Slide 1

“Mliječna krava je najveći primjer premorene i iskorištene majke.
Ona najteže radi od svih farmskih životinja što se može i znanstveno izračunati.
Njen rad je jednak džogingu od šest do osam sati dnevno. To je luđački tempo.”
Professor John Webster, Department of Animal Husbandry, Bristol University

U ovom trenutku, u svijetu koji smo oblikovali našom rukom,
oko 225 milijuna krava u mliječnoj industriji
neumorno radi da bi zadovoljilo naš ogroman apetit
za mlijekom i mliječnim proizvodima.
Do kraja godine, umorne majke, proizvesti će
oko 500 milijuna tona mlijeka...
...hrane koju njihova tijela stvaraju za njihovu djecu.
“Patnja kroz koju prolaze ove životinje je postala toliko ekstremna da je konzumiranje
hrane od njih zapravo nesvjesno konzumiranje stravične bijede njihovih života...
...Mi probavljamo užas za doručak, ručak i večeru.”
John Robbins, Diet for a New America, 1987

BAJKA O SRETNOJ KRAVICI I VESELOM TELETU

Realnost industrijske i “organske” proizvodnje mlijeka

Po narudžbi velikih proizvođača
u mljekarskoj industriji,
marketinške tvrtke već desetljećima
u svojim skupim kampanjama
promoviraju ideju da mliječne proizvode
isporučuju „zdrave“ i „sretne“ kravice.
Slike blistavo-zelenih pašnjaka,
sa zadovoljnim kravicama,
u pratnji spokojnih telića,
obilježje su skoro svake
reklamne kampanje.

Simpatične animacije veselih krava,
isprepletene sa sretnim licima
roditelja i dječice za jutarnjim obrocima,
stvaraju auru nevinosti
oko mliječne industrije i njenih proizvoda.

Vremenom, potrošačka javnost je razvila svijest
o povezanosti mliječnih proizvoda
sa pozitivnim osjećajima prema djeci i obitelji.

Pod utjecajem brojnih istraga koje su razotkrile sliku mliječne industrije,
osobito nakon dugotrajnih kampanja koje su provodile mnoge organizacije
za dobrobit životinja u Europi i SAD-u, kod jednog dijela „savjesnih“ kupaca
i proizvođača dolazi do orijentacije prema alternativi industrijskoj proizvodnji
koja se opisuje nazivima “slobodni” ,“eko” uzgoj ili “organska” proizvodnja.

Promidžba životinjskih proizvoda iz tzv. “eko uzgoja”
najviše koristi zdrvastvene argumente
kao mamac za potrošačku javnost.
Isticanje “dobrobiti” životinja je samo usputni
ali vrlo rado naglašavan argument.
Svi argumenti uglavnom služe opravdavanju
veće cijene takvih mliječnih proizvoda.

...STOGA...

...POGLEDAJMO REALNOST PROIZVODNJE MLIJEKA!

Što se zaista događa sa “sretnim” majkama i njihovom djecom?

REPRODUKTIVNA MANIPULACIJA
Bez obzira na način, industrijski ili organski, svi oblici proizvodnje mlijeka
zahtjevaju da krava zatrudni te da rodi tele svake godine.
Osiguravanje trudnoće kod svake krave, svake godine, postiže se postupkom
umjetnog osjemenjivanja. Prije desetak godina započelo je i eksperimentiranje
sa novim tehnikama: embriotransfer i proizvodnja zametaka in vitro.
Proces osjemenjivanja podrazumijeva
nasilno guranje ruke duboko u rektum
u namjeri pozicioniranja maternice...

...te guranja instrumenta u vaginu
s ciljem umetanja sjemena.

Rasplodni bikovi koji se koriste
kao živi strojevi za proizvodnju sjemena
uglavnom žive zatvoreni
u svojim nastambama
iz kojih rijetko izlaze.

Tipičan postupak uzimanja sjemena
insceniranje je “lažnog” spolnog čina.
Zbog činjenice da mišićna i koštana
struktura ženki ne bi podnijela
stres uzastopnog penjanja
bika na nju,
u toj praksi forsiranog silovanja
na mjesto ženki
postavljaju se kastrirani mužjaci.

ZLOSTAVLJANJE I UBIJANJE MALENIH

Polovina potomstva majki krava dolazi na svijet kao muška telad.
Budući da nisu u stanju proizvoditi mlijeko,
mliječna industrija nema od njih nikakvu korist.
Premda nisu isplativi za “proizvodnju” junećeg i goveđeg mesa,
kao braća i sestre iz genetski uzgojenih “mesnih pasmina”,
svi maleni dječaci ( i njihove sestrice
koje predstavljaju višak za mliječnu industriju )
dobivaju svoju priliku za služenje čovjeku – U PROIZVODNJI TELETINE.

Muški telići, kao i jedan dio njihovih
sestrica koje predstavljaju “višak”,
odvajaju se od majki odmah nakon rođenja.
Kolostrum, koji moraju popiti unutar 4-6 sati
nakon porođaja, uglavnom se muze iz majki
te im se daje pomoću pomagala (bočica i sl.).

Odvajanje teleta od majke predstavlja
izuzetan stres za ove emotivne životinje
i popraćeno je međusobnim tužnim
i uplašenim dozivanjem.
U nekim slučajevima majke krave pokazuju
izražene simptome tjeskobe i žalovanja
nakon razdvajanja od svog djeteta
što se ispoljava kroz
depresivnost, apatiju i neuzimanje hrane.

Čak i na malim obiteljskim
gospodarstvima uobičajena i
česta je praksa da se teletu i majci
potpuno onemogući kontakt.
Kao razlog za ovakvo postupanje
navodi se “zdravstveni” argument
zaštite teleta od infekcija i zaraze.

Također, preporučena je i praksa
da se teletu nikad ne dozvoli
da siše majku.
Kao argument, pored zdravstvenog,
navodi se “opterećivanje vimena”
te onemogućavanje da tele razvije
naviku sisanja.

Jedna od čestih reakcija majki,
osobito ako su rodile prvi put,
su očajni i bijesni pokušaji spriječavanja
da im iste ruke koje su oduzele njihovo dijete
dodiruju vime i uzimaju mlijeko.

Uobičajeni, međusobno kombinirani, postupci kojima se mlade majke izlažu
u tim slučajevima su: batinjanje, savijanje repa prema leđima (što blokira kičmu),
vezanje lanca ili špage oko tijela i stezanje istog uvijanjem,
napinjanje brnjice na nosu i sl...
Osobito popularna, “sofisticirana” metoda
je primjena tzv. “ritulje”, metalne naprave
koja se zakači za slabinu i leđa i koja zbog
neugode i bola koju izaziva onemogućava
majku da pruža dalji otpor.

Kao dodatak traumi odvajanja od majke
po rođenju, svi muški telići se kastriraju
u nastojanju da se “proizvede”
što mekše meso.

Pravilnik o “eko-uzgoju” u našoj zemlji
također dozvoljava mogućnost fizičke
kastracije “ako se na taj način pridonosi
kakvoći proizvoda” te “ako je to dio
tradicionalne proizvodne prakse”.

Uobičajen način proizvodnje teletine
izvan zemalja EU
je zatvaranje telića u uske sanduke
u kojima im je potpuno onemogućeno kretanje,
te ishrana zamjenskom hranom bez željeza
zbog ciljanog izazivanja anemije.

Navedeni postupak provodi se
u cilju dobivanja potpuno mekog
i blijedog mesa koje je uvijek bilo
izuzetno traženo na tržištu.
Nakon 4 mjeseca iscrpljeni telići atrofiranih udova odvode se na klanje.

Novi i “poboljšan” način proizvodnje,
koji se provodi u zemljama EU,
izbacio je iz prakse “sanduke za teliće”
te nastavio sa umjetnom,
zamjenskom ishranom sa određenim
minimalnim postotkom željeza
koji održava hemoglobin na prihvatljivoj razini.

Nakon odvajanja od majki, bebe telići se
pojedinačno izoliraju. I opet, glavni
argument je “zdravstveni”. No navedeni
postupak ujedno se i naziva “narodnim”
izrazom - “odbijanje od sise”...

...i provodi se u cilju hranjenja
zamjenskom hranom te ubrzavanja
procesa nabijanja tjelesne mase što će
ih po dostizanju potrebne težine
odvesti u klaonice.

Nakon 3 - 4 mjeseca,
u dobi kada su još bebe,
većina telića rođenih od majki
iz mliječne proizvodnje
odvodi se na klanje.
Kao produkt tog novog pristupa
na tržištu se pojavljuje izuzetno
reklamirana “bijela” teletina.

Preostali mališani
ulaze u proces tovljenja
u cilju postizanja još veće mase.
Unutar navedenog postupka
primjenjuje se grupno držanje.
Njihov život završava nakon 12
mjeseci ( u postupku proizvodnje tzv.
“baby beef” junetine) ili nakon 20
mjeseci (“klasičan” način).

A na farmama,
umorne majke
i dalje odrađuju svoje smjene.

Genetskom manipulacijom čovječanstvo je uspjelo
pretvoriti majke krave u žive mliječne strojeve.
Za razliku od nekadašnje prirodne osobine da njihova tijela stvaraju
onoliko mlijeka koliko treba njihovom djetetu, današnje krave proizvode
od 30 do 60 litara mlijeka dnevno...deset puta više nego što bi njihovo
tele moglo popiti.
Njihovo vime može biti toliko teško da
izaziva deformacije nogu i hromost
koja je zastupljena u izuzetno
viskom postotku u cijeloj populaciji.

Osobita posljedica manipuliranog
uzgoja u cilju što veće proizvodnje mlijeka
je vrlo visoka stopa kroničnog mastitisa
– izuzetno bolne upale vimena, kao i
osteoporoze kao posljedice potpunog
iscrpljivanja kalcija iz vlastitih kostiju
tijekom hiper-produkcije mlijeka.

Iscrpljene i poražene, nakon bijednog života
u ciklusu silovanja, trudnoće, rađanja, oduzimanja djece i
mužnje,one više nemaju nikakvu ekonomsku vrijednost.

UNUTAR DVIJE DO ŠEST GODINA NJIHOVOG ŽIVOTA
U PROIZVODNJI MLIJEKA, MAJKE SU POTPUNO “POTROŠENE”.
NJIHOV ŽIVOT JE ZAVRŠIO.

PRODAJA ROBLJA
Kada se smanji njihova sposobnost
proizvodnje mlijeka, većina majki krava,
bez obzira na stupanj i oblik proizvodnje
u kojoj su iskorištavane,
šalje se na aukcijske prodaje
pri stočnim sajmovima.
Aukcije su posljednja stanica
prije ulaska u klaonicu.

Prije par godina, većina njih je
kao male uplašene cure,
dovedena na ista mjesta
i izložena na prodaju.
Na istim mjestima,
kroz sve ove bijedne godine,
i njihova oteta djeca su
bila izlagana prije klanja.

POSLJEDNJE PUTOVANJE

Na putu prema klaonici, u svojim posljednjim danima i satima života,
potrošene majke prolaze svoju posljednju veliku patnju.
Nemoćne i iscrpljene, u pretrpanim kamionima punim fekalija,
u uvjetima gladi i žeđi, gaženja, smrzavanja ili kolapsa zbog vrućine,
umorne majke putuju posljednji put.

Bolesne i slomljene, potpuno apatične ili paralizirane od straha, mnoge od njih
klonu pri istovaru pred klaonicama. Kao osobit čin ukazivanja počasti
za služenje u ljudskoj prehrambenoj industriji, u tim slučajevima primjenjuje
se širok spektar mučenja ili se surovo koriste razna mehanička sredstva u
nastojanju da se njeno klonulo tijelo nekako smjesti u traku za klanje.

Kao i majke, i mnoga njihova djeca, uplašena, dezorijentirana i slaba,
kolabirala su upravo na tim istim mjestima, pred istim klaonicama.

KLAONICA
Prilikom klanja većina krava i telića
omamljuje se ispucavanjem metalnog
vijka u lubanju, te se pomoću okova
podižu za stražnje noge da bi im se
prerezala grla dok im srca još uvijek
kucaju i ispumpavaju krv.

Budući da je postupak omamljivanja
zamišljen da osigura kucanje srca
i nakon ispucavanja metalnog vijka u lubanju,
krave i telad nerijetko se nalaze
u svjesnom stanju
i nakon što im se razrežu grla.

...EPILOG?...

...NALAZI SE NA VAŠIM TANJURIMA.

