji objašnjenje testne anksioznosti
koje kaže da, dok učimo neki materijal, informacije
koje usvajamo prolaze preko kratkotrajnog pamćenja
do dugotrajnog pamćenja. Da bismo te informacije
reproducirali na testu, potrebno je da prođu istim
putem, od dugotrajnog do kratkotrajnog pamćenja.
Međutim, područje koje je zaduženo za kratkotrajno
pamćenje, ujedno je i centar za emocije. Zato, ako
dijete za vrijeme testa postane anksiozno, njegova
emocionalna uznemirenost nadvlada njegovu
sposobnost, da preuzme informacije iz kratkotrajnog
pamćenja, i tako dolazi do “prazne glave”.
www.indiapareting.com

Kako pomoći djetetu koje se boji
ispita?
Pripremanje






motivirajte dijete da se za test priprema unaprijed
motivirajte dijete da svaki dan ukratko ponovi gradivo
iz predmeta u kojem iskazuje probleme
ako dijete ne razumije gradivo, motivirajte ga da
pribilježi pitanja koja će drugi dan postaviti
nastavniku
ponekad je dobro da dijete uči sa svojim vršnjakom

Kako pomoći djetetu koje se boji
ispita?
Vježbanje






Danas su u knjižarama dostupni mnoge radne bilježnice, radni
listovi i slične knjige koje služe za uvježbavanje gradiva. Savjetujte
se s učiteljem koja bi od tih knjižica bila najprimjerenija za Vaše
dijete.
Ako Vaše dijete koristi vježbenice, pregledavajte način rješavanja
zadataka, kako biste mu mogli pomoći u onim dijelovima koje teže
savladava.
Pogledajte u djetetovim bilježnicama je li učitelj s učenicima radio
neke probne testove. Kada vježbate s djetetom, koristite slične
zadatke koje je u svom probnom testu koristio i učitelj.

Kako pomoći djetetu koje se boji
ispita?






Smanjivanje straha
Uvježbavajte s djetetom tehnike opuštanja kao što su
duboko disanje, polako opuštanje ruku i nogu,
opuštanje mišića lica. Te tehnike dijete može koristiti
neposredno prije pisanja testa kako bi smanjilo
napetost.
Osobe koje pate od testne anksioznosti, često za vrijeme
pisanja testa razmišljaju o negativnom ishodu testa
(«Sigurno ću dobiti jedan.», «Što će mama reći.» i sl.)
Učite svoje dijete pozitivnim razmišljanjima o testu
(npr. «Učio sam i znat ću riješiti većinu pitanja», “Ovo
je samo test.”, “Kasnije mogu biti nervozna, sada idem
rješavati test.”).
Kod djece koja se boje usmenog ispitivanja, potrebno
je uvježbavanje (gluma) situacije.

Kako pomoći djetetu koje se boji
ispita?
Ponašanje na ispitu
 Savjetujte dijete da pažljivo sluša upute učitelja prije
testa, kako ne bi nešto preskočilo.
 Savjetujte dijete da na početku testa «preleti» preko
svih pitanja, kako bi prepoznalo ona koja su lakša i
ona koja su teža. Kada u testu naiđe, na ono pitanje na
koje trenutno ne može odgovoriti, treba ga preskočiti i
vratiti se na to pitanje kasnije.
 Upozorite dijete da čita pitanja do kraja, a ne samo
djelomično.
 Savjetujte dijete da, ako završi pisanje testa prije od
predviđenog vremena, treba još jednom provjeriti
odgovore na pitanja.

Kako pomoći djetetu koje se
boji ispita?
Jutro prije ispita
 Pripremite djetetu “dobar” doručak.
 Budite sigurni da je dijete u školu
krenulo na vrijeme i da neće kasniti.
 Ohrabrite dijete i poželite mu sreću (ne
spominjite važnost postizanja dobrih
rezultata).

Kako pomoći djetetu koje se
boji ispita?
A nakon ispita?
 Izuzetno je važno da dijete nakon testa ili ispitivanja
zna rezultate koje je postigao/la te u čemu je
eventualno pogriješilo. Ako je dijete test donijelo kući,
porazgovarajte o eventualnim pogreškama (objasnite
djetetu što se od njega tražilo i koji je točan odgovor).
Dijete treba shvatiti namjenu testa- provjera naučenog,
ali što je još važnije: saznanje koje gradivo treba
ponoviti ili naučiti.
 S djetetom nikada ne razgovarajte samo o ocjeni, broju
rješenih zadataka ili broju dobivenih bodova na testu.
RAZGOVARAJTE O NAPRETKU KOJE JE DIJETE
POSTIGLO U SVOJEM ZNANJU I/ILI O
NAPRETKU U SAVLADAVANJU STRAHA.

Literatura:









Brajković, S. i Živković, Ž., (2002.), Ja to mogu, Osijek, Nansen
Schachl, H., (1999.), Učenje bez straha, Zagreb, Educa
Švorinić, V., (1994,), Anksioznost i strahovi u djece, ur.Miharija,
Ž., Leko Kolbah, A., (1994.), Pomozimo djeci stradaloj u ratu,
Zagreb, Ministarstvo kulture i sporta
http://www.indiaparenting.com
http://www.kidsource.com/
http://www.mcps.k12.md.us/
http://www.vh.org/pediatric/patient/pediatrics/cqqa/schoolanxiety
.html

Preporučujemo:
Brdar, I., Rijavec, M., (1998.), Što učiniti
kada dijete dobije lošu ocjenu?, Zagreb, IEP
 Knoblauch, J., (2001.), Učenje ne mora biti
mučenje, Zagreb, STEPpress
 Schachl, H., (1999.), Učenje bez straha
Zagreb, Educa
 www.school.discovery.com



Slide 13

Strahovi i anksioznost kod
školske djece

Pripremila:
Sanja Matanović, dipl. pedagogpsiholog

Strah
Neugodan emocionalni doživljaj izazvan
vanjskim (npr. neka osoba, miris, zvuk)
ili unutrašnjim (npr. pomisao na događaj
koji slijedi) čimbenicima, koje osoba
procjenjuje opasnima ili prijetećim.

Što se događa u tijelu?
Ubrzan rad srca, ubrzano i
nepravilno disanje, povećan krvni
tlak, pojačano znojenje, hladna koža,
širenje zjenica, napeti mišići i niz
drugih tjelesnih senzacija.

Kako se ponašamo?
Strah često ne možemo kontrolirati.
Javljaju se ili fizička i verbalna
agresivnost, ili bijeg iz situacije koja se
opaža kao prijeteća, a ponekad i
paradoksalna oduzetost – od straha se
«ukočimo»; na uplašenim ljudima
opažamo promjene u izrazu lica, povišen
ton i sl.

Čemu strah?
Općenito gledajući, strah je razumljiva
reakcija na opasnu situaciju. On je
ljudskom rodu omogućio očuvanje života,
jer nas je u životno opasnim situacijama
tjerao na bijeg i obranu.
Kod nekih se ljudi strah javlja u
pretjeranom intezitetu ili trajanju. Tada
govorimo o fobijama ili anksioznosti.

Fobije
Snažni panični strahovi od određenih
sadržaja i situacija, koji objektivno ne
predstavljaju stvarnu opasnost i ne bi
trebali biti izvor straha (strah od pauka,
visine, zatvorenog ili otvorenog prostora i
sl.).

Anksioznost
Psihičko stanje koje možemo opisati kao
strepnju, zabrinutost, oprez, nesigurnost
i očekivanje da će se nešto strašno
dogoditi.
Za razliku od straha, kod anksioznosti ne
postoji jasan objekt koji je izazvao strah.
Tjelesne su manifestacije kod anksioznosti
slične onima kod straha.

Teškoće djece koja pate od
anksioznosti su:










česte glavobolje
česti bolovi u trbuhu
pospanost
umor
strah od samoće
dijete prati roditelje po stanu
briga da će ga netko ozlijediti
briga da će stradati osoba koju voli (npr. mama)
noćne more

Ove teškoće mogu značajno ometati normalno
funkcioniranje djeteta.

Kod djece je strah vrlo česta
emocija...
U djece nalazimo tzv. razvojne strahove koji se
normalno javljaju u određenoj dobi, traju neko
vrijeme i spontano iščezavaju.
Neka istraživanja pokazuju da čak 90% djece
između 2. i 14. godine imaju razvijene neke
specifične strahove (strah od mraka,
nepoznatih ljudi, pauka i sl.). Ako ti strahovi ne
traju predugo i ne ometaju normalno djetetovo
funkcioniranje, nema razloga za zabrinutost.

Do ranog se djetinjstva (0.-2. godine) djeca
najčešće boje glasnih zvukova, stranaca,
odvajanja od roditelja, velikih objekata i
sl.
Predškolci (3.-6.godine) se boje izmišljenih
likova (duhova, vještica, čudovišta i sl.),
mraka, nepoznatih zvukova i samoće.
Školska djeca i adolescenti (7.-16. godine) se
boje fizičkih ozljeda, boje se za svoje
zdravlje, neuspjeha u školi, požara,
odbacivanja od strane vršnjaka i sl.

Činitelji koji utječu na strahove
kod djece








konstitucionalna preosjetljivost ili hendikep djeteta
specifična emocionalna iskustva, osobito rane traume
neadekvatnost odnosa dijete-roditelj
tjelesno kažnjavanje i prijetnje,
pretjerani roditeljski strah i strepnja
stresovi koji prijete samopoštovanju i samoprihvaćanju
djeteta
svi događaji koji snažno prijete psihofizičkom
integritetu djeteta i njegovih bližnjih ili koje dijete
takvima doživljava

Osnovne preporuke za roditelje koji
žele pomoći djetetu koje se boji:


poučiti koje su opasnosti realne, a samim tim i
strahovi, a koje su opasnosti nemoguće
 kada je dijete u strahu, dobro je pokušati pridobiti
njegovu pažnju
 učiti kako da sami preusmjere svoju pažnju kada ih je
strah nečega što ne mogu izbjeći
 ritual ohrabrivanja
 razgovor s djetetom (paziti jer previše priče dijete čini
još nervoznijim jer stječe dojam da se i roditelj boji)
 dijete naučiti nekim tehnikama savladavanja straha od
kojih su najvažnije procjena realiteta i
preusmjeravanje pažnje

Školski strahovi...
1.

Strah od škole i/ili učiteljice/a

2.

Ispitna anksioznost (ispitivanja,
testova i ocjenjivanja)

1. Strah od škole i/ili učiteljice/a
Strah se od škole najčešće javlja kod djece
od 6.-8. i od 11.-14. godina koja se nalaze
pred novim školskih/životnim izazovima
(npr. polazak u školu, prelazak u novu
školu, prelazak u “više” razrede i sl.).
Posebno je ovaj strah prisutan kod djece
koja su već imala slična iskustva koja su
uz to bila i negativna (npr. ismijavanje
kod prelaska u novu školu).

Kako prepoznati strah od škole?
Dijete se boji ići u školu ili ostati samo u školi
bez odrasle osobe iz obitelji (najčešće roditelja).
 Prije polaska se u školu dijete žali na
glavobolju, trbobolju ili druge bolove koji nisu
tjelesno utemeljeni.
 Kada ostane kod kuće zbog “bolesti”,
odjednom se osjeća puno bolje.
 Dijete stalno odlaže odlazak u školu (ne može
odlučiti što obući, dugo se oblači, zaboravlja
stvari i vraća se kući i sl.) pa stalno kasni u
školu.


Zašto se djeca boje odlaska u školu?









zbog prezahtjevnih školskih zadataka
zbog problema s učiteljicom/učiteljem
zato što nemaju prijatelja i ne znaju kako da ih
steknu
zbog toga što je netko u školi nasilan prema
njima
ne žele se odvojiti od roditelja
jer su sramežljivi i dr.

Važno je da roditelj zna uzroke djetetova straha
od škole.

Kako roditelji mogu pomoći?
Saznajte postoji li problem zbog kojega Vaše
dijete ne želi ići u školu (ako postoji konkretan
problem zbog kojega dijete ne želi ići u školu,
zajednički rješavajte taj problem, npr. Dijete se
boji usmenog odgovaranja: možete zajednički
uvježbavati tu situaciju.).
 Pokušajte s djetetom napraviti listu “Zašto sve
ne volim školu”.
 Nikako ne naređujte djetetu da MORA ići u
školu. Pokušajte razumjeti njegov strah i
objasniti mu zašto je odlazak u školu važan.
 Provedite što je moguće više vremena s
djetetom dok ono nije u školi.










Ako je dijete sramežljivo i ne uspijeva se
sprijateljiti u školi, pomognite mu savjetima
i/ili uključivanjem u neke školske slobodne
aktivnosti.
Pohvalite dijete za svaki trud da svlada strah.
Traje li ovaj problem dugo i/ili ako je
preintezivan potražite pomoć stručnjaka
(učitelja/ice, školskog pedagoga ili psihologa).
Neka dijete jede zdravu hranu i dovoljno spava
- usvajajte zdrave načine življenja.
Vježbajte s djetetom različite metode opuštanja
(npr. duboko disanje i sl.).

2. Ispitna anksioznost (ispitivanja,
testova i ocjenjivanja)
Kod ove vrste anksioznosti, dijete postane
toliko nervozno, kada se nađe pred
testnim materijalom ili pred pločom kod
usmenog ispitivanja,da ima osjećaj kako
mu je svo znanje “isparilo”, čak i u onom
slučaju kada se vrlo dobro pripremilo za
test ili ispitivanje.

A što o tome kažu stručnjaci?
Među psiholozima postoji objašnjenje testne anksioznosti
koje kaže da, dok učimo neki materijal, informacije
koje usvajamo prolaze preko kratkotrajnog pamćenja
do dugotrajnog pamćenja. Da bismo te informacije
reproducirali na testu, potrebno je da prođu istim
putem, od dugotrajnog do kratkotrajnog pamćenja.
Međutim, područje koje je zaduženo za kratkotrajno
pamćenje, ujedno je i centar za emocije. Zato, ako
dijete za vrijeme testa postane anksiozno, njegova
emocionalna uznemirenost nadvlada njegovu
sposobnost, da preuzme informacije iz kratkotrajnog
pamćenja, i tako dolazi do “prazne glave”.
www.indiapareting.com

Kako pomoći djetetu koje se boji
ispita?
Pripremanje






motivirajte dijete da se za test priprema unaprijed
motivirajte dijete da svaki dan ukratko ponovi gradivo
iz predmeta u kojem iskazuje probleme
ako dijete ne razumije gradivo, motivirajte ga da
pribilježi pitanja koja će drugi dan postaviti
nastavniku
ponekad je dobro da dijete uči sa svojim vršnjakom

Kako pomoći djetetu koje se boji
ispita?
Vježbanje






Danas su u knjižarama dostupni mnoge radne bilježnice, radni
listovi i slične knjige koje služe za uvježbavanje gradiva. Savjetujte
se s učiteljem koja bi od tih knjižica bila najprimjerenija za Vaše
dijete.
Ako Vaše dijete koristi vježbenice, pregledavajte način rješavanja
zadataka, kako biste mu mogli pomoći u onim dijelovima koje teže
savladava.
Pogledajte u djetetovim bilježnicama je li učitelj s učenicima radio
neke probne testove. Kada vježbate s djetetom, koristite slične
zadatke koje je u svom probnom testu koristio i učitelj.

Kako pomoći djetetu koje se boji
ispita?






Smanjivanje straha
Uvježbavajte s djetetom tehnike opuštanja kao što su
duboko disanje, polako opuštanje ruku i nogu,
opuštanje mišića lica. Te tehnike dijete može koristiti
neposredno prije pisanja testa kako bi smanjilo
napetost.
Osobe koje pate od testne anksioznosti, često za vrijeme
pisanja testa razmišljaju o negativnom ishodu testa
(«Sigurno ću dobiti jedan.», «Što će mama reći.» i sl.)
Učite svoje dijete pozitivnim razmišljanjima o testu
(npr. «Učio sam i znat ću riješiti većinu pitanja», “Ovo
je samo test.”, “Kasnije mogu biti nervozna, sada idem
rješavati test.”).
Kod djece koja se boje usmenog ispitivanja, potrebno
je uvježbavanje (gluma) situacije.

Kako pomoći djetetu koje se boji
ispita?
Ponašanje na ispitu
 Savjetujte dijete da pažljivo sluša upute učitelja prije
testa, kako ne bi nešto preskočilo.
 Savjetujte dijete da na početku testa «preleti» preko
svih pitanja, kako bi prepoznalo ona koja su lakša i
ona koja su teža. Kada u testu naiđe, na ono pitanje na
koje trenutno ne može odgovoriti, treba ga preskočiti i
vratiti se na to pitanje kasnije.
 Upozorite dijete da čita pitanja do kraja, a ne samo
djelomično.
 Savjetujte dijete da, ako završi pisanje testa prije od
predviđenog vremena, treba još jednom provjeriti
odgovore na pitanja.

Kako pomoći djetetu koje se
boji ispita?
Jutro prije ispita
 Pripremite djetetu “dobar” doručak.
 Budite sigurni da je dijete u školu
krenulo na vrijeme i da neće kasniti.
 Ohrabrite dijete i poželite mu sreću (ne
spominjite važnost postizanja dobrih
rezultata).

Kako pomoći djetetu koje se
boji ispita?
A nakon ispita?
 Izuzetno je važno da dijete nakon testa ili ispitivanja
zna rezultate koje je postigao/la te u čemu je
eventualno pogriješilo. Ako je dijete test donijelo kući,
porazgovarajte o eventualnim pogreškama (objasnite
djetetu što se od njega tražilo i koji je točan odgovor).
Dijete treba shvatiti namjenu testa- provjera naučenog,
ali što je još važnije: saznanje koje gradivo treba
ponoviti ili naučiti.
 S djetetom nikada ne razgovarajte samo o ocjeni, broju
rješenih zadataka ili broju dobivenih bodova na testu.
RAZGOVARAJTE O NAPRETKU KOJE JE DIJETE
POSTIGLO U SVOJEM ZNANJU I/ILI O
NAPRETKU U SAVLADAVANJU STRAHA.

Literatura:









Brajković, S. i Živković, Ž., (2002.), Ja to mogu, Osijek, Nansen
Schachl, H., (1999.), Učenje bez straha, Zagreb, Educa
Švorinić, V., (1994,), Anksioznost i strahovi u djece, ur.Miharija,
Ž., Leko Kolbah, A., (1994.), Pomozimo djeci stradaloj u ratu,
Zagreb, Ministarstvo kulture i sporta
http://www.indiaparenting.com
http://www.kidsource.com/
http://www.mcps.k12.md.us/
http://www.vh.org/pediatric/patient/pediatrics/cqqa/schoolanxiety
.html

Preporučujemo:
Brdar, I., Rijavec, M., (1998.), Što učiniti
kada dijete dobije lošu ocjenu?, Zagreb, IEP
 Knoblauch, J., (2001.), Učenje ne mora biti
mučenje, Zagreb, STEPpress
 Schachl, H., (1999.), Učenje bez straha
Zagreb, Educa
 www.school.discovery.com



Slide 14

Strahovi i anksioznost kod
školske djece

Pripremila:
Sanja Matanović, dipl. pedagogpsiholog

Strah
Neugodan emocionalni doživljaj izazvan
vanjskim (npr. neka osoba, miris, zvuk)
ili unutrašnjim (npr. pomisao na događaj
koji slijedi) čimbenicima, koje osoba
procjenjuje opasnima ili prijetećim.

Što se događa u tijelu?
Ubrzan rad srca, ubrzano i
nepravilno disanje, povećan krvni
tlak, pojačano znojenje, hladna koža,
širenje zjenica, napeti mišići i niz
drugih tjelesnih senzacija.

Kako se ponašamo?
Strah često ne možemo kontrolirati.
Javljaju se ili fizička i verbalna
agresivnost, ili bijeg iz situacije koja se
opaža kao prijeteća, a ponekad i
paradoksalna oduzetost – od straha se
«ukočimo»; na uplašenim ljudima
opažamo promjene u izrazu lica, povišen
ton i sl.

Čemu strah?
Općenito gledajući, strah je razumljiva
reakcija na opasnu situaciju. On je
ljudskom rodu omogućio očuvanje života,
jer nas je u životno opasnim situacijama
tjerao na bijeg i obranu.
Kod nekih se ljudi strah javlja u
pretjeranom intezitetu ili trajanju. Tada
govorimo o fobijama ili anksioznosti.

Fobije
Snažni panični strahovi od određenih
sadržaja i situacija, koji objektivno ne
predstavljaju stvarnu opasnost i ne bi
trebali biti izvor straha (strah od pauka,
visine, zatvorenog ili otvorenog prostora i
sl.).

Anksioznost
Psihičko stanje koje možemo opisati kao
strepnju, zabrinutost, oprez, nesigurnost
i očekivanje da će se nešto strašno
dogoditi.
Za razliku od straha, kod anksioznosti ne
postoji jasan objekt koji je izazvao strah.
Tjelesne su manifestacije kod anksioznosti
slične onima kod straha.

Teškoće djece koja pate od
anksioznosti su:










česte glavobolje
česti bolovi u trbuhu
pospanost
umor
strah od samoće
dijete prati roditelje po stanu
briga da će ga netko ozlijediti
briga da će stradati osoba koju voli (npr. mama)
noćne more

Ove teškoće mogu značajno ometati normalno
funkcioniranje djeteta.

Kod djece je strah vrlo česta
emocija...
U djece nalazimo tzv. razvojne strahove koji se
normalno javljaju u određenoj dobi, traju neko
vrijeme i spontano iščezavaju.
Neka istraživanja pokazuju da čak 90% djece
između 2. i 14. godine imaju razvijene neke
specifične strahove (strah od mraka,
nepoznatih ljudi, pauka i sl.). Ako ti strahovi ne
traju predugo i ne ometaju normalno djetetovo
funkcioniranje, nema razloga za zabrinutost.

Do ranog se djetinjstva (0.-2. godine) djeca
najčešće boje glasnih zvukova, stranaca,
odvajanja od roditelja, velikih objekata i
sl.
Predškolci (3.-6.godine) se boje izmišljenih
likova (duhova, vještica, čudovišta i sl.),
mraka, nepoznatih zvukova i samoće.
Školska djeca i adolescenti (7.-16. godine) se
boje fizičkih ozljeda, boje se za svoje
zdravlje, neuspjeha u školi, požara,
odbacivanja od strane vršnjaka i sl.

Činitelji koji utječu na strahove
kod djece








konstitucionalna preosjetljivost ili hendikep djeteta
specifična emocionalna iskustva, osobito rane traume
neadekvatnost odnosa dijete-roditelj
tjelesno kažnjavanje i prijetnje,
pretjerani roditeljski strah i strepnja
stresovi koji prijete samopoštovanju i samoprihvaćanju
djeteta
svi događaji koji snažno prijete psihofizičkom
integritetu djeteta i njegovih bližnjih ili koje dijete
takvima doživljava

Osnovne preporuke za roditelje koji
žele pomoći djetetu koje se boji:


poučiti koje su opasnosti realne, a samim tim i
strahovi, a koje su opasnosti nemoguće
 kada je dijete u strahu, dobro je pokušati pridobiti
njegovu pažnju
 učiti kako da sami preusmjere svoju pažnju kada ih je
strah nečega što ne mogu izbjeći
 ritual ohrabrivanja
 razgovor s djetetom (paziti jer previše priče dijete čini
još nervoznijim jer stječe dojam da se i roditelj boji)
 dijete naučiti nekim tehnikama savladavanja straha od
kojih su najvažnije procjena realiteta i
preusmjeravanje pažnje

Školski strahovi...
1.

Strah od škole i/ili učiteljice/a

2.

Ispitna anksioznost (ispitivanja,
testova i ocjenjivanja)

1. Strah od škole i/ili učiteljice/a
Strah se od škole najčešće javlja kod djece
od 6.-8. i od 11.-14. godina koja se nalaze
pred novim školskih/životnim izazovima
(npr. polazak u školu, prelazak u novu
školu, prelazak u “više” razrede i sl.).
Posebno je ovaj strah prisutan kod djece
koja su već imala slična iskustva koja su
uz to bila i negativna (npr. ismijavanje
kod prelaska u novu školu).

Kako prepoznati strah od škole?
Dijete se boji ići u školu ili ostati samo u školi
bez odrasle osobe iz obitelji (najčešće roditelja).
 Prije polaska se u školu dijete žali na
glavobolju, trbobolju ili druge bolove koji nisu
tjelesno utemeljeni.
 Kada ostane kod kuće zbog “bolesti”,
odjednom se osjeća puno bolje.
 Dijete stalno odlaže odlazak u školu (ne može
odlučiti što obući, dugo se oblači, zaboravlja
stvari i vraća se kući i sl.) pa stalno kasni u
školu.


Zašto se djeca boje odlaska u školu?









zbog prezahtjevnih školskih zadataka
zbog problema s učiteljicom/učiteljem
zato što nemaju prijatelja i ne znaju kako da ih
steknu
zbog toga što je netko u školi nasilan prema
njima
ne žele se odvojiti od roditelja
jer su sramežljivi i dr.

Važno je da roditelj zna uzroke djetetova straha
od škole.

Kako roditelji mogu pomoći?
Saznajte postoji li problem zbog kojega Vaše
dijete ne želi ići u školu (ako postoji konkretan
problem zbog kojega dijete ne želi ići u školu,
zajednički rješavajte taj problem, npr. Dijete se
boji usmenog odgovaranja: možete zajednički
uvježbavati tu situaciju.).
 Pokušajte s djetetom napraviti listu “Zašto sve
ne volim školu”.
 Nikako ne naređujte djetetu da MORA ići u
školu. Pokušajte razumjeti njegov strah i
objasniti mu zašto je odlazak u školu važan.
 Provedite što je moguće više vremena s
djetetom dok ono nije u školi.










Ako je dijete sramežljivo i ne uspijeva se
sprijateljiti u školi, pomognite mu savjetima
i/ili uključivanjem u neke školske slobodne
aktivnosti.
Pohvalite dijete za svaki trud da svlada strah.
Traje li ovaj problem dugo i/ili ako je
preintezivan potražite pomoć stručnjaka
(učitelja/ice, školskog pedagoga ili psihologa).
Neka dijete jede zdravu hranu i dovoljno spava
- usvajajte zdrave načine življenja.
Vježbajte s djetetom različite metode opuštanja
(npr. duboko disanje i sl.).

2. Ispitna anksioznost (ispitivanja,
testova i ocjenjivanja)
Kod ove vrste anksioznosti, dijete postane
toliko nervozno, kada se nađe pred
testnim materijalom ili pred pločom kod
usmenog ispitivanja,da ima osjećaj kako
mu je svo znanje “isparilo”, čak i u onom
slučaju kada se vrlo dobro pripremilo za
test ili ispitivanje.