U IME ONIH KOJI NE MOGU PODIĆI GLAS ZA SEBE,
MOLIMO VAS DA RAZMISLITE:

I NAJMANJA, POJEDINAČNA, POTRAŽNJA ZA MLIJEKOM
I MLIJEČNIM PROIZVODIMA DIREKTNO DOPRINOSI
DOLASKU NA SVIJET JOŠ VEĆEG BROJA INDIVIDUA
KOJE ĆE ŽIVOTE PROVESTI U ZATVORU I SOCIJALNOJ
DEPRIVACIJI, KOJE ĆE TRPITI SAKAĆENJA, SILOVANJA,
PONIŽENJE...I KOJE ĆE NA KRAJU BITI NASLINO UBIJENE.

...I MOLIMO VAS DA SE SJETITE:

Ukoliko im se dozvoli da žive bez iskorištavanja
i klanja, krave mogu doživjeti i više od 25 godina.

Jednako kao i mnoge druge životinje, kao i ljudi,
i one razvijaju snažne obiteljske veze.

OVA OSJETLJIVA STVORENJA ZASLUŽUJU
NAŠE POŠTOVANJE I NAŠU ZAŠTITU.

ODBACIVANJEM MLIJEČNIH I SVIH DRUGIH
ŽIVOTINJSKIH PROIZVODA IZ VAŠE PREHRANE
I VI MOŽETE ODIGRATI STVARNU I OZBILJNU ULOGU
U STVARANJU BOLJEG SVIJETA
ZA SVA ŽIVA BIĆA U NJEMU.

...molimo vas da upamtite njihova lica!

NE VJERUJTE U BAJKU
O SRETNOJ KRAVICI I VESELOM TELETU!

www.prijatelji-zivotinja.hr


Slide 2

“Mliječna krava je najveći primjer premorene i iskorištene majke.
Ona najteže radi od svih farmskih životinja što se može i znanstveno izračunati.
Njen rad je jednak džogingu od šest do osam sati dnevno. To je luđački tempo.”
Professor John Webster, Department of Animal Husbandry, Bristol University

U ovom trenutku, u svijetu koji smo oblikovali našom rukom,
oko 225 milijuna krava u mliječnoj industriji
neumorno radi da bi zadovoljilo naš ogroman apetit
za mlijekom i mliječnim proizvodima.
Do kraja godine, umorne majke, proizvesti će
oko 500 milijuna tona mlijeka...
...hrane koju njihova tijela stvaraju za njihovu djecu.
“Patnja kroz koju prolaze ove životinje je postala toliko ekstremna da je konzumiranje
hrane od njih zapravo nesvjesno konzumiranje stravične bijede njihovih života...
...Mi probavljamo užas za doručak, ručak i večeru.”
John Robbins, Diet for a New America, 1987

BAJKA O SRETNOJ KRAVICI I VESELOM TELETU

Realnost industrijske i “organske” proizvodnje mlijeka

Po narudžbi velikih proizvođača
u mljekarskoj industriji,
marketinške tvrtke već desetljećima
u svojim skupim kampanjama
promoviraju ideju da mliječne proizvode
isporučuju „zdrave“ i „sretne“ kravice.
Slike blistavo-zelenih pašnjaka,
sa zadovoljnim kravicama,
u pratnji spokojnih telića,
obilježje su skoro svake
reklamne kampanje.

Simpatične animacije veselih krava,
isprepletene sa sretnim licima
roditelja i dječice za jutarnjim obrocima,
stvaraju auru nevinosti
oko mliječne industrije i njenih proizvoda.

Vremenom, potrošačka javnost je razvila svijest
o povezanosti mliječnih proizvoda
sa pozitivnim osjećajima prema djeci i obitelji.

Pod utjecajem brojnih istraga koje su razotkrile sliku mliječne industrije,
osobito nakon dugotrajnih kampanja koje su provodile mnoge organizacije
za dobrobit životinja u Europi i SAD-u, kod jednog dijela „savjesnih“ kupaca
i proizvođača dolazi do orijentacije prema alternativi industrijskoj proizvodnji
koja se opisuje nazivima “slobodni” ,“eko” uzgoj ili “organska” proizvodnja.

Promidžba životinjskih proizvoda iz tzv. “eko uzgoja”
najviše koristi zdrvastvene argumente
kao mamac za potrošačku javnost.
Isticanje “dobrobiti” životinja je samo usputni
ali vrlo rado naglašavan argument.
Svi argumenti uglavnom služe opravdavanju
veće cijene takvih mliječnih proizvoda.

...STOGA...

...POGLEDAJMO REALNOST PROIZVODNJE MLIJEKA!

Što se zaista događa sa “sretnim” majkama i njihovom djecom?

REPRODUKTIVNA MANIPULACIJA
Bez obzira na način, industrijski ili organski, svi oblici proizvodnje mlijeka
zahtjevaju da krava zatrudni te da rodi tele svake godine.
Osiguravanje trudnoće kod svake krave, svake godine, postiže se postupkom
umjetnog osjemenjivanja. Prije desetak godina započelo je i eksperimentiranje
sa novim tehnikama: embriotransfer i proizvodnja zametaka in vitro.
Proces osjemenjivanja podrazumijeva
nasilno guranje ruke duboko u rektum
u namjeri pozicioniranja maternice...

...te guranja instrumenta u vaginu
s ciljem umetanja sjemena.

Rasplodni bikovi koji se koriste
kao živi strojevi za proizvodnju sjemena
uglavnom žive zatvoreni
u svojim nastambama
iz kojih rijetko izlaze.

Tipičan postupak uzimanja sjemena
insceniranje je “lažnog” spolnog čina.
Zbog činjenice da mišićna i koštana
struktura ženki ne bi podnijela
stres uzastopnog penjanja
bika na nju,
u toj praksi forsiranog silovanja
na mjesto ženki
postavljaju se kastrirani mužjaci.

ZLOSTAVLJANJE I UBIJANJE MALENIH

Polovina potomstva majki krava dolazi na svijet kao muška telad.
Budući da nisu u stanju proizvoditi mlijeko,
mliječna industrija nema od njih nikakvu korist.
Premda nisu isplativi za “proizvodnju” junećeg i goveđeg mesa,
kao braća i sestre iz genetski uzgojenih “mesnih pasmina”,
svi maleni dječaci ( i njihove sestrice
koje predstavljaju višak za mliječnu industriju )
dobivaju svoju priliku za služenje čovjeku – U PROIZVODNJI TELETINE.

Muški telići, kao i jedan dio njihovih
sestrica koje predstavljaju “višak”,
odvajaju se od majki odmah nakon rođenja.
Kolostrum, koji moraju popiti unutar 4-6 sati
nakon porođaja, uglavnom se muze iz majki
te im se daje pomoću pomagala (bočica i sl.).

Odvajanje teleta od majke predstavlja
izuzetan stres za ove emotivne životinje
i popraćeno je međusobnim tužnim
i uplašenim dozivanjem.
U nekim slučajevima majke krave pokazuju
izražene simptome tjeskobe i žalovanja
nakon razdvajanja od svog djeteta
što se ispoljava kroz
depresivnost, apatiju i neuzimanje hrane.

Čak i na malim obiteljskim
gospodarstvima uobičajena i
česta je praksa da se teletu i majci
potpuno onemogući kontakt.
Kao razlog za ovakvo postupanje
navodi se “zdravstveni” argument
zaštite teleta od infekcija i zaraze.

Također, preporučena je i praksa
da se teletu nikad ne dozvoli
da siše majku.
Kao argument, pored zdravstvenog,
navodi se “opterećivanje vimena”
te onemogućavanje da tele razvije
naviku sisanja.

Jedna od čestih reakcija majki,
osobito ako su rodile prvi put,
su očajni i bijesni pokušaji spriječavanja
da im iste ruke koje su oduzele njihovo dijete
dodiruju vime i uzimaju mlijeko.

Uobičajeni, međusobno kombinirani, postupci kojima se mlade majke izlažu
u tim slučajevima su: batinjanje, savijanje repa prema leđima (što blokira kičmu),
vezanje lanca ili špage oko tijela i stezanje istog uvijanjem,
napinjanje brnjice na nosu i sl...
Osobito popularna, “sofisticirana” metoda
je primjena tzv. “ritulje”, metalne naprave
koja se zakači za slabinu i leđa i koja zbog
neugode i bola koju izaziva onemogućava
majku da pruža dalji otpor.

Kao dodatak traumi odvajanja od majke
po rođenju, svi muški telići se kastriraju
u nastojanju da se “proizvede”
što mekše meso.

Pravilnik o “eko-uzgoju” u našoj zemlji
također dozvoljava mogućnost fizičke
kastracije “ako se na taj način pridonosi
kakvoći proizvoda” te “ako je to dio
tradicionalne proizvodne prakse”.

Uobičajen način proizvodnje teletine
izvan zemalja EU
je zatvaranje telića u uske sanduke
u kojima im je potpuno onemogućeno kretanje,
te ishrana zamjenskom hranom bez željeza
zbog ciljanog izazivanja anemije.

Navedeni postupak provodi se
u cilju dobivanja potpuno mekog
i blijedog mesa koje je uvijek bilo
izuzetno traženo na tržištu.
Nakon 4 mjeseca iscrpljeni telići atrofiranih udova odvode se na klanje.

Novi i “poboljšan” način proizvodnje,
koji se provodi u zemljama EU,
izbacio je iz prakse “sanduke za teliće”
te nastavio sa umjetnom,
zamjenskom ishranom sa određenim
minimalnim postotkom željeza
koji održava hemoglobin na prihvatljivoj razini.

Nakon odvajanja od majki, bebe telići se
pojedinačno izoliraju. I opet, glavni
argument je “zdravstveni”. No navedeni
postupak ujedno se i naziva “narodnim”
izrazom - “odbijanje od sise”...

...i provodi se u cilju hranjenja
zamjenskom hranom te ubrzavanja
procesa nabijanja tjelesne mase što će
ih po dostizanju potrebne težine
odvesti u klaonice.

Nakon 3 - 4 mjeseca,
u dobi kada su još bebe,
većina telića rođenih od majki
iz mliječne proizvodnje
odvodi se na klanje.
Kao produkt tog novog pristupa
na tržištu se pojavljuje izuzetno
reklamirana “bijela” teletina.

Preostali mališani
ulaze u proces tovljenja
u cilju postizanja još veće mase.
Unutar navedenog postupka
primjenjuje se grupno držanje.
Njihov život završava nakon 12
mjeseci ( u postupku proizvodnje tzv.
“baby beef” junetine) ili nakon 20
mjeseci (“klasičan” način).

A na farmama,
umorne majke
i dalje odrađuju svoje smjene.

Genetskom manipulacijom čovječanstvo je uspjelo
pretvoriti majke krave u žive mliječne strojeve.
Za razliku od nekadašnje prirodne osobine da njihova tijela stvaraju
onoliko mlijeka koliko treba njihovom djetetu, današnje krave proizvode
od 30 do 60 litara mlijeka dnevno...deset puta više nego što bi njihovo
tele moglo popiti.
Njihovo vime može biti toliko teško da
izaziva deformacije nogu i hromost
koja je zastupljena u izuzetno
viskom postotku u cijeloj populaciji.

Osobita posljedica manipuliranog
uzgoja u cilju što veće proizvodnje mlijeka
je vrlo visoka stopa kroničnog mastitisa
– izuzetno bolne upale vimena, kao i
osteoporoze kao posljedice potpunog
iscrpljivanja kalcija iz vlastitih kostiju
tijekom hiper-produkcije mlijeka.

Iscrpljene i poražene, nakon bijednog života
u ciklusu silovanja, trudnoće, rađanja, oduzimanja djece i
mužnje,one više nemaju nikakvu ekonomsku vrijednost.

UNUTAR DVIJE DO ŠEST GODINA NJIHOVOG ŽIVOTA
U PROIZVODNJI MLIJEKA, MAJKE SU POTPUNO “POTROŠENE”.
NJIHOV ŽIVOT JE ZAVRŠIO.

PRODAJA ROBLJA
Kada se smanji njihova sposobnost
proizvodnje mlijeka, većina majki krava,
bez obzira na stupanj i oblik proizvodnje
u kojoj su iskorištavane,
šalje se na aukcijske prodaje
pri stočnim sajmovima.
Aukcije su posljednja stanica
prije ulaska u klaonicu.