A što o tome kažu stručnjaci?
Među psiholozima postoji objašnjenje testne anksioznosti
koje kaže da, dok učimo neki materijal, informacije
koje usvajamo prolaze preko kratkotrajnog pamćenja
do dugotrajnog pamćenja. Da bismo te informacije
reproducirali na testu, potrebno je da prođu istim
putem, od dugotrajnog do kratkotrajnog pamćenja.
Međutim, područje koje je zaduženo za kratkotrajno
pamćenje, ujedno je i centar za emocije. Zato, ako
dijete za vrijeme testa postane anksiozno, njegova
emocionalna uznemirenost nadvlada njegovu
sposobnost, da preuzme informacije iz kratkotrajnog
pamćenja, i tako dolazi do “prazne glave”.
www.indiapareting.com

Kako pomoći djetetu koje se boji
ispita?
Pripremanje






motivirajte dijete da se za test priprema unaprijed
motivirajte dijete da svaki dan ukratko ponovi gradivo
iz predmeta u kojem iskazuje probleme
ako dijete ne razumije gradivo, motivirajte ga da
pribilježi pitanja koja će drugi dan postaviti
nastavniku
ponekad je dobro da dijete uči sa svojim vršnjakom

Kako pomoći djetetu koje se boji
ispita?
Vježbanje






Danas su u knjižarama dostupni mnoge radne bilježnice, radni
listovi i slične knjige koje služe za uvježbavanje gradiva. Savjetujte
se s učiteljem koja bi od tih knjižica bila najprimjerenija za Vaše
dijete.
Ako Vaše dijete koristi vježbenice, pregledavajte način rješavanja
zadataka, kako biste mu mogli pomoći u onim dijelovima koje teže
savladava.
Pogledajte u djetetovim bilježnicama je li učitelj s učenicima radio
neke probne testove. Kada vježbate s djetetom, koristite slične
zadatke koje je u svom probnom testu koristio i učitelj.

Kako pomoći djetetu koje se boji
ispita?






Smanjivanje straha
Uvježbavajte s djetetom tehnike opuštanja kao što su
duboko disanje, polako opuštanje ruku i nogu,
opuštanje mišića lica. Te tehnike dijete može koristiti
neposredno prije pisanja testa kako bi smanjilo
napetost.
Osobe koje pate od testne anksioznosti, često za vrijeme
pisanja testa razmišljaju o negativnom ishodu testa
(«Sigurno ću dobiti jedan.», «Što će mama reći.» i sl.)
Učite svoje dijete pozitivnim razmišljanjima o testu
(npr. «Učio sam i znat ću riješiti većinu pitanja», “Ovo
je samo test.”, “Kasnije mogu biti nervozna, sada idem
rješavati test.”).
Kod djece koja se boje usmenog ispitivanja, potrebno
je uvježbavanje (gluma) situacije.

Kako pomoći djetetu koje se boji
ispita?
Ponašanje na ispitu
 Savjetujte dijete da pažljivo sluša upute učitelja prije
testa, kako ne bi nešto preskočilo.
 Savjetujte dijete da na početku testa «preleti» preko
svih pitanja, kako bi prepoznalo ona koja su lakša i
ona koja su teža. Kada u testu naiđe, na ono pitanje na
koje trenutno ne može odgovoriti, treba ga preskočiti i
vratiti se na to pitanje kasnije.
 Upozorite dijete da čita pitanja do kraja, a ne samo
djelomično.
 Savjetujte dijete da, ako završi pisanje testa prije od
predviđenog vremena, treba još jednom provjeriti
odgovore na pitanja.

Kako pomoći djetetu koje se
boji ispita?
Jutro prije ispita
 Pripremite djetetu “dobar” doručak.
 Budite sigurni da je dijete u školu
krenulo na vrijeme i da neće kasniti.
 Ohrabrite dijete i poželite mu sreću (ne
spominjite važnost postizanja dobrih
rezultata).

Kako pomoći djetetu koje se
boji ispita?
A nakon ispita?
 Izuzetno je važno da dijete nakon testa ili ispitivanja
zna rezultate koje je postigao/la te u čemu je
eventualno pogriješilo. Ako je dijete test donijelo kući,
porazgovarajte o eventualnim pogreškama (objasnite
djetetu što se od njega tražilo i koji je točan odgovor).
Dijete treba shvatiti namjenu testa- provjera naučenog,
ali što je još važnije: saznanje koje gradivo treba
ponoviti ili naučiti.
 S djetetom nikada ne razgovarajte samo o ocjeni, broju
rješenih zadataka ili broju dobivenih bodova na testu.
RAZGOVARAJTE O NAPRETKU KOJE JE DIJETE
POSTIGLO U SVOJEM ZNANJU I/ILI O
NAPRETKU U SAVLADAVANJU STRAHA.

Literatura:









Brajković, S. i Živković, Ž., (2002.), Ja to mogu, Osijek, Nansen
Schachl, H., (1999.), Učenje bez straha, Zagreb, Educa
Švorinić, V., (1994,), Anksioznost i strahovi u djece, ur.Miharija,
Ž., Leko Kolbah, A., (1994.), Pomozimo djeci stradaloj u ratu,
Zagreb, Ministarstvo kulture i sporta
http://www.indiaparenting.com
http://www.kidsource.com/
http://www.mcps.k12.md.us/
http://www.vh.org/pediatric/patient/pediatrics/cqqa/schoolanxiety
.html

Preporučujemo:
Brdar, I., Rijavec, M., (1998.), Što učiniti
kada dijete dobije lošu ocjenu?, Zagreb, IEP
 Knoblauch, J., (2001.), Učenje ne mora biti
mučenje, Zagreb, STEPpress
 Schachl, H., (1999.), Učenje bez straha
Zagreb, Educa
 www.school.discovery.com



Slide 15

Strahovi i anksioznost kod
školske djece

Pripremila:
Sanja Matanović, dipl. pedagogpsiholog

Strah
Neugodan emocionalni doživljaj izazvan
vanjskim (npr. neka osoba, miris, zvuk)
ili unutrašnjim (npr. pomisao na događaj
koji slijedi) čimbenicima, koje osoba
procjenjuje opasnima ili prijetećim.

Što se događa u tijelu?
Ubrzan rad srca, ubrzano i
nepravilno disanje, povećan krvni
tlak, pojačano znojenje, hladna koža,
širenje zjenica, napeti mišići i niz
drugih tjelesnih senzacija.

Kako se ponašamo?
Strah često ne možemo kontrolirati.
Javljaju se ili fizička i verbalna
agresivnost, ili bijeg iz situacije koja se
opaža kao prijeteća, a ponekad i
paradoksalna oduzetost – od straha se
«ukočimo»; na uplašenim ljudima
opažamo promjene u izrazu lica, povišen
ton i sl.

Čemu strah?
Općenito gledajući, strah je razumljiva
reakcija na opasnu situaciju. On je
ljudskom rodu omogućio očuvanje života,
jer nas je u životno opasnim situacijama
tjerao na bijeg i obranu.
Kod nekih se ljudi strah javlja u
pretjeranom intezitetu ili trajanju. Tada
govorimo o fobijama ili anksioznosti.

Fobije
Snažni panični strahovi od određenih
sadržaja i situacija, koji objektivno ne
predstavljaju stvarnu opasnost i ne bi
trebali biti izvor straha (strah od pauka,
visine, zatvorenog ili otvorenog prostora i
sl.).

Anksioznost
Psihičko stanje koje možemo opisati kao
strepnju, zabrinutost, oprez, nesigurnost
i očekivanje da će se nešto strašno
dogoditi.
Za razliku od straha, kod anksioznosti ne
postoji jasan objekt koji je izazvao strah.
Tjelesne su manifestacije kod anksioznosti
slične onima kod straha.

Teškoće djece koja pate od
anksioznosti su:










česte glavobolje
česti bolovi u trbuhu
pospanost
umor
strah od samoće
dijete prati roditelje po stanu
briga da će ga netko ozlijediti
briga da će stradati osoba koju voli (npr. mama)
noćne more

Ove teškoće mogu značajno ometati normalno
funkcioniranje djeteta.

Kod djece je strah vrlo česta
emocija...
U djece nalazimo tzv. razvojne strahove koji se
normalno javljaju u određenoj dobi, traju neko
vrijeme i spontano iščezavaju.
Neka istraživanja pokazuju da čak 90% djece
između 2. i 14. godine imaju razvijene neke
specifične strahove (strah od mraka,
nepoznatih ljudi, pauka i sl.). Ako ti strahovi ne
traju predugo i ne ometaju normalno djetetovo
funkcioniranje, nema razloga za zabrinutost.

Do ranog se djetinjstva (0.-2. godine) djeca
najčešće boje glasnih zvukova, stranaca,
odvajanja od roditelja, velikih objekata i
sl.
Predškolci (3.-6.godine) se boje izmišljenih
likova (duhova, vještica, čudovišta i sl.),
mraka, nepoznatih zvukova i samoće.
Školska djeca i adolescenti (7.-16. godine) se
boje fizičkih ozljeda, boje se za svoje
zdravlje, neuspjeha u školi, požara,
odbacivanja od strane vršnjaka i sl.

Činitelji koji utječu na strahove
kod djece








konstitucionalna preosjetljivost ili hendikep djeteta
specifična emocionalna iskustva, osobito rane traume
neadekvatnost odnosa dijete-roditelj
tjelesno kažnjavanje i prijetnje,
pretjerani roditeljski strah i strepnja
stresovi koji prijete samopoštovanju i samoprihvaćanju
djeteta
svi događaji koji snažno prijete psihofizičkom
integritetu djeteta i njegovih bližnjih ili koje dijete
takvima doživljava

Osnovne preporuke za roditelje koji
žele pomoći djetetu koje se boji:


poučiti koje su opasnosti realne, a samim tim i
strahovi, a koje su opasnosti nemoguće
 kada je dijete u strahu, dobro je pokušati pridobiti
njegovu pažnju
 učiti kako da sami preusmjere svoju pažnju kada ih je
strah nečega što ne mogu izbjeći
 ritual ohrabrivanja
 razgovor s djetetom (paziti jer previše priče dijete čini
još nervoznijim jer stječe dojam da se i roditelj boji)
 dijete naučiti nekim tehnikama savladavanja straha od
kojih su najvažnije procjena realiteta i
preusmjeravanje pažnje

Školski strahovi...
1.

Strah od škole i/ili učiteljice/a

2.

Ispitna anksioznost (ispitivanja,
testova i ocjenjivanja)

1. Strah od škole i/ili učiteljice/a
Strah se od škole najčešće javlja kod djece
od 6.-8. i od 11.-14. godina koja se nalaze
pred novim školskih/životnim izazovima
(npr. polazak u školu, prelazak u novu
školu, prelazak u “više” razrede i sl.).
Posebno je ovaj strah prisutan kod djece
koja su već imala slična iskustva koja su
uz to bila i negativna (npr. ismijavanje
kod prelaska u novu školu).

Kako prepoznati strah od škole?
Dijete se boji ići u školu ili ostati samo u školi
bez odrasle osobe iz obitelji (najčešće roditelja).
 Prije polaska se u školu dijete žali na
glavobolju, trbobolju ili druge bolove koji nisu
tjelesno utemeljeni.
 Kada ostane kod kuće zbog “bolesti”,
odjednom se osjeća puno bolje.
 Dijete stalno odlaže odlazak u školu (ne može
odlučiti što obući, dugo se oblači, zaboravlja
stvari i vraća se kući i sl.) pa stalno kasni u
školu.


Zašto se djeca boje odlaska u školu?









zbog prezahtjevnih školskih zadataka
zbog problema s učiteljicom/učiteljem
zato što nemaju prijatelja i ne znaju kako da ih
steknu
zbog toga što je netko u školi nasilan prema
njima
ne žele se odvojiti od roditelja
jer su sramežljivi i dr.

Važno je da roditelj zna uzroke djetetova straha
od škole.

Kako roditelji mogu pomoći?
Saznajte postoji li problem zbog kojega Vaše
dijete ne želi ići u školu (ako postoji konkretan
problem zbog kojega dijete ne želi ići u školu,
zajednički rješavajte taj problem, npr. Dijete se
boji usmenog odgovaranja: možete zajednički
uvježbavati tu situaciju.).
 Pokušajte s djetetom napraviti listu “Zašto sve
ne volim školu”.
 Nikako ne naređujte djetetu da MORA ići u
školu. Pokušajte razumjeti njegov strah i
objasniti mu zašto je odlazak u školu važan.
 Provedite što je moguće više vremena s
djetetom dok ono nije u školi.










Ako je dijete sramežljivo i ne uspijeva se
sprijateljiti u školi, pomognite mu savjetima
i/ili uključivanjem u neke školske slobodne
aktivnosti.
Pohvalite dijete za svaki trud da svlada strah.
Traje li ovaj problem dugo i/ili ako je
preintezivan potražite pomoć stručnjaka
(učitelja/ice, školskog pedagoga ili psihologa).
Neka dijete jede zdravu hranu i dovoljno spava
- usvajajte zdrave načine življenja.
Vježbajte s djetetom različite metode opuštanja
(npr. duboko disanje i sl.).

2. Ispitna anksioznost (ispitivanja,
testova i ocjenjivanja)
Kod ove vrste anksioznosti, dijete postane
toliko nervozno, kada se nađe pred
testnim materijalom ili pred pločom kod
usmenog ispitivanja,da ima osjećaj kako
mu je svo znanje “isparilo”, čak i u onom
slučaju kada se vrlo dobro pripremilo za
test ili ispitivanje.

A što o tome kažu stručnjaci?
Među psiholozima postoji objašnjenje testne anksioznosti
koje kaže da, dok učimo neki materijal, informacije
koje usvajamo prolaze preko kratkotrajnog pamćenja
do dugotrajnog pamćenja. Da bismo te informacije
reproducirali na testu, potrebno je da prođu istim
putem, od dugotrajnog do kratkotrajnog pamćenja.
Međutim, područje koje je zaduženo za kratkotrajno
pamćenje, ujedno je i centar za emocije. Zato, ako
dijete za vrijeme testa postane anksiozno, njegova
emocionalna uznemirenost nadvlada njegovu
sposobnost, da preuzme informacije iz kratkotrajnog
pamćenja, i tako dolazi do “prazne glave”.
www.indiapareting.com

Kako pomoći djetetu koje se boji
ispita?
Pripremanje






motivirajte dijete da se za test priprema unaprijed
motivirajte dijete da svaki dan ukratko ponovi gradivo
iz predmeta u kojem iskazuje probleme
ako dijete ne razumije gradivo, motivirajte ga da
pribilježi pitanja koja će drugi dan postaviti
nastavniku
ponekad je dobro da dijete uči sa svojim vršnjakom

Kako pomoći djetetu koje se boji
ispita?
Vježbanje






Danas su u knjižarama dostupni mnoge radne bilježnice, radni
listovi i slične knjige koje služe za uvježbavanje gradiva. Savjetujte
se s učiteljem koja bi od tih knjižica bila najprimjerenija za Vaše
dijete.
Ako Vaše dijete koristi vježbenice, pregledavajte način rješavanja
zadataka, kako biste mu mogli pomoći u onim dijelovima koje teže
savladava.
Pogledajte u djetetovim bilježnicama je li učitelj s učenicima radio
neke probne testove. Kada vježbate s djetetom, koristite slične
zadatke koje je u svom probnom testu koristio i učitelj.

Kako pomoći djetetu koje se boji
ispita?






Smanjivanje straha
Uvježbavajte s djetetom tehnike opuštanja kao što su
duboko disanje, polako opuštanje ruku i nogu,
opuštanje mišića lica. Te tehnike dijete može koristiti
neposredno prije pisanja testa kako bi smanjilo
napetost.
Osobe koje pate od testne anksioznosti, često za vrijeme
pisanja testa razmišljaju o negativnom ishodu testa
(«Sigurno ću dobiti jedan.», «Što će mama reći.» i sl.)
Učite svoje dijete pozitivnim razmišljanjima o testu
(npr. «Učio sam i znat ću riješiti većinu pitanja», “Ovo
je samo test.”, “Kasnije mogu biti nervozna, sada idem
rješavati test.”).
Kod djece koja se boje usmenog ispitivanja, potrebno
je uvježbavanje (gluma) situacije.

Kako pomoći djetetu koje se boji
ispita?
Ponašanje na ispitu
 Savjetujte dijete da pažljivo sluša upute učitelja prije
testa, kako ne bi nešto preskočilo.
 Savjetujte dijete da na početku testa «preleti» preko
svih pitanja, kako bi prepoznalo ona koja su lakša i
ona koja su teža. Kada u testu naiđe, na ono pitanje na
koje trenutno ne može odgovoriti, treba ga preskočiti i
vratiti se na to pitanje kasnije.
 Upozorite dijete da čita pitanja do kraja, a ne samo
djelomično.
 Savjetujte dijete da, ako završi pisanje testa prije od
predviđenog vremena, treba još jednom provjeriti
odgovore na pitanja.

Kako pomoći djetetu koje se
boji ispita?
Jutro prije ispita
 Pripremite djetetu “dobar” doručak.
 Budite sigurni da je dijete u školu
krenulo na vrijeme i da neće kasniti.
 Ohrabrite dijete i poželite mu sreću (ne
spominjite važnost postizanja dobrih
rezultata).

Kako pomoći djetetu koje se
boji ispita?
A nakon ispita?
 Izuzetno je važno da dijete nakon testa ili ispitivanja
zna rezultate koje je postigao/la te u čemu je
eventualno pogriješilo. Ako je dijete test donijelo kući,
porazgovarajte o eventualnim pogreškama (objasnite
djetetu što se od njega tražilo i koji je točan odgovor).
Dijete treba shvatiti namjenu testa- provjera naučenog,
ali što je još važnije: saznanje koje gradivo treba
ponoviti ili naučiti.
 S djetetom nikada ne razgovarajte samo o ocjeni, broju
rješenih zadataka ili broju dobivenih bodova na testu.
RAZGOVARAJTE O NAPRETKU KOJE JE DIJETE
POSTIGLO U SVOJEM ZNANJU I/ILI O
NAPRETKU U SAVLADAVANJU STRAHA.

Literatura:









Brajković, S. i Živković, Ž., (2002.), Ja to mogu, Osijek, Nansen
Schachl, H., (1999.), Učenje bez straha, Zagreb, Educa
Švorinić, V., (1994,), Anksioznost i strahovi u djece, ur.Miharija,
Ž., Leko Kolbah, A., (1994.), Pomozimo djeci stradaloj u ratu,
Zagreb, Ministarstvo kulture i sporta
http://www.indiaparenting.com
http://www.kidsource.com/
http://www.mcps.k12.md.us/
http://www.vh.org/pediatric/patient/pediatrics/cqqa/schoolanxiety
.html

Preporučujemo:
Brdar, I., Rijavec, M., (1998.), Što učiniti
kada dijete dobije lošu ocjenu?, Zagreb, IEP
 Knoblauch, J., (2001.), Učenje ne mora biti
mučenje, Zagreb, STEPpress
 Schachl, H., (1999.), Učenje bez straha
Zagreb, Educa
 www.school.discovery.com



Slide 16

Strahovi i anksioznost kod
školske djece

Pripremila:
Sanja Matanović, dipl. pedagogpsiholog

Strah
Neugodan emocionalni doživljaj izazvan
vanjskim (npr. neka osoba, miris, zvuk)
ili unutrašnjim (npr. pomisao na događaj
koji slijedi) čimbenicima, koje osoba
procjenjuje opasnima ili prijetećim.

Što se događa u tijelu?
Ubrzan rad srca, ubrzano i
nepravilno disanje, povećan krvni
tlak, pojačano znojenje, hladna koža,
širenje zjenica, napeti mišići i niz
drugih tjelesnih senzacija.

Kako se ponašamo?
Strah često ne možemo kontrolirati.
Javljaju se ili fizička i verbalna
agresivnost, ili bijeg iz situacije koja se
opaža kao prijeteća, a ponekad i
paradoksalna oduzetost – od straha se
«ukočimo»; na uplašenim ljudima
opažamo promjene u izrazu lica, povišen
ton i sl.

Čemu strah?
Općenito gledajući, strah je razumljiva
reakcija na opasnu situaciju. On je
ljudskom rodu omogućio očuvanje života,
jer nas je u životno opasnim situacijama
tjerao na bijeg i obranu.
Kod nekih se ljudi strah javlja u
pretjeranom intezitetu ili trajanju. Tada
govorimo o fobijama ili anksioznosti.

Fobije
Snažni panični strahovi od određenih
sadržaja i situacija, koji objektivno ne
predstavljaju stvarnu opasnost i ne bi
trebali biti izvor straha (strah od pauka,
visine, zatvorenog ili otvorenog prostora i
sl.).

Anksioznost
Psihičko stanje koje možemo opisati kao
strepnju, zabrinutost, oprez, nesigurnost
i očekivanje da će se nešto strašno
dogoditi.
Za razliku od straha, kod anksioznosti ne
postoji jasan objekt koji je izazvao strah.
Tjelesne su manifestacije kod anksioznosti
slične onima kod straha.

Teškoće djece koja pate od
anksioznosti su:










česte glavobolje
česti bolovi u trbuhu
pospanost
umor
strah od samoće
dijete prati roditelje po stanu
briga da će ga netko ozlijediti
briga da će stradati osoba koju voli (npr. mama)
noćne more

Ove teškoće mogu značajno ometati normalno
funkcioniranje djeteta.

Kod djece je strah vrlo česta
emocija...
U djece nalazimo tzv. razvojne strahove koji se
normalno javljaju u određenoj dobi, traju neko
vrijeme i spontano iščezavaju.
Neka istraživanja pokazuju da čak 90% djece
između 2. i 14. godine imaju razvijene neke
specifične strahove (strah od mraka,
nepoznatih ljudi, pauka i sl.). Ako ti strahovi ne
traju predugo i ne ometaju normalno djetetovo
funkcioniranje, nema razloga za zabrinutost.

Do ranog se djetinjstva (0.-2. godine) djeca
najčešće boje glasnih zvukova, stranaca,
odvajanja od roditelja, velikih objekata i
sl.
Predškolci (3.-6.godine) se boje izmišljenih
likova (duhova, vještica, čudovišta i sl.),
mraka, nepoznatih zvukova i samoće.
Školska djeca i adolescenti (7.-16. godine) se
boje fizičkih ozljeda, boje se za svoje
zdravlje, neuspjeha u školi, požara,
odbacivanja od strane vršnjaka i sl.

Činitelji koji utječu na strahove
kod djece








konstitucionalna preosjetljivost ili hendikep djeteta
specifična emocionalna iskustva, osobito rane traume
neadekvatnost odnosa dijete-roditelj
tjelesno kažnjavanje i prijetnje,
pretjerani roditeljski strah i strepnja
stresovi koji prijete samopoštovanju i samoprihvaćanju
djeteta
svi događaji koji snažno prijete psihofizičkom
integritetu djeteta i njegovih bližnjih ili koje dijete
takvima doživljava

Osnovne preporuke za roditelje koji
žele pomoći djetetu koje se boji:


poučiti koje su opasnosti realne, a samim tim i
strahovi, a koje su opasnosti nemoguće
 kada je dijete u strahu, dobro je pokušati pridobiti
njegovu pažnju
 učiti kako da sami preusmjere svoju pažnju kada ih je
strah nečega što ne mogu izbjeći
 ritual ohrabrivanja
 razgovor s djetetom (paziti jer previše priče dijete čini
još nervoznijim jer stječe dojam da se i roditelj boji)
 dijete naučiti nekim tehnikama savladavanja straha od
kojih su najvažnije procjena realiteta i
preusmjeravanje pažnje

Školski strahovi...
1.

Strah od škole i/ili učiteljice/a

2.

Ispitna anksioznost (ispitivanja,
testova i ocjenjivanja)

1. Strah od škole i/ili učiteljice/a
Strah se od škole najčešće javlja kod djece
od 6.-8. i od 11.-14. godina koja se nalaze
pred novim školskih/životnim izazovima
(npr. polazak u školu, prelazak u novu
školu, prelazak u “više” razrede i sl.).
Posebno je ovaj strah prisutan kod djece
koja su već imala slična iskustva koja su
uz to bila i negativna (npr. ismijavanje
kod prelaska u novu školu).

Kako prepoznati strah od škole?
Dijete se boji ići u školu ili ostati samo u školi
bez odrasle osobe iz obitelji (najčešće roditelja).
 Prije polaska se u školu dijete žali na
glavobolju, trbobolju ili druge bolove koji nisu
tjelesno utemeljeni.
 Kada ostane kod kuće zbog “bolesti”,
odjednom se osjeća puno bolje.
 Dijete stalno odlaže odlazak u školu (ne može
odlučiti što obući, dugo se oblači, zaboravlja
stvari i vraća se kući i sl.) pa stalno kasni u
školu.


Zašto se djeca boje odlaska u školu?









zbog prezahtjevnih školskih zadataka
zbog problema s učiteljicom/učiteljem
zato što nemaju prijatelja i ne znaju kako da ih
steknu
zbog toga što je netko u školi nasilan prema
njima
ne žele se odvojiti od roditelja
jer su sramežljivi i dr.

Važno je da roditelj zna uzroke djetetova straha
od škole.

Kako roditelji mogu pomoći?
Saznajte postoji li problem zbog kojega Vaše
dijete ne želi ići u školu (ako postoji konkretan
problem zbog kojega dijete ne želi ići u školu,
zajednički rješavajte taj problem, npr. Dijete se
boji usmenog odgovaranja: možete zajednički
uvježbavati tu situaciju.).
 Pokušajte s djetetom napraviti listu “Zašto sve
ne volim školu”.
 Nikako ne naređujte djetetu da MORA ići u
školu. Pokušajte razumjeti njegov strah i
objasniti mu zašto je odlazak u školu važan.
 Provedite što je moguće više vremena s
djetetom dok ono nije u školi.










Ako je dijete sramežljivo i ne uspijeva se
sprijateljiti u školi, pomognite mu savjetima
i/ili uključivanjem u neke školske slobodne
aktivnosti.
Pohvalite dijete za svaki trud da svlada strah.
Traje li ovaj problem dugo i/ili ako je
preintezivan potražite pomoć stručnjaka
(učitelja/ice, školskog pedagoga ili psihologa).
Neka dijete jede zdravu hranu i dovoljno spava
- usvajajte zdrave načine življenja.
Vježbajte s djetetom različite metode opuštanja
(npr. duboko disanje i sl.).

2. Ispitna anksioznost (ispitivanja,
testova i ocjenjivanja)
Kod ove vrste anksioznosti, dijete postane
toliko nervozno, kada se nađe pred
testnim materijalom ili pred pločom kod
usmenog ispitivanja,da ima osjećaj kako
mu je svo znanje “isparilo”, čak i u onom
slučaju kada se vrlo dobro pripremilo za
test ili ispitivanje.

A što o tome kažu stručnjaci?
Među psiholozima postoji objašnjenje testne anksioznosti
koje kaže da, dok učimo neki materijal, informacije
koje usvajamo prolaze preko kratkotrajnog pamćenja
do dugotrajnog pamćenja. Da bismo te informacije
reproducirali na testu, potrebno je da prođu istim
putem, od dugotrajnog do kratkotrajnog pamćenja.
Međutim, područje koje je zaduženo za kratkotrajno
pamćenje, ujedno je i centar za emocije. Zato, ako
dijete za vrijeme testa postane anksiozno, njegova
emocionalna uznemirenost nadvlada njegovu
sposobnost, da preuzme informacije iz kratkotrajnog
pamćenja, i tako dolazi do “prazne glave”.
www.indiapareting.com

Kako pomoći djetetu koje se boji
ispita?
Pripremanje






motivirajte dijete da se za test priprema unaprijed
motivirajte dijete da svaki dan ukratko ponovi gradivo
iz predmeta u kojem iskazuje probleme
ako dijete ne razumije gradivo, motivirajte ga da
pribilježi pitanja koja će drugi dan postaviti
nastavniku
ponekad je dobro da dijete uči sa svojim vršnjakom

Kako pomoći djetetu koje se boji
ispita?
Vježbanje






Danas su u knjižarama dostupni mnoge radne bilježnice, radni
listovi i slične knjige koje služe za uvježbavanje gradiva. Savjetujte
se s učiteljem koja bi od tih knjižica bila najprimjerenija za Vaše
dijete.
Ako Vaše dijete koristi vježbenice, pregledavajte način rješavanja
zadataka, kako biste mu mogli pomoći u onim dijelovima koje teže
savladava.
Pogledajte u djetetovim bilježnicama je li učitelj s učenicima radio
neke probne testove. Kada vježbate s djetetom, koristite slične
zadatke koje je u svom probnom testu koristio i učitelj.