Prije par godina, većina njih je
kao male uplašene cure,
dovedena na ista mjesta
i izložena na prodaju.
Na istim mjestima,
kroz sve ove bijedne godine,
i njihova oteta djeca su
bila izlagana prije klanja.

POSLJEDNJE PUTOVANJE

Na putu prema klaonici, u svojim posljednjim danima i satima života,
potrošene majke prolaze svoju posljednju veliku patnju.
Nemoćne i iscrpljene, u pretrpanim kamionima punim fekalija,
u uvjetima gladi i žeđi, gaženja, smrzavanja ili kolapsa zbog vrućine,
umorne majke putuju posljednji put.

Bolesne i slomljene, potpuno apatične ili paralizirane od straha, mnoge od njih
klonu pri istovaru pred klaonicama. Kao osobit čin ukazivanja počasti
za služenje u ljudskoj prehrambenoj industriji, u tim slučajevima primjenjuje
se širok spektar mučenja ili se surovo koriste razna mehanička sredstva u
nastojanju da se njeno klonulo tijelo nekako smjesti u traku za klanje.

Kao i majke, i mnoga njihova djeca, uplašena, dezorijentirana i slaba,
kolabirala su upravo na tim istim mjestima, pred istim klaonicama.

KLAONICA
Prilikom klanja većina krava i telića
omamljuje se ispucavanjem metalnog
vijka u lubanju, te se pomoću okova
podižu za stražnje noge da bi im se
prerezala grla dok im srca još uvijek
kucaju i ispumpavaju krv.

Budući da je postupak omamljivanja
zamišljen da osigura kucanje srca
i nakon ispucavanja metalnog vijka u lubanju,
krave i telad nerijetko se nalaze
u svjesnom stanju
i nakon što im se razrežu grla.

...EPILOG?...

...NALAZI SE NA VAŠIM TANJURIMA.

U IME ONIH KOJI NE MOGU PODIĆI GLAS ZA SEBE,
MOLIMO VAS DA RAZMISLITE:

I NAJMANJA, POJEDINAČNA, POTRAŽNJA ZA MLIJEKOM
I MLIJEČNIM PROIZVODIMA DIREKTNO DOPRINOSI
DOLASKU NA SVIJET JOŠ VEĆEG BROJA INDIVIDUA
KOJE ĆE ŽIVOTE PROVESTI U ZATVORU I SOCIJALNOJ
DEPRIVACIJI, KOJE ĆE TRPITI SAKAĆENJA, SILOVANJA,
PONIŽENJE...I KOJE ĆE NA KRAJU BITI NASLINO UBIJENE.

...I MOLIMO VAS DA SE SJETITE:

Ukoliko im se dozvoli da žive bez iskorištavanja
i klanja, krave mogu doživjeti i više od 25 godina.

Jednako kao i mnoge druge životinje, kao i ljudi,
i one razvijaju snažne obiteljske veze.

OVA OSJETLJIVA STVORENJA ZASLUŽUJU
NAŠE POŠTOVANJE I NAŠU ZAŠTITU.

ODBACIVANJEM MLIJEČNIH I SVIH DRUGIH
ŽIVOTINJSKIH PROIZVODA IZ VAŠE PREHRANE
I VI MOŽETE ODIGRATI STVARNU I OZBILJNU ULOGU
U STVARANJU BOLJEG SVIJETA
ZA SVA ŽIVA BIĆA U NJEMU.

...molimo vas da upamtite njihova lica!

NE VJERUJTE U BAJKU
O SRETNOJ KRAVICI I VESELOM TELETU!

www.prijatelji-zivotinja.hr


Slide 3

“Mliječna krava je najveći primjer premorene i iskorištene majke.
Ona najteže radi od svih farmskih životinja što se može i znanstveno izračunati.
Njen rad je jednak džogingu od šest do osam sati dnevno. To je luđački tempo.”
Professor John Webster, Department of Animal Husbandry, Bristol University

U ovom trenutku, u svijetu koji smo oblikovali našom rukom,
oko 225 milijuna krava u mliječnoj industriji
neumorno radi da bi zadovoljilo naš ogroman apetit
za mlijekom i mliječnim proizvodima.
Do kraja godine, umorne majke, proizvesti će
oko 500 milijuna tona mlijeka...
...hrane koju njihova tijela stvaraju za njihovu djecu.
“Patnja kroz koju prolaze ove životinje je postala toliko ekstremna da je konzumiranje
hrane od njih zapravo nesvjesno konzumiranje stravične bijede njihovih života...
...Mi probavljamo užas za doručak, ručak i večeru.”
John Robbins, Diet for a New America, 1987

BAJKA O SRETNOJ KRAVICI I VESELOM TELETU

Realnost industrijske i “organske” proizvodnje mlijeka

Po narudžbi velikih proizvođača
u mljekarskoj industriji,
marketinške tvrtke već desetljećima
u svojim skupim kampanjama
promoviraju ideju da mliječne proizvode
isporučuju „zdrave“ i „sretne“ kravice.
Slike blistavo-zelenih pašnjaka,
sa zadovoljnim kravicama,
u pratnji spokojnih telića,
obilježje su skoro svake
reklamne kampanje.

Simpatične animacije veselih krava,
isprepletene sa sretnim licima
roditelja i dječice za jutarnjim obrocima,
stvaraju auru nevinosti
oko mliječne industrije i njenih proizvoda.

Vremenom, potrošačka javnost je razvila svijest
o povezanosti mliječnih proizvoda
sa pozitivnim osjećajima prema djeci i obitelji.

Pod utjecajem brojnih istraga koje su razotkrile sliku mliječne industrije,
osobito nakon dugotrajnih kampanja koje su provodile mnoge organizacije
za dobrobit životinja u Europi i SAD-u, kod jednog dijela „savjesnih“ kupaca
i proizvođača dolazi do orijentacije prema alternativi industrijskoj proizvodnji
koja se opisuje nazivima “slobodni” ,“eko” uzgoj ili “organska” proizvodnja.

Promidžba životinjskih proizvoda iz tzv. “eko uzgoja”
najviše koristi zdrvastvene argumente
kao mamac za potrošačku javnost.
Isticanje “dobrobiti” životinja je samo usputni
ali vrlo rado naglašavan argument.
Svi argumenti uglavnom služe opravdavanju
veće cijene takvih mliječnih proizvoda.

...STOGA...

...POGLEDAJMO REALNOST PROIZVODNJE MLIJEKA!

Što se zaista događa sa “sretnim” majkama i njihovom djecom?

REPRODUKTIVNA MANIPULACIJA
Bez obzira na način, industrijski ili organski, svi oblici proizvodnje mlijeka
zahtjevaju da krava zatrudni te da rodi tele svake godine.
Osiguravanje trudnoće kod svake krave, svake godine, postiže se postupkom
umjetnog osjemenjivanja. Prije desetak godina započelo je i eksperimentiranje
sa novim tehnikama: embriotransfer i proizvodnja zametaka in vitro.
Proces osjemenjivanja podrazumijeva
nasilno guranje ruke duboko u rektum
u namjeri pozicioniranja maternice...

...te guranja instrumenta u vaginu
s ciljem umetanja sjemena.

Rasplodni bikovi koji se koriste
kao živi strojevi za proizvodnju sjemena
uglavnom žive zatvoreni
u svojim nastambama
iz kojih rijetko izlaze.

Tipičan postupak uzimanja sjemena
insceniranje je “lažnog” spolnog čina.
Zbog činjenice da mišićna i koštana
struktura ženki ne bi podnijela
stres uzastopnog penjanja
bika na nju,
u toj praksi forsiranog silovanja
na mjesto ženki
postavljaju se kastrirani mužjaci.

ZLOSTAVLJANJE I UBIJANJE MALENIH

Polovina potomstva majki krava dolazi na svijet kao muška telad.
Budući da nisu u stanju proizvoditi mlijeko,
mliječna industrija nema od njih nikakvu korist.
Premda nisu isplativi za “proizvodnju” junećeg i goveđeg mesa,
kao braća i sestre iz genetski uzgojenih “mesnih pasmina”,
svi maleni dječaci ( i njihove sestrice
koje predstavljaju višak za mliječnu industriju )
dobivaju svoju priliku za služenje čovjeku – U PROIZVODNJI TELETINE.

Muški telići, kao i jedan dio njihovih
sestrica koje predstavljaju “višak”,
odvajaju se od majki odmah nakon rođenja.
Kolostrum, koji moraju popiti unutar 4-6 sati
nakon porođaja, uglavnom se muze iz majki
te im se daje pomoću pomagala (bočica i sl.).

Odvajanje teleta od majke predstavlja
izuzetan stres za ove emotivne životinje
i popraćeno je međusobnim tužnim
i uplašenim dozivanjem.
U nekim slučajevima majke krave pokazuju
izražene simptome tjeskobe i žalovanja
nakon razdvajanja od svog djeteta
što se ispoljava kroz
depresivnost, apatiju i neuzimanje hrane.

Čak i na malim obiteljskim
gospodarstvima uobičajena i
česta je praksa da se teletu i majci
potpuno onemogući kontakt.
Kao razlog za ovakvo postupanje
navodi se “zdravstveni” argument
zaštite teleta od infekcija i zaraze.

Također, preporučena je i praksa
da se teletu nikad ne dozvoli
da siše majku.
Kao argument, pored zdravstvenog,
navodi se “opterećivanje vimena”
te onemogućavanje da tele razvije
naviku sisanja.

Jedna od čestih reakcija majki,
osobito ako su rodile prvi put,
su očajni i bijesni pokušaji spriječavanja
da im iste ruke koje su oduzele njihovo dijete
dodiruju vime i uzimaju mlijeko.

Uobičajeni, međusobno kombinirani, postupci kojima se mlade majke izlažu
u tim slučajevima su: batinjanje, savijanje repa prema leđima (što blokira kičmu),
vezanje lanca ili špage oko tijela i stezanje istog uvijanjem,
napinjanje brnjice na nosu i sl...
Osobito popularna, “sofisticirana” metoda
je primjena tzv. “ritulje”, metalne naprave
koja se zakači za slabinu i leđa i koja zbog
neugode i bola koju izaziva onemogućava
majku da pruža dalji otpor.

Kao dodatak traumi odvajanja od majke
po rođenju, svi muški telići se kastriraju
u nastojanju da se “proizvede”
što mekše meso.

Pravilnik o “eko-uzgoju” u našoj zemlji
također dozvoljava mogućnost fizičke
kastracije “ako se na taj način pridonosi
kakvoći proizvoda” te “ako je to dio
tradicionalne proizvodne prakse”.

Uobičajen način proizvodnje teletine
izvan zemalja EU
je zatvaranje telića u uske sanduke
u kojima im je potpuno onemogućeno kretanje,
te ishrana zamjenskom hranom bez željeza
zbog ciljanog izazivanja anemije.

Navedeni postupak provodi se
u cilju dobivanja potpuno mekog
i blijedog mesa koje je uvijek bilo
izuzetno traženo na tržištu.
Nakon 4 mjeseca iscrpljeni telići atrofiranih udova odvode se na klanje.

Novi i “poboljšan” način proizvodnje,
koji se provodi u zemljama EU,
izbacio je iz prakse “sanduke za teliće”
te nastavio sa umjetnom,
zamjenskom ishranom sa određenim
minimalnim postotkom željeza
koji održava hemoglobin na prihvatljivoj razini.

Nakon odvajanja od majki, bebe telići se
pojedinačno izoliraju. I opet, glavni
argument je “zdravstveni”. No navedeni
postupak ujedno se i naziva “narodnim”
izrazom - “odbijanje od sise”...

...i provodi se u cilju hranjenja
zamjenskom hranom te ubrzavanja
procesa nabijanja tjelesne mase što će
ih po dostizanju potrebne težine
odvesti u klaonice.

Nakon 3 - 4 mjeseca,
u dobi kada su još bebe,
većina telića rođenih od majki
iz mliječne proizvodnje
odvodi se na klanje.
Kao produkt tog novog pristupa
na tržištu se pojavljuje izuzetno
reklamirana “bijela” teletina.

Preostali mališani
ulaze u proces tovljenja
u cilju postizanja još veće mase.
Unutar navedenog postupka
primjenjuje se grupno držanje.
Njihov život završava nakon 12
mjeseci ( u postupku proizvodnje tzv.
“baby beef” junetine) ili nakon 20
mjeseci (“klasičan” način).

A na farmama,
umorne majke
i dalje odrađuju svoje smjene.