Kako pomoći djetetu koje se boji
ispita?






Smanjivanje straha
Uvježbavajte s djetetom tehnike opuštanja kao što su
duboko disanje, polako opuštanje ruku i nogu,
opuštanje mišića lica. Te tehnike dijete može koristiti
neposredno prije pisanja testa kako bi smanjilo
napetost.
Osobe koje pate od testne anksioznosti, često za vrijeme
pisanja testa razmišljaju o negativnom ishodu testa
(«Sigurno ću dobiti jedan.», «Što će mama reći.» i sl.)
Učite svoje dijete pozitivnim razmišljanjima o testu
(npr. «Učio sam i znat ću riješiti većinu pitanja», “Ovo
je samo test.”, “Kasnije mogu biti nervozna, sada idem
rješavati test.”).
Kod djece koja se boje usmenog ispitivanja, potrebno
je uvježbavanje (gluma) situacije.

Kako pomoći djetetu koje se boji
ispita?
Ponašanje na ispitu
 Savjetujte dijete da pažljivo sluša upute učitelja prije
testa, kako ne bi nešto preskočilo.
 Savjetujte dijete da na početku testa «preleti» preko
svih pitanja, kako bi prepoznalo ona koja su lakša i
ona koja su teža. Kada u testu naiđe, na ono pitanje na
koje trenutno ne može odgovoriti, treba ga preskočiti i
vratiti se na to pitanje kasnije.
 Upozorite dijete da čita pitanja do kraja, a ne samo
djelomično.
 Savjetujte dijete da, ako završi pisanje testa prije od
predviđenog vremena, treba još jednom provjeriti
odgovore na pitanja.

Kako pomoći djetetu koje se
boji ispita?
Jutro prije ispita
 Pripremite djetetu “dobar” doručak.
 Budite sigurni da je dijete u školu
krenulo na vrijeme i da neće kasniti.
 Ohrabrite dijete i poželite mu sreću (ne
spominjite važnost postizanja dobrih
rezultata).

Kako pomoći djetetu koje se
boji ispita?
A nakon ispita?
 Izuzetno je važno da dijete nakon testa ili ispitivanja
zna rezultate koje je postigao/la te u čemu je
eventualno pogriješilo. Ako je dijete test donijelo kući,
porazgovarajte o eventualnim pogreškama (objasnite
djetetu što se od njega tražilo i koji je točan odgovor).
Dijete treba shvatiti namjenu testa- provjera naučenog,
ali što je još važnije: saznanje koje gradivo treba
ponoviti ili naučiti.
 S djetetom nikada ne razgovarajte samo o ocjeni, broju
rješenih zadataka ili broju dobivenih bodova na testu.
RAZGOVARAJTE O NAPRETKU KOJE JE DIJETE
POSTIGLO U SVOJEM ZNANJU I/ILI O
NAPRETKU U SAVLADAVANJU STRAHA.

Literatura:









Brajković, S. i Živković, Ž., (2002.), Ja to mogu, Osijek, Nansen
Schachl, H., (1999.), Učenje bez straha, Zagreb, Educa
Švorinić, V., (1994,), Anksioznost i strahovi u djece, ur.Miharija,
Ž., Leko Kolbah, A., (1994.), Pomozimo djeci stradaloj u ratu,
Zagreb, Ministarstvo kulture i sporta
http://www.indiaparenting.com
http://www.kidsource.com/
http://www.mcps.k12.md.us/
http://www.vh.org/pediatric/patient/pediatrics/cqqa/schoolanxiety
.html

Preporučujemo:
Brdar, I., Rijavec, M., (1998.), Što učiniti
kada dijete dobije lošu ocjenu?, Zagreb, IEP
 Knoblauch, J., (2001.), Učenje ne mora biti
mučenje, Zagreb, STEPpress
 Schachl, H., (1999.), Učenje bez straha
Zagreb, Educa
 www.school.discovery.com



Slide 17

Strahovi i anksioznost kod
školske djece

Pripremila:
Sanja Matanović, dipl. pedagogpsiholog

Strah
Neugodan emocionalni doživljaj izazvan
vanjskim (npr. neka osoba, miris, zvuk)
ili unutrašnjim (npr. pomisao na događaj
koji slijedi) čimbenicima, koje osoba
procjenjuje opasnima ili prijetećim.

Što se događa u tijelu?
Ubrzan rad srca, ubrzano i
nepravilno disanje, povećan krvni
tlak, pojačano znojenje, hladna koža,
širenje zjenica, napeti mišići i niz
drugih tjelesnih senzacija.

Kako se ponašamo?
Strah često ne možemo kontrolirati.
Javljaju se ili fizička i verbalna
agresivnost, ili bijeg iz situacije koja se
opaža kao prijeteća, a ponekad i
paradoksalna oduzetost – od straha se
«ukočimo»; na uplašenim ljudima
opažamo promjene u izrazu lica, povišen
ton i sl.

Čemu strah?
Općenito gledajući, strah je razumljiva
reakcija na opasnu situaciju. On je
ljudskom rodu omogućio očuvanje života,
jer nas je u životno opasnim situacijama
tjerao na bijeg i obranu.
Kod nekih se ljudi strah javlja u
pretjeranom intezitetu ili trajanju. Tada
govorimo o fobijama ili anksioznosti.

Fobije
Snažni panični strahovi od određenih
sadržaja i situacija, koji objektivno ne
predstavljaju stvarnu opasnost i ne bi
trebali biti izvor straha (strah od pauka,
visine, zatvorenog ili otvorenog prostora i
sl.).

Anksioznost
Psihičko stanje koje možemo opisati kao
strepnju, zabrinutost, oprez, nesigurnost
i očekivanje da će se nešto strašno
dogoditi.
Za razliku od straha, kod anksioznosti ne
postoji jasan objekt koji je izazvao strah.
Tjelesne su manifestacije kod anksioznosti
slične onima kod straha.

Teškoće djece koja pate od
anksioznosti su:










česte glavobolje
česti bolovi u trbuhu
pospanost
umor
strah od samoće
dijete prati roditelje po stanu
briga da će ga netko ozlijediti
briga da će stradati osoba koju voli (npr. mama)
noćne more

Ove teškoće mogu značajno ometati normalno
funkcioniranje djeteta.

Kod djece je strah vrlo česta
emocija...
U djece nalazimo tzv. razvojne strahove koji se
normalno javljaju u određenoj dobi, traju neko
vrijeme i spontano iščezavaju.
Neka istraživanja pokazuju da čak 90% djece
između 2. i 14. godine imaju razvijene neke
specifične strahove (strah od mraka,
nepoznatih ljudi, pauka i sl.). Ako ti strahovi ne
traju predugo i ne ometaju normalno djetetovo
funkcioniranje, nema razloga za zabrinutost.

Do ranog se djetinjstva (0.-2. godine) djeca
najčešće boje glasnih zvukova, stranaca,
odvajanja od roditelja, velikih objekata i
sl.
Predškolci (3.-6.godine) se boje izmišljenih
likova (duhova, vještica, čudovišta i sl.),
mraka, nepoznatih zvukova i samoće.
Školska djeca i adolescenti (7.-16. godine) se
boje fizičkih ozljeda, boje se za svoje
zdravlje, neuspjeha u školi, požara,
odbacivanja od strane vršnjaka i sl.

Činitelji koji utječu na strahove
kod djece








konstitucionalna preosjetljivost ili hendikep djeteta
specifična emocionalna iskustva, osobito rane traume
neadekvatnost odnosa dijete-roditelj
tjelesno kažnjavanje i prijetnje,
pretjerani roditeljski strah i strepnja
stresovi koji prijete samopoštovanju i samoprihvaćanju
djeteta
svi događaji koji snažno prijete psihofizičkom
integritetu djeteta i njegovih bližnjih ili koje dijete
takvima doživljava

Osnovne preporuke za roditelje koji
žele pomoći djetetu koje se boji:


poučiti koje su opasnosti realne, a samim tim i
strahovi, a koje su opasnosti nemoguće
 kada je dijete u strahu, dobro je pokušati pridobiti
njegovu pažnju
 učiti kako da sami preusmjere svoju pažnju kada ih je
strah nečega što ne mogu izbjeći
 ritual ohrabrivanja
 razgovor s djetetom (paziti jer previše priče dijete čini
još nervoznijim jer stječe dojam da se i roditelj boji)
 dijete naučiti nekim tehnikama savladavanja straha od
kojih su najvažnije procjena realiteta i
preusmjeravanje pažnje

Školski strahovi...
1.

Strah od škole i/ili učiteljice/a

2.

Ispitna anksioznost (ispitivanja,
testova i ocjenjivanja)

1. Strah od škole i/ili učiteljice/a
Strah se od škole najčešće javlja kod djece
od 6.-8. i od 11.-14. godina koja se nalaze
pred novim školskih/životnim izazovima
(npr. polazak u školu, prelazak u novu
školu, prelazak u “više” razrede i sl.).
Posebno je ovaj strah prisutan kod djece
koja su već imala slična iskustva koja su
uz to bila i negativna (npr. ismijavanje
kod prelaska u novu školu).

Kako prepoznati strah od škole?
Dijete se boji ići u školu ili ostati samo u školi
bez odrasle osobe iz obitelji (najčešće roditelja).
 Prije polaska se u školu dijete žali na
glavobolju, trbobolju ili druge bolove koji nisu
tjelesno utemeljeni.
 Kada ostane kod kuće zbog “bolesti”,
odjednom se osjeća puno bolje.
 Dijete stalno odlaže odlazak u školu (ne može
odlučiti što obući, dugo se oblači, zaboravlja
stvari i vraća se kući i sl.) pa stalno kasni u
školu.


Zašto se djeca boje odlaska u školu?









zbog prezahtjevnih školskih zadataka
zbog problema s učiteljicom/učiteljem
zato što nemaju prijatelja i ne znaju kako da ih
steknu
zbog toga što je netko u školi nasilan prema
njima
ne žele se odvojiti od roditelja
jer su sramežljivi i dr.

Važno je da roditelj zna uzroke djetetova straha
od škole.

Kako roditelji mogu pomoći?
Saznajte postoji li problem zbog kojega Vaše
dijete ne želi ići u školu (ako postoji konkretan
problem zbog kojega dijete ne želi ići u školu,
zajednički rješavajte taj problem, npr. Dijete se
boji usmenog odgovaranja: možete zajednički
uvježbavati tu situaciju.).
 Pokušajte s djetetom napraviti listu “Zašto sve
ne volim školu”.
 Nikako ne naređujte djetetu da MORA ići u
školu. Pokušajte razumjeti njegov strah i
objasniti mu zašto je odlazak u školu važan.
 Provedite što je moguće više vremena s
djetetom dok ono nije u školi.










Ako je dijete sramežljivo i ne uspijeva se
sprijateljiti u školi, pomognite mu savjetima
i/ili uključivanjem u neke školske slobodne
aktivnosti.
Pohvalite dijete za svaki trud da svlada strah.
Traje li ovaj problem dugo i/ili ako je
preintezivan potražite pomoć stručnjaka
(učitelja/ice, školskog pedagoga ili psihologa).
Neka dijete jede zdravu hranu i dovoljno spava
- usvajajte zdrave načine življenja.
Vježbajte s djetetom različite metode opuštanja
(npr. duboko disanje i sl.).

2. Ispitna anksioznost (ispitivanja,
testova i ocjenjivanja)
Kod ove vrste anksioznosti, dijete postane
toliko nervozno, kada se nađe pred
testnim materijalom ili pred pločom kod
usmenog ispitivanja,da ima osjećaj kako
mu je svo znanje “isparilo”, čak i u onom
slučaju kada se vrlo dobro pripremilo za
test ili ispitivanje.

A što o tome kažu stručnjaci?
Među psiholozima postoji objašnjenje testne anksioznosti
koje kaže da, dok učimo neki materijal, informacije
koje usvajamo prolaze preko kratkotrajnog pamćenja
do dugotrajnog pamćenja. Da bismo te informacije
reproducirali na testu, potrebno je da prođu istim
putem, od dugotrajnog do kratkotrajnog pamćenja.
Međutim, područje koje je zaduženo za kratkotrajno
pamćenje, ujedno je i centar za emocije. Zato, ako
dijete za vrijeme testa postane anksiozno, njegova
emocionalna uznemirenost nadvlada njegovu
sposobnost, da preuzme informacije iz kratkotrajnog
pamćenja, i tako dolazi do “prazne glave”.
www.indiapareting.com

Kako pomoći djetetu koje se boji
ispita?
Pripremanje






motivirajte dijete da se za test priprema unaprijed
motivirajte dijete da svaki dan ukratko ponovi gradivo
iz predmeta u kojem iskazuje probleme
ako dijete ne razumije gradivo, motivirajte ga da
pribilježi pitanja koja će drugi dan postaviti
nastavniku
ponekad je dobro da dijete uči sa svojim vršnjakom

Kako pomoći djetetu koje se boji
ispita?
Vježbanje






Danas su u knjižarama dostupni mnoge radne bilježnice, radni
listovi i slične knjige koje služe za uvježbavanje gradiva. Savjetujte
se s učiteljem koja bi od tih knjižica bila najprimjerenija za Vaše
dijete.
Ako Vaše dijete koristi vježbenice, pregledavajte način rješavanja
zadataka, kako biste mu mogli pomoći u onim dijelovima koje teže
savladava.
Pogledajte u djetetovim bilježnicama je li učitelj s učenicima radio
neke probne testove. Kada vježbate s djetetom, koristite slične
zadatke koje je u svom probnom testu koristio i učitelj.

Kako pomoći djetetu koje se boji
ispita?






Smanjivanje straha
Uvježbavajte s djetetom tehnike opuštanja kao što su
duboko disanje, polako opuštanje ruku i nogu,
opuštanje mišića lica. Te tehnike dijete može koristiti
neposredno prije pisanja testa kako bi smanjilo
napetost.
Osobe koje pate od testne anksioznosti, često za vrijeme
pisanja testa razmišljaju o negativnom ishodu testa
(«Sigurno ću dobiti jedan.», «Što će mama reći.» i sl.)
Učite svoje dijete pozitivnim razmišljanjima o testu
(npr. «Učio sam i znat ću riješiti većinu pitanja», “Ovo
je samo test.”, “Kasnije mogu biti nervozna, sada idem
rješavati test.”).
Kod djece koja se boje usmenog ispitivanja, potrebno
je uvježbavanje (gluma) situacije.

Kako pomoći djetetu koje se boji
ispita?
Ponašanje na ispitu
 Savjetujte dijete da pažljivo sluša upute učitelja prije
testa, kako ne bi nešto preskočilo.
 Savjetujte dijete da na početku testa «preleti» preko
svih pitanja, kako bi prepoznalo ona koja su lakša i
ona koja su teža. Kada u testu naiđe, na ono pitanje na
koje trenutno ne može odgovoriti, treba ga preskočiti i
vratiti se na to pitanje kasnije.
 Upozorite dijete da čita pitanja do kraja, a ne samo
djelomično.
 Savjetujte dijete da, ako završi pisanje testa prije od
predviđenog vremena, treba još jednom provjeriti
odgovore na pitanja.

Kako pomoći djetetu koje se
boji ispita?
Jutro prije ispita
 Pripremite djetetu “dobar” doručak.
 Budite sigurni da je dijete u školu
krenulo na vrijeme i da neće kasniti.
 Ohrabrite dijete i poželite mu sreću (ne
spominjite važnost postizanja dobrih
rezultata).

Kako pomoći djetetu koje se
boji ispita?
A nakon ispita?
 Izuzetno je važno da dijete nakon testa ili ispitivanja
zna rezultate koje je postigao/la te u čemu je
eventualno pogriješilo. Ako je dijete test donijelo kući,
porazgovarajte o eventualnim pogreškama (objasnite
djetetu što se od njega tražilo i koji je točan odgovor).
Dijete treba shvatiti namjenu testa- provjera naučenog,
ali što je još važnije: saznanje koje gradivo treba
ponoviti ili naučiti.
 S djetetom nikada ne razgovarajte samo o ocjeni, broju
rješenih zadataka ili broju dobivenih bodova na testu.
RAZGOVARAJTE O NAPRETKU KOJE JE DIJETE
POSTIGLO U SVOJEM ZNANJU I/ILI O
NAPRETKU U SAVLADAVANJU STRAHA.

Literatura:









Brajković, S. i Živković, Ž., (2002.), Ja to mogu, Osijek, Nansen
Schachl, H., (1999.), Učenje bez straha, Zagreb, Educa
Švorinić, V., (1994,), Anksioznost i strahovi u djece, ur.Miharija,
Ž., Leko Kolbah, A., (1994.), Pomozimo djeci stradaloj u ratu,
Zagreb, Ministarstvo kulture i sporta
http://www.indiaparenting.com
http://www.kidsource.com/
http://www.mcps.k12.md.us/
http://www.vh.org/pediatric/patient/pediatrics/cqqa/schoolanxiety
.html

Preporučujemo:
Brdar, I., Rijavec, M., (1998.), Što učiniti
kada dijete dobije lošu ocjenu?, Zagreb, IEP
 Knoblauch, J., (2001.), Učenje ne mora biti
mučenje, Zagreb, STEPpress
 Schachl, H., (1999.), Učenje bez straha
Zagreb, Educa
 www.school.discovery.com



Slide 18

Strahovi i anksioznost kod
školske djece

Pripremila:
Sanja Matanović, dipl. pedagogpsiholog

Strah
Neugodan emocionalni doživljaj izazvan
vanjskim (npr. neka osoba, miris, zvuk)
ili unutrašnjim (npr. pomisao na događaj
koji slijedi) čimbenicima, koje osoba
procjenjuje opasnima ili prijetećim.

Što se događa u tijelu?
Ubrzan rad srca, ubrzano i
nepravilno disanje, povećan krvni
tlak, pojačano znojenje, hladna koža,
širenje zjenica, napeti mišići i niz
drugih tjelesnih senzacija.

Kako se ponašamo?
Strah često ne možemo kontrolirati.
Javljaju se ili fizička i verbalna
agresivnost, ili bijeg iz situacije koja se
opaža kao prijeteća, a ponekad i
paradoksalna oduzetost – od straha se
«ukočimo»; na uplašenim ljudima
opažamo promjene u izrazu lica, povišen
ton i sl.

Čemu strah?
Općenito gledajući, strah je razumljiva
reakcija na opasnu situaciju. On je
ljudskom rodu omogućio očuvanje života,
jer nas je u životno opasnim situacijama
tjerao na bijeg i obranu.
Kod nekih se ljudi strah javlja u
pretjeranom intezitetu ili trajanju. Tada
govorimo o fobijama ili anksioznosti.

Fobije
Snažni panični strahovi od određenih
sadržaja i situacija, koji objektivno ne
predstavljaju stvarnu opasnost i ne bi
trebali biti izvor straha (strah od pauka,
visine, zatvorenog ili otvorenog prostora i
sl.).

Anksioznost
Psihičko stanje koje možemo opisati kao
strepnju, zabrinutost, oprez, nesigurnost
i očekivanje da će se nešto strašno
dogoditi.
Za razliku od straha, kod anksioznosti ne
postoji jasan objekt koji je izazvao strah.
Tjelesne su manifestacije kod anksioznosti
slične onima kod straha.

Teškoće djece koja pate od
anksioznosti su:










česte glavobolje
česti bolovi u trbuhu
pospanost
umor
strah od samoće
dijete prati roditelje po stanu
briga da će ga netko ozlijediti
briga da će stradati osoba koju voli (npr. mama)
noćne more

Ove teškoće mogu značajno ometati normalno
funkcioniranje djeteta.

Kod djece je strah vrlo česta
emocija...
U djece nalazimo tzv. razvojne strahove koji se
normalno javljaju u određenoj dobi, traju neko
vrijeme i spontano iščezavaju.
Neka istraživanja pokazuju da čak 90% djece
između 2. i 14. godine imaju razvijene neke
specifične strahove (strah od mraka,
nepoznatih ljudi, pauka i sl.). Ako ti strahovi ne
traju predugo i ne ometaju normalno djetetovo
funkcioniranje, nema razloga za zabrinutost.

Do ranog se djetinjstva (0.-2. godine) djeca
najčešće boje glasnih zvukova, stranaca,
odvajanja od roditelja, velikih objekata i
sl.
Predškolci (3.-6.godine) se boje izmišljenih
likova (duhova, vještica, čudovišta i sl.),
mraka, nepoznatih zvukova i samoće.
Školska djeca i adolescenti (7.-16. godine) se
boje fizičkih ozljeda, boje se za svoje
zdravlje, neuspjeha u školi, požara,
odbacivanja od strane vršnjaka i sl.

Činitelji koji utječu na strahove
kod djece








konstitucionalna preosjetljivost ili hendikep djeteta
specifična emocionalna iskustva, osobito rane traume
neadekvatnost odnosa dijete-roditelj
tjelesno kažnjavanje i prijetnje,
pretjerani roditeljski strah i strepnja
stresovi koji prijete samopoštovanju i samoprihvaćanju
djeteta
svi događaji koji snažno prijete psihofizičkom
integritetu djeteta i njegovih bližnjih ili koje dijete
takvima doživljava

Osnovne preporuke za roditelje koji
žele pomoći djetetu koje se boji:


poučiti koje su opasnosti realne, a samim tim i
strahovi, a koje su opasnosti nemoguće
 kada je dijete u strahu, dobro je pokušati pridobiti
njegovu pažnju
 učiti kako da sami preusmjere svoju pažnju kada ih je
strah nečega što ne mogu izbjeći
 ritual ohrabrivanja
 razgovor s djetetom (paziti jer previše priče dijete čini
još nervoznijim jer stječe dojam da se i roditelj boji)
 dijete naučiti nekim tehnikama savladavanja straha od
kojih su najvažnije procjena realiteta i
preusmjeravanje pažnje

Školski strahovi...
1.

Strah od škole i/ili učiteljice/a

2.

Ispitna anksioznost (ispitivanja,
testova i ocjenjivanja)

1. Strah od škole i/ili učiteljice/a
Strah se od škole najčešće javlja kod djece
od 6.-8. i od 11.-14. godina koja se nalaze
pred novim školskih/životnim izazovima
(npr. polazak u školu, prelazak u novu
školu, prelazak u “više” razrede i sl.).
Posebno je ovaj strah prisutan kod djece
koja su već imala slična iskustva koja su
uz to bila i negativna (npr. ismijavanje
kod prelaska u novu školu).

Kako prepoznati strah od škole?
Dijete se boji ići u školu ili ostati samo u školi
bez odrasle osobe iz obitelji (najčešće roditelja).
 Prije polaska se u školu dijete žali na
glavobolju, trbobolju ili druge bolove koji nisu
tjelesno utemeljeni.
 Kada ostane kod kuće zbog “bolesti”,
odjednom se osjeća puno bolje.
 Dijete stalno odlaže odlazak u školu (ne može
odlučiti što obući, dugo se oblači, zaboravlja
stvari i vraća se kući i sl.) pa stalno kasni u
školu.


Zašto se djeca boje odlaska u školu?









zbog prezahtjevnih školskih zadataka
zbog problema s učiteljicom/učiteljem
zato što nemaju prijatelja i ne znaju kako da ih
steknu
zbog toga što je netko u školi nasilan prema
njima
ne žele se odvojiti od roditelja
jer su sramežljivi i dr.

Važno je da roditelj zna uzroke djetetova straha
od škole.

Kako roditelji mogu pomoći?
Saznajte postoji li problem zbog kojega Vaše
dijete ne želi ići u školu (ako postoji konkretan
problem zbog kojega dijete ne želi ići u školu,
zajednički rješavajte taj problem, npr. Dijete se
boji usmenog odgovaranja: možete zajednički
uvježbavati tu situaciju.).
 Pokušajte s djetetom napraviti listu “Zašto sve
ne volim školu”.
 Nikako ne naređujte djetetu da MORA ići u
školu. Pokušajte razumjeti njegov strah i
objasniti mu zašto je odlazak u školu važan.
 Provedite što je moguće više vremena s
djetetom dok ono nije u školi.










Ako je dijete sramežljivo i ne uspijeva se
sprijateljiti u školi, pomognite mu savjetima
i/ili uključivanjem u neke školske slobodne
aktivnosti.
Pohvalite dijete za svaki trud da svlada strah.
Traje li ovaj problem dugo i/ili ako je
preintezivan potražite pomoć stručnjaka
(učitelja/ice, školskog pedagoga ili psihologa).
Neka dijete jede zdravu hranu i dovoljno spava
- usvajajte zdrave načine življenja.
Vježbajte s djetetom različite metode opuštanja
(npr. duboko disanje i sl.).

2. Ispitna anksioznost (ispitivanja,
testova i ocjenjivanja)
Kod ove vrste anksioznosti, dijete postane
toliko nervozno, kada se nađe pred
testnim materijalom ili pred pločom kod
usmenog ispitivanja,da ima osjećaj kako
mu je svo znanje “isparilo”, čak i u onom
slučaju kada se vrlo dobro pripremilo za
test ili ispitivanje.

A što o tome kažu stručnjaci?
Među psiholozima postoji objašnjenje testne anksioznosti
koje kaže da, dok učimo neki materijal, informacije
koje usvajamo prolaze preko kratkotrajnog pamćenja
do dugotrajnog pamćenja. Da bismo te informacije
reproducirali na testu, potrebno je da prođu istim
putem, od dugotrajnog do kratkotrajnog pamćenja.
Međutim, područje koje je zaduženo za kratkotrajno
pamćenje, ujedno je i centar za emocije. Zato, ako
dijete za vrijeme testa postane anksiozno, njegova
emocionalna uznemirenost nadvlada njegovu
sposobnost, da preuzme informacije iz kratkotrajnog
pamćenja, i tako dolazi do “prazne glave”.
www.indiapareting.com

Kako pomoći djetetu koje se boji
ispita?
Pripremanje






motivirajte dijete da se za test priprema unaprijed
motivirajte dijete da svaki dan ukratko ponovi gradivo
iz predmeta u kojem iskazuje probleme
ako dijete ne razumije gradivo, motivirajte ga da
pribilježi pitanja koja će drugi dan postaviti
nastavniku
ponekad je dobro da dijete uči sa svojim vršnjakom

Kako pomoći djetetu koje se boji
ispita?
Vježbanje






Danas su u knjižarama dostupni mnoge radne bilježnice, radni
listovi i slične knjige koje služe za uvježbavanje gradiva. Savjetujte
se s učiteljem koja bi od tih knjižica bila najprimjerenija za Vaše
dijete.
Ako Vaše dijete koristi vježbenice, pregledavajte način rješavanja
zadataka, kako biste mu mogli pomoći u onim dijelovima koje teže
savladava.
Pogledajte u djetetovim bilježnicama je li učitelj s učenicima radio
neke probne testove. Kada vježbate s djetetom, koristite slične
zadatke koje je u svom probnom testu koristio i učitelj.

Kako pomoći djetetu koje se boji
ispita?