Genetskom manipulacijom čovječanstvo je uspjelo
pretvoriti majke krave u žive mliječne strojeve.
Za razliku od nekadašnje prirodne osobine da njihova tijela stvaraju
onoliko mlijeka koliko treba njihovom djetetu, današnje krave proizvode
od 30 do 60 litara mlijeka dnevno...deset puta više nego što bi njihovo
tele moglo popiti.
Njihovo vime može biti toliko teško da
izaziva deformacije nogu i hromost
koja je zastupljena u izuzetno
viskom postotku u cijeloj populaciji.

Osobita posljedica manipuliranog
uzgoja u cilju što veće proizvodnje mlijeka
je vrlo visoka stopa kroničnog mastitisa
– izuzetno bolne upale vimena, kao i
osteoporoze kao posljedice potpunog
iscrpljivanja kalcija iz vlastitih kostiju
tijekom hiper-produkcije mlijeka.

Iscrpljene i poražene, nakon bijednog života
u ciklusu silovanja, trudnoće, rađanja, oduzimanja djece i
mužnje,one više nemaju nikakvu ekonomsku vrijednost.

UNUTAR DVIJE DO ŠEST GODINA NJIHOVOG ŽIVOTA
U PROIZVODNJI MLIJEKA, MAJKE SU POTPUNO “POTROŠENE”.
NJIHOV ŽIVOT JE ZAVRŠIO.

PRODAJA ROBLJA
Kada se smanji njihova sposobnost
proizvodnje mlijeka, većina majki krava,
bez obzira na stupanj i oblik proizvodnje
u kojoj su iskorištavane,
šalje se na aukcijske prodaje
pri stočnim sajmovima.
Aukcije su posljednja stanica
prije ulaska u klaonicu.

Prije par godina, većina njih je
kao male uplašene cure,
dovedena na ista mjesta
i izložena na prodaju.
Na istim mjestima,
kroz sve ove bijedne godine,
i njihova oteta djeca su
bila izlagana prije klanja.

POSLJEDNJE PUTOVANJE

Na putu prema klaonici, u svojim posljednjim danima i satima života,
potrošene majke prolaze svoju posljednju veliku patnju.
Nemoćne i iscrpljene, u pretrpanim kamionima punim fekalija,
u uvjetima gladi i žeđi, gaženja, smrzavanja ili kolapsa zbog vrućine,
umorne majke putuju posljednji put.

Bolesne i slomljene, potpuno apatične ili paralizirane od straha, mnoge od njih
klonu pri istovaru pred klaonicama. Kao osobit čin ukazivanja počasti
za služenje u ljudskoj prehrambenoj industriji, u tim slučajevima primjenjuje
se širok spektar mučenja ili se surovo koriste razna mehanička sredstva u
nastojanju da se njeno klonulo tijelo nekako smjesti u traku za klanje.

Kao i majke, i mnoga njihova djeca, uplašena, dezorijentirana i slaba,
kolabirala su upravo na tim istim mjestima, pred istim klaonicama.

KLAONICA
Prilikom klanja većina krava i telića
omamljuje se ispucavanjem metalnog
vijka u lubanju, te se pomoću okova
podižu za stražnje noge da bi im se
prerezala grla dok im srca još uvijek
kucaju i ispumpavaju krv.

Budući da je postupak omamljivanja
zamišljen da osigura kucanje srca
i nakon ispucavanja metalnog vijka u lubanju,
krave i telad nerijetko se nalaze
u svjesnom stanju
i nakon što im se razrežu grla.

...EPILOG?...

...NALAZI SE NA VAŠIM TANJURIMA.

U IME ONIH KOJI NE MOGU PODIĆI GLAS ZA SEBE,
MOLIMO VAS DA RAZMISLITE:

I NAJMANJA, POJEDINAČNA, POTRAŽNJA ZA MLIJEKOM
I MLIJEČNIM PROIZVODIMA DIREKTNO DOPRINOSI
DOLASKU NA SVIJET JOŠ VEĆEG BROJA INDIVIDUA
KOJE ĆE ŽIVOTE PROVESTI U ZATVORU I SOCIJALNOJ
DEPRIVACIJI, KOJE ĆE TRPITI SAKAĆENJA, SILOVANJA,
PONIŽENJE...I KOJE ĆE NA KRAJU BITI NASLINO UBIJENE.

...I MOLIMO VAS DA SE SJETITE:

Ukoliko im se dozvoli da žive bez iskorištavanja
i klanja, krave mogu doživjeti i više od 25 godina.

Jednako kao i mnoge druge životinje, kao i ljudi,
i one razvijaju snažne obiteljske veze.

OVA OSJETLJIVA STVORENJA ZASLUŽUJU
NAŠE POŠTOVANJE I NAŠU ZAŠTITU.

ODBACIVANJEM MLIJEČNIH I SVIH DRUGIH
ŽIVOTINJSKIH PROIZVODA IZ VAŠE PREHRANE
I VI MOŽETE ODIGRATI STVARNU I OZBILJNU ULOGU
U STVARANJU BOLJEG SVIJETA
ZA SVA ŽIVA BIĆA U NJEMU.

...molimo vas da upamtite njihova lica!

NE VJERUJTE U BAJKU
O SRETNOJ KRAVICI I VESELOM TELETU!

www.prijatelji-zivotinja.hr


Slide 4

“Mliječna krava je najveći primjer premorene i iskorištene majke.
Ona najteže radi od svih farmskih životinja što se može i znanstveno izračunati.
Njen rad je jednak džogingu od šest do osam sati dnevno. To je luđački tempo.”
Professor John Webster, Department of Animal Husbandry, Bristol University

U ovom trenutku, u svijetu koji smo oblikovali našom rukom,
oko 225 milijuna krava u mliječnoj industriji
neumorno radi da bi zadovoljilo naš ogroman apetit
za mlijekom i mliječnim proizvodima.
Do kraja godine, umorne majke, proizvesti će
oko 500 milijuna tona mlijeka...
...hrane koju njihova tijela stvaraju za njihovu djecu.
“Patnja kroz koju prolaze ove životinje je postala toliko ekstremna da je konzumiranje
hrane od njih zapravo nesvjesno konzumiranje stravične bijede njihovih života...
...Mi probavljamo užas za doručak, ručak i večeru.”
John Robbins, Diet for a New America, 1987

BAJKA O SRETNOJ KRAVICI I VESELOM TELETU

Realnost industrijske i “organske” proizvodnje mlijeka

Po narudžbi velikih proizvođača
u mljekarskoj industriji,
marketinške tvrtke već desetljećima
u svojim skupim kampanjama
promoviraju ideju da mliječne proizvode
isporučuju „zdrave“ i „sretne“ kravice.
Slike blistavo-zelenih pašnjaka,
sa zadovoljnim kravicama,
u pratnji spokojnih telića,
obilježje su skoro svake
reklamne kampanje.

Simpatične animacije veselih krava,
isprepletene sa sretnim licima
roditelja i dječice za jutarnjim obrocima,
stvaraju auru nevinosti
oko mliječne industrije i njenih proizvoda.

Vremenom, potrošačka javnost je razvila svijest
o povezanosti mliječnih proizvoda
sa pozitivnim osjećajima prema djeci i obitelji.

Pod utjecajem brojnih istraga koje su razotkrile sliku mliječne industrije,
osobito nakon dugotrajnih kampanja koje su provodile mnoge organizacije
za dobrobit životinja u Europi i SAD-u, kod jednog dijela „savjesnih“ kupaca
i proizvođača dolazi do orijentacije prema alternativi industrijskoj proizvodnji
koja se opisuje nazivima “slobodni” ,“eko” uzgoj ili “organska” proizvodnja.

Promidžba životinjskih proizvoda iz tzv. “eko uzgoja”
najviše koristi zdrvastvene argumente
kao mamac za potrošačku javnost.
Isticanje “dobrobiti” životinja je samo usputni
ali vrlo rado naglašavan argument.
Svi argumenti uglavnom služe opravdavanju
veće cijene takvih mliječnih proizvoda.

...STOGA...

...POGLEDAJMO REALNOST PROIZVODNJE MLIJEKA!

Što se zaista događa sa “sretnim” majkama i njihovom djecom?

REPRODUKTIVNA MANIPULACIJA
Bez obzira na način, industrijski ili organski, svi oblici proizvodnje mlijeka
zahtjevaju da krava zatrudni te da rodi tele svake godine.
Osiguravanje trudnoće kod svake krave, svake godine, postiže se postupkom
umjetnog osjemenjivanja. Prije desetak godina započelo je i eksperimentiranje
sa novim tehnikama: embriotransfer i proizvodnja zametaka in vitro.
Proces osjemenjivanja podrazumijeva
nasilno guranje ruke duboko u rektum
u namjeri pozicioniranja maternice...

...te guranja instrumenta u vaginu
s ciljem umetanja sjemena.

Rasplodni bikovi koji se koriste
kao živi strojevi za proizvodnju sjemena
uglavnom žive zatvoreni
u svojim nastambama
iz kojih rijetko izlaze.

Tipičan postupak uzimanja sjemena
insceniranje je “lažnog” spolnog čina.
Zbog činjenice da mišićna i koštana
struktura ženki ne bi podnijela
stres uzastopnog penjanja
bika na nju,
u toj praksi forsiranog silovanja
na mjesto ženki
postavljaju se kastrirani mužjaci.

ZLOSTAVLJANJE I UBIJANJE MALENIH

Polovina potomstva majki krava dolazi na svijet kao muška telad.
Budući da nisu u stanju proizvoditi mlijeko,
mliječna industrija nema od njih nikakvu korist.
Premda nisu isplativi za “proizvodnju” junećeg i goveđeg mesa,
kao braća i sestre iz genetski uzgojenih “mesnih pasmina”,
svi maleni dječaci ( i njihove sestrice
koje predstavljaju višak za mliječnu industriju )
dobivaju svoju priliku za služenje čovjeku – U PROIZVODNJI TELETINE.

Muški telići, kao i jedan dio njihovih
sestrica koje predstavljaju “višak”,
odvajaju se od majki odmah nakon rođenja.
Kolostrum, koji moraju popiti unutar 4-6 sati
nakon porođaja, uglavnom se muze iz majki
te im se daje pomoću pomagala (bočica i sl.).

Odvajanje teleta od majke predstavlja
izuzetan stres za ove emotivne životinje
i popraćeno je međusobnim tužnim
i uplašenim dozivanjem.
U nekim slučajevima majke krave pokazuju
izražene simptome tjeskobe i žalovanja
nakon razdvajanja od svog djeteta
što se ispoljava kroz
depresivnost, apatiju i neuzimanje hrane.

Čak i na malim obiteljskim
gospodarstvima uobičajena i
česta je praksa da se teletu i majci
potpuno onemogući kontakt.
Kao razlog za ovakvo postupanje
navodi se “zdravstveni” argument
zaštite teleta od infekcija i zaraze.

Također, preporučena je i praksa
da se teletu nikad ne dozvoli
da siše majku.
Kao argument, pored zdravstvenog,
navodi se “opterećivanje vimena”
te onemogućavanje da tele razvije
naviku sisanja.

Jedna od čestih reakcija majki,
osobito ako su rodile prvi put,
su očajni i bijesni pokušaji spriječavanja
da im iste ruke koje su oduzele njihovo dijete
dodiruju vime i uzimaju mlijeko.

Uobičajeni, međusobno kombinirani, postupci kojima se mlade majke izlažu
u tim slučajevima su: batinjanje, savijanje repa prema leđima (što blokira kičmu),
vezanje lanca ili špage oko tijela i stezanje istog uvijanjem,
napinjanje brnjice na nosu i sl...
Osobito popularna, “sofisticirana” metoda
je primjena tzv. “ritulje”, metalne naprave
koja se zakači za slabinu i leđa i koja zbog
neugode i bola koju izaziva onemogućava
majku da pruža dalji otpor.

Kao dodatak traumi odvajanja od majke
po rođenju, svi muški telići se kastriraju
u nastojanju da se “proizvede”
što mekše meso.

Pravilnik o “eko-uzgoju” u našoj zemlji
također dozvoljava mogućnost fizičke
kastracije “ako se na taj način pridonosi
kakvoći proizvoda” te “ako je to dio
tradicionalne proizvodne prakse”.

Uobičajen način proizvodnje teletine
izvan zemalja EU
je zatvaranje telića u uske sanduke
u kojima im je potpuno onemogućeno kretanje,
te ishrana zamjenskom hranom bez željeza
zbog ciljanog izazivanja anemije.