Smanjivanje straha
Uvježbavajte s djetetom tehnike opuštanja kao što su
duboko disanje, polako opuštanje ruku i nogu,
opuštanje mišića lica. Te tehnike dijete može koristiti
neposredno prije pisanja testa kako bi smanjilo
napetost.
Osobe koje pate od testne anksioznosti, često za vrijeme
pisanja testa razmišljaju o negativnom ishodu testa
(«Sigurno ću dobiti jedan.», «Što će mama reći.» i sl.)
Učite svoje dijete pozitivnim razmišljanjima o testu
(npr. «Učio sam i znat ću riješiti većinu pitanja», “Ovo
je samo test.”, “Kasnije mogu biti nervozna, sada idem
rješavati test.”).
Kod djece koja se boje usmenog ispitivanja, potrebno
je uvježbavanje (gluma) situacije.

Kako pomoći djetetu koje se boji
ispita?
Ponašanje na ispitu
 Savjetujte dijete da pažljivo sluša upute učitelja prije
testa, kako ne bi nešto preskočilo.
 Savjetujte dijete da na početku testa «preleti» preko
svih pitanja, kako bi prepoznalo ona koja su lakša i
ona koja su teža. Kada u testu naiđe, na ono pitanje na
koje trenutno ne može odgovoriti, treba ga preskočiti i
vratiti se na to pitanje kasnije.
 Upozorite dijete da čita pitanja do kraja, a ne samo
djelomično.
 Savjetujte dijete da, ako završi pisanje testa prije od
predviđenog vremena, treba još jednom provjeriti
odgovore na pitanja.

Kako pomoći djetetu koje se
boji ispita?
Jutro prije ispita
 Pripremite djetetu “dobar” doručak.
 Budite sigurni da je dijete u školu
krenulo na vrijeme i da neće kasniti.
 Ohrabrite dijete i poželite mu sreću (ne
spominjite važnost postizanja dobrih
rezultata).

Kako pomoći djetetu koje se
boji ispita?
A nakon ispita?
 Izuzetno je važno da dijete nakon testa ili ispitivanja
zna rezultate koje je postigao/la te u čemu je
eventualno pogriješilo. Ako je dijete test donijelo kući,
porazgovarajte o eventualnim pogreškama (objasnite
djetetu što se od njega tražilo i koji je točan odgovor).
Dijete treba shvatiti namjenu testa- provjera naučenog,
ali što je još važnije: saznanje koje gradivo treba
ponoviti ili naučiti.
 S djetetom nikada ne razgovarajte samo o ocjeni, broju
rješenih zadataka ili broju dobivenih bodova na testu.
RAZGOVARAJTE O NAPRETKU KOJE JE DIJETE
POSTIGLO U SVOJEM ZNANJU I/ILI O
NAPRETKU U SAVLADAVANJU STRAHA.

Literatura:









Brajković, S. i Živković, Ž., (2002.), Ja to mogu, Osijek, Nansen
Schachl, H., (1999.), Učenje bez straha, Zagreb, Educa
Švorinić, V., (1994,), Anksioznost i strahovi u djece, ur.Miharija,
Ž., Leko Kolbah, A., (1994.), Pomozimo djeci stradaloj u ratu,
Zagreb, Ministarstvo kulture i sporta
http://www.indiaparenting.com
http://www.kidsource.com/
http://www.mcps.k12.md.us/
http://www.vh.org/pediatric/patient/pediatrics/cqqa/schoolanxiety
.html

Preporučujemo:
Brdar, I., Rijavec, M., (1998.), Što učiniti
kada dijete dobije lošu ocjenu?, Zagreb, IEP
 Knoblauch, J., (2001.), Učenje ne mora biti
mučenje, Zagreb, STEPpress
 Schachl, H., (1999.), Učenje bez straha
Zagreb, Educa
 www.school.discovery.com



Slide 19

Strahovi i anksioznost kod
školske djece

Pripremila:
Sanja Matanović, dipl. pedagogpsiholog

Strah
Neugodan emocionalni doživljaj izazvan
vanjskim (npr. neka osoba, miris, zvuk)
ili unutrašnjim (npr. pomisao na događaj
koji slijedi) čimbenicima, koje osoba
procjenjuje opasnima ili prijetećim.

Što se događa u tijelu?
Ubrzan rad srca, ubrzano i
nepravilno disanje, povećan krvni
tlak, pojačano znojenje, hladna koža,
širenje zjenica, napeti mišići i niz
drugih tjelesnih senzacija.

Kako se ponašamo?
Strah često ne možemo kontrolirati.
Javljaju se ili fizička i verbalna
agresivnost, ili bijeg iz situacije koja se
opaža kao prijeteća, a ponekad i
paradoksalna oduzetost – od straha se
«ukočimo»; na uplašenim ljudima
opažamo promjene u izrazu lica, povišen
ton i sl.

Čemu strah?
Općenito gledajući, strah je razumljiva
reakcija na opasnu situaciju. On je
ljudskom rodu omogućio očuvanje života,
jer nas je u životno opasnim situacijama
tjerao na bijeg i obranu.
Kod nekih se ljudi strah javlja u
pretjeranom intezitetu ili trajanju. Tada
govorimo o fobijama ili anksioznosti.

Fobije
Snažni panični strahovi od određenih
sadržaja i situacija, koji objektivno ne
predstavljaju stvarnu opasnost i ne bi
trebali biti izvor straha (strah od pauka,
visine, zatvorenog ili otvorenog prostora i
sl.).

Anksioznost
Psihičko stanje koje možemo opisati kao
strepnju, zabrinutost, oprez, nesigurnost
i očekivanje da će se nešto strašno
dogoditi.
Za razliku od straha, kod anksioznosti ne
postoji jasan objekt koji je izazvao strah.
Tjelesne su manifestacije kod anksioznosti
slične onima kod straha.

Teškoće djece koja pate od
anksioznosti su:










česte glavobolje
česti bolovi u trbuhu
pospanost
umor
strah od samoće
dijete prati roditelje po stanu
briga da će ga netko ozlijediti
briga da će stradati osoba koju voli (npr. mama)
noćne more

Ove teškoće mogu značajno ometati normalno
funkcioniranje djeteta.

Kod djece je strah vrlo česta
emocija...
U djece nalazimo tzv. razvojne strahove koji se
normalno javljaju u određenoj dobi, traju neko
vrijeme i spontano iščezavaju.
Neka istraživanja pokazuju da čak 90% djece
između 2. i 14. godine imaju razvijene neke
specifične strahove (strah od mraka,
nepoznatih ljudi, pauka i sl.). Ako ti strahovi ne
traju predugo i ne ometaju normalno djetetovo
funkcioniranje, nema razloga za zabrinutost.

Do ranog se djetinjstva (0.-2. godine) djeca
najčešće boje glasnih zvukova, stranaca,
odvajanja od roditelja, velikih objekata i
sl.
Predškolci (3.-6.godine) se boje izmišljenih
likova (duhova, vještica, čudovišta i sl.),
mraka, nepoznatih zvukova i samoće.
Školska djeca i adolescenti (7.-16. godine) se
boje fizičkih ozljeda, boje se za svoje
zdravlje, neuspjeha u školi, požara,
odbacivanja od strane vršnjaka i sl.

Činitelji koji utječu na strahove
kod djece








konstitucionalna preosjetljivost ili hendikep djeteta
specifična emocionalna iskustva, osobito rane traume
neadekvatnost odnosa dijete-roditelj
tjelesno kažnjavanje i prijetnje,
pretjerani roditeljski strah i strepnja
stresovi koji prijete samopoštovanju i samoprihvaćanju
djeteta
svi događaji koji snažno prijete psihofizičkom
integritetu djeteta i njegovih bližnjih ili koje dijete
takvima doživljava

Osnovne preporuke za roditelje koji
žele pomoći djetetu koje se boji:


poučiti koje su opasnosti realne, a samim tim i
strahovi, a koje su opasnosti nemoguće
 kada je dijete u strahu, dobro je pokušati pridobiti
njegovu pažnju
 učiti kako da sami preusmjere svoju pažnju kada ih je
strah nečega što ne mogu izbjeći
 ritual ohrabrivanja
 razgovor s djetetom (paziti jer previše priče dijete čini
još nervoznijim jer stječe dojam da se i roditelj boji)
 dijete naučiti nekim tehnikama savladavanja straha od
kojih su najvažnije procjena realiteta i
preusmjeravanje pažnje

Školski strahovi...
1.

Strah od škole i/ili učiteljice/a

2.

Ispitna anksioznost (ispitivanja,
testova i ocjenjivanja)

1. Strah od škole i/ili učiteljice/a
Strah se od škole najčešće javlja kod djece
od 6.-8. i od 11.-14. godina koja se nalaze
pred novim školskih/životnim izazovima
(npr. polazak u školu, prelazak u novu
školu, prelazak u “više” razrede i sl.).
Posebno je ovaj strah prisutan kod djece
koja su već imala slična iskustva koja su
uz to bila i negativna (npr. ismijavanje
kod prelaska u novu školu).

Kako prepoznati strah od škole?
Dijete se boji ići u školu ili ostati samo u školi
bez odrasle osobe iz obitelji (najčešće roditelja).
 Prije polaska se u školu dijete žali na
glavobolju, trbobolju ili druge bolove koji nisu
tjelesno utemeljeni.
 Kada ostane kod kuće zbog “bolesti”,
odjednom se osjeća puno bolje.
 Dijete stalno odlaže odlazak u školu (ne može
odlučiti što obući, dugo se oblači, zaboravlja
stvari i vraća se kući i sl.) pa stalno kasni u
školu.


Zašto se djeca boje odlaska u školu?









zbog prezahtjevnih školskih zadataka
zbog problema s učiteljicom/učiteljem
zato što nemaju prijatelja i ne znaju kako da ih
steknu
zbog toga što je netko u školi nasilan prema
njima
ne žele se odvojiti od roditelja
jer su sramežljivi i dr.

Važno je da roditelj zna uzroke djetetova straha
od škole.

Kako roditelji mogu pomoći?
Saznajte postoji li problem zbog kojega Vaše
dijete ne želi ići u školu (ako postoji konkretan
problem zbog kojega dijete ne želi ići u školu,
zajednički rješavajte taj problem, npr. Dijete se
boji usmenog odgovaranja: možete zajednički
uvježbavati tu situaciju.).
 Pokušajte s djetetom napraviti listu “Zašto sve
ne volim školu”.
 Nikako ne naređujte djetetu da MORA ići u
školu. Pokušajte razumjeti njegov strah i
objasniti mu zašto je odlazak u školu važan.
 Provedite što je moguće više vremena s
djetetom dok ono nije u školi.










Ako je dijete sramežljivo i ne uspijeva se
sprijateljiti u školi, pomognite mu savjetima
i/ili uključivanjem u neke školske slobodne
aktivnosti.
Pohvalite dijete za svaki trud da svlada strah.
Traje li ovaj problem dugo i/ili ako je
preintezivan potražite pomoć stručnjaka
(učitelja/ice, školskog pedagoga ili psihologa).
Neka dijete jede zdravu hranu i dovoljno spava
- usvajajte zdrave načine življenja.
Vježbajte s djetetom različite metode opuštanja
(npr. duboko disanje i sl.).

2. Ispitna anksioznost (ispitivanja,
testova i ocjenjivanja)
Kod ove vrste anksioznosti, dijete postane
toliko nervozno, kada se nađe pred
testnim materijalom ili pred pločom kod
usmenog ispitivanja,da ima osjećaj kako
mu je svo znanje “isparilo”, čak i u onom
slučaju kada se vrlo dobro pripremilo za
test ili ispitivanje.

A što o tome kažu stručnjaci?
Među psiholozima postoji objašnjenje testne anksioznosti
koje kaže da, dok učimo neki materijal, informacije
koje usvajamo prolaze preko kratkotrajnog pamćenja
do dugotrajnog pamćenja. Da bismo te informacije
reproducirali na testu, potrebno je da prođu istim
putem, od dugotrajnog do kratkotrajnog pamćenja.
Međutim, područje koje je zaduženo za kratkotrajno
pamćenje, ujedno je i centar za emocije. Zato, ako
dijete za vrijeme testa postane anksiozno, njegova
emocionalna uznemirenost nadvlada njegovu
sposobnost, da preuzme informacije iz kratkotrajnog
pamćenja, i tako dolazi do “prazne glave”.
www.indiapareting.com

Kako pomoći djetetu koje se boji
ispita?
Pripremanje






motivirajte dijete da se za test priprema unaprijed
motivirajte dijete da svaki dan ukratko ponovi gradivo
iz predmeta u kojem iskazuje probleme
ako dijete ne razumije gradivo, motivirajte ga da
pribilježi pitanja koja će drugi dan postaviti
nastavniku
ponekad je dobro da dijete uči sa svojim vršnjakom

Kako pomoći djetetu koje se boji
ispita?
Vježbanje






Danas su u knjižarama dostupni mnoge radne bilježnice, radni
listovi i slične knjige koje služe za uvježbavanje gradiva. Savjetujte
se s učiteljem koja bi od tih knjižica bila najprimjerenija za Vaše
dijete.
Ako Vaše dijete koristi vježbenice, pregledavajte način rješavanja
zadataka, kako biste mu mogli pomoći u onim dijelovima koje teže
savladava.
Pogledajte u djetetovim bilježnicama je li učitelj s učenicima radio
neke probne testove. Kada vježbate s djetetom, koristite slične
zadatke koje je u svom probnom testu koristio i učitelj.

Kako pomoći djetetu koje se boji
ispita?






Smanjivanje straha
Uvježbavajte s djetetom tehnike opuštanja kao što su
duboko disanje, polako opuštanje ruku i nogu,
opuštanje mišića lica. Te tehnike dijete može koristiti
neposredno prije pisanja testa kako bi smanjilo
napetost.
Osobe koje pate od testne anksioznosti, često za vrijeme
pisanja testa razmišljaju o negativnom ishodu testa
(«Sigurno ću dobiti jedan.», «Što će mama reći.» i sl.)
Učite svoje dijete pozitivnim razmišljanjima o testu
(npr. «Učio sam i znat ću riješiti većinu pitanja», “Ovo
je samo test.”, “Kasnije mogu biti nervozna, sada idem
rješavati test.”).
Kod djece koja se boje usmenog ispitivanja, potrebno
je uvježbavanje (gluma) situacije.

Kako pomoći djetetu koje se boji
ispita?
Ponašanje na ispitu
 Savjetujte dijete da pažljivo sluša upute učitelja prije
testa, kako ne bi nešto preskočilo.
 Savjetujte dijete da na početku testa «preleti» preko
svih pitanja, kako bi prepoznalo ona koja su lakša i
ona koja su teža. Kada u testu naiđe, na ono pitanje na
koje trenutno ne može odgovoriti, treba ga preskočiti i
vratiti se na to pitanje kasnije.
 Upozorite dijete da čita pitanja do kraja, a ne samo
djelomično.
 Savjetujte dijete da, ako završi pisanje testa prije od
predviđenog vremena, treba još jednom provjeriti
odgovore na pitanja.

Kako pomoći djetetu koje se
boji ispita?
Jutro prije ispita
 Pripremite djetetu “dobar” doručak.
 Budite sigurni da je dijete u školu
krenulo na vrijeme i da neće kasniti.
 Ohrabrite dijete i poželite mu sreću (ne
spominjite važnost postizanja dobrih
rezultata).

Kako pomoći djetetu koje se
boji ispita?
A nakon ispita?
 Izuzetno je važno da dijete nakon testa ili ispitivanja
zna rezultate koje je postigao/la te u čemu je
eventualno pogriješilo. Ako je dijete test donijelo kući,
porazgovarajte o eventualnim pogreškama (objasnite
djetetu što se od njega tražilo i koji je točan odgovor).
Dijete treba shvatiti namjenu testa- provjera naučenog,
ali što je još važnije: saznanje koje gradivo treba
ponoviti ili naučiti.
 S djetetom nikada ne razgovarajte samo o ocjeni, broju
rješenih zadataka ili broju dobivenih bodova na testu.
RAZGOVARAJTE O NAPRETKU KOJE JE DIJETE
POSTIGLO U SVOJEM ZNANJU I/ILI O
NAPRETKU U SAVLADAVANJU STRAHA.

Literatura:









Brajković, S. i Živković, Ž., (2002.), Ja to mogu, Osijek, Nansen
Schachl, H., (1999.), Učenje bez straha, Zagreb, Educa
Švorinić, V., (1994,), Anksioznost i strahovi u djece, ur.Miharija,
Ž., Leko Kolbah, A., (1994.), Pomozimo djeci stradaloj u ratu,
Zagreb, Ministarstvo kulture i sporta
http://www.indiaparenting.com
http://www.kidsource.com/
http://www.mcps.k12.md.us/
http://www.vh.org/pediatric/patient/pediatrics/cqqa/schoolanxiety
.html

Preporučujemo:
Brdar, I., Rijavec, M., (1998.), Što učiniti
kada dijete dobije lošu ocjenu?, Zagreb, IEP
 Knoblauch, J., (2001.), Učenje ne mora biti
mučenje, Zagreb, STEPpress
 Schachl, H., (1999.), Učenje bez straha
Zagreb, Educa
 www.school.discovery.com



Slide 20

Strahovi i anksioznost kod
školske djece

Pripremila:
Sanja Matanović, dipl. pedagogpsiholog

Strah
Neugodan emocionalni doživljaj izazvan
vanjskim (npr. neka osoba, miris, zvuk)
ili unutrašnjim (npr. pomisao na događaj
koji slijedi) čimbenicima, koje osoba
procjenjuje opasnima ili prijetećim.

Što se događa u tijelu?
Ubrzan rad srca, ubrzano i
nepravilno disanje, povećan krvni
tlak, pojačano znojenje, hladna koža,
širenje zjenica, napeti mišići i niz
drugih tjelesnih senzacija.

Kako se ponašamo?
Strah često ne možemo kontrolirati.
Javljaju se ili fizička i verbalna
agresivnost, ili bijeg iz situacije koja se
opaža kao prijeteća, a ponekad i
paradoksalna oduzetost – od straha se
«ukočimo»; na uplašenim ljudima
opažamo promjene u izrazu lica, povišen
ton i sl.

Čemu strah?
Općenito gledajući, strah je razumljiva
reakcija na opasnu situaciju. On je
ljudskom rodu omogućio očuvanje života,
jer nas je u životno opasnim situacijama
tjerao na bijeg i obranu.
Kod nekih se ljudi strah javlja u
pretjeranom intezitetu ili trajanju. Tada
govorimo o fobijama ili anksioznosti.

Fobije
Snažni panični strahovi od određenih
sadržaja i situacija, koji objektivno ne
predstavljaju stvarnu opasnost i ne bi
trebali biti izvor straha (strah od pauka,
visine, zatvorenog ili otvorenog prostora i
sl.).

Anksioznost
Psihičko stanje koje možemo opisati kao
strepnju, zabrinutost, oprez, nesigurnost
i očekivanje da će se nešto strašno
dogoditi.
Za razliku od straha, kod anksioznosti ne
postoji jasan objekt koji je izazvao strah.
Tjelesne su manifestacije kod anksioznosti
slične onima kod straha.

Teškoće djece koja pate od
anksioznosti su:










česte glavobolje
česti bolovi u trbuhu
pospanost
umor
strah od samoće
dijete prati roditelje po stanu
briga da će ga netko ozlijediti
briga da će stradati osoba koju voli (npr. mama)
noćne more

Ove teškoće mogu značajno ometati normalno
funkcioniranje djeteta.

Kod djece je strah vrlo česta
emocija...
U djece nalazimo tzv. razvojne strahove koji se
normalno javljaju u određenoj dobi, traju neko
vrijeme i spontano iščezavaju.
Neka istraživanja pokazuju da čak 90% djece
između 2. i 14. godine imaju razvijene neke
specifične strahove (strah od mraka,
nepoznatih ljudi, pauka i sl.). Ako ti strahovi ne
traju predugo i ne ometaju normalno djetetovo
funkcioniranje, nema razloga za zabrinutost.

Do ranog se djetinjstva (0.-2. godine) djeca
najčešće boje glasnih zvukova, stranaca,
odvajanja od roditelja, velikih objekata i
sl.
Predškolci (3.-6.godine) se boje izmišljenih
likova (duhova, vještica, čudovišta i sl.),
mraka, nepoznatih zvukova i samoće.
Školska djeca i adolescenti (7.-16. godine) se
boje fizičkih ozljeda, boje se za svoje
zdravlje, neuspjeha u školi, požara,
odbacivanja od strane vršnjaka i sl.

Činitelji koji utječu na strahove
kod djece








konstitucionalna preosjetljivost ili hendikep djeteta
specifična emocionalna iskustva, osobito rane traume
neadekvatnost odnosa dijete-roditelj
tjelesno kažnjavanje i prijetnje,
pretjerani roditeljski strah i strepnja
stresovi koji prijete samopoštovanju i samoprihvaćanju
djeteta
svi događaji koji snažno prijete psihofizičkom
integritetu djeteta i njegovih bližnjih ili koje dijete
takvima doživljava

Osnovne preporuke za roditelje koji
žele pomoći djetetu koje se boji:


poučiti koje su opasnosti realne, a samim tim i
strahovi, a koje su opasnosti nemoguće
 kada je dijete u strahu, dobro je pokušati pridobiti
njegovu pažnju
 učiti kako da sami preusmjere svoju pažnju kada ih je
strah nečega što ne mogu izbjeći
 ritual ohrabrivanja
 razgovor s djetetom (paziti jer previše priče dijete čini
još nervoznijim jer stječe dojam da se i roditelj boji)
 dijete naučiti nekim tehnikama savladavanja straha od
kojih su najvažnije procjena realiteta i
preusmjeravanje pažnje

Školski strahovi...
1.

Strah od škole i/ili učiteljice/a

2.

Ispitna anksioznost (ispitivanja,
testova i ocjenjivanja)

1. Strah od škole i/ili učiteljice/a
Strah se od škole najčešće javlja kod djece
od 6.-8. i od 11.-14. godina koja se nalaze
pred novim školskih/životnim izazovima
(npr. polazak u školu, prelazak u novu
školu, prelazak u “više” razrede i sl.).
Posebno je ovaj strah prisutan kod djece
koja su već imala slična iskustva koja su
uz to bila i negativna (npr. ismijavanje
kod prelaska u novu školu).

Kako prepoznati strah od škole?
Dijete se boji ići u školu ili ostati samo u školi
bez odrasle osobe iz obitelji (najčešće roditelja).
 Prije polaska se u školu dijete žali na
glavobolju, trbobolju ili druge bolove koji nisu
tjelesno utemeljeni.
 Kada ostane kod kuće zbog “bolesti”,
odjednom se osjeća puno bolje.
 Dijete stalno odlaže odlazak u školu (ne može
odlučiti što obući, dugo se oblači, zaboravlja
stvari i vraća se kući i sl.) pa stalno kasni u
školu.


Zašto se djeca boje odlaska u školu?









zbog prezahtjevnih školskih zadataka
zbog problema s učiteljicom/učiteljem
zato što nemaju prijatelja i ne znaju kako da ih
steknu
zbog toga što je netko u školi nasilan prema
njima
ne žele se odvojiti od roditelja
jer su sramežljivi i dr.

Važno je da roditelj zna uzroke djetetova straha
od škole.

Kako roditelji mogu pomoći?
Saznajte postoji li problem zbog kojega Vaše
dijete ne želi ići u školu (ako postoji konkretan
problem zbog kojega dijete ne želi ići u školu,
zajednički rješavajte taj problem, npr. Dijete se
boji usmenog odgovaranja: možete zajednički
uvježbavati tu situaciju.).
 Pokušajte s djetetom napraviti listu “Zašto sve
ne volim školu”.
 Nikako ne naređujte djetetu da MORA ići u
školu. Pokušajte razumjeti njegov strah i
objasniti mu zašto je odlazak u školu važan.
 Provedite što je moguće više vremena s
djetetom dok ono nije u školi.










Ako je dijete sramežljivo i ne uspijeva se
sprijateljiti u školi, pomognite mu savjetima
i/ili uključivanjem u neke školske slobodne
aktivnosti.
Pohvalite dijete za svaki trud da svlada strah.
Traje li ovaj problem dugo i/ili ako je
preintezivan potražite pomoć stručnjaka
(učitelja/ice, školskog pedagoga ili psihologa).
Neka dijete jede zdravu hranu i dovoljno spava
- usvajajte zdrave načine življenja.
Vježbajte s djetetom različite metode opuštanja
(npr. duboko disanje i sl.).

2. Ispitna anksioznost (ispitivanja,
testova i ocjenjivanja)
Kod ove vrste anksioznosti, dijete postane
toliko nervozno, kada se nađe pred
testnim materijalom ili pred pločom kod
usmenog ispitivanja,da ima osjećaj kako
mu je svo znanje “isparilo”, čak i u onom
slučaju kada se vrlo dobro pripremilo za
test ili ispitivanje.

A što o tome kažu stručnjaci?
Među psiholozima postoji objašnjenje testne anksioznosti
koje kaže da, dok učimo neki materijal, informacije
koje usvajamo prolaze preko kratkotrajnog pamćenja
do dugotrajnog pamćenja. Da bismo te informacije
reproducirali na testu, potrebno je da prođu istim
putem, od dugotrajnog do kratkotrajnog pamćenja.
Međutim, područje koje je zaduženo za kratkotrajno
pamćenje, ujedno je i centar za emocije. Zato, ako
dijete za vrijeme testa postane anksiozno, njegova
emocionalna uznemirenost nadvlada njegovu
sposobnost, da preuzme informacije iz kratkotrajnog
pamćenja, i tako dolazi do “prazne glave”.
www.indiapareting.com

Kako pomoći djetetu koje se boji
ispita?
Pripremanje






motivirajte dijete da se za test priprema unaprijed
motivirajte dijete da svaki dan ukratko ponovi gradivo
iz predmeta u kojem iskazuje probleme
ako dijete ne razumije gradivo, motivirajte ga da
pribilježi pitanja koja će drugi dan postaviti
nastavniku
ponekad je dobro da dijete uči sa svojim vršnjakom

Kako pomoći djetetu koje se boji
ispita?
Vježbanje






Danas su u knjižarama dostupni mnoge radne bilježnice, radni
listovi i slične knjige koje služe za uvježbavanje gradiva. Savjetujte
se s učiteljem koja bi od tih knjižica bila najprimjerenija za Vaše
dijete.
Ako Vaše dijete koristi vježbenice, pregledavajte način rješavanja
zadataka, kako biste mu mogli pomoći u onim dijelovima koje teže
savladava.
Pogledajte u djetetovim bilježnicama je li učitelj s učenicima radio
neke probne testove. Kada vježbate s djetetom, koristite slične
zadatke koje je u svom probnom testu koristio i učitelj.

Kako pomoći djetetu koje se boji
ispita?






Smanjivanje straha
Uvježbavajte s djetetom tehnike opuštanja kao što su
duboko disanje, polako opuštanje ruku i nogu,
opuštanje mišića lica. Te tehnike dijete može koristiti
neposredno prije pisanja testa kako bi smanjilo
napetost.
Osobe koje pate od testne anksioznosti, često za vrijeme
pisanja testa razmišljaju o negativnom ishodu testa
(«Sigurno ću dobiti jedan.», «Što će mama reći.» i sl.)
Učite svoje dijete pozitivnim razmišljanjima o testu
(npr. «Učio sam i znat ću riješiti većinu pitanja», “Ovo
je samo test.”, “Kasnije mogu biti nervozna, sada idem
rješavati test.”).
Kod djece koja se boje usmenog ispitivanja, potrebno
je uvježbavanje (gluma) situacije.