Navedeni postupak provodi se
u cilju dobivanja potpuno mekog
i blijedog mesa koje je uvijek bilo
izuzetno traženo na tržištu.
Nakon 4 mjeseca iscrpljeni telići atrofiranih udova odvode se na klanje.

Novi i “poboljšan” način proizvodnje,
koji se provodi u zemljama EU,
izbacio je iz prakse “sanduke za teliće”
te nastavio sa umjetnom,
zamjenskom ishranom sa određenim
minimalnim postotkom željeza
koji održava hemoglobin na prihvatljivoj razini.

Nakon odvajanja od majki, bebe telići se
pojedinačno izoliraju. I opet, glavni
argument je “zdravstveni”. No navedeni
postupak ujedno se i naziva “narodnim”
izrazom - “odbijanje od sise”...

...i provodi se u cilju hranjenja
zamjenskom hranom te ubrzavanja
procesa nabijanja tjelesne mase što će
ih po dostizanju potrebne težine
odvesti u klaonice.

Nakon 3 - 4 mjeseca,
u dobi kada su još bebe,
većina telića rođenih od majki
iz mliječne proizvodnje
odvodi se na klanje.
Kao produkt tog novog pristupa
na tržištu se pojavljuje izuzetno
reklamirana “bijela” teletina.

Preostali mališani
ulaze u proces tovljenja
u cilju postizanja još veće mase.
Unutar navedenog postupka
primjenjuje se grupno držanje.
Njihov život završava nakon 12
mjeseci ( u postupku proizvodnje tzv.
“baby beef” junetine) ili nakon 20
mjeseci (“klasičan” način).

A na farmama,
umorne majke
i dalje odrađuju svoje smjene.

Genetskom manipulacijom čovječanstvo je uspjelo
pretvoriti majke krave u žive mliječne strojeve.
Za razliku od nekadašnje prirodne osobine da njihova tijela stvaraju
onoliko mlijeka koliko treba njihovom djetetu, današnje krave proizvode
od 30 do 60 litara mlijeka dnevno...deset puta više nego što bi njihovo
tele moglo popiti.
Njihovo vime može biti toliko teško da
izaziva deformacije nogu i hromost
koja je zastupljena u izuzetno
viskom postotku u cijeloj populaciji.

Osobita posljedica manipuliranog
uzgoja u cilju što veće proizvodnje mlijeka
je vrlo visoka stopa kroničnog mastitisa
– izuzetno bolne upale vimena, kao i
osteoporoze kao posljedice potpunog
iscrpljivanja kalcija iz vlastitih kostiju
tijekom hiper-produkcije mlijeka.

Iscrpljene i poražene, nakon bijednog života
u ciklusu silovanja, trudnoće, rađanja, oduzimanja djece i
mužnje,one više nemaju nikakvu ekonomsku vrijednost.

UNUTAR DVIJE DO ŠEST GODINA NJIHOVOG ŽIVOTA
U PROIZVODNJI MLIJEKA, MAJKE SU POTPUNO “POTROŠENE”.
NJIHOV ŽIVOT JE ZAVRŠIO.

PRODAJA ROBLJA
Kada se smanji njihova sposobnost
proizvodnje mlijeka, većina majki krava,
bez obzira na stupanj i oblik proizvodnje
u kojoj su iskorištavane,
šalje se na aukcijske prodaje
pri stočnim sajmovima.
Aukcije su posljednja stanica
prije ulaska u klaonicu.

Prije par godina, većina njih je
kao male uplašene cure,
dovedena na ista mjesta
i izložena na prodaju.
Na istim mjestima,
kroz sve ove bijedne godine,
i njihova oteta djeca su
bila izlagana prije klanja.

POSLJEDNJE PUTOVANJE

Na putu prema klaonici, u svojim posljednjim danima i satima života,
potrošene majke prolaze svoju posljednju veliku patnju.
Nemoćne i iscrpljene, u pretrpanim kamionima punim fekalija,
u uvjetima gladi i žeđi, gaženja, smrzavanja ili kolapsa zbog vrućine,
umorne majke putuju posljednji put.

Bolesne i slomljene, potpuno apatične ili paralizirane od straha, mnoge od njih
klonu pri istovaru pred klaonicama. Kao osobit čin ukazivanja počasti
za služenje u ljudskoj prehrambenoj industriji, u tim slučajevima primjenjuje
se širok spektar mučenja ili se surovo koriste razna mehanička sredstva u
nastojanju da se njeno klonulo tijelo nekako smjesti u traku za klanje.

Kao i majke, i mnoga njihova djeca, uplašena, dezorijentirana i slaba,
kolabirala su upravo na tim istim mjestima, pred istim klaonicama.

KLAONICA
Prilikom klanja većina krava i telića
omamljuje se ispucavanjem metalnog
vijka u lubanju, te se pomoću okova
podižu za stražnje noge da bi im se
prerezala grla dok im srca još uvijek
kucaju i ispumpavaju krv.

Budući da je postupak omamljivanja
zamišljen da osigura kucanje srca
i nakon ispucavanja metalnog vijka u lubanju,
krave i telad nerijetko se nalaze
u svjesnom stanju
i nakon što im se razrežu grla.

...EPILOG?...

...NALAZI SE NA VAŠIM TANJURIMA.

U IME ONIH KOJI NE MOGU PODIĆI GLAS ZA SEBE,
MOLIMO VAS DA RAZMISLITE:

I NAJMANJA, POJEDINAČNA, POTRAŽNJA ZA MLIJEKOM
I MLIJEČNIM PROIZVODIMA DIREKTNO DOPRINOSI
DOLASKU NA SVIJET JOŠ VEĆEG BROJA INDIVIDUA
KOJE ĆE ŽIVOTE PROVESTI U ZATVORU I SOCIJALNOJ
DEPRIVACIJI, KOJE ĆE TRPITI SAKAĆENJA, SILOVANJA,
PONIŽENJE...I KOJE ĆE NA KRAJU BITI NASLINO UBIJENE.

...I MOLIMO VAS DA SE SJETITE:

Ukoliko im se dozvoli da žive bez iskorištavanja
i klanja, krave mogu doživjeti i više od 25 godina.

Jednako kao i mnoge druge životinje, kao i ljudi,
i one razvijaju snažne obiteljske veze.

OVA OSJETLJIVA STVORENJA ZASLUŽUJU
NAŠE POŠTOVANJE I NAŠU ZAŠTITU.

ODBACIVANJEM MLIJEČNIH I SVIH DRUGIH
ŽIVOTINJSKIH PROIZVODA IZ VAŠE PREHRANE
I VI MOŽETE ODIGRATI STVARNU I OZBILJNU ULOGU
U STVARANJU BOLJEG SVIJETA
ZA SVA ŽIVA BIĆA U NJEMU.

...molimo vas da upamtite njihova lica!

NE VJERUJTE U BAJKU
O SRETNOJ KRAVICI I VESELOM TELETU!

www.prijatelji-zivotinja.hr


Slide 5

“Mliječna krava je najveći primjer premorene i iskorištene majke.
Ona najteže radi od svih farmskih životinja što se može i znanstveno izračunati.
Njen rad je jednak džogingu od šest do osam sati dnevno. To je luđački tempo.”
Professor John Webster, Department of Animal Husbandry, Bristol University

U ovom trenutku, u svijetu koji smo oblikovali našom rukom,
oko 225 milijuna krava u mliječnoj industriji
neumorno radi da bi zadovoljilo naš ogroman apetit
za mlijekom i mliječnim proizvodima.
Do kraja godine, umorne majke, proizvesti će
oko 500 milijuna tona mlijeka...
...hrane koju njihova tijela stvaraju za njihovu djecu.
“Patnja kroz koju prolaze ove životinje je postala toliko ekstremna da je konzumiranje
hrane od njih zapravo nesvjesno konzumiranje stravične bijede njihovih života...
...Mi probavljamo užas za doručak, ručak i večeru.”
John Robbins, Diet for a New America, 1987

BAJKA O SRETNOJ KRAVICI I VESELOM TELETU

Realnost industrijske i “organske” proizvodnje mlijeka

Po narudžbi velikih proizvođača
u mljekarskoj industriji,
marketinške tvrtke već desetljećima
u svojim skupim kampanjama
promoviraju ideju da mliječne proizvode
isporučuju „zdrave“ i „sretne“ kravice.
Slike blistavo-zelenih pašnjaka,
sa zadovoljnim kravicama,
u pratnji spokojnih telića,
obilježje su skoro svake
reklamne kampanje.

Simpatične animacije veselih krava,
isprepletene sa sretnim licima
roditelja i dječice za jutarnjim obrocima,
stvaraju auru nevinosti
oko mliječne industrije i njenih proizvoda.

Vremenom, potrošačka javnost je razvila svijest
o povezanosti mliječnih proizvoda
sa pozitivnim osjećajima prema djeci i obitelji.

Pod utjecajem brojnih istraga koje su razotkrile sliku mliječne industrije,
osobito nakon dugotrajnih kampanja koje su provodile mnoge organizacije
za dobrobit životinja u Europi i SAD-u, kod jednog dijela „savjesnih“ kupaca
i proizvođača dolazi do orijentacije prema alternativi industrijskoj proizvodnji
koja se opisuje nazivima “slobodni” ,“eko” uzgoj ili “organska” proizvodnja.

Promidžba životinjskih proizvoda iz tzv. “eko uzgoja”
najviše koristi zdrvastvene argumente
kao mamac za potrošačku javnost.
Isticanje “dobrobiti” životinja je samo usputni
ali vrlo rado naglašavan argument.
Svi argumenti uglavnom služe opravdavanju
veće cijene takvih mliječnih proizvoda.

...STOGA...

...POGLEDAJMO REALNOST PROIZVODNJE MLIJEKA!

Što se zaista događa sa “sretnim” majkama i njihovom djecom?

REPRODUKTIVNA MANIPULACIJA
Bez obzira na način, industrijski ili organski, svi oblici proizvodnje mlijeka
zahtjevaju da krava zatrudni te da rodi tele svake godine.
Osiguravanje trudnoće kod svake krave, svake godine, postiže se postupkom
umjetnog osjemenjivanja. Prije desetak godina započelo je i eksperimentiranje
sa novim tehnikama: embriotransfer i proizvodnja zametaka in vitro.
Proces osjemenjivanja podrazumijeva
nasilno guranje ruke duboko u rektum
u namjeri pozicioniranja maternice...

...te guranja instrumenta u vaginu
s ciljem umetanja sjemena.

Rasplodni bikovi koji se koriste
kao živi strojevi za proizvodnju sjemena
uglavnom žive zatvoreni
u svojim nastambama
iz kojih rijetko izlaze.

Tipičan postupak uzimanja sjemena
insceniranje je “lažnog” spolnog čina.
Zbog činjenice da mišićna i koštana
struktura ženki ne bi podnijela
stres uzastopnog penjanja
bika na nju,
u toj praksi forsiranog silovanja
na mjesto ženki
postavljaju se kastrirani mužjaci.

ZLOSTAVLJANJE I UBIJANJE MALENIH

Polovina potomstva majki krava dolazi na svijet kao muška telad.
Budući da nisu u stanju proizvoditi mlijeko,
mliječna industrija nema od njih nikakvu korist.
Premda nisu isplativi za “proizvodnju” junećeg i goveđeg mesa,
kao braća i sestre iz genetski uzgojenih “mesnih pasmina”,
svi maleni dječaci ( i njihove sestrice
koje predstavljaju višak za mliječnu industriju )
dobivaju svoju priliku za služenje čovjeku – U PROIZVODNJI TELETINE.

Muški telići, kao i jedan dio njihovih
sestrica koje predstavljaju “višak”,
odvajaju se od majki odmah nakon rođenja.
Kolostrum, koji moraju popiti unutar 4-6 sati
nakon porođaja, uglavnom se muze iz majki
te im se daje pomoću pomagala (bočica i sl.).

Odvajanje teleta od majke predstavlja
izuzetan stres za ove emotivne životinje
i popraćeno je međusobnim tužnim
i uplašenim dozivanjem.
U nekim slučajevima majke krave pokazuju
izražene simptome tjeskobe i žalovanja
nakon razdvajanja od svog djeteta
što se ispoljava kroz
depresivnost, apatiju i neuzimanje hrane.