Kako pomoći djetetu koje se boji
ispita?
Ponašanje na ispitu
 Savjetujte dijete da pažljivo sluša upute učitelja prije
testa, kako ne bi nešto preskočilo.
 Savjetujte dijete da na početku testa «preleti» preko
svih pitanja, kako bi prepoznalo ona koja su lakša i
ona koja su teža. Kada u testu naiđe, na ono pitanje na
koje trenutno ne može odgovoriti, treba ga preskočiti i
vratiti se na to pitanje kasnije.
 Upozorite dijete da čita pitanja do kraja, a ne samo
djelomično.
 Savjetujte dijete da, ako završi pisanje testa prije od
predviđenog vremena, treba još jednom provjeriti
odgovore na pitanja.

Kako pomoći djetetu koje se
boji ispita?
Jutro prije ispita
 Pripremite djetetu “dobar” doručak.
 Budite sigurni da je dijete u školu
krenulo na vrijeme i da neće kasniti.
 Ohrabrite dijete i poželite mu sreću (ne
spominjite važnost postizanja dobrih
rezultata).

Kako pomoći djetetu koje se
boji ispita?
A nakon ispita?
 Izuzetno je važno da dijete nakon testa ili ispitivanja
zna rezultate koje je postigao/la te u čemu je
eventualno pogriješilo. Ako je dijete test donijelo kući,
porazgovarajte o eventualnim pogreškama (objasnite
djetetu što se od njega tražilo i koji je točan odgovor).
Dijete treba shvatiti namjenu testa- provjera naučenog,
ali što je još važnije: saznanje koje gradivo treba
ponoviti ili naučiti.
 S djetetom nikada ne razgovarajte samo o ocjeni, broju
rješenih zadataka ili broju dobivenih bodova na testu.
RAZGOVARAJTE O NAPRETKU KOJE JE DIJETE
POSTIGLO U SVOJEM ZNANJU I/ILI O
NAPRETKU U SAVLADAVANJU STRAHA.

Literatura:









Brajković, S. i Živković, Ž., (2002.), Ja to mogu, Osijek, Nansen
Schachl, H., (1999.), Učenje bez straha, Zagreb, Educa
Švorinić, V., (1994,), Anksioznost i strahovi u djece, ur.Miharija,
Ž., Leko Kolbah, A., (1994.), Pomozimo djeci stradaloj u ratu,
Zagreb, Ministarstvo kulture i sporta
http://www.indiaparenting.com
http://www.kidsource.com/
http://www.mcps.k12.md.us/
http://www.vh.org/pediatric/patient/pediatrics/cqqa/schoolanxiety
.html

Preporučujemo:
Brdar, I., Rijavec, M., (1998.), Što učiniti
kada dijete dobije lošu ocjenu?, Zagreb, IEP
 Knoblauch, J., (2001.), Učenje ne mora biti
mučenje, Zagreb, STEPpress
 Schachl, H., (1999.), Učenje bez straha
Zagreb, Educa
 www.school.discovery.com



Slide 21

Strahovi i anksioznost kod
školske djece

Pripremila:
Sanja Matanović, dipl. pedagogpsiholog

Strah
Neugodan emocionalni doživljaj izazvan
vanjskim (npr. neka osoba, miris, zvuk)
ili unutrašnjim (npr. pomisao na događaj
koji slijedi) čimbenicima, koje osoba
procjenjuje opasnima ili prijetećim.

Što se događa u tijelu?
Ubrzan rad srca, ubrzano i
nepravilno disanje, povećan krvni
tlak, pojačano znojenje, hladna koža,
širenje zjenica, napeti mišići i niz
drugih tjelesnih senzacija.

Kako se ponašamo?
Strah često ne možemo kontrolirati.
Javljaju se ili fizička i verbalna
agresivnost, ili bijeg iz situacije koja se
opaža kao prijeteća, a ponekad i
paradoksalna oduzetost – od straha se
«ukočimo»; na uplašenim ljudima
opažamo promjene u izrazu lica, povišen
ton i sl.

Čemu strah?
Općenito gledajući, strah je razumljiva
reakcija na opasnu situaciju. On je
ljudskom rodu omogućio očuvanje života,
jer nas je u životno opasnim situacijama
tjerao na bijeg i obranu.
Kod nekih se ljudi strah javlja u
pretjeranom intezitetu ili trajanju. Tada
govorimo o fobijama ili anksioznosti.

Fobije
Snažni panični strahovi od određenih
sadržaja i situacija, koji objektivno ne
predstavljaju stvarnu opasnost i ne bi
trebali biti izvor straha (strah od pauka,
visine, zatvorenog ili otvorenog prostora i
sl.).

Anksioznost
Psihičko stanje koje možemo opisati kao
strepnju, zabrinutost, oprez, nesigurnost
i očekivanje da će se nešto strašno
dogoditi.
Za razliku od straha, kod anksioznosti ne
postoji jasan objekt koji je izazvao strah.
Tjelesne su manifestacije kod anksioznosti
slične onima kod straha.

Teškoće djece koja pate od
anksioznosti su:










česte glavobolje
česti bolovi u trbuhu
pospanost
umor
strah od samoće
dijete prati roditelje po stanu
briga da će ga netko ozlijediti
briga da će stradati osoba koju voli (npr. mama)
noćne more

Ove teškoće mogu značajno ometati normalno
funkcioniranje djeteta.

Kod djece je strah vrlo česta
emocija...
U djece nalazimo tzv. razvojne strahove koji se
normalno javljaju u određenoj dobi, traju neko
vrijeme i spontano iščezavaju.
Neka istraživanja pokazuju da čak 90% djece
između 2. i 14. godine imaju razvijene neke
specifične strahove (strah od mraka,
nepoznatih ljudi, pauka i sl.). Ako ti strahovi ne
traju predugo i ne ometaju normalno djetetovo
funkcioniranje, nema razloga za zabrinutost.

Do ranog se djetinjstva (0.-2. godine) djeca
najčešće boje glasnih zvukova, stranaca,
odvajanja od roditelja, velikih objekata i
sl.
Predškolci (3.-6.godine) se boje izmišljenih
likova (duhova, vještica, čudovišta i sl.),
mraka, nepoznatih zvukova i samoće.
Školska djeca i adolescenti (7.-16. godine) se
boje fizičkih ozljeda, boje se za svoje
zdravlje, neuspjeha u školi, požara,
odbacivanja od strane vršnjaka i sl.

Činitelji koji utječu na strahove
kod djece








konstitucionalna preosjetljivost ili hendikep djeteta
specifična emocionalna iskustva, osobito rane traume
neadekvatnost odnosa dijete-roditelj
tjelesno kažnjavanje i prijetnje,
pretjerani roditeljski strah i strepnja
stresovi koji prijete samopoštovanju i samoprihvaćanju
djeteta
svi događaji koji snažno prijete psihofizičkom
integritetu djeteta i njegovih bližnjih ili koje dijete
takvima doživljava

Osnovne preporuke za roditelje koji
žele pomoći djetetu koje se boji:


poučiti koje su opasnosti realne, a samim tim i
strahovi, a koje su opasnosti nemoguće
 kada je dijete u strahu, dobro je pokušati pridobiti
njegovu pažnju
 učiti kako da sami preusmjere svoju pažnju kada ih je
strah nečega što ne mogu izbjeći
 ritual ohrabrivanja
 razgovor s djetetom (paziti jer previše priče dijete čini
još nervoznijim jer stječe dojam da se i roditelj boji)
 dijete naučiti nekim tehnikama savladavanja straha od
kojih su najvažnije procjena realiteta i
preusmjeravanje pažnje

Školski strahovi...
1.

Strah od škole i/ili učiteljice/a

2.

Ispitna anksioznost (ispitivanja,
testova i ocjenjivanja)

1. Strah od škole i/ili učiteljice/a
Strah se od škole najčešće javlja kod djece
od 6.-8. i od 11.-14. godina koja se nalaze
pred novim školskih/životnim izazovima
(npr. polazak u školu, prelazak u novu
školu, prelazak u “više” razrede i sl.).
Posebno je ovaj strah prisutan kod djece
koja su već imala slična iskustva koja su
uz to bila i negativna (npr. ismijavanje
kod prelaska u novu školu).

Kako prepoznati strah od škole?
Dijete se boji ići u školu ili ostati samo u školi
bez odrasle osobe iz obitelji (najčešće roditelja).
 Prije polaska se u školu dijete žali na
glavobolju, trbobolju ili druge bolove koji nisu
tjelesno utemeljeni.
 Kada ostane kod kuće zbog “bolesti”,
odjednom se osjeća puno bolje.
 Dijete stalno odlaže odlazak u školu (ne može
odlučiti što obući, dugo se oblači, zaboravlja
stvari i vraća se kući i sl.) pa stalno kasni u
školu.


Zašto se djeca boje odlaska u školu?









zbog prezahtjevnih školskih zadataka
zbog problema s učiteljicom/učiteljem
zato što nemaju prijatelja i ne znaju kako da ih
steknu
zbog toga što je netko u školi nasilan prema
njima
ne žele se odvojiti od roditelja
jer su sramežljivi i dr.

Važno je da roditelj zna uzroke djetetova straha
od škole.

Kako roditelji mogu pomoći?
Saznajte postoji li problem zbog kojega Vaše
dijete ne želi ići u školu (ako postoji konkretan
problem zbog kojega dijete ne želi ići u školu,
zajednički rješavajte taj problem, npr. Dijete se
boji usmenog odgovaranja: možete zajednički
uvježbavati tu situaciju.).
 Pokušajte s djetetom napraviti listu “Zašto sve
ne volim školu”.
 Nikako ne naređujte djetetu da MORA ići u
školu. Pokušajte razumjeti njegov strah i
objasniti mu zašto je odlazak u školu važan.
 Provedite što je moguće više vremena s
djetetom dok ono nije u školi.










Ako je dijete sramežljivo i ne uspijeva se
sprijateljiti u školi, pomognite mu savjetima
i/ili uključivanjem u neke školske slobodne
aktivnosti.
Pohvalite dijete za svaki trud da svlada strah.
Traje li ovaj problem dugo i/ili ako je
preintezivan potražite pomoć stručnjaka
(učitelja/ice, školskog pedagoga ili psihologa).
Neka dijete jede zdravu hranu i dovoljno spava
- usvajajte zdrave načine življenja.
Vježbajte s djetetom različite metode opuštanja
(npr. duboko disanje i sl.).

2. Ispitna anksioznost (ispitivanja,
testova i ocjenjivanja)
Kod ove vrste anksioznosti, dijete postane
toliko nervozno, kada se nađe pred
testnim materijalom ili pred pločom kod
usmenog ispitivanja,da ima osjećaj kako
mu je svo znanje “isparilo”, čak i u onom
slučaju kada se vrlo dobro pripremilo za
test ili ispitivanje.

A što o tome kažu stručnjaci?
Među psiholozima postoji objašnjenje testne anksioznosti
koje kaže da, dok učimo neki materijal, informacije
koje usvajamo prolaze preko kratkotrajnog pamćenja
do dugotrajnog pamćenja. Da bismo te informacije
reproducirali na testu, potrebno je da prođu istim
putem, od dugotrajnog do kratkotrajnog pamćenja.
Međutim, područje koje je zaduženo za kratkotrajno
pamćenje, ujedno je i centar za emocije. Zato, ako
dijete za vrijeme testa postane anksiozno, njegova
emocionalna uznemirenost nadvlada njegovu
sposobnost, da preuzme informacije iz kratkotrajnog
pamćenja, i tako dolazi do “prazne glave”.
www.indiapareting.com

Kako pomoći djetetu koje se boji
ispita?
Pripremanje






motivirajte dijete da se za test priprema unaprijed
motivirajte dijete da svaki dan ukratko ponovi gradivo
iz predmeta u kojem iskazuje probleme
ako dijete ne razumije gradivo, motivirajte ga da
pribilježi pitanja koja će drugi dan postaviti
nastavniku
ponekad je dobro da dijete uči sa svojim vršnjakom

Kako pomoći djetetu koje se boji
ispita?
Vježbanje






Danas su u knjižarama dostupni mnoge radne bilježnice, radni
listovi i slične knjige koje služe za uvježbavanje gradiva. Savjetujte
se s učiteljem koja bi od tih knjižica bila najprimjerenija za Vaše
dijete.
Ako Vaše dijete koristi vježbenice, pregledavajte način rješavanja
zadataka, kako biste mu mogli pomoći u onim dijelovima koje teže
savladava.
Pogledajte u djetetovim bilježnicama je li učitelj s učenicima radio
neke probne testove. Kada vježbate s djetetom, koristite slične
zadatke koje je u svom probnom testu koristio i učitelj.

Kako pomoći djetetu koje se boji
ispita?






Smanjivanje straha
Uvježbavajte s djetetom tehnike opuštanja kao što su
duboko disanje, polako opuštanje ruku i nogu,
opuštanje mišića lica. Te tehnike dijete može koristiti
neposredno prije pisanja testa kako bi smanjilo
napetost.
Osobe koje pate od testne anksioznosti, često za vrijeme
pisanja testa razmišljaju o negativnom ishodu testa
(«Sigurno ću dobiti jedan.», «Što će mama reći.» i sl.)
Učite svoje dijete pozitivnim razmišljanjima o testu
(npr. «Učio sam i znat ću riješiti većinu pitanja», “Ovo
je samo test.”, “Kasnije mogu biti nervozna, sada idem
rješavati test.”).
Kod djece koja se boje usmenog ispitivanja, potrebno
je uvježbavanje (gluma) situacije.

Kako pomoći djetetu koje se boji
ispita?
Ponašanje na ispitu
 Savjetujte dijete da pažljivo sluša upute učitelja prije
testa, kako ne bi nešto preskočilo.
 Savjetujte dijete da na početku testa «preleti» preko
svih pitanja, kako bi prepoznalo ona koja su lakša i
ona koja su teža. Kada u testu naiđe, na ono pitanje na
koje trenutno ne može odgovoriti, treba ga preskočiti i
vratiti se na to pitanje kasnije.
 Upozorite dijete da čita pitanja do kraja, a ne samo
djelomično.
 Savjetujte dijete da, ako završi pisanje testa prije od
predviđenog vremena, treba još jednom provjeriti
odgovore na pitanja.

Kako pomoći djetetu koje se
boji ispita?
Jutro prije ispita
 Pripremite djetetu “dobar” doručak.
 Budite sigurni da je dijete u školu
krenulo na vrijeme i da neće kasniti.
 Ohrabrite dijete i poželite mu sreću (ne
spominjite važnost postizanja dobrih
rezultata).

Kako pomoći djetetu koje se
boji ispita?
A nakon ispita?
 Izuzetno je važno da dijete nakon testa ili ispitivanja
zna rezultate koje je postigao/la te u čemu je
eventualno pogriješilo. Ako je dijete test donijelo kući,
porazgovarajte o eventualnim pogreškama (objasnite
djetetu što se od njega tražilo i koji je točan odgovor).
Dijete treba shvatiti namjenu testa- provjera naučenog,
ali što je još važnije: saznanje koje gradivo treba
ponoviti ili naučiti.
 S djetetom nikada ne razgovarajte samo o ocjeni, broju
rješenih zadataka ili broju dobivenih bodova na testu.
RAZGOVARAJTE O NAPRETKU KOJE JE DIJETE
POSTIGLO U SVOJEM ZNANJU I/ILI O
NAPRETKU U SAVLADAVANJU STRAHA.

Literatura:









Brajković, S. i Živković, Ž., (2002.), Ja to mogu, Osijek, Nansen
Schachl, H., (1999.), Učenje bez straha, Zagreb, Educa
Švorinić, V., (1994,), Anksioznost i strahovi u djece, ur.Miharija,
Ž., Leko Kolbah, A., (1994.), Pomozimo djeci stradaloj u ratu,
Zagreb, Ministarstvo kulture i sporta
http://www.indiaparenting.com
http://www.kidsource.com/
http://www.mcps.k12.md.us/
http://www.vh.org/pediatric/patient/pediatrics/cqqa/schoolanxiety
.html

Preporučujemo:
Brdar, I., Rijavec, M., (1998.), Što učiniti
kada dijete dobije lošu ocjenu?, Zagreb, IEP
 Knoblauch, J., (2001.), Učenje ne mora biti
mučenje, Zagreb, STEPpress
 Schachl, H., (1999.), Učenje bez straha
Zagreb, Educa
 www.school.discovery.com



Slide 22

Strahovi i anksioznost kod
školske djece

Pripremila:
Sanja Matanović, dipl. pedagogpsiholog

Strah
Neugodan emocionalni doživljaj izazvan
vanjskim (npr. neka osoba, miris, zvuk)
ili unutrašnjim (npr. pomisao na događaj
koji slijedi) čimbenicima, koje osoba
procjenjuje opasnima ili prijetećim.

Što se događa u tijelu?
Ubrzan rad srca, ubrzano i
nepravilno disanje, povećan krvni
tlak, pojačano znojenje, hladna koža,
širenje zjenica, napeti mišići i niz
drugih tjelesnih senzacija.

Kako se ponašamo?
Strah često ne možemo kontrolirati.
Javljaju se ili fizička i verbalna
agresivnost, ili bijeg iz situacije koja se
opaža kao prijeteća, a ponekad i
paradoksalna oduzetost – od straha se
«ukočimo»; na uplašenim ljudima
opažamo promjene u izrazu lica, povišen
ton i sl.

Čemu strah?
Općenito gledajući, strah je razumljiva
reakcija na opasnu situaciju. On je
ljudskom rodu omogućio očuvanje života,
jer nas je u životno opasnim situacijama
tjerao na bijeg i obranu.
Kod nekih se ljudi strah javlja u
pretjeranom intezitetu ili trajanju. Tada
govorimo o fobijama ili anksioznosti.

Fobije
Snažni panični strahovi od određenih
sadržaja i situacija, koji objektivno ne
predstavljaju stvarnu opasnost i ne bi
trebali biti izvor straha (strah od pauka,
visine, zatvorenog ili otvorenog prostora i
sl.).

Anksioznost
Psihičko stanje koje možemo opisati kao
strepnju, zabrinutost, oprez, nesigurnost
i očekivanje da će se nešto strašno
dogoditi.
Za razliku od straha, kod anksioznosti ne
postoji jasan objekt koji je izazvao strah.
Tjelesne su manifestacije kod anksioznosti
slične onima kod straha.

Teškoće djece koja pate od
anksioznosti su:










česte glavobolje
česti bolovi u trbuhu
pospanost
umor
strah od samoće
dijete prati roditelje po stanu
briga da će ga netko ozlijediti
briga da će stradati osoba koju voli (npr. mama)
noćne more

Ove teškoće mogu značajno ometati normalno
funkcioniranje djeteta.

Kod djece je strah vrlo česta
emocija...
U djece nalazimo tzv. razvojne strahove koji se
normalno javljaju u određenoj dobi, traju neko
vrijeme i spontano iščezavaju.
Neka istraživanja pokazuju da čak 90% djece
između 2. i 14. godine imaju razvijene neke
specifične strahove (strah od mraka,
nepoznatih ljudi, pauka i sl.). Ako ti strahovi ne
traju predugo i ne ometaju normalno djetetovo
funkcioniranje, nema razloga za zabrinutost.

Do ranog se djetinjstva (0.-2. godine) djeca
najčešće boje glasnih zvukova, stranaca,
odvajanja od roditelja, velikih objekata i
sl.
Predškolci (3.-6.godine) se boje izmišljenih
likova (duhova, vještica, čudovišta i sl.),
mraka, nepoznatih zvukova i samoće.
Školska djeca i adolescenti (7.-16. godine) se
boje fizičkih ozljeda, boje se za svoje
zdravlje, neuspjeha u školi, požara,
odbacivanja od strane vršnjaka i sl.

Činitelji koji utječu na strahove
kod djece








konstitucionalna preosjetljivost ili hendikep djeteta
specifična emocionalna iskustva, osobito rane traume
neadekvatnost odnosa dijete-roditelj
tjelesno kažnjavanje i prijetnje,
pretjerani roditeljski strah i strepnja
stresovi koji prijete samopoštovanju i samoprihvaćanju
djeteta
svi događaji koji snažno prijete psihofizičkom
integritetu djeteta i njegovih bližnjih ili koje dijete
takvima doživljava

Osnovne preporuke za roditelje koji
žele pomoći djetetu koje se boji:


poučiti koje su opasnosti realne, a samim tim i
strahovi, a koje su opasnosti nemoguće
 kada je dijete u strahu, dobro je pokušati pridobiti
njegovu pažnju
 učiti kako da sami preusmjere svoju pažnju kada ih je
strah nečega što ne mogu izbjeći
 ritual ohrabrivanja
 razgovor s djetetom (paziti jer previše priče dijete čini
još nervoznijim jer stječe dojam da se i roditelj boji)
 dijete naučiti nekim tehnikama savladavanja straha od
kojih su najvažnije procjena realiteta i
preusmjeravanje pažnje

Školski strahovi...
1.

Strah od škole i/ili učiteljice/a

2.

Ispitna anksioznost (ispitivanja,
testova i ocjenjivanja)

1. Strah od škole i/ili učiteljice/a
Strah se od škole najčešće javlja kod djece
od 6.-8. i od 11.-14. godina koja se nalaze
pred novim školskih/životnim izazovima
(npr. polazak u školu, prelazak u novu
školu, prelazak u “više” razrede i sl.).
Posebno je ovaj strah prisutan kod djece
koja su već imala slična iskustva koja su
uz to bila i negativna (npr. ismijavanje
kod prelaska u novu školu).

Kako prepoznati strah od škole?
Dijete se boji ići u školu ili ostati samo u školi
bez odrasle osobe iz obitelji (najčešće roditelja).
 Prije polaska se u školu dijete žali na
glavobolju, trbobolju ili druge bolove koji nisu
tjelesno utemeljeni.
 Kada ostane kod kuće zbog “bolesti”,
odjednom se osjeća puno bolje.
 Dijete stalno odlaže odlazak u školu (ne može
odlučiti što obući, dugo se oblači, zaboravlja
stvari i vraća se kući i sl.) pa stalno kasni u
školu.


Zašto se djeca boje odlaska u školu?









zbog prezahtjevnih školskih zadataka
zbog problema s učiteljicom/učiteljem
zato što nemaju prijatelja i ne znaju kako da ih
steknu
zbog toga što je netko u školi nasilan prema
njima
ne žele se odvojiti od roditelja
jer su sramežljivi i dr.

Važno je da roditelj zna uzroke djetetova straha
od škole.

Kako roditelji mogu pomoći?
Saznajte postoji li problem zbog kojega Vaše
dijete ne želi ići u školu (ako postoji konkretan
problem zbog kojega dijete ne želi ići u školu,
zajednički rješavajte taj problem, npr. Dijete se
boji usmenog odgovaranja: možete zajednički
uvježbavati tu situaciju.).
 Pokušajte s djetetom napraviti listu “Zašto sve
ne volim školu”.
 Nikako ne naređujte djetetu da MORA ići u
školu. Pokušajte razumjeti njegov strah i
objasniti mu zašto je odlazak u školu važan.
 Provedite što je moguće više vremena s
djetetom dok ono nije u školi.










Ako je dijete sramežljivo i ne uspijeva se
sprijateljiti u školi, pomognite mu savjetima
i/ili uključivanjem u neke školske slobodne
aktivnosti.
Pohvalite dijete za svaki trud da svlada strah.
Traje li ovaj problem dugo i/ili ako je
preintezivan potražite pomoć stručnjaka
(učitelja/ice, školskog pedagoga ili psihologa).
Neka dijete jede zdravu hranu i dovoljno spava
- usvajajte zdrave načine življenja.
Vježbajte s djetetom različite metode opuštanja
(npr. duboko disanje i sl.).

2. Ispitna anksioznost (ispitivanja,
testova i ocjenjivanja)
Kod ove vrste anksioznosti, dijete postane
toliko nervozno, kada se nađe pred
testnim materijalom ili pred pločom kod
usmenog ispitivanja,da ima osjećaj kako
mu je svo znanje “isparilo”, čak i u onom
slučaju kada se vrlo dobro pripremilo za
test ili ispitivanje.

A što o tome kažu stručnjaci?
Među psiholozima postoji objašnjenje testne anksioznosti
koje kaže da, dok učimo neki materijal, informacije
koje usvajamo prolaze preko kratkotrajnog pamćenja
do dugotrajnog pamćenja. Da bismo te informacije
reproducirali na testu, potrebno je da prođu istim
putem, od dugotrajnog do kratkotrajnog pamćenja.
Međutim, područje koje je zaduženo za kratkotrajno
pamćenje, ujedno je i centar za emocije. Zato, ako
dijete za vrijeme testa postane anksiozno, njegova
emocionalna uznemirenost nadvlada njegovu
sposobnost, da preuzme informacije iz kratkotrajnog
pamćenja, i tako dolazi do “prazne glave”.
www.indiapareting.com

Kako pomoći djetetu koje se boji
ispita?
Pripremanje






motivirajte dijete da se za test priprema unaprijed
motivirajte dijete da svaki dan ukratko ponovi gradivo
iz predmeta u kojem iskazuje probleme
ako dijete ne razumije gradivo, motivirajte ga da
pribilježi pitanja koja će drugi dan postaviti
nastavniku
ponekad je dobro da dijete uči sa svojim vršnjakom

Kako pomoći djetetu koje se boji
ispita?
Vježbanje






Danas su u knjižarama dostupni mnoge radne bilježnice, radni
listovi i slične knjige koje služe za uvježbavanje gradiva. Savjetujte
se s učiteljem koja bi od tih knjižica bila najprimjerenija za Vaše
dijete.
Ako Vaše dijete koristi vježbenice, pregledavajte način rješavanja
zadataka, kako biste mu mogli pomoći u onim dijelovima koje teže
savladava.
Pogledajte u djetetovim bilježnicama je li učitelj s učenicima radio
neke probne testove. Kada vježbate s djetetom, koristite slične
zadatke koje je u svom probnom testu koristio i učitelj.

Kako pomoći djetetu koje se boji
ispita?






Smanjivanje straha
Uvježbavajte s djetetom tehnike opuštanja kao što su
duboko disanje, polako opuštanje ruku i nogu,
opuštanje mišića lica. Te tehnike dijete može koristiti
neposredno prije pisanja testa kako bi smanjilo
napetost.
Osobe koje pate od testne anksioznosti, često za vrijeme
pisanja testa razmišljaju o negativnom ishodu testa
(«Sigurno ću dobiti jedan.», «Što će mama reći.» i sl.)
Učite svoje dijete pozitivnim razmišljanjima o testu
(npr. «Učio sam i znat ću riješiti većinu pitanja», “Ovo
je samo test.”, “Kasnije mogu biti nervozna, sada idem
rješavati test.”).
Kod djece koja se boje usmenog ispitivanja, potrebno
je uvježbavanje (gluma) situacije.

Kako pomoći djetetu koje se boji
ispita?
Ponašanje na ispitu
 Savjetujte dijete da pažljivo sluša upute učitelja prije
testa, kako ne bi nešto preskočilo.
 Savjetujte dijete da na početku testa «preleti» preko
svih pitanja, kako bi prepoznalo ona koja su lakša i
ona koja su teža. Kada u testu naiđe, na ono pitanje na
koje trenutno ne može odgovoriti, treba ga preskočiti i
vratiti se na to pitanje kasnije.
 Upozorite dijete da čita pitanja do kraja, a ne samo
djelomično.
 Savjetujte dijete da, ako završi pisanje testa prije od
predviđenog vremena, treba još jednom provjeriti
odgovore na pitanja.