Čak i na malim obiteljskim
gospodarstvima uobičajena i
česta je praksa da se teletu i majci
potpuno onemogući kontakt.
Kao razlog za ovakvo postupanje
navodi se “zdravstveni” argument
zaštite teleta od infekcija i zaraze.

Također, preporučena je i praksa
da se teletu nikad ne dozvoli
da siše majku.
Kao argument, pored zdravstvenog,
navodi se “opterećivanje vimena”
te onemogućavanje da tele razvije
naviku sisanja.

Jedna od čestih reakcija majki,
osobito ako su rodile prvi put,
su očajni i bijesni pokušaji spriječavanja
da im iste ruke koje su oduzele njihovo dijete
dodiruju vime i uzimaju mlijeko.

Uobičajeni, međusobno kombinirani, postupci kojima se mlade majke izlažu
u tim slučajevima su: batinjanje, savijanje repa prema leđima (što blokira kičmu),
vezanje lanca ili špage oko tijela i stezanje istog uvijanjem,
napinjanje brnjice na nosu i sl...
Osobito popularna, “sofisticirana” metoda
je primjena tzv. “ritulje”, metalne naprave
koja se zakači za slabinu i leđa i koja zbog
neugode i bola koju izaziva onemogućava
majku da pruža dalji otpor.

Kao dodatak traumi odvajanja od majke
po rođenju, svi muški telići se kastriraju
u nastojanju da se “proizvede”
što mekše meso.

Pravilnik o “eko-uzgoju” u našoj zemlji
također dozvoljava mogućnost fizičke
kastracije “ako se na taj način pridonosi
kakvoći proizvoda” te “ako je to dio
tradicionalne proizvodne prakse”.

Uobičajen način proizvodnje teletine
izvan zemalja EU
je zatvaranje telića u uske sanduke
u kojima im je potpuno onemogućeno kretanje,
te ishrana zamjenskom hranom bez željeza
zbog ciljanog izazivanja anemije.

Navedeni postupak provodi se
u cilju dobivanja potpuno mekog
i blijedog mesa koje je uvijek bilo
izuzetno traženo na tržištu.
Nakon 4 mjeseca iscrpljeni telići atrofiranih udova odvode se na klanje.

Novi i “poboljšan” način proizvodnje,
koji se provodi u zemljama EU,
izbacio je iz prakse “sanduke za teliće”
te nastavio sa umjetnom,
zamjenskom ishranom sa određenim
minimalnim postotkom željeza
koji održava hemoglobin na prihvatljivoj razini.

Nakon odvajanja od majki, bebe telići se
pojedinačno izoliraju. I opet, glavni
argument je “zdravstveni”. No navedeni
postupak ujedno se i naziva “narodnim”
izrazom - “odbijanje od sise”...

...i provodi se u cilju hranjenja
zamjenskom hranom te ubrzavanja
procesa nabijanja tjelesne mase što će
ih po dostizanju potrebne težine
odvesti u klaonice.

Nakon 3 - 4 mjeseca,
u dobi kada su još bebe,
većina telića rođenih od majki
iz mliječne proizvodnje
odvodi se na klanje.
Kao produkt tog novog pristupa
na tržištu se pojavljuje izuzetno
reklamirana “bijela” teletina.

Preostali mališani
ulaze u proces tovljenja
u cilju postizanja još veće mase.
Unutar navedenog postupka
primjenjuje se grupno držanje.
Njihov život završava nakon 12
mjeseci ( u postupku proizvodnje tzv.
“baby beef” junetine) ili nakon 20
mjeseci (“klasičan” način).

A na farmama,
umorne majke
i dalje odrađuju svoje smjene.

Genetskom manipulacijom čovječanstvo je uspjelo
pretvoriti majke krave u žive mliječne strojeve.
Za razliku od nekadašnje prirodne osobine da njihova tijela stvaraju
onoliko mlijeka koliko treba njihovom djetetu, današnje krave proizvode
od 30 do 60 litara mlijeka dnevno...deset puta više nego što bi njihovo
tele moglo popiti.
Njihovo vime može biti toliko teško da
izaziva deformacije nogu i hromost
koja je zastupljena u izuzetno
viskom postotku u cijeloj populaciji.

Osobita posljedica manipuliranog
uzgoja u cilju što veće proizvodnje mlijeka
je vrlo visoka stopa kroničnog mastitisa
– izuzetno bolne upale vimena, kao i
osteoporoze kao posljedice potpunog
iscrpljivanja kalcija iz vlastitih kostiju
tijekom hiper-produkcije mlijeka.

Iscrpljene i poražene, nakon bijednog života
u ciklusu silovanja, trudnoće, rađanja, oduzimanja djece i
mužnje,one više nemaju nikakvu ekonomsku vrijednost.

UNUTAR DVIJE DO ŠEST GODINA NJIHOVOG ŽIVOTA
U PROIZVODNJI MLIJEKA, MAJKE SU POTPUNO “POTROŠENE”.
NJIHOV ŽIVOT JE ZAVRŠIO.

PRODAJA ROBLJA
Kada se smanji njihova sposobnost
proizvodnje mlijeka, većina majki krava,
bez obzira na stupanj i oblik proizvodnje
u kojoj su iskorištavane,
šalje se na aukcijske prodaje
pri stočnim sajmovima.
Aukcije su posljednja stanica
prije ulaska u klaonicu.

Prije par godina, većina njih je
kao male uplašene cure,
dovedena na ista mjesta
i izložena na prodaju.
Na istim mjestima,
kroz sve ove bijedne godine,
i njihova oteta djeca su
bila izlagana prije klanja.

POSLJEDNJE PUTOVANJE

Na putu prema klaonici, u svojim posljednjim danima i satima života,
potrošene majke prolaze svoju posljednju veliku patnju.
Nemoćne i iscrpljene, u pretrpanim kamionima punim fekalija,
u uvjetima gladi i žeđi, gaženja, smrzavanja ili kolapsa zbog vrućine,
umorne majke putuju posljednji put.

Bolesne i slomljene, potpuno apatične ili paralizirane od straha, mnoge od njih
klonu pri istovaru pred klaonicama. Kao osobit čin ukazivanja počasti
za služenje u ljudskoj prehrambenoj industriji, u tim slučajevima primjenjuje
se širok spektar mučenja ili se surovo koriste razna mehanička sredstva u
nastojanju da se njeno klonulo tijelo nekako smjesti u traku za klanje.

Kao i majke, i mnoga njihova djeca, uplašena, dezorijentirana i slaba,
kolabirala su upravo na tim istim mjestima, pred istim klaonicama.

KLAONICA
Prilikom klanja većina krava i telića
omamljuje se ispucavanjem metalnog
vijka u lubanju, te se pomoću okova
podižu za stražnje noge da bi im se
prerezala grla dok im srca još uvijek
kucaju i ispumpavaju krv.

Budući da je postupak omamljivanja
zamišljen da osigura kucanje srca
i nakon ispucavanja metalnog vijka u lubanju,
krave i telad nerijetko se nalaze
u svjesnom stanju
i nakon što im se razrežu grla.

...EPILOG?...

...NALAZI SE NA VAŠIM TANJURIMA.

U IME ONIH KOJI NE MOGU PODIĆI GLAS ZA SEBE,
MOLIMO VAS DA RAZMISLITE:

I NAJMANJA, POJEDINAČNA, POTRAŽNJA ZA MLIJEKOM
I MLIJEČNIM PROIZVODIMA DIREKTNO DOPRINOSI
DOLASKU NA SVIJET JOŠ VEĆEG BROJA INDIVIDUA
KOJE ĆE ŽIVOTE PROVESTI U ZATVORU I SOCIJALNOJ
DEPRIVACIJI, KOJE ĆE TRPITI SAKAĆENJA, SILOVANJA,
PONIŽENJE...I KOJE ĆE NA KRAJU BITI NASLINO UBIJENE.

...I MOLIMO VAS DA SE SJETITE:

Ukoliko im se dozvoli da žive bez iskorištavanja
i klanja, krave mogu doživjeti i više od 25 godina.

Jednako kao i mnoge druge životinje, kao i ljudi,
i one razvijaju snažne obiteljske veze.

OVA OSJETLJIVA STVORENJA ZASLUŽUJU
NAŠE POŠTOVANJE I NAŠU ZAŠTITU.

ODBACIVANJEM MLIJEČNIH I SVIH DRUGIH
ŽIVOTINJSKIH PROIZVODA IZ VAŠE PREHRANE
I VI MOŽETE ODIGRATI STVARNU I OZBILJNU ULOGU
U STVARANJU BOLJEG SVIJETA
ZA SVA ŽIVA BIĆA U NJEMU.

...molimo vas da upamtite njihova lica!

NE VJERUJTE U BAJKU
O SRETNOJ KRAVICI I VESELOM TELETU!

www.prijatelji-zivotinja.hr


Slide 6

“Mliječna krava je najveći primjer premorene i iskorištene majke.
Ona najteže radi od svih farmskih životinja što se može i znanstveno izračunati.
Njen rad je jednak džogingu od šest do osam sati dnevno. To je luđački tempo.”
Professor John Webster, Department of Animal Husbandry, Bristol University

U ovom trenutku, u svijetu koji smo oblikovali našom rukom,
oko 225 milijuna krava u mliječnoj industriji
neumorno radi da bi zadovoljilo naš ogroman apetit
za mlijekom i mliječnim proizvodima.
Do kraja godine, umorne majke, proizvesti će
oko 500 milijuna tona mlijeka...
...hrane koju njihova tijela stvaraju za njihovu djecu.
“Patnja kroz koju prolaze ove životinje je postala toliko ekstremna da je konzumiranje
hrane od njih zapravo nesvjesno konzumiranje stravične bijede njihovih života...
...Mi probavljamo užas za doručak, ručak i večeru.”
John Robbins, Diet for a New America, 1987

BAJKA O SRETNOJ KRAVICI I VESELOM TELETU

Realnost industrijske i “organske” proizvodnje mlijeka

Po narudžbi velikih proizvođača
u mljekarskoj industriji,
marketinške tvrtke već desetljećima
u svojim skupim kampanjama
promoviraju ideju da mliječne proizvode
isporučuju „zdrave“ i „sretne“ kravice.
Slike blistavo-zelenih pašnjaka,
sa zadovoljnim kravicama,
u pratnji spokojnih telića,
obilježje su skoro svake
reklamne kampanje.

Simpatične animacije veselih krava,
isprepletene sa sretnim licima
roditelja i dječice za jutarnjim obrocima,
stvaraju auru nevinosti
oko mliječne industrije i njenih proizvoda.

Vremenom, potrošačka javnost je razvila svijest
o povezanosti mliječnih proizvoda
sa pozitivnim osjećajima prema djeci i obitelji.

Pod utjecajem brojnih istraga koje su razotkrile sliku mliječne industrije,
osobito nakon dugotrajnih kampanja koje su provodile mnoge organizacije
za dobrobit životinja u Europi i SAD-u, kod jednog dijela „savjesnih“ kupaca
i proizvođača dolazi do orijentacije prema alternativi industrijskoj proizvodnji
koja se opisuje nazivima “slobodni” ,“eko” uzgoj ili “organska” proizvodnja.

Promidžba životinjskih proizvoda iz tzv. “eko uzgoja”
najviše koristi zdrvastvene argumente
kao mamac za potrošačku javnost.
Isticanje “dobrobiti” životinja je samo usputni
ali vrlo rado naglašavan argument.
Svi argumenti uglavnom služe opravdavanju
veće cijene takvih mliječnih proizvoda.

...STOGA...

...POGLEDAJMO REALNOST PROIZVODNJE MLIJEKA!

Što se zaista događa sa “sretnim” majkama i njihovom djecom?

REPRODUKTIVNA MANIPULACIJA
Bez obzira na način, industrijski ili organski, svi oblici proizvodnje mlijeka
zahtjevaju da krava zatrudni te da rodi tele svake godine.
Osiguravanje trudnoće kod svake krave, svake godine, postiže se postupkom
umjetnog osjemenjivanja. Prije desetak godina započelo je i eksperimentiranje
sa novim tehnikama: embriotransfer i proizvodnja zametaka in vitro.
Proces osjemenjivanja podrazumijeva
nasilno guranje ruke duboko u rektum
u namjeri pozicioniranja maternice...

...te guranja instrumenta u vaginu
s ciljem umetanja sjemena.

Rasplodni bikovi koji se koriste
kao živi strojevi za proizvodnju sjemena
uglavnom žive zatvoreni
u svojim nastambama
iz kojih rijetko izlaze.

Tipičan postupak uzimanja sjemena
insceniranje je “lažnog” spolnog čina.
Zbog činjenice da mišićna i koštana
struktura ženki ne bi podnijela
stres uzastopnog penjanja
bika na nju,
u toj praksi forsiranog silovanja
na mjesto ženki
postavljaju se kastrirani mužjaci.

ZLOSTAVLJANJE I UBIJANJE MALENIH

Polovina potomstva majki krava dolazi na svijet kao muška telad.
Budući da nisu u stanju proizvoditi mlijeko,
mliječna industrija nema od njih nikakvu korist.
Premda nisu isplativi za “proizvodnju” junećeg i goveđeg mesa,
kao braća i sestre iz genetski uzgojenih “mesnih pasmina”,
svi maleni dječaci ( i njihove sestrice
koje predstavljaju višak za mliječnu industriju )
dobivaju svoju priliku za služenje čovjeku – U PROIZVODNJI TELETINE.

Muški telići, kao i jedan dio njihovih
sestrica koje predstavljaju “višak”,
odvajaju se od majki odmah nakon rođenja.
Kolostrum, koji moraju popiti unutar 4-6 sati
nakon porođaja, uglavnom se muze iz majki
te im se daje pomoću pomagala (bočica i sl.).

Odvajanje teleta od majke predstavlja
izuzetan stres za ove emotivne životinje
i popraćeno je međusobnim tužnim
i uplašenim dozivanjem.
U nekim slučajevima majke krave pokazuju
izražene simptome tjeskobe i žalovanja
nakon razdvajanja od svog djeteta
što se ispoljava kroz
depresivnost, apatiju i neuzimanje hrane.

Čak i na malim obiteljskim
gospodarstvima uobičajena i
česta je praksa da se teletu i majci
potpuno onemogući kontakt.
Kao razlog za ovakvo postupanje
navodi se “zdravstveni” argument
zaštite teleta od infekcija i zaraze.

Također, preporučena je i praksa
da se teletu nikad ne dozvoli
da siše majku.
Kao argument, pored zdravstvenog,
navodi se “opterećivanje vimena”
te onemogućavanje da tele razvije
naviku sisanja.

Jedna od čestih reakcija majki,
osobito ako su rodile prvi put,
su očajni i bijesni pokušaji spriječavanja
da im iste ruke koje su oduzele njihovo dijete
dodiruju vime i uzimaju mlijeko.

Uobičajeni, međusobno kombinirani, postupci kojima se mlade majke izlažu
u tim slučajevima su: batinjanje, savijanje repa prema leđima (što blokira kičmu),
vezanje lanca ili špage oko tijela i stezanje istog uvijanjem,
napinjanje brnjice na nosu i sl...
Osobito popularna, “sofisticirana” metoda
je primjena tzv. “ritulje”, metalne naprave
koja se zakači za slabinu i leđa i koja zbog
neugode i bola koju izaziva onemogućava
majku da pruža dalji otpor.

Kao dodatak traumi odvajanja od majke
po rođenju, svi muški telići se kastriraju
u nastojanju da se “proizvede”
što mekše meso.

Pravilnik o “eko-uzgoju” u našoj zemlji
također dozvoljava mogućnost fizičke
kastracije “ako se na taj način pridonosi
kakvoći proizvoda” te “ako je to dio
tradicionalne proizvodne prakse”.

Uobičajen način proizvodnje teletine
izvan zemalja EU
je zatvaranje telića u uske sanduke
u kojima im je potpuno onemogućeno kretanje,
te ishrana zamjenskom hranom bez željeza
zbog ciljanog izazivanja anemije.

Navedeni postupak provodi se
u cilju dobivanja potpuno mekog
i blijedog mesa koje je uvijek bilo
izuzetno traženo na tržištu.
Nakon 4 mjeseca iscrpljeni telići atrofiranih udova odvode se na klanje.

Novi i “poboljšan” način proizvodnje,
koji se provodi u zemljama EU,
izbacio je iz prakse “sanduke za teliće”
te nastavio sa umjetnom,
zamjenskom ishranom sa određenim
minimalnim postotkom željeza
koji održava hemoglobin na prihvatljivoj razini.

Nakon odvajanja od majki, bebe telići se
pojedinačno izoliraju. I opet, glavni
argument je “zdravstveni”. No navedeni
postupak ujedno se i naziva “narodnim”
izrazom - “odbijanje od sise”...

...i provodi se u cilju hranjenja
zamjenskom hranom te ubrzavanja
procesa nabijanja tjelesne mase što će
ih po dostizanju potrebne težine
odvesti u klaonice.

Nakon 3 - 4 mjeseca,
u dobi kada su još bebe,
većina telića rođenih od majki
iz mliječne proizvodnje
odvodi se na klanje.
Kao produkt tog novog pristupa
na tržištu se pojavljuje izuzetno
reklamirana “bijela” teletina.

Preostali mališani
ulaze u proces tovljenja
u cilju postizanja još veće mase.
Unutar navedenog postupka
primjenjuje se grupno držanje.
Njihov život završava nakon 12
mjeseci ( u postupku proizvodnje tzv.
“baby beef” junetine) ili nakon 20
mjeseci (“klasičan” način).

A na farmama,
umorne majke
i dalje odrađuju svoje smjene.

Genetskom manipulacijom čovječanstvo je uspjelo
pretvoriti majke krave u žive mliječne strojeve.
Za razliku od nekadašnje prirodne osobine da njihova tijela stvaraju
onoliko mlijeka koliko treba njihovom djetetu, današnje krave proizvode
od 30 do 60 litara mlijeka dnevno...deset puta više nego što bi njihovo
tele moglo popiti.
Njihovo vime može biti toliko teško da
izaziva deformacije nogu i hromost
koja je zastupljena u izuzetno
viskom postotku u cijeloj populaciji.

Osobita posljedica manipuliranog
uzgoja u cilju što veće proizvodnje mlijeka
je vrlo visoka stopa kroničnog mastitisa
– izuzetno bolne upale vimena, kao i
osteoporoze kao posljedice potpunog
iscrpljivanja kalcija iz vlastitih kostiju
tijekom hiper-produkcije mlijeka.

Iscrpljene i poražene, nakon bijednog života
u ciklusu silovanja, trudnoće, rađanja, oduzimanja djece i
mužnje,one više nemaju nikakvu ekonomsku vrijednost.

UNUTAR DVIJE DO ŠEST GODINA NJIHOVOG ŽIVOTA
U PROIZVODNJI MLIJEKA, MAJKE SU POTPUNO “POTROŠENE”.
NJIHOV ŽIVOT JE ZAVRŠIO.

PRODAJA ROBLJA
Kada se smanji njihova sposobnost
proizvodnje mlijeka, većina majki krava,
bez obzira na stupanj i oblik proizvodnje
u kojoj su iskorištavane,
šalje se na aukcijske prodaje
pri stočnim sajmovima.
Aukcije su posljednja stanica
prije ulaska u klaonicu.

Prije par godina, većina njih je
kao male uplašene cure,
dovedena na ista mjesta
i izložena na prodaju.
Na istim mjestima,
kroz sve ove bijedne godine,
i njihova oteta djeca su
bila izlagana prije klanja.

POSLJEDNJE PUTOVANJE

Na putu prema klaonici, u svojim posljednjim danima i satima života,
potrošene majke prolaze svoju posljednju veliku patnju.
Nemoćne i iscrpljene, u pretrpanim kamionima punim fekalija,
u uvjetima gladi i žeđi, gaženja, smrzavanja ili kolapsa zbog vrućine,
umorne majke putuju posljednji put.

Bolesne i slomljene, potpuno apatične ili paralizirane od straha, mnoge od njih
klonu pri istovaru pred klaonicama. Kao osobit čin ukazivanja počasti
za služenje u ljudskoj prehrambenoj industriji, u tim slučajevima primjenjuje
se širok spektar mučenja ili se surovo koriste razna mehanička sredstva u
nastojanju da se njeno klonulo tijelo nekako smjesti u traku za klanje.

Kao i majke, i mnoga njihova djeca, uplašena, dezorijentirana i slaba,
kolabirala su upravo na tim istim mjestima, pred istim klaonicama.

KLAONICA
Prilikom klanja većina krava i telića
omamljuje se ispucavanjem metalnog
vijka u lubanju, te se pomoću okova
podižu za stražnje noge da bi im se
prerezala grla dok im srca još uvijek
kucaju i ispumpavaju krv.

Budući da je postupak omamljivanja
zamišljen da osigura kucanje srca
i nakon ispucavanja metalnog vijka u lubanju,
krave i telad nerijetko se nalaze
u svjesnom stanju
i nakon što im se razrežu grla.

...EPILOG?...

...NALAZI SE NA VAŠIM TANJURIMA.

U IME ONIH KOJI NE MOGU PODIĆI GLAS ZA SEBE,
MOLIMO VAS DA RAZMISLITE:

I NAJMANJA, POJEDINAČNA, POTRAŽNJA ZA MLIJEKOM
I MLIJEČNIM PROIZVODIMA DIREKTNO DOPRINOSI
DOLASKU NA SVIJET JOŠ VEĆEG BROJA INDIVIDUA
KOJE ĆE ŽIVOTE PROVESTI U ZATVORU I SOCIJALNOJ
DEPRIVACIJI, KOJE ĆE TRPITI SAKAĆENJA, SILOVANJA,
PONIŽENJE...I KOJE ĆE NA KRAJU BITI NASLINO UBIJENE.

...I MOLIMO VAS DA SE SJETITE:

Ukoliko im se dozvoli da žive bez iskorištavanja
i klanja, krave mogu doživjeti i više od 25 godina.

Jednako kao i mnoge druge životinje, kao i ljudi,
i one razvijaju snažne obiteljske veze.

OVA OSJETLJIVA STVORENJA ZASLUŽUJU
NAŠE POŠTOVANJE I NAŠU ZAŠTITU.

ODBACIVANJEM MLIJEČNIH I SVIH DRUGIH
ŽIVOTINJSKIH PROIZVODA IZ VAŠE PREHRANE
I VI MOŽETE ODIGRATI STVARNU I OZBILJNU ULOGU
U STVARANJU BOLJEG SVIJETA
ZA SVA ŽIVA BIĆA U NJEMU.

...molimo vas da upamtite njihova lica!

NE VJERUJTE U BAJKU
O SRETNOJ KRAVICI I VESELOM TELETU!

www.prijatelji-zivotinja.hr


Slide 7

“Mliječna krava je najveći primjer premorene i iskorištene majke.
Ona najteže radi od svih farmskih životinja što se može i znanstveno izračunati.
Njen rad je jednak džogingu od šest do osam sati dnevno. To je luđački tempo.”
Professor John Webster, Department of Animal Husbandry, Bristol University

U ovom trenutku, u svijetu koji smo oblikovali našom rukom,
oko 225 milijuna krava u mliječnoj industriji
neumorno radi da bi zadovoljilo naš ogroman apetit
za mlijekom i mliječnim proizvodima.
Do kraja godine, umorne majke, proizvesti će
oko 500 milijuna tona mlijeka...
...hrane koju njihova tijela stvaraju za njihovu djecu.
“Patnja kroz koju prolaze ove životinje je postala toliko ekstremna da je konzumiranje
hrane od njih zapravo nesvjesno konzumiranje stravične bijede njihovih života...
...Mi probavljamo užas za doručak, ručak i večeru.”
John Robbins, Diet for a New America, 1987

BAJKA O SRETNOJ KRAVICI I VESELOM TELETU

Realnost industrijske i “organske” proizvodnje mlijeka

Po narudžbi velikih proizvođača
u mljekarskoj industriji,
marketinške tvrtke već desetljećima
u svojim skupim kampanjama
promoviraju ideju da mliječne proizvode
isporučuju „zdrave“ i „sretne“ kravice.
Slike blistavo-zelenih pašnjaka,
sa zadovoljnim kravicama,
u pratnji spokojnih telića,
obilježje su skoro svake
reklamne kampanje.

Simpatične animacije veselih krava,
isprepletene sa sretnim licima
roditelja i dječice za jutarnjim obrocima,
stvaraju auru nevinosti
oko mliječne industrije i njenih proizvoda.

Vremenom, potrošačka javnost je razvila svijest
o povezanosti mliječnih proizvoda
sa pozitivnim osjećajima prema djeci i obitelji.