Kako pomoći djetetu koje se
boji ispita?
Jutro prije ispita
 Pripremite djetetu “dobar” doručak.
 Budite sigurni da je dijete u školu
krenulo na vrijeme i da neće kasniti.
 Ohrabrite dijete i poželite mu sreću (ne
spominjite važnost postizanja dobrih
rezultata).

Kako pomoći djetetu koje se
boji ispita?
A nakon ispita?
 Izuzetno je važno da dijete nakon testa ili ispitivanja
zna rezultate koje je postigao/la te u čemu je
eventualno pogriješilo. Ako je dijete test donijelo kući,
porazgovarajte o eventualnim pogreškama (objasnite
djetetu što se od njega tražilo i koji je točan odgovor).
Dijete treba shvatiti namjenu testa- provjera naučenog,
ali što je još važnije: saznanje koje gradivo treba
ponoviti ili naučiti.
 S djetetom nikada ne razgovarajte samo o ocjeni, broju
rješenih zadataka ili broju dobivenih bodova na testu.
RAZGOVARAJTE O NAPRETKU KOJE JE DIJETE
POSTIGLO U SVOJEM ZNANJU I/ILI O
NAPRETKU U SAVLADAVANJU STRAHA.

Literatura:









Brajković, S. i Živković, Ž., (2002.), Ja to mogu, Osijek, Nansen
Schachl, H., (1999.), Učenje bez straha, Zagreb, Educa
Švorinić, V., (1994,), Anksioznost i strahovi u djece, ur.Miharija,
Ž., Leko Kolbah, A., (1994.), Pomozimo djeci stradaloj u ratu,
Zagreb, Ministarstvo kulture i sporta
http://www.indiaparenting.com
http://www.kidsource.com/
http://www.mcps.k12.md.us/
http://www.vh.org/pediatric/patient/pediatrics/cqqa/schoolanxiety
.html

Preporučujemo:
Brdar, I., Rijavec, M., (1998.), Što učiniti
kada dijete dobije lošu ocjenu?, Zagreb, IEP
 Knoblauch, J., (2001.), Učenje ne mora biti
mučenje, Zagreb, STEPpress
 Schachl, H., (1999.), Učenje bez straha
Zagreb, Educa
 www.school.discovery.com



Slide 23

Strahovi i anksioznost kod
školske djece

Pripremila:
Sanja Matanović, dipl. pedagogpsiholog

Strah
Neugodan emocionalni doživljaj izazvan
vanjskim (npr. neka osoba, miris, zvuk)
ili unutrašnjim (npr. pomisao na događaj
koji slijedi) čimbenicima, koje osoba
procjenjuje opasnima ili prijetećim.

Što se događa u tijelu?
Ubrzan rad srca, ubrzano i
nepravilno disanje, povećan krvni
tlak, pojačano znojenje, hladna koža,
širenje zjenica, napeti mišići i niz
drugih tjelesnih senzacija.

Kako se ponašamo?
Strah često ne možemo kontrolirati.
Javljaju se ili fizička i verbalna
agresivnost, ili bijeg iz situacije koja se
opaža kao prijeteća, a ponekad i
paradoksalna oduzetost – od straha se
«ukočimo»; na uplašenim ljudima
opažamo promjene u izrazu lica, povišen
ton i sl.

Čemu strah?
Općenito gledajući, strah je razumljiva
reakcija na opasnu situaciju. On je
ljudskom rodu omogućio očuvanje života,
jer nas je u životno opasnim situacijama
tjerao na bijeg i obranu.
Kod nekih se ljudi strah javlja u
pretjeranom intezitetu ili trajanju. Tada
govorimo o fobijama ili anksioznosti.

Fobije
Snažni panični strahovi od određenih
sadržaja i situacija, koji objektivno ne
predstavljaju stvarnu opasnost i ne bi
trebali biti izvor straha (strah od pauka,
visine, zatvorenog ili otvorenog prostora i
sl.).

Anksioznost
Psihičko stanje koje možemo opisati kao
strepnju, zabrinutost, oprez, nesigurnost
i očekivanje da će se nešto strašno
dogoditi.
Za razliku od straha, kod anksioznosti ne
postoji jasan objekt koji je izazvao strah.
Tjelesne su manifestacije kod anksioznosti
slične onima kod straha.

Teškoće djece koja pate od
anksioznosti su:










česte glavobolje
česti bolovi u trbuhu
pospanost
umor
strah od samoće
dijete prati roditelje po stanu
briga da će ga netko ozlijediti
briga da će stradati osoba koju voli (npr. mama)
noćne more

Ove teškoće mogu značajno ometati normalno
funkcioniranje djeteta.

Kod djece je strah vrlo česta
emocija...
U djece nalazimo tzv. razvojne strahove koji se
normalno javljaju u određenoj dobi, traju neko
vrijeme i spontano iščezavaju.
Neka istraživanja pokazuju da čak 90% djece
između 2. i 14. godine imaju razvijene neke
specifične strahove (strah od mraka,
nepoznatih ljudi, pauka i sl.). Ako ti strahovi ne
traju predugo i ne ometaju normalno djetetovo
funkcioniranje, nema razloga za zabrinutost.

Do ranog se djetinjstva (0.-2. godine) djeca
najčešće boje glasnih zvukova, stranaca,
odvajanja od roditelja, velikih objekata i
sl.
Predškolci (3.-6.godine) se boje izmišljenih
likova (duhova, vještica, čudovišta i sl.),
mraka, nepoznatih zvukova i samoće.
Školska djeca i adolescenti (7.-16. godine) se
boje fizičkih ozljeda, boje se za svoje
zdravlje, neuspjeha u školi, požara,
odbacivanja od strane vršnjaka i sl.

Činitelji koji utječu na strahove
kod djece








konstitucionalna preosjetljivost ili hendikep djeteta
specifična emocionalna iskustva, osobito rane traume
neadekvatnost odnosa dijete-roditelj
tjelesno kažnjavanje i prijetnje,
pretjerani roditeljski strah i strepnja
stresovi koji prijete samopoštovanju i samoprihvaćanju
djeteta
svi događaji koji snažno prijete psihofizičkom
integritetu djeteta i njegovih bližnjih ili koje dijete
takvima doživljava

Osnovne preporuke za roditelje koji
žele pomoći djetetu koje se boji:


poučiti koje su opasnosti realne, a samim tim i
strahovi, a koje su opasnosti nemoguće
 kada je dijete u strahu, dobro je pokušati pridobiti
njegovu pažnju
 učiti kako da sami preusmjere svoju pažnju kada ih je
strah nečega što ne mogu izbjeći
 ritual ohrabrivanja
 razgovor s djetetom (paziti jer previše priče dijete čini
još nervoznijim jer stječe dojam da se i roditelj boji)
 dijete naučiti nekim tehnikama savladavanja straha od
kojih su najvažnije procjena realiteta i
preusmjeravanje pažnje

Školski strahovi...
1.

Strah od škole i/ili učiteljice/a

2.

Ispitna anksioznost (ispitivanja,
testova i ocjenjivanja)

1. Strah od škole i/ili učiteljice/a
Strah se od škole najčešće javlja kod djece
od 6.-8. i od 11.-14. godina koja se nalaze
pred novim školskih/životnim izazovima
(npr. polazak u školu, prelazak u novu
školu, prelazak u “više” razrede i sl.).
Posebno je ovaj strah prisutan kod djece
koja su već imala slična iskustva koja su
uz to bila i negativna (npr. ismijavanje
kod prelaska u novu školu).

Kako prepoznati strah od škole?
Dijete se boji ići u školu ili ostati samo u školi
bez odrasle osobe iz obitelji (najčešće roditelja).
 Prije polaska se u školu dijete žali na
glavobolju, trbobolju ili druge bolove koji nisu
tjelesno utemeljeni.
 Kada ostane kod kuće zbog “bolesti”,
odjednom se osjeća puno bolje.
 Dijete stalno odlaže odlazak u školu (ne može
odlučiti što obući, dugo se oblači, zaboravlja
stvari i vraća se kući i sl.) pa stalno kasni u
školu.


Zašto se djeca boje odlaska u školu?









zbog prezahtjevnih školskih zadataka
zbog problema s učiteljicom/učiteljem
zato što nemaju prijatelja i ne znaju kako da ih
steknu
zbog toga što je netko u školi nasilan prema
njima
ne žele se odvojiti od roditelja
jer su sramežljivi i dr.

Važno je da roditelj zna uzroke djetetova straha
od škole.

Kako roditelji mogu pomoći?
Saznajte postoji li problem zbog kojega Vaše
dijete ne želi ići u školu (ako postoji konkretan
problem zbog kojega dijete ne želi ići u školu,
zajednički rješavajte taj problem, npr. Dijete se
boji usmenog odgovaranja: možete zajednički
uvježbavati tu situaciju.).
 Pokušajte s djetetom napraviti listu “Zašto sve
ne volim školu”.
 Nikako ne naređujte djetetu da MORA ići u
školu. Pokušajte razumjeti njegov strah i
objasniti mu zašto je odlazak u školu važan.
 Provedite što je moguće više vremena s
djetetom dok ono nije u školi.










Ako je dijete sramežljivo i ne uspijeva se
sprijateljiti u školi, pomognite mu savjetima
i/ili uključivanjem u neke školske slobodne
aktivnosti.
Pohvalite dijete za svaki trud da svlada strah.
Traje li ovaj problem dugo i/ili ako je
preintezivan potražite pomoć stručnjaka
(učitelja/ice, školskog pedagoga ili psihologa).
Neka dijete jede zdravu hranu i dovoljno spava
- usvajajte zdrave načine življenja.
Vježbajte s djetetom različite metode opuštanja
(npr. duboko disanje i sl.).

2. Ispitna anksioznost (ispitivanja,
testova i ocjenjivanja)
Kod ove vrste anksioznosti, dijete postane
toliko nervozno, kada se nađe pred
testnim materijalom ili pred pločom kod
usmenog ispitivanja,da ima osjećaj kako
mu je svo znanje “isparilo”, čak i u onom
slučaju kada se vrlo dobro pripremilo za
test ili ispitivanje.

A što o tome kažu stručnjaci?
Među psiholozima postoji objašnjenje testne anksioznosti
koje kaže da, dok učimo neki materijal, informacije
koje usvajamo prolaze preko kratkotrajnog pamćenja
do dugotrajnog pamćenja. Da bismo te informacije
reproducirali na testu, potrebno je da prođu istim
putem, od dugotrajnog do kratkotrajnog pamćenja.
Međutim, područje koje je zaduženo za kratkotrajno
pamćenje, ujedno je i centar za emocije. Zato, ako
dijete za vrijeme testa postane anksiozno, njegova
emocionalna uznemirenost nadvlada njegovu
sposobnost, da preuzme informacije iz kratkotrajnog
pamćenja, i tako dolazi do “prazne glave”.
www.indiapareting.com

Kako pomoći djetetu koje se boji
ispita?
Pripremanje






motivirajte dijete da se za test priprema unaprijed
motivirajte dijete da svaki dan ukratko ponovi gradivo
iz predmeta u kojem iskazuje probleme
ako dijete ne razumije gradivo, motivirajte ga da
pribilježi pitanja koja će drugi dan postaviti
nastavniku
ponekad je dobro da dijete uči sa svojim vršnjakom

Kako pomoći djetetu koje se boji
ispita?
Vježbanje






Danas su u knjižarama dostupni mnoge radne bilježnice, radni
listovi i slične knjige koje služe za uvježbavanje gradiva. Savjetujte
se s učiteljem koja bi od tih knjižica bila najprimjerenija za Vaše
dijete.
Ako Vaše dijete koristi vježbenice, pregledavajte način rješavanja
zadataka, kako biste mu mogli pomoći u onim dijelovima koje teže
savladava.
Pogledajte u djetetovim bilježnicama je li učitelj s učenicima radio
neke probne testove. Kada vježbate s djetetom, koristite slične
zadatke koje je u svom probnom testu koristio i učitelj.

Kako pomoći djetetu koje se boji
ispita?






Smanjivanje straha
Uvježbavajte s djetetom tehnike opuštanja kao što su
duboko disanje, polako opuštanje ruku i nogu,
opuštanje mišića lica. Te tehnike dijete može koristiti
neposredno prije pisanja testa kako bi smanjilo
napetost.
Osobe koje pate od testne anksioznosti, često za vrijeme
pisanja testa razmišljaju o negativnom ishodu testa
(«Sigurno ću dobiti jedan.», «Što će mama reći.» i sl.)
Učite svoje dijete pozitivnim razmišljanjima o testu
(npr. «Učio sam i znat ću riješiti većinu pitanja», “Ovo
je samo test.”, “Kasnije mogu biti nervozna, sada idem
rješavati test.”).
Kod djece koja se boje usmenog ispitivanja, potrebno
je uvježbavanje (gluma) situacije.

Kako pomoći djetetu koje se boji
ispita?
Ponašanje na ispitu
 Savjetujte dijete da pažljivo sluša upute učitelja prije
testa, kako ne bi nešto preskočilo.
 Savjetujte dijete da na početku testa «preleti» preko
svih pitanja, kako bi prepoznalo ona koja su lakša i
ona koja su teža. Kada u testu naiđe, na ono pitanje na
koje trenutno ne može odgovoriti, treba ga preskočiti i
vratiti se na to pitanje kasnije.
 Upozorite dijete da čita pitanja do kraja, a ne samo
djelomično.
 Savjetujte dijete da, ako završi pisanje testa prije od
predviđenog vremena, treba još jednom provjeriti
odgovore na pitanja.

Kako pomoći djetetu koje se
boji ispita?
Jutro prije ispita
 Pripremite djetetu “dobar” doručak.
 Budite sigurni da je dijete u školu
krenulo na vrijeme i da neće kasniti.
 Ohrabrite dijete i poželite mu sreću (ne
spominjite važnost postizanja dobrih
rezultata).

Kako pomoći djetetu koje se
boji ispita?
A nakon ispita?
 Izuzetno je važno da dijete nakon testa ili ispitivanja
zna rezultate koje je postigao/la te u čemu je
eventualno pogriješilo. Ako je dijete test donijelo kući,
porazgovarajte o eventualnim pogreškama (objasnite
djetetu što se od njega tražilo i koji je točan odgovor).
Dijete treba shvatiti namjenu testa- provjera naučenog,
ali što je još važnije: saznanje koje gradivo treba
ponoviti ili naučiti.
 S djetetom nikada ne razgovarajte samo o ocjeni, broju
rješenih zadataka ili broju dobivenih bodova na testu.
RAZGOVARAJTE O NAPRETKU KOJE JE DIJETE
POSTIGLO U SVOJEM ZNANJU I/ILI O
NAPRETKU U SAVLADAVANJU STRAHA.

Literatura:









Brajković, S. i Živković, Ž., (2002.), Ja to mogu, Osijek, Nansen
Schachl, H., (1999.), Učenje bez straha, Zagreb, Educa
Švorinić, V., (1994,), Anksioznost i strahovi u djece, ur.Miharija,
Ž., Leko Kolbah, A., (1994.), Pomozimo djeci stradaloj u ratu,
Zagreb, Ministarstvo kulture i sporta
http://www.indiaparenting.com
http://www.kidsource.com/
http://www.mcps.k12.md.us/
http://www.vh.org/pediatric/patient/pediatrics/cqqa/schoolanxiety
.html

Preporučujemo:
Brdar, I., Rijavec, M., (1998.), Što učiniti
kada dijete dobije lošu ocjenu?, Zagreb, IEP
 Knoblauch, J., (2001.), Učenje ne mora biti
mučenje, Zagreb, STEPpress
 Schachl, H., (1999.), Učenje bez straha
Zagreb, Educa
 www.school.discovery.com



Slide 24

Strahovi i anksioznost kod
školske djece

Pripremila:
Sanja Matanović, dipl. pedagogpsiholog

Strah
Neugodan emocionalni doživljaj izazvan
vanjskim (npr. neka osoba, miris, zvuk)
ili unutrašnjim (npr. pomisao na događaj
koji slijedi) čimbenicima, koje osoba
procjenjuje opasnima ili prijetećim.

Što se događa u tijelu?
Ubrzan rad srca, ubrzano i
nepravilno disanje, povećan krvni
tlak, pojačano znojenje, hladna koža,
širenje zjenica, napeti mišići i niz
drugih tjelesnih senzacija.

Kako se ponašamo?
Strah često ne možemo kontrolirati.
Javljaju se ili fizička i verbalna
agresivnost, ili bijeg iz situacije koja se
opaža kao prijeteća, a ponekad i
paradoksalna oduzetost – od straha se
«ukočimo»; na uplašenim ljudima
opažamo promjene u izrazu lica, povišen
ton i sl.

Čemu strah?
Općenito gledajući, strah je razumljiva
reakcija na opasnu situaciju. On je
ljudskom rodu omogućio očuvanje života,
jer nas je u životno opasnim situacijama
tjerao na bijeg i obranu.
Kod nekih se ljudi strah javlja u
pretjeranom intezitetu ili trajanju. Tada
govorimo o fobijama ili anksioznosti.

Fobije
Snažni panični strahovi od određenih
sadržaja i situacija, koji objektivno ne
predstavljaju stvarnu opasnost i ne bi
trebali biti izvor straha (strah od pauka,
visine, zatvorenog ili otvorenog prostora i
sl.).

Anksioznost
Psihičko stanje koje možemo opisati kao
strepnju, zabrinutost, oprez, nesigurnost
i očekivanje da će se nešto strašno
dogoditi.
Za razliku od straha, kod anksioznosti ne
postoji jasan objekt koji je izazvao strah.
Tjelesne su manifestacije kod anksioznosti
slične onima kod straha.

Teškoće djece koja pate od
anksioznosti su:










česte glavobolje
česti bolovi u trbuhu
pospanost
umor
strah od samoće
dijete prati roditelje po stanu
briga da će ga netko ozlijediti
briga da će stradati osoba koju voli (npr. mama)
noćne more

Ove teškoće mogu značajno ometati normalno
funkcioniranje djeteta.

Kod djece je strah vrlo česta
emocija...
U djece nalazimo tzv. razvojne strahove koji se
normalno javljaju u određenoj dobi, traju neko
vrijeme i spontano iščezavaju.
Neka istraživanja pokazuju da čak 90% djece
između 2. i 14. godine imaju razvijene neke
specifične strahove (strah od mraka,
nepoznatih ljudi, pauka i sl.). Ako ti strahovi ne
traju predugo i ne ometaju normalno djetetovo
funkcioniranje, nema razloga za zabrinutost.

Do ranog se djetinjstva (0.-2. godine) djeca
najčešće boje glasnih zvukova, stranaca,
odvajanja od roditelja, velikih objekata i
sl.
Predškolci (3.-6.godine) se boje izmišljenih
likova (duhova, vještica, čudovišta i sl.),
mraka, nepoznatih zvukova i samoće.
Školska djeca i adolescenti (7.-16. godine) se
boje fizičkih ozljeda, boje se za svoje
zdravlje, neuspjeha u školi, požara,
odbacivanja od strane vršnjaka i sl.

Činitelji koji utječu na strahove
kod djece








konstitucionalna preosjetljivost ili hendikep djeteta
specifična emocionalna iskustva, osobito rane traume
neadekvatnost odnosa dijete-roditelj
tjelesno kažnjavanje i prijetnje,
pretjerani roditeljski strah i strepnja
stresovi koji prijete samopoštovanju i samoprihvaćanju
djeteta
svi događaji koji snažno prijete psihofizičkom
integritetu djeteta i njegovih bližnjih ili koje dijete
takvima doživljava

Osnovne preporuke za roditelje koji
žele pomoći djetetu koje se boji:


poučiti koje su opasnosti realne, a samim tim i
strahovi, a koje su opasnosti nemoguće
 kada je dijete u strahu, dobro je pokušati pridobiti
njegovu pažnju
 učiti kako da sami preusmjere svoju pažnju kada ih je
strah nečega što ne mogu izbjeći
 ritual ohrabrivanja
 razgovor s djetetom (paziti jer previše priče dijete čini
još nervoznijim jer stječe dojam da se i roditelj boji)
 dijete naučiti nekim tehnikama savladavanja straha od
kojih su najvažnije procjena realiteta i
preusmjeravanje pažnje

Školski strahovi...
1.

Strah od škole i/ili učiteljice/a

2.

Ispitna anksioznost (ispitivanja,
testova i ocjenjivanja)

1. Strah od škole i/ili učiteljice/a
Strah se od škole najčešće javlja kod djece
od 6.-8. i od 11.-14. godina koja se nalaze
pred novim školskih/životnim izazovima
(npr. polazak u školu, prelazak u novu
školu, prelazak u “više” razrede i sl.).
Posebno je ovaj strah prisutan kod djece
koja su već imala slična iskustva koja su
uz to bila i negativna (npr. ismijavanje
kod prelaska u novu školu).

Kako prepoznati strah od škole?
Dijete se boji ići u školu ili ostati samo u školi
bez odrasle osobe iz obitelji (najčešće roditelja).
 Prije polaska se u školu dijete žali na
glavobolju, trbobolju ili druge bolove koji nisu
tjelesno utemeljeni.
 Kada ostane kod kuće zbog “bolesti”,
odjednom se osjeća puno bolje.
 Dijete stalno odlaže odlazak u školu (ne može
odlučiti što obući, dugo se oblači, zaboravlja
stvari i vraća se kući i sl.) pa stalno kasni u
školu.


Zašto se djeca boje odlaska u školu?









zbog prezahtjevnih školskih zadataka
zbog problema s učiteljicom/učiteljem
zato što nemaju prijatelja i ne znaju kako da ih
steknu
zbog toga što je netko u školi nasilan prema
njima
ne žele se odvojiti od roditelja
jer su sramežljivi i dr.

Važno je da roditelj zna uzroke djetetova straha
od škole.

Kako roditelji mogu pomoći?
Saznajte postoji li problem zbog kojega Vaše
dijete ne želi ići u školu (ako postoji konkretan
problem zbog kojega dijete ne želi ići u školu,
zajednički rješavajte taj problem, npr. Dijete se
boji usmenog odgovaranja: možete zajednički
uvježbavati tu situaciju.).
 Pokušajte s djetetom napraviti listu “Zašto sve
ne volim školu”.
 Nikako ne naređujte djetetu da MORA ići u
školu. Pokušajte razumjeti njegov strah i
objasniti mu zašto je odlazak u školu važan.
 Provedite što je moguće više vremena s
djetetom dok ono nije u školi.










Ako je dijete sramežljivo i ne uspijeva se
sprijateljiti u školi, pomognite mu savjetima
i/ili uključivanjem u neke školske slobodne
aktivnosti.
Pohvalite dijete za svaki trud da svlada strah.
Traje li ovaj problem dugo i/ili ako je
preintezivan potražite pomoć stručnjaka
(učitelja/ice, školskog pedagoga ili psihologa).
Neka dijete jede zdravu hranu i dovoljno spava
- usvajajte zdrave načine življenja.
Vježbajte s djetetom različite metode opuštanja
(npr. duboko disanje i sl.).

2. Ispitna anksioznost (ispitivanja,
testova i ocjenjivanja)
Kod ove vrste anksioznosti, dijete postane
toliko nervozno, kada se nađe pred
testnim materijalom ili pred pločom kod
usmenog ispitivanja,da ima osjećaj kako
mu je svo znanje “isparilo”, čak i u onom
slučaju kada se vrlo dobro pripremilo za
test ili ispitivanje.

A što o tome kažu stručnjaci?
Među psiholozima postoji objašnjenje testne anksioznosti
koje kaže da, dok učimo neki materijal, informacije
koje usvajamo prolaze preko kratkotrajnog pamćenja
do dugotrajnog pamćenja. Da bismo te informacije
reproducirali na testu, potrebno je da prođu istim
putem, od dugotrajnog do kratkotrajnog pamćenja.
Međutim, područje koje je zaduženo za kratkotrajno
pamćenje, ujedno je i centar za emocije. Zato, ako
dijete za vrijeme testa postane anksiozno, njegova
emocionalna uznemirenost nadvlada njegovu
sposobnost, da preuzme informacije iz kratkotrajnog
pamćenja, i tako dolazi do “prazne glave”.
www.indiapareting.com

Kako pomoći djetetu koje se boji
ispita?
Pripremanje






motivirajte dijete da se za test priprema unaprijed
motivirajte dijete da svaki dan ukratko ponovi gradivo
iz predmeta u kojem iskazuje probleme
ako dijete ne razumije gradivo, motivirajte ga da
pribilježi pitanja koja će drugi dan postaviti
nastavniku
ponekad je dobro da dijete uči sa svojim vršnjakom

Kako pomoći djetetu koje se boji
ispita?
Vježbanje






Danas su u knjižarama dostupni mnoge radne bilježnice, radni
listovi i slične knjige koje služe za uvježbavanje gradiva. Savjetujte
se s učiteljem koja bi od tih knjižica bila najprimjerenija za Vaše
dijete.
Ako Vaše dijete koristi vježbenice, pregledavajte način rješavanja
zadataka, kako biste mu mogli pomoći u onim dijelovima koje teže
savladava.
Pogledajte u djetetovim bilježnicama je li učitelj s učenicima radio
neke probne testove. Kada vježbate s djetetom, koristite slične
zadatke koje je u svom probnom testu koristio i učitelj.

Kako pomoći djetetu koje se boji
ispita?






Smanjivanje straha
Uvježbavajte s djetetom tehnike opuštanja kao što su
duboko disanje, polako opuštanje ruku i nogu,
opuštanje mišića lica. Te tehnike dijete može koristiti
neposredno prije pisanja testa kako bi smanjilo
napetost.
Osobe koje pate od testne anksioznosti, često za vrijeme
pisanja testa razmišljaju o negativnom ishodu testa
(«Sigurno ću dobiti jedan.», «Što će mama reći.» i sl.)
Učite svoje dijete pozitivnim razmišljanjima o testu
(npr. «Učio sam i znat ću riješiti većinu pitanja», “Ovo
je samo test.”, “Kasnije mogu biti nervozna, sada idem
rješavati test.”).
Kod djece koja se boje usmenog ispitivanja, potrebno
je uvježbavanje (gluma) situacije.

Kako pomoći djetetu koje se boji
ispita?
Ponašanje na ispitu
 Savjetujte dijete da pažljivo sluša upute učitelja prije
testa, kako ne bi nešto preskočilo.
 Savjetujte dijete da na početku testa «preleti» preko
svih pitanja, kako bi prepoznalo ona koja su lakša i
ona koja su teža. Kada u testu naiđe, na ono pitanje na
koje trenutno ne može odgovoriti, treba ga preskočiti i
vratiti se na to pitanje kasnije.
 Upozorite dijete da čita pitanja do kraja, a ne samo
djelomično.
 Savjetujte dijete da, ako završi pisanje testa prije od
predviđenog vremena, treba još jednom provjeriti
odgovore na pitanja.

Kako pomoći djetetu koje se
boji ispita?
Jutro prije ispita
 Pripremite djetetu “dobar” doručak.
 Budite sigurni da je dijete u školu
krenulo na vrijeme i da neće kasniti.
 Ohrabrite dijete i poželite mu sreću (ne
spominjite važnost postizanja dobrih
rezultata).

Kako pomoći djetetu koje se
boji ispita?
A nakon ispita?
 Izuzetno je važno da dijete nakon testa ili ispitivanja
zna rezultate koje je postigao/la te u čemu je
eventualno pogriješilo. Ako je dijete test donijelo kući,
porazgovarajte o eventualnim pogreškama (objasnite
djetetu što se od njega tražilo i koji je točan odgovor).
Dijete treba shvatiti namjenu testa- provjera naučenog,
ali što je još važnije: saznanje koje gradivo treba
ponoviti ili naučiti.
 S djetetom nikada ne razgovarajte samo o ocjeni, broju
rješenih zadataka ili broju dobivenih bodova na testu.
RAZGOVARAJTE O NAPRETKU KOJE JE DIJETE
POSTIGLO U SVOJEM ZNANJU I/ILI O
NAPRETKU U SAVLADAVANJU STRAHA.

Literatura:









Brajković, S. i Živković, Ž., (2002.), Ja to mogu, Osijek, Nansen
Schachl, H., (1999.), Učenje bez straha, Zagreb, Educa
Švorinić, V., (1994,), Anksioznost i strahovi u djece, ur.Miharija,
Ž., Leko Kolbah, A., (1994.), Pomozimo djeci stradaloj u ratu,
Zagreb, Ministarstvo kulture i sporta
http://www.indiaparenting.com
http://www.kidsource.com/
http://www.mcps.k12.md.us/
http://www.vh.org/pediatric/patient/pediatrics/cqqa/schoolanxiety
.html

Preporučujemo:
Brdar, I., Rijavec, M., (1998.), Što učiniti
kada dijete dobije lošu ocjenu?, Zagreb, IEP
 Knoblauch, J., (2001.), Učenje ne mora biti
mučenje, Zagreb, STEPpress
 Schachl, H., (1999.), Učenje bez straha
Zagreb, Educa
 www.school.discovery.com



Slide 25

Strahovi i anksioznost kod
školske djece

Pripremila:
Sanja Matanović, dipl. pedagogpsiholog

Strah
Neugodan emocionalni doživljaj izazvan
vanjskim (npr. neka osoba, miris, zvuk)
ili unutrašnjim (npr. pomisao na događaj
koji slijedi) čimbenicima, koje osoba
procjenjuje opasnima ili prijetećim.

Što se događa u tijelu?
Ubrzan rad srca, ubrzano i
nepravilno disanje, povećan krvni
tlak, pojačano znojenje, hladna koža,
širenje zjenica, napeti mišići i niz
drugih tjelesnih senzacija.

Kako se ponašamo?
Strah često ne možemo kontrolirati.
Javljaju se ili fizička i verbalna
agresivnost, ili bijeg iz situacije koja se
opaža kao prijeteća, a ponekad i
paradoksalna oduzetost – od straha se
«ukočimo»; na uplašenim ljudima
opažamo promjene u izrazu lica, povišen
ton i sl.

Čemu strah?
Općenito gledajući, strah je razumljiva
reakcija na opasnu situaciju. On je
ljudskom rodu omogućio očuvanje života,
jer nas je u životno opasnim situacijama
tjerao na bijeg i obranu.
Kod nekih se ljudi strah javlja u
pretjeranom intezitetu ili trajanju. Tada
govorimo o fobijama ili anksioznosti.

Fobije
Snažni panični strahovi od određenih
sadržaja i situacija, koji objektivno ne
predstavljaju stvarnu opasnost i ne bi
trebali biti izvor straha (strah od pauka,
visine, zatvorenog ili otvorenog prostora i
sl.).

Anksioznost
Psihičko stanje koje možemo opisati kao
strepnju, zabrinutost, oprez, nesigurnost
i očekivanje da će se nešto strašno
dogoditi.
Za razliku od straha, kod anksioznosti ne
postoji jasan objekt koji je izazvao strah.
Tjelesne su manifestacije kod anksioznosti
slične onima kod straha.

Teškoće djece koja pate od
anksioznosti su:










česte glavobolje
česti bolovi u trbuhu
pospanost
umor
strah od samoće
dijete prati roditelje po stanu
briga da će ga netko ozlijediti
briga da će stradati osoba koju voli (npr. mama)
noćne more

Ove teškoće mogu značajno ometati normalno
funkcioniranje djeteta.

Kod djece je strah vrlo česta
emocija...
U djece nalazimo tzv. razvojne strahove koji se
normalno javljaju u određenoj dobi, traju neko
vrijeme i spontano iščezavaju.
Neka istraživanja pokazuju da čak 90% djece
između 2. i 14. godine imaju razvijene neke
specifične strahove (strah od mraka,
nepoznatih ljudi, pauka i sl.). Ako ti strahovi ne
traju predugo i ne ometaju normalno djetetovo
funkcioniranje, nema razloga za zabrinutost.

Do ranog se djetinjstva (0.-2. godine) djeca
najčešće boje glasnih zvukova, stranaca,
odvajanja od roditelja, velikih objekata i
sl.
Predškolci (3.-6.godine) se boje izmišljenih
likova (duhova, vještica, čudovišta i sl.),
mraka, nepoznatih zvukova i samoće.
Školska djeca i adolescenti (7.-16. godine) se
boje fizičkih ozljeda, boje se za svoje
zdravlje, neuspjeha u školi, požara,
odbacivanja od strane vršnjaka i sl.

Činitelji koji utječu na strahove
kod djece








konstitucionalna preosjetljivost ili hendikep djeteta
specifična emocionalna iskustva, osobito rane traume
neadekvatnost odnosa dijete-roditelj
tjelesno kažnjavanje i prijetnje,
pretjerani roditeljski strah i strepnja
stresovi koji prijete samopoštovanju i samoprihvaćanju
djeteta
svi događaji koji snažno prijete psihofizičkom
integritetu djeteta i njegovih bližnjih ili koje dijete
takvima doživljava

Osnovne preporuke za roditelje koji
žele pomoći djetetu koje se boji:


poučiti koje su opasnosti realne, a samim tim i
strahovi, a koje su opasnosti nemoguće
 kada je dijete u strahu, dobro je pokušati pridobiti
njegovu pažnju
 učiti kako da sami preusmjere svoju pažnju kada ih je
strah nečega što ne mogu izbjeći
 ritual ohrabrivanja
 razgovor s djetetom (paziti jer previše priče dijete čini
još nervoznijim jer stječe dojam da se i roditelj boji)
 dijete naučiti nekim tehnikama savladavanja straha od
kojih su najvažnije procjena realiteta i
preusmjeravanje pažnje

Školski strahovi...
1.

Strah od škole i/ili učiteljice/a

2.

Ispitna anksioznost (ispitivanja,
testova i ocjenjivanja)

1. Strah od škole i/ili učiteljice/a
Strah se od škole najčešće javlja kod djece
od 6.-8. i od 11.-14. godina koja se nalaze
pred novim školskih/životnim izazovima
(npr. polazak u školu, prelazak u novu
školu, prelazak u “više” razrede i sl.).
Posebno je ovaj strah prisutan kod djece
koja su već imala slična iskustva koja su
uz to bila i negativna (npr. ismijavanje
kod prelaska u novu školu).

Kako prepoznati strah od škole?
Dijete se boji ići u školu ili ostati samo u školi
bez odrasle osobe iz obitelji (najčešće roditelja).
 Prije polaska se u školu dijete žali na
glavobolju, trbobolju ili druge bolove koji nisu
tjelesno utemeljeni.
 Kada ostane kod kuće zbog “bolesti”,
odjednom se osjeća puno bolje.
 Dijete stalno odlaže odlazak u školu (ne može
odlučiti što obući, dugo se oblači, zaboravlja
stvari i vraća se kući i sl.) pa stalno kasni u
školu.


Zašto se djeca boje odlaska u školu?









zbog prezahtjevnih školskih zadataka
zbog problema s učiteljicom/učiteljem
zato što nemaju prijatelja i ne znaju kako da ih
steknu
zbog toga što je netko u školi nasilan prema
njima
ne žele se odvojiti od roditelja
jer su sramežljivi i dr.

Važno je da roditelj zna uzroke djetetova straha
od škole.

Kako roditelji mogu pomoći?
Saznajte postoji li problem zbog kojega Vaše
dijete ne želi ići u školu (ako postoji konkretan
problem zbog kojega dijete ne želi ići u školu,
zajednički rješavajte taj problem, npr. Dijete se
boji usmenog odgovaranja: možete zajednički
uvježbavati tu situaciju.).
 Pokušajte s djetetom napraviti listu “Zašto sve
ne volim školu”.
 Nikako ne naređujte djetetu da MORA ići u
školu. Pokušajte razumjeti njegov strah i
objasniti mu zašto je odlazak u školu važan.
 Provedite što je moguće više vremena s
djetetom dok ono nije u školi.










Ako je dijete sramežljivo i ne uspijeva se
sprijateljiti u školi, pomognite mu savjetima
i/ili uključivanjem u neke školske slobodne
aktivnosti.
Pohvalite dijete za svaki trud da svlada strah.
Traje li ovaj problem dugo i/ili ako je
preintezivan potražite pomoć stručnjaka
(učitelja/ice, školskog pedagoga ili psihologa).
Neka dijete jede zdravu hranu i dovoljno spava
- usvajajte zdrave načine življenja.
Vježbajte s djetetom različite metode opuštanja
(npr. duboko disanje i sl.).

2. Ispitna anksioznost (ispitivanja,
testova i ocjenjivanja)
Kod ove vrste anksioznosti, dijete postane
toliko nervozno, kada se nađe pred
testnim materijalom ili pred pločom kod
usmenog ispitivanja,da ima osjećaj kako
mu je svo znanje “isparilo”, čak i u onom
slučaju kada se vrlo dobro pripremilo za
test ili ispitivanje.

A što o tome kažu stručnjaci?
Među psiholozima postoji objašnjenje testne anksioznosti
koje kaže da, dok učimo neki materijal, informacije
koje usvajamo prolaze preko kratkotrajnog pamćenja
do dugotrajnog pamćenja. Da bismo te informacije
reproducirali na testu, potrebno je da prođu istim
putem, od dugotrajnog do kratkotrajnog pamćenja.
Međutim, područje koje je zaduženo za kratkotrajno
pamćenje, ujedno je i centar za emocije. Zato, ako
dijete za vrijeme testa postane anksiozno, njegova
emocionalna uznemirenost nadvlada njegovu
sposobnost, da preuzme informacije iz kratkotrajnog
pamćenja, i tako dolazi do “prazne glave”.
www.indiapareting.com

Kako pomoći djetetu koje se boji
ispita?
Pripremanje






motivirajte dijete da se za test priprema unaprijed
motivirajte dijete da svaki dan ukratko ponovi gradivo
iz predmeta u kojem iskazuje probleme
ako dijete ne razumije gradivo, motivirajte ga da
pribilježi pitanja koja će drugi dan postaviti
nastavniku
ponekad je dobro da dijete uči sa svojim vršnjakom

Kako pomoći djetetu koje se boji
ispita?
Vježbanje






Danas su u knjižarama dostupni mnoge radne bilježnice, radni
listovi i slične knjige koje služe za uvježbavanje gradiva. Savjetujte
se s učiteljem koja bi od tih knjižica bila najprimjerenija za Vaše
dijete.
Ako Vaše dijete koristi vježbenice, pregledavajte način rješavanja
zadataka, kako biste mu mogli pomoći u onim dijelovima koje teže
savladava.
Pogledajte u djetetovim bilježnicama je li učitelj s učenicima radio
neke probne testove. Kada vježbate s djetetom, koristite slične
zadatke koje je u svom probnom testu koristio i učitelj.

Kako pomoći djetetu koje se boji
ispita?






Smanjivanje straha
Uvježbavajte s djetetom tehnike opuštanja kao što su
duboko disanje, polako opuštanje ruku i nogu,
opuštanje mišića lica. Te tehnike dijete može koristiti
neposredno prije pisanja testa kako bi smanjilo
napetost.
Osobe koje pate od testne anksioznosti, često za vrijeme
pisanja testa razmišljaju o negativnom ishodu testa
(«Sigurno ću dobiti jedan.», «Što će mama reći.» i sl.)
Učite svoje dijete pozitivnim razmišljanjima o testu
(npr. «Učio sam i znat ću riješiti većinu pitanja», “Ovo
je samo test.”, “Kasnije mogu biti nervozna, sada idem
rješavati test.”).
Kod djece koja se boje usmenog ispitivanja, potrebno
je uvježbavanje (gluma) situacije.

Kako pomoći djetetu koje se boji
ispita?
Ponašanje na ispitu
 Savjetujte dijete da pažljivo sluša upute učitelja prije
testa, kako ne bi nešto preskočilo.
 Savjetujte dijete da na početku testa «preleti» preko
svih pitanja, kako bi prepoznalo ona koja su lakša i
ona koja su teža. Kada u testu naiđe, na ono pitanje na
koje trenutno ne može odgovoriti, treba ga preskočiti i
vratiti se na to pitanje kasnije.
 Upozorite dijete da čita pitanja do kraja, a ne samo
djelomično.
 Savjetujte dijete da, ako završi pisanje testa prije od
predviđenog vremena, treba još jednom provjeriti
odgovore na pitanja.

Kako pomoći djetetu koje se
boji ispita?
Jutro prije ispita
 Pripremite djetetu “dobar” doručak.
 Budite sigurni da je dijete u školu
krenulo na vrijeme i da neće kasniti.
 Ohrabrite dijete i poželite mu sreću (ne
spominjite važnost postizanja dobrih
rezultata).

Kako pomoći djetetu koje se
boji ispita?
A nakon ispita?
 Izuzetno je važno da dijete nakon testa ili ispitivanja
zna rezultate koje je postigao/la te u čemu je
eventualno pogriješilo. Ako je dijete test donijelo kući,
porazgovarajte o eventualnim pogreškama (objasnite
djetetu što se od njega tražilo i koji je točan odgovor).
Dijete treba shvatiti namjenu testa- provjera naučenog,
ali što je još važnije: saznanje koje gradivo treba
ponoviti ili naučiti.
 S djetetom nikada ne razgovarajte samo o ocjeni, broju
rješenih zadataka ili broju dobivenih bodova na testu.
RAZGOVARAJTE O NAPRETKU KOJE JE DIJETE
POSTIGLO U SVOJEM ZNANJU I/ILI O
NAPRETKU U SAVLADAVANJU STRAHA.

Literatura:









Brajković, S. i Živković, Ž., (2002.), Ja to mogu, Osijek, Nansen
Schachl, H., (1999.), Učenje bez straha, Zagreb, Educa
Švorinić, V., (1994,), Anksioznost i strahovi u djece, ur.Miharija,
Ž., Leko Kolbah, A., (1994.), Pomozimo djeci stradaloj u ratu,
Zagreb, Ministarstvo kulture i sporta
http://www.indiaparenting.com
http://www.kidsource.com/
http://www.mcps.k12.md.us/
http://www.vh.org/pediatric/patient/pediatrics/cqqa/schoolanxiety
.html

Preporučujemo:
Brdar, I., Rijavec, M., (1998.), Što učiniti
kada dijete dobije lošu ocjenu?, Zagreb, IEP
 Knoblauch, J., (2001.), Učenje ne mora biti
mučenje, Zagreb, STEPpress
 Schachl, H., (1999.), Učenje bez straha
Zagreb, Educa
 www.school.discovery.com



Slide 26

Strahovi i anksioznost kod
školske djece

Pripremila:
Sanja Matanović, dipl. pedagogpsiholog

Strah
Neugodan emocionalni doživljaj izazvan
vanjskim (npr. neka osoba, miris, zvuk)
ili unutrašnjim (npr. pomisao na događaj
koji slijedi) čimbenicima, koje osoba
procjenjuje opasnima ili prijetećim.

Što se događa u tijelu?
Ubrzan rad srca, ubrzano i
nepravilno disanje, povećan krvni
tlak, pojačano znojenje, hladna koža,
širenje zjenica, napeti mišići i niz
drugih tjelesnih senzacija.

Kako se ponašamo?
Strah često ne možemo kontrolirati.
Javljaju se ili fizička i verbalna
agresivnost, ili bijeg iz situacije koja se
opaža kao prijeteća, a ponekad i
paradoksalna oduzetost – od straha se
«ukočimo»; na uplašenim ljudima
opažamo promjene u izrazu lica, povišen
ton i sl.

Čemu strah?
Općenito gledajući, strah je razumljiva
reakcija na opasnu situaciju. On je
ljudskom rodu omogućio očuvanje života,
jer nas je u životno opasnim situacijama
tjerao na bijeg i obranu.
Kod nekih se ljudi strah javlja u
pretjeranom intezitetu ili trajanju. Tada
govorimo o fobijama ili anksioznosti.

Fobije
Snažni panični strahovi od određenih
sadržaja i situacija, koji objektivno ne
predstavljaju stvarnu opasnost i ne bi
trebali biti izvor straha (strah od pauka,
visine, zatvorenog ili otvorenog prostora i
sl.).

Anksioznost
Psihičko stanje koje možemo opisati kao
strepnju, zabrinutost, oprez, nesigurnost
i očekivanje da će se nešto strašno
dogoditi.
Za razliku od straha, kod anksioznosti ne
postoji jasan objekt koji je izazvao strah.
Tjelesne su manifestacije kod anksioznosti
slične onima kod straha.

Teškoće djece koja pate od
anksioznosti su:










česte glavobolje
česti bolovi u trbuhu
pospanost
umor
strah od samoće
dijete prati roditelje po stanu
briga da će ga netko ozlijediti
briga da će stradati osoba koju voli (npr. mama)
noćne more

Ove teškoće mogu značajno ometati normalno
funkcioniranje djeteta.

Kod djece je strah vrlo česta
emocija...
U djece nalazimo tzv. razvojne strahove koji se
normalno javljaju u određenoj dobi, traju neko
vrijeme i spontano iščezavaju.
Neka istraživanja pokazuju da čak 90% djece
između 2. i 14. godine imaju razvijene neke
specifične strahove (strah od mraka,
nepoznatih ljudi, pauka i sl.). Ako ti strahovi ne
traju predugo i ne ometaju normalno djetetovo
funkcioniranje, nema razloga za zabrinutost.

Do ranog se djetinjstva (0.-2. godine) djeca
najčešće boje glasnih zvukova, stranaca,
odvajanja od roditelja, velikih objekata i
sl.
Predškolci (3.-6.godine) se boje izmišljenih
likova (duhova, vještica, čudovišta i sl.),
mraka, nepoznatih zvukova i samoće.
Školska djeca i adolescenti (7.-16. godine) se
boje fizičkih ozljeda, boje se za svoje
zdravlje, neuspjeha u školi, požara,
odbacivanja od strane vršnjaka i sl.

Činitelji koji utječu na strahove
kod djece








konstitucionalna preosjetljivost ili hendikep djeteta
specifična emocionalna iskustva, osobito rane traume
neadekvatnost odnosa dijete-roditelj
tjelesno kažnjavanje i prijetnje,
pretjerani roditeljski strah i strepnja
stresovi koji prijete samopoštovanju i samoprihvaćanju
djeteta
svi događaji koji snažno prijete psihofizičkom
integritetu djeteta i njegovih bližnjih ili koje dijete
takvima doživljava

Osnovne preporuke za roditelje koji
žele pomoći djetetu koje se boji:


poučiti koje su opasnosti realne, a samim tim i
strahovi, a koje su opasnosti nemoguće
 kada je dijete u strahu, dobro je pokušati pridobiti
njegovu pažnju
 učiti kako da sami preusmjere svoju pažnju kada ih je
strah nečega što ne mogu izbjeći
 ritual ohrabrivanja
 razgovor s djetetom (paziti jer previše priče dijete čini
još nervoznijim jer stječe dojam da se i roditelj boji)
 dijete naučiti nekim tehnikama savladavanja straha od
kojih su najvažnije procjena realiteta i
preusmjeravanje pažnje

Školski strahovi...
1.

Strah od škole i/ili učiteljice/a

2.

Ispitna anksioznost (ispitivanja,
testova i ocjenjivanja)

1. Strah od škole i/ili učiteljice/a
Strah se od škole najčešće javlja kod djece
od 6.-8. i od 11.-14. godina koja se nalaze
pred novim školskih/životnim izazovima
(npr. polazak u školu, prelazak u novu
školu, prelazak u “više” razrede i sl.).
Posebno je ovaj strah prisutan kod djece
koja su već imala slična iskustva koja su
uz to bila i negativna (npr. ismijavanje
kod prelaska u novu školu).

Kako prepoznati strah od škole?
Dijete se boji ići u školu ili ostati samo u školi
bez odrasle osobe iz obitelji (najčešće roditelja).
 Prije polaska se u školu dijete žali na
glavobolju, trbobolju ili druge bolove koji nisu
tjelesno utemeljeni.
 Kada ostane kod kuće zbog “bolesti”,
odjednom se osjeća puno bolje.
 Dijete stalno odlaže odlazak u školu (ne može
odlučiti što obući, dugo se oblači, zaboravlja
stvari i vraća se kući i sl.) pa stalno kasni u
školu.


Zašto se djeca boje odlaska u školu?









zbog prezahtjevnih školskih zadataka
zbog problema s učiteljicom/učiteljem
zato što nemaju prijatelja i ne znaju kako da ih
steknu
zbog toga što je netko u školi nasilan prema
njima
ne žele se odvojiti od roditelja
jer su sramežljivi i dr.

Važno je da roditelj zna uzroke djetetova straha
od škole.

Kako roditelji mogu pomoći?
Saznajte postoji li problem zbog kojega Vaše
dijete ne želi ići u školu (ako postoji konkretan
problem zbog kojega dijete ne želi ići u školu,
zajednički rješavajte taj problem, npr. Dijete se
boji usmenog odgovaranja: možete zajednički
uvježbavati tu situaciju.).
 Pokušajte s djetetom napraviti listu “Zašto sve
ne volim školu”.
 Nikako ne naređujte djetetu da MORA ići u
školu. Pokušajte razumjeti njegov strah i
objasniti mu zašto je odlazak u školu važan.
 Provedite što je moguće više vremena s
djetetom dok ono nije u školi.










Ako je dijete sramežljivo i ne uspijeva se
sprijateljiti u školi, pomognite mu savjetima
i/ili uključivanjem u neke školske slobodne
aktivnosti.
Pohvalite dijete za svaki trud da svlada strah.
Traje li ovaj problem dugo i/ili ako je
preintezivan potražite pomoć stručnjaka
(učitelja/ice, školskog pedagoga ili psihologa).
Neka dijete jede zdravu hranu i dovoljno spava
- usvajajte zdrave načine življenja.
Vježbajte s djetetom različite metode opuštanja
(npr. duboko disanje i sl.).

2. Ispitna anksioznost (ispitivanja,
testova i ocjenjivanja)
Kod ove vrste anksioznosti, dijete postane
toliko nervozno, kada se nađe pred
testnim materijalom ili pred pločom kod
usmenog ispitivanja,da ima osjećaj kako
mu je svo znanje “isparilo”, čak i u onom
slučaju kada se vrlo dobro pripremilo za
test ili ispitivanje.

A što o tome kažu stručnjaci?
Među psiholozima postoji objašnjenje testne anksioznosti
koje kaže da, dok učimo neki materijal, informacije
koje usvajamo prolaze preko kratkotrajnog pamćenja
do dugotrajnog pamćenja. Da bismo te informacije
reproducirali na testu, potrebno je da prođu istim
putem, od dugotrajnog do kratkotrajnog pamćenja.
Međutim, područje koje je zaduženo za kratkotrajno
pamćenje, ujedno je i centar za emocije. Zato, ako
dijete za vrijeme testa postane anksiozno, njegova
emocionalna uznemirenost nadvlada njegovu
sposobnost, da preuzme informacije iz kratkotrajnog
pamćenja, i tako dolazi do “prazne glave”.
www.indiapareting.com

Kako pomoći djetetu koje se boji
ispita?
Pripremanje






motivirajte dijete da se za test priprema unaprijed
motivirajte dijete da svaki dan ukratko ponovi gradivo
iz predmeta u kojem iskazuje probleme
ako dijete ne razumije gradivo, motivirajte ga da
pribilježi pitanja koja će drugi dan postaviti
nastavniku
ponekad je dobro da dijete uči sa svojim vršnjakom

Kako pomoći djetetu koje se boji
ispita?
Vježbanje






Danas su u knjižarama dostupni mnoge radne bilježnice, radni
listovi i slične knjige koje služe za uvježbavanje gradiva. Savjetujte
se s učiteljem koja bi od tih knjižica bila najprimjerenija za Vaše
dijete.
Ako Vaše dijete koristi vježbenice, pregledavajte način rješavanja
zadataka, kako biste mu mogli pomoći u onim dijelovima koje teže
savladava.
Pogledajte u djetetovim bilježnicama je li učitelj s učenicima radio
neke probne testove. Kada vježbate s djetetom, koristite slične
zadatke koje je u svom probnom testu koristio i učitelj.

Kako pomoći djetetu koje se boji
ispita?






Smanjivanje straha
Uvježbavajte s djetetom tehnike opuštanja kao što su
duboko disanje, polako opuštanje ruku i nogu,
opuštanje mišića lica. Te tehnike dijete može koristiti
neposredno prije pisanja testa kako bi smanjilo
napetost.
Osobe koje pate od testne anksioznosti, često za vrijeme
pisanja testa razmišljaju o negativnom ishodu testa
(«Sigurno ću dobiti jedan.», «Što će mama reći.» i sl.)
Učite svoje dijete pozitivnim razmišljanjima o testu
(npr. «Učio sam i znat ću riješiti većinu pitanja», “Ovo
je samo test.”, “Kasnije mogu biti nervozna, sada idem
rješavati test.”).
Kod djece koja se boje usmenog ispitivanja, potrebno
je uvježbavanje (gluma) situacije.

Kako pomoći djetetu koje se boji
ispita?
Ponašanje na ispitu
 Savjetujte dijete da pažljivo sluša upute učitelja prije
testa, kako ne bi nešto preskočilo.
 Savjetujte dijete da na početku testa «preleti» preko
svih pitanja, kako bi prepoznalo ona koja su lakša i
ona koja su teža. Kada u testu naiđe, na ono pitanje na
koje trenutno ne može odgovoriti, treba ga preskočiti i
vratiti se na to pitanje kasnije.
 Upozorite dijete da čita pitanja do kraja, a ne samo
djelomično.
 Savjetujte dijete da, ako završi pisanje testa prije od
predviđenog vremena, treba još jednom provjeriti
odgovore na pitanja.

Kako pomoći djetetu koje se
boji ispita?
Jutro prije ispita
 Pripremite djetetu “dobar” doručak.
 Budite sigurni da je dijete u školu
krenulo na vrijeme i da neće kasniti.
 Ohrabrite dijete i poželite mu sreću (ne
spominjite važnost postizanja dobrih
rezultata).

Kako pomoći djetetu koje se
boji ispita?
A nakon ispita?
 Izuzetno je važno da dijete nakon testa ili ispitivanja
zna rezultate koje je postigao/la te u čemu je
eventualno pogriješilo. Ako je dijete test donijelo kući,
porazgovarajte o eventualnim pogreškama (objasnite
djetetu što se od njega tražilo i koji je točan odgovor).
Dijete treba shvatiti namjenu testa- provjera naučenog,
ali što je još važnije: saznanje koje gradivo treba
ponoviti ili naučiti.
 S djetetom nikada ne razgovarajte samo o ocjeni, broju
rješenih zadataka ili broju dobivenih bodova na testu.
RAZGOVARAJTE O NAPRETKU KOJE JE DIJETE
POSTIGLO U SVOJEM ZNANJU I/ILI O
NAPRETKU U SAVLADAVANJU STRAHA.

Literatura:









Brajković, S. i Živković, Ž., (2002.), Ja to mogu, Osijek, Nansen
Schachl, H., (1999.), Učenje bez straha, Zagreb, Educa
Švorinić, V., (1994,), Anksioznost i strahovi u djece, ur.Miharija,
Ž., Leko Kolbah, A., (1994.), Pomozimo djeci stradaloj u ratu,
Zagreb, Ministarstvo kulture i sporta
http://www.indiaparenting.com
http://www.kidsource.com/
http://www.mcps.k12.md.us/
http://www.vh.org/pediatric/patient/pediatrics/cqqa/schoolanxiety
.html

Preporučujemo:
Brdar, I., Rijavec, M., (1998.), Što učiniti
kada dijete dobije lošu ocjenu?, Zagreb, IEP
 Knoblauch, J., (2001.), Učenje ne mora biti
mučenje, Zagreb, STEPpress
 Schachl, H., (1999.), Učenje bez straha
Zagreb, Educa
 www.school.discovery.com



Slide 27

Strahovi i anksioznost kod
školske djece

Pripremila:
Sanja Matanović, dipl. pedagogpsiholog

Strah
Neugodan emocionalni doživljaj izazvan
vanjskim (npr. neka osoba, miris, zvuk)
ili unutrašnjim (npr. pomisao na događaj
koji slijedi) čimbenicima, koje osoba
procjenjuje opasnima ili prijetećim.

Što se događa u tijelu?
Ubrzan rad srca, ubrzano i
nepravilno disanje, povećan krvni
tlak, pojačano znojenje, hladna koža,
širenje zjenica, napeti mišići i niz
drugih tjelesnih senzacija.

Kako se ponašamo?
Strah često ne možemo kontrolirati.
Javljaju se ili fizička i verbalna
agresivnost, ili bijeg iz situacije koja se
opaža kao prijeteća, a ponekad i
paradoksalna oduzetost – od straha se
«ukočimo»; na uplašenim ljudima
opažamo promjene u izrazu lica, povišen
ton i sl.

Čemu strah?
Općenito gledajući, strah je razumljiva
reakcija na opasnu situaciju. On je
ljudskom rodu omogućio očuvanje života,
jer nas je u životno opasnim situacijama
tjerao na bijeg i obranu.
Kod nekih se ljudi strah javlja u
pretjeranom intezitetu ili trajanju. Tada
govorimo o fobijama ili anksioznosti.

Fobije
Snažni panični strahovi od određenih
sadržaja i situacija, koji objektivno ne
predstavljaju stvarnu opasnost i ne bi
trebali biti izvor straha (strah od pauka,
visine, zatvorenog ili otvorenog prostora i
sl.).

Anksioznost
Psihičko stanje koje možemo opisati kao
strepnju, zabrinutost, oprez, nesigurnost
i očekivanje da će se nešto strašno
dogoditi.
Za razliku od straha, kod anksioznosti ne
postoji jasan objekt koji je izazvao strah.
Tjelesne su manifestacije kod anksioznosti
slične onima kod straha.

Teškoće djece koja pate od
anksioznosti su:










česte glavobolje
česti bolovi u trbuhu
pospanost
umor
strah od samoće
dijete prati roditelje po stanu
briga da će ga netko ozlijediti
briga da će stradati osoba koju voli (npr. mama)
noćne more

Ove teškoće mogu značajno ometati normalno
funkcioniranje djeteta.

Kod djece je strah vrlo česta
emocija...
U djece nalazimo tzv. razvojne strahove koji se
normalno javljaju u određenoj dobi, traju neko
vrijeme i spontano iščezavaju.
Neka istraživanja pokazuju da čak 90% djece
između 2. i 14. godine imaju razvijene neke
specifične strahove (strah od mraka,
nepoznatih ljudi, pauka i sl.). Ako ti strahovi ne
traju predugo i ne ometaju normalno djetetovo
funkcioniranje, nema razloga za zabrinutost.

Do ranog se djetinjstva (0.-2. godine) djeca
najčešće boje glasnih zvukova, stranaca,
odvajanja od roditelja, velikih objekata i
sl.
Predškolci (3.-6.godine) se boje izmišljenih
likova (duhova, vještica, čudovišta i sl.),
mraka, nepoznatih zvukova i samoće.
Školska djeca i adolescenti (7.-16. godine) se
boje fizičkih ozljeda, boje se za svoje
zdravlje, neuspjeha u školi, požara,
odbacivanja od strane vršnjaka i sl.

Činitelji koji utječu na strahove
kod djece








konstitucionalna preosjetljivost ili hendikep djeteta
specifična emocionalna iskustva, osobito rane traume
neadekvatnost odnosa dijete-roditelj
tjelesno kažnjavanje i prijetnje,
pretjerani roditeljski strah i strepnja
stresovi koji prijete samopoštovanju i samoprihvaćanju
djeteta
svi događaji koji snažno prijete psihofizičkom
integritetu djeteta i njegovih bližnjih ili koje dijete
takvima doživljava

Osnovne preporuke za roditelje koji
žele pomoći djetetu koje se boji:


poučiti koje su opasnosti realne, a samim tim i
strahovi, a koje su opasnosti nemoguće
 kada je dijete u strahu, dobro je pokušati pridobiti
njegovu pažnju
 učiti kako da sami preusmjere svoju pažnju kada ih je
strah nečega što ne mogu izbjeći
 ritual ohrabrivanja
 razgovor s djetetom (paziti jer previše priče dijete čini
još nervoznijim jer stječe dojam da se i roditelj boji)
 dijete naučiti nekim tehnikama savladavanja straha od
kojih su najvažnije procjena realiteta i
preusmjeravanje pažnje

Školski strahovi...
1.

Strah od škole i/ili učiteljice/a

2.

Ispitna anksioznost (ispitivanja,
testova i ocjenjivanja)

1. Strah od škole i/ili učiteljice/a
Strah se od škole najčešće javlja kod djece
od 6.-8. i od 11.-14. godina koja se nalaze
pred novim školskih/životnim izazovima
(npr. polazak u školu, prelazak u novu
školu, prelazak u “više” razrede i sl.).
Posebno je ovaj strah prisutan kod djece
koja su već imala slična iskustva koja su
uz to bila i negativna (npr. ismijavanje
kod prelaska u novu školu).

Kako prepoznati strah od škole?
Dijete se boji ići u školu ili ostati samo u školi
bez odrasle osobe iz obitelji (najčešće roditelja).
 Prije polaska se u školu dijete žali na
glavobolju, trbobolju ili druge bolove koji nisu
tjelesno utemeljeni.
 Kada ostane kod kuće zbog “bolesti”,
odjednom se osjeća puno bolje.
 Dijete stalno odlaže odlazak u školu (ne može
odlučiti što obući, dugo se oblači, zaboravlja
stvari i vraća se kući i sl.) pa stalno kasni u
školu.


Zašto se djeca boje odlaska u školu?









zbog prezahtjevnih školskih zadataka
zbog problema s učiteljicom/učiteljem
zato što nemaju prijatelja i ne znaju kako da ih
steknu
zbog toga što je netko u školi nasilan prema
njima
ne žele se odvojiti od roditelja
jer su sramežljivi i dr.

Važno je da roditelj zna uzroke djetetova straha
od škole.

Kako roditelji mogu pomoći?
Saznajte postoji li problem zbog kojega Vaše
dijete ne želi ići u školu (ako postoji konkretan
problem zbog kojega dijete ne želi ići u školu,
zajednički rješavajte taj problem, npr. Dijete se
boji usmenog odgovaranja: možete zajednički
uvježbavati tu situaciju.).
 Pokušajte s djetetom napraviti listu “Zašto sve
ne volim školu”.
 Nikako ne naređujte djetetu da MORA ići u
školu. Pokušajte razumjeti njegov strah i
objasniti mu zašto je odlazak u školu važan.
 Provedite što je moguće više vremena s
djetetom dok ono nije u školi.










Ako je dijete sramežljivo i ne uspijeva se
sprijateljiti u školi, pomognite mu savjetima
i/ili uključivanjem u neke školske slobodne
aktivnosti.
Pohvalite dijete za svaki trud da svlada strah.
Traje li ovaj problem dugo i/ili ako je
preintezivan potražite pomoć stručnjaka
(učitelja/ice, školskog pedagoga ili psihologa).
Neka dijete jede zdravu hranu i dovoljno spava
- usvajajte zdrave načine življenja.
Vježbajte s djetetom različite metode opuštanja
(npr. duboko disanje i sl.).

2. Ispitna anksioznost (ispitivanja,
testova i ocjenjivanja)
Kod ove vrste anksioznosti, dijete postane
toliko nervozno, kada se nađe pred
testnim materijalom ili pred pločom kod
usmenog ispitivanja,da ima osjećaj kako
mu je svo znanje “isparilo”, čak i u onom
slučaju kada se vrlo dobro pripremilo za
test ili ispitivanje.

A što o tome kažu stručnjaci?
Među psiholozima postoji objašnjenje testne anksioznosti
koje kaže da, dok učimo neki materijal, informacije
koje usvajamo prolaze preko kratkotrajnog pamćenja
do dugotrajnog pamćenja. Da bismo te informacije
reproducirali na testu, potrebno je da prođu istim
putem, od dugotrajnog do kratkotrajnog pamćenja.
Međutim, područje koje je zaduženo za kratkotrajno
pamćenje, ujedno je i centar za emocije. Zato, ako
dijete za vrijeme testa postane anksiozno, njegova
emocionalna uznemirenost nadvlada njegovu
sposobnost, da preuzme informacije iz kratkotrajnog
pamćenja, i tako dolazi do “prazne glave”.
www.indiapareting.com

Kako pomoći djetetu koje se boji
ispita?
Pripremanje






motivirajte dijete da se za test priprema unaprijed
motivirajte dijete da svaki dan ukratko ponovi gradivo
iz predmeta u kojem iskazuje probleme
ako dijete ne razumije gradivo, motivirajte ga da
pribilježi pitanja koja će drugi dan postaviti
nastavniku
ponekad je dobro da dijete uči sa svojim vršnjakom

Kako pomoći djetetu koje se boji
ispita?
Vježbanje






Danas su u knjižarama dostupni mnoge radne bilježnice, radni
listovi i slične knjige koje služe za uvježbavanje gradiva. Savjetujte
se s učiteljem koja bi od tih knjižica bila najprimjerenija za Vaše
dijete.
Ako Vaše dijete koristi vježbenice, pregledavajte način rješavanja
zadataka, kako biste mu mogli pomoći u onim dijelovima koje teže
savladava.
Pogledajte u djetetovim bilježnicama je li učitelj s učenicima radio
neke probne testove. Kada vježbate s djetetom, koristite slične
zadatke koje je u svom probnom testu koristio i učitelj.

Kako pomoći djetetu koje se boji
ispita?






Smanjivanje straha
Uvježbavajte s djetetom tehnike opuštanja kao što su
duboko disanje, polako opuštanje ruku i nogu,
opuštanje mišića lica. Te tehnike dijete može koristiti
neposredno prije pisanja testa kako bi smanjilo
napetost.
Osobe koje pate od testne anksioznosti, često za vrijeme
pisanja testa razmišljaju o negativnom ishodu testa
(«Sigurno ću dobiti jedan.», «Što će mama reći.» i sl.)
Učite svoje dijete pozitivnim razmišljanjima o testu
(npr. «Učio sam i znat ću riješiti većinu pitanja», “Ovo
je samo test.”, “Kasnije mogu biti nervozna, sada idem
rješavati test.”).
Kod djece koja se boje usmenog ispitivanja, potrebno
je uvježbavanje (gluma) situacije.

Kako pomoći djetetu koje se boji
ispita?
Ponašanje na ispitu
 Savjetujte dijete da pažljivo sluša upute učitelja prije
testa, kako ne bi nešto preskočilo.
 Savjetujte dijete da na početku testa «preleti» preko
svih pitanja, kako bi prepoznalo ona koja su lakša i
ona koja su teža. Kada u testu naiđe, na ono pitanje na
koje trenutno ne može odgovoriti, treba ga preskočiti i
vratiti se na to pitanje kasnije.
 Upozorite dijete da čita pitanja do kraja, a ne samo
djelomično.
 Savjetujte dijete da, ako završi pisanje testa prije od
predviđenog vremena, treba još jednom provjeriti
odgovore na pitanja.

Kako pomoći djetetu koje se
boji ispita?
Jutro prije ispita
 Pripremite djetetu “dobar” doručak.
 Budite sigurni da je dijete u školu
krenulo na vrijeme i da neće kasniti.
 Ohrabrite dijete i poželite mu sreću (ne
spominjite važnost postizanja dobrih
rezultata).

Kako pomoći djetetu koje se
boji ispita?
A nakon ispita?
 Izuzetno je važno da dijete nakon testa ili ispitivanja
zna rezultate koje je postigao/la te u čemu je
eventualno pogriješilo. Ako je dijete test donijelo kući,
porazgovarajte o eventualnim pogreškama (objasnite
djetetu što se od njega tražilo i koji je točan odgovor).
Dijete treba shvatiti namjenu testa- provjera naučenog,
ali što je još važnije: saznanje koje gradivo treba
ponoviti ili naučiti.
 S djetetom nikada ne razgovarajte samo o ocjeni, broju
rješenih zadataka ili broju dobivenih bodova na testu.
RAZGOVARAJTE O NAPRETKU KOJE JE DIJETE
POSTIGLO U SVOJEM ZNANJU I/ILI O
NAPRETKU U SAVLADAVANJU STRAHA.

Literatura:









Brajković, S. i Živković, Ž., (2002.), Ja to mogu, Osijek, Nansen
Schachl, H., (1999.), Učenje bez straha, Zagreb, Educa
Švorinić, V., (1994,), Anksioznost i strahovi u djece, ur.Miharija,
Ž., Leko Kolbah, A., (1994.), Pomozimo djeci stradaloj u ratu,
Zagreb, Ministarstvo kulture i sporta
http://www.indiaparenting.com
http://www.kidsource.com/
http://www.mcps.k12.md.us/
http://www.vh.org/pediatric/patient/pediatrics/cqqa/schoolanxiety
.html

Preporučujemo:
Brdar, I., Rijavec, M., (1998.), Što učiniti
kada dijete dobije lošu ocjenu?, Zagreb, IEP
 Knoblauch, J., (2001.), Učenje ne mora biti
mučenje, Zagreb, STEPpress
 Schachl, H., (1999.), Učenje bez straha
Zagreb, Educa
 www.school.discovery.com



Slide 28

Strahovi i anksioznost kod
školske djece

Pripremila:
Sanja Matanović, dipl. pedagogpsiholog

Strah
Neugodan emocionalni doživljaj izazvan
vanjskim (npr. neka osoba, miris, zvuk)
ili unutrašnjim (npr. pomisao na događaj
koji slijedi) čimbenicima, koje osoba
procjenjuje opasnima ili prijetećim.

Što se događa u tijelu?
Ubrzan rad srca, ubrzano i
nepravilno disanje, povećan krvni
tlak, pojačano znojenje, hladna koža,
širenje zjenica, napeti mišići i niz
drugih tjelesnih senzacija.

Kako se ponašamo?
Strah često ne možemo kontrolirati.
Javljaju se ili fizička i verbalna
agresivnost, ili bijeg iz situacije koja se
opaža kao prijeteća, a ponekad i
paradoksalna oduzetost – od straha se
«ukočimo»; na uplašenim ljudima
opažamo promjene u izrazu lica, povišen
ton i sl.

Čemu strah?
Općenito gledajući, strah je razumljiva
reakcija na opasnu situaciju. On je
ljudskom rodu omogućio očuvanje života,
jer nas je u životno opasnim situacijama
tjerao na bijeg i obranu.
Kod nekih se ljudi strah javlja u
pretjeranom intezitetu ili trajanju. Tada
govorimo o fobijama ili anksioznosti.

Fobije
Snažni panični strahovi od određenih
sadržaja i situacija, koji objektivno ne
predstavljaju stvarnu opasnost i ne bi
trebali biti izvor straha (strah od pauka,
visine, zatvorenog ili otvorenog prostora i
sl.).

Anksioznost
Psihičko stanje koje možemo opisati kao
strepnju, zabrinutost, oprez, nesigurnost
i očekivanje da će se nešto strašno
dogoditi.
Za razliku od straha, kod anksioznosti ne
postoji jasan objekt koji je izazvao strah.
Tjelesne su manifestacije kod anksioznosti
slične onima kod straha.

Teškoće djece koja pate od
anksioznosti su:










česte glavobolje
česti bolovi u trbuhu
pospanost
umor
strah od samoće
dijete prati roditelje po stanu
briga da će ga netko ozlijediti
briga da će stradati osoba koju voli (npr. mama)
noćne more

Ove teškoće mogu značajno ometati normalno
funkcioniranje djeteta.

Kod djece je strah vrlo česta
emocija...
U djece nalazimo tzv. razvojne strahove koji se
normalno javljaju u određenoj dobi, traju neko
vrijeme i spontano iščezavaju.
Neka istraživanja pokazuju da čak 90% djece
između 2. i 14. godine imaju razvijene neke
specifične strahove (strah od mraka,
nepoznatih ljudi, pauka i sl.). Ako ti strahovi ne
traju predugo i ne ometaju normalno djetetovo
funkcioniranje, nema razloga za zabrinutost.

Do ranog se djetinjstva (0.-2. godine) djeca
najčešće boje glasnih zvukova, stranaca,
odvajanja od roditelja, velikih objekata i
sl.
Predškolci (3.-6.godine) se boje izmišljenih
likova (duhova, vještica, čudovišta i sl.),
mraka, nepoznatih zvukova i samoće.
Školska djeca i adolescenti (7.-16. godine) se
boje fizičkih ozljeda, boje se za svoje
zdravlje, neuspjeha u školi, požara,
odbacivanja od strane vršnjaka i sl.

Činitelji koji utječu na strahove
kod djece








konstitucionalna preosjetljivost ili hendikep djeteta
specifična emocionalna iskustva, osobito rane traume
neadekvatnost odnosa dijete-roditelj
tjelesno kažnjavanje i prijetnje,
pretjerani roditeljski strah i strepnja
stresovi koji prijete samopoštovanju i samoprihvaćanju
djeteta
svi događaji koji snažno prijete psihofizičkom
integritetu djeteta i njegovih bližnjih ili koje dijete
takvima doživljava

Osnovne preporuke za roditelje koji
žele pomoći djetetu koje se boji:


poučiti koje su opasnosti realne, a samim tim i
strahovi, a koje su opasnosti nemoguće
 kada je dijete u strahu, dobro je pokušati pridobiti
njegovu pažnju
 učiti kako da sami preusmjere svoju pažnju kada ih je
strah nečega što ne mogu izbjeći
 ritual ohrabrivanja
 razgovor s djetetom (paziti jer previše priče dijete čini
još nervoznijim jer stječe dojam da se i roditelj boji)
 dijete naučiti nekim tehnikama savladavanja straha od
kojih su najvažnije procjena realiteta i
preusmjeravanje pažnje

Školski strahovi...
1.

Strah od škole i/ili učiteljice/a

2.

Ispitna anksioznost (ispitivanja,
testova i ocjenjivanja)

1. Strah od škole i/ili učiteljice/a
Strah se od škole najčešće javlja kod djece
od 6.-8. i od 11.-14. godina koja se nalaze
pred novim školskih/životnim izazovima
(npr. polazak u školu, prelazak u novu
školu, prelazak u “više” razrede i sl.).
Posebno je ovaj strah prisutan kod djece
koja su već imala slična iskustva koja su
uz to bila i negativna (npr. ismijavanje
kod prelaska u novu školu).

Kako prepoznati strah od škole?
Dijete se boji ići u školu ili ostati samo u školi
bez odrasle osobe iz obitelji (najčešće roditelja).
 Prije polaska se u školu dijete žali na
glavobolju, trbobolju ili druge bolove koji nisu
tjelesno utemeljeni.
 Kada ostane kod kuće zbog “bolesti”,
odjednom se osjeća puno bolje.
 Dijete stalno odlaže odlazak u školu (ne može
odlučiti što obući, dugo se oblači, zaboravlja
stvari i vraća se kući i sl.) pa stalno kasni u
školu.


Zašto se djeca boje odlaska u školu?









zbog prezahtjevnih školskih zadataka
zbog problema s učiteljicom/učiteljem
zato što nemaju prijatelja i ne znaju kako da ih
steknu
zbog toga što je netko u školi nasilan prema
njima
ne žele se odvojiti od roditelja
jer su sramežljivi i dr.

Važno je da roditelj zna uzroke djetetova straha
od škole.

Kako roditelji mogu pomoći?
Saznajte postoji li problem zbog kojega Vaše
dijete ne želi ići u školu (ako postoji konkretan
problem zbog kojega dijete ne želi ići u školu,
zajednički rješavajte taj problem, npr. Dijete se
boji usmenog odgovaranja: možete zajednički
uvježbavati tu situaciju.).
 Pokušajte s djetetom napraviti listu “Zašto sve
ne volim školu”.
 Nikako ne naređujte djetetu da MORA ići u
školu. Pokušajte razumjeti njegov strah i
objasniti mu zašto je odlazak u školu važan.
 Provedite što je moguće više vremena s
djetetom dok ono nije u školi.










Ako je dijete sramežljivo i ne uspijeva se
sprijateljiti u školi, pomognite mu savjetima
i/ili uključivanjem u neke školske slobodne
aktivnosti.
Pohvalite dijete za svaki trud da svlada strah.
Traje li ovaj problem dugo i/ili ako je
preintezivan potražite pomoć stručnjaka
(učitelja/ice, školskog pedagoga ili psihologa).
Neka dijete jede zdravu hranu i dovoljno spava
- usvajajte zdrave načine življenja.
Vježbajte s djetetom različite metode opuštanja
(npr. duboko disanje i sl.).

2. Ispitna anksioznost (ispitivanja,
testova i ocjenjivanja)
Kod ove vrste anksioznosti, dijete postane
toliko nervozno, kada se nađe pred
testnim materijalom ili pred pločom kod
usmenog ispitivanja,da ima osjećaj kako
mu je svo znanje “isparilo”, čak i u onom
slučaju kada se vrlo dobro pripremilo za
test ili ispitivanje.

A što o tome kažu stručnjaci?
Među psiholozima postoji objašnjenje testne anksioznosti
koje kaže da, dok učimo neki materijal, informacije
koje usvajamo prolaze preko kratkotrajnog pamćenja
do dugotrajnog pamćenja. Da bismo te informacije
reproducirali na testu, potrebno je da prođu istim
putem, od dugotrajnog do kratkotrajnog pamćenja.
Međutim, područje koje je zaduženo za kratkotrajno
pamćenje, ujedno je i centar za emocije. Zato, ako
dijete za vrijeme testa postane anksiozno, njegova
emocionalna uznemirenost nadvlada njegovu
sposobnost, da preuzme informacije iz kratkotrajnog
pamćenja, i tako dolazi do “prazne glave”.
www.indiapareting.com

Kako pomoći djetetu koje se boji
ispita?
Pripremanje






motivirajte dijete da se za test priprema unaprijed
motivirajte dijete da svaki dan ukratko ponovi gradivo
iz predmeta u kojem iskazuje probleme
ako dijete ne razumije gradivo, motivirajte ga da
pribilježi pitanja koja će drugi dan postaviti
nastavniku
ponekad je dobro da dijete uči sa svojim vršnjakom

Kako pomoći djetetu koje se boji
ispita?
Vježbanje






Danas su u knjižarama dostupni mnoge radne bilježnice, radni
listovi i slične knjige koje služe za uvježbavanje gradiva. Savjetujte
se s učiteljem koja bi od tih knjižica bila najprimjerenija za Vaše
dijete.
Ako Vaše dijete koristi vježbenice, pregledavajte način rješavanja
zadataka, kako biste mu mogli pomoći u onim dijelovima koje teže
savladava.
Pogledajte u djetetovim bilježnicama je li učitelj s učenicima radio
neke probne testove. Kada vježbate s djetetom, koristite slične
zadatke koje je u svom probnom testu koristio i učitelj.

Kako pomoći djetetu koje se boji
ispita?






Smanjivanje straha
Uvježbavajte s djetetom tehnike opuštanja kao što su
duboko disanje, polako opuštanje ruku i nogu,
opuštanje mišića lica. Te tehnike dijete može koristiti
neposredno prije pisanja testa kako bi smanjilo
napetost.
Osobe koje pate od testne anksioznosti, često za vrijeme
pisanja testa razmišljaju o negativnom ishodu testa
(«Sigurno ću dobiti jedan.», «Što će mama reći.» i sl.)
Učite svoje dijete pozitivnim razmišljanjima o testu
(npr. «Učio sam i znat ću riješiti većinu pitanja», “Ovo
je samo test.”, “Kasnije mogu biti nervozna, sada idem
rješavati test.”).
Kod djece koja se boje usmenog ispitivanja, potrebno
je uvježbavanje (gluma) situacije.

Kako pomoći djetetu koje se boji
ispita?
Ponašanje na ispitu
 Savjetujte dijete da pažljivo sluša upute učitelja prije
testa, kako ne bi nešto preskočilo.
 Savjetujte dijete da na početku testa «preleti» preko
svih pitanja, kako bi prepoznalo ona koja su lakša i
ona koja su teža. Kada u testu naiđe, na ono pitanje na
koje trenutno ne može odgovoriti, treba ga preskočiti i
vratiti se na to pitanje kasnije.
 Upozorite dijete da čita pitanja do kraja, a ne samo
djelomično.
 Savjetujte dijete da, ako završi pisanje testa prije od
predviđenog vremena, treba još jednom provjeriti
odgovore na pitanja.

Kako pomoći djetetu koje se
boji ispita?
Jutro prije ispita
 Pripremite djetetu “dobar” doručak.
 Budite sigurni da je dijete u školu
krenulo na vrijeme i da neće kasniti.
 Ohrabrite dijete i poželite mu sreću (ne
spominjite važnost postizanja dobrih
rezultata).

Kako pomoći djetetu koje se
boji ispita?
A nakon ispita?
 Izuzetno je važno da dijete nakon testa ili ispitivanja
zna rezultate koje je postigao/la te u čemu je
eventualno pogriješilo. Ako je dijete test donijelo kući,
porazgovarajte o eventualnim pogreškama (objasnite
djetetu što se od njega tražilo i koji je točan odgovor).
Dijete treba shvatiti namjenu testa- provjera naučenog,
ali što je još važnije: saznanje koje gradivo treba
ponoviti ili naučiti.
 S djetetom nikada ne razgovarajte samo o ocjeni, broju
rješenih zadataka ili broju dobivenih bodova na testu.
RAZGOVARAJTE O NAPRETKU KOJE JE DIJETE
POSTIGLO U SVOJEM ZNANJU I/ILI O
NAPRETKU U SAVLADAVANJU STRAHA.

Literatura:









Brajković, S. i Živković, Ž., (2002.), Ja to mogu, Osijek, Nansen
Schachl, H., (1999.), Učenje bez straha, Zagreb, Educa
Švorinić, V., (1994,), Anksioznost i strahovi u djece, ur.Miharija,
Ž., Leko Kolbah, A., (1994.), Pomozimo djeci stradaloj u ratu,
Zagreb, Ministarstvo kulture i sporta
http://www.indiaparenting.com
http://www.kidsource.com/
http://www.mcps.k12.md.us/
http://www.vh.org/pediatric/patient/pediatrics/cqqa/schoolanxiety
.html

Preporučujemo:
Brdar, I., Rijavec, M., (1998.), Što učiniti
kada dijete dobije lošu ocjenu?, Zagreb, IEP
 Knoblauch, J., (2001.), Učenje ne mora biti
mučenje, Zagreb, STEPpress
 Schachl, H., (1999.), Učenje bez straha
Zagreb, Educa
 www.school.discovery.com