Pod utjecajem brojnih istraga koje su razotkrile sliku mliječne industrije,
osobito nakon dugotrajnih kampanja koje su provodile mnoge organizacije
za dobrobit životinja u Europi i SAD-u, kod jednog dijela „savjesnih“ kupaca
i proizvođača dolazi do orijentacije prema alternativi industrijskoj proizvodnji
koja se opisuje nazivima “slobodni” ,“eko” uzgoj ili “organska” proizvodnja.

Promidžba životinjskih proizvoda iz tzv. “eko uzgoja”
najviše koristi zdrvastvene argumente
kao mamac za potrošačku javnost.
Isticanje “dobrobiti” životinja je samo usputni
ali vrlo rado naglašavan argument.
Svi argumenti uglavnom služe opravdavanju
veće cijene takvih mliječnih proizvoda.

...STOGA...

...POGLEDAJMO REALNOST PROIZVODNJE MLIJEKA!

Što se zaista događa sa “sretnim” majkama i njihovom djecom?

REPRODUKTIVNA MANIPULACIJA
Bez obzira na način, industrijski ili organski, svi oblici proizvodnje mlijeka
zahtjevaju da krava zatrudni te da rodi tele svake godine.
Osiguravanje trudnoće kod svake krave, svake godine, postiže se postupkom
umjetnog osjemenjivanja. Prije desetak godina započelo je i eksperimentiranje
sa novim tehnikama: embriotransfer i proizvodnja zametaka in vitro.
Proces osjemenjivanja podrazumijeva
nasilno guranje ruke duboko u rektum
u namjeri pozicioniranja maternice...

...te guranja instrumenta u vaginu
s ciljem umetanja sjemena.

Rasplodni bikovi koji se koriste
kao živi strojevi za proizvodnju sjemena
uglavnom žive zatvoreni
u svojim nastambama
iz kojih rijetko izlaze.

Tipičan postupak uzimanja sjemena
insceniranje je “lažnog” spolnog čina.
Zbog činjenice da mišićna i koštana
struktura ženki ne bi podnijela
stres uzastopnog penjanja
bika na nju,
u toj praksi forsiranog silovanja
na mjesto ženki
postavljaju se kastrirani mužjaci.

ZLOSTAVLJANJE I UBIJANJE MALENIH

Polovina potomstva majki krava dolazi na svijet kao muška telad.
Budući da nisu u stanju proizvoditi mlijeko,
mliječna industrija nema od njih nikakvu korist.
Premda nisu isplativi za “proizvodnju” junećeg i goveđeg mesa,
kao braća i sestre iz genetski uzgojenih “mesnih pasmina”,
svi maleni dječaci ( i njihove sestrice
koje predstavljaju višak za mliječnu industriju )
dobivaju svoju priliku za služenje čovjeku – U PROIZVODNJI TELETINE.

Muški telići, kao i jedan dio njihovih
sestrica koje predstavljaju “višak”,
odvajaju se od majki odmah nakon rođenja.
Kolostrum, koji moraju popiti unutar 4-6 sati
nakon porođaja, uglavnom se muze iz majki
te im se daje pomoću pomagala (bočica i sl.).

Odvajanje teleta od majke predstavlja
izuzetan stres za ove emotivne životinje
i popraćeno je međusobnim tužnim
i uplašenim dozivanjem.
U nekim slučajevima majke krave pokazuju
izražene simptome tjeskobe i žalovanja
nakon razdvajanja od svog djeteta
što se ispoljava kroz
depresivnost, apatiju i neuzimanje hrane.

Čak i na malim obiteljskim
gospodarstvima uobičajena i
česta je praksa da se teletu i majci
potpuno onemogući kontakt.
Kao razlog za ovakvo postupanje
navodi se “zdravstveni” argument
zaštite teleta od infekcija i zaraze.

Također, preporučena je i praksa
da se teletu nikad ne dozvoli
da siše majku.
Kao argument, pored zdravstvenog,
navodi se “opterećivanje vimena”
te onemogućavanje da tele razvije
naviku sisanja.

Jedna od čestih reakcija majki,
osobito ako su rodile prvi put,
su očajni i bijesni pokušaji spriječavanja
da im iste ruke koje su oduzele njihovo dijete
dodiruju vime i uzimaju mlijeko.

Uobičajeni, međusobno kombinirani, postupci kojima se mlade majke izlažu
u tim slučajevima su: batinjanje, savijanje repa prema leđima (što blokira kičmu),
vezanje lanca ili špage oko tijela i stezanje istog uvijanjem,
napinjanje brnjice na nosu i sl...
Osobito popularna, “sofisticirana” metoda
je primjena tzv. “ritulje”, metalne naprave
koja se zakači za slabinu i leđa i koja zbog
neugode i bola koju izaziva onemogućava
majku da pruža dalji otpor.

Kao dodatak traumi odvajanja od majke
po rođenju, svi muški telići se kastriraju
u nastojanju da se “proizvede”
što mekše meso.

Pravilnik o “eko-uzgoju” u našoj zemlji
također dozvoljava mogućnost fizičke
kastracije “ako se na taj način pridonosi
kakvoći proizvoda” te “ako je to dio
tradicionalne proizvodne prakse”.

Uobičajen način proizvodnje teletine
izvan zemalja EU
je zatvaranje telića u uske sanduke
u kojima im je potpuno onemogućeno kretanje,
te ishrana zamjenskom hranom bez željeza
zbog ciljanog izazivanja anemije.

Navedeni postupak provodi se
u cilju dobivanja potpuno mekog
i blijedog mesa koje je uvijek bilo
izuzetno traženo na tržištu.
Nakon 4 mjeseca iscrpljeni telići atrofiranih udova odvode se na klanje.

Novi i “poboljšan” način proizvodnje,
koji se provodi u zemljama EU,
izbacio je iz prakse “sanduke za teliće”
te nastavio sa umjetnom,
zamjenskom ishranom sa određenim
minimalnim postotkom željeza
koji održava hemoglobin na prihvatljivoj razini.

Nakon odvajanja od majki, bebe telići se
pojedinačno izoliraju. I opet, glavni
argument je “zdravstveni”. No navedeni
postupak ujedno se i naziva “narodnim”
izrazom - “odbijanje od sise”...

...i provodi se u cilju hranjenja
zamjenskom hranom te ubrzavanja
procesa nabijanja tjelesne mase što će
ih po dostizanju potrebne težine
odvesti u klaonice.

Nakon 3 - 4 mjeseca,
u dobi kada su još bebe,
većina telića rođenih od majki
iz mliječne proizvodnje
odvodi se na klanje.
Kao produkt tog novog pristupa
na tržištu se pojavljuje izuzetno
reklamirana “bijela” teletina.

Preostali mališani
ulaze u proces tovljenja
u cilju postizanja još veće mase.
Unutar navedenog postupka
primjenjuje se grupno držanje.
Njihov život završava nakon 12
mjeseci ( u postupku proizvodnje tzv.
“baby beef” junetine) ili nakon 20
mjeseci (“klasičan” način).

A na farmama,
umorne majke
i dalje odrađuju svoje smjene.

Genetskom manipulacijom čovječanstvo je uspjelo
pretvoriti majke krave u žive mliječne strojeve.
Za razliku od nekadašnje prirodne osobine da njihova tijela stvaraju
onoliko mlijeka koliko treba njihovom djetetu, današnje krave proizvode
od 30 do 60 litara mlijeka dnevno...deset puta više nego što bi njihovo
tele moglo popiti.
Njihovo vime može biti toliko teško da
izaziva deformacije nogu i hromost
koja je zastupljena u izuzetno
viskom postotku u cijeloj populaciji.

Osobita posljedica manipuliranog
uzgoja u cilju što veće proizvodnje mlijeka
je vrlo visoka stopa kroničnog mastitisa
– izuzetno bolne upale vimena, kao i
osteoporoze kao posljedice potpunog
iscrpljivanja kalcija iz vlastitih kostiju
tijekom hiper-produkcije mlijeka.

Iscrpljene i poražene, nakon bijednog života
u ciklusu silovanja, trudnoće, rađanja, oduzimanja djece i
mužnje,one više nemaju nikakvu ekonomsku vrijednost.

UNUTAR DVIJE DO ŠEST GODINA NJIHOVOG ŽIVOTA
U PROIZVODNJI MLIJEKA, MAJKE SU POTPUNO “POTROŠENE”.
NJIHOV ŽIVOT JE ZAVRŠIO.

PRODAJA ROBLJA
Kada se smanji njihova sposobnost
proizvodnje mlijeka, većina majki krava,
bez obzira na stupanj i oblik proizvodnje
u kojoj su iskorištavane,
šalje se na aukcijske prodaje
pri stočnim sajmovima.
Aukcije su posljednja stanica
prije ulaska u klaonicu.

Prije par godina, većina njih je
kao male uplašene cure,
dovedena na ista mjesta
i izložena na prodaju.
Na istim mjestima,
kroz sve ove bijedne godine,
i njihova oteta djeca su
bila izlagana prije klanja.

POSLJEDNJE PUTOVANJE

Na putu prema klaonici, u svojim posljednjim danima i satima života,
potrošene majke prolaze svoju posljednju veliku patnju.
Nemoćne i iscrpljene, u pretrpanim kamionima punim fekalija,
u uvjetima gladi i žeđi, gaženja, smrzavanja ili kolapsa zbog vrućine,
umorne majke putuju posljednji put.

Bolesne i slomljene, potpuno apatične ili paralizirane od straha, mnoge od njih
klonu pri istovaru pred klaonicama. Kao osobit čin ukazivanja počasti
za služenje u ljudskoj prehrambenoj industriji, u tim slučajevima primjenjuje
se širok spektar mučenja ili se surovo koriste razna mehanička sredstva u
nastojanju da se njeno klonulo tijelo nekako smjesti u traku za klanje.

Kao i majke, i mnoga njihova djeca, uplašena, dezorijentirana i slaba,
kolabirala su upravo na tim istim mjestima, pred istim klaonicama.

KLAONICA
Prilikom klanja većina krava i telića
omamljuje se ispucavanjem metalnog
vijka u lubanju, te se pomoću okova
podižu za stražnje noge da bi im se
prerezala grla dok im srca još uvijek
kucaju i ispumpavaju krv.

Budući da je postupak omamljivanja
zamišljen da osigura kucanje srca
i nakon ispucavanja metalnog vijka u lubanju,
krave i telad nerijetko se nalaze
u svjesnom stanju
i nakon što im se razrežu grla.

...EPILOG?...

...NALAZI SE NA VAŠIM TANJURIMA.

U IME ONIH KOJI NE MOGU PODIĆI GLAS ZA SEBE,
MOLIMO VAS DA RAZMISLITE:

I NAJMANJA, POJEDINAČNA, POTRAŽNJA ZA MLIJEKOM
I MLIJEČNIM PROIZVODIMA DIREKTNO DOPRINOSI
DOLASKU NA SVIJET JOŠ VEĆEG BROJA INDIVIDUA
KOJE ĆE ŽIVOTE PROVESTI U ZATVORU I SOCIJALNOJ
DEPRIVACIJI, KOJE ĆE TRPITI SAKAĆENJA, SILOVANJA,
PONIŽENJE...I KOJE ĆE NA KRAJU BITI NASLINO UBIJENE.

...I MOLIMO VAS DA SE SJETITE:

Ukoliko im se dozvoli da žive bez iskorištavanja
i klanja, krave mogu doživjeti i više od 25 godina.

Jednako kao i mnoge druge životinje, kao i ljudi,
i one razvijaju snažne obiteljske veze.

OVA OSJETLJIVA STVORENJA ZASLUŽUJU
NAŠE POŠTOVANJE I NAŠU ZAŠTITU.

ODBACIVANJEM MLIJEČNIH I SVIH DRUGIH
ŽIVOTINJSKIH PROIZVODA IZ VAŠE PREHRANE
I VI MOŽETE ODIGRATI STVARNU I OZBILJNU ULOGU
U STVARANJU BOLJEG SVIJETA
ZA SVA ŽIVA BIĆA U NJEMU.

...molimo vas da upamtite njihova lica!

NE VJERUJTE U BAJKU
O SRETNOJ KRAVICI I VESELOM TELETU!

www.prijatelji-zivotinja.hr


Slide 8

“Mliječna krava je najveći primjer premorene i iskorištene majke.
Ona najteže radi od svih farmskih životinja što se može i znanstveno izračunati.
Njen rad je jednak džogingu od šest do osam sati dnevno. To je luđački tempo.”
Professor John Webster, Department of Animal Husbandry, Bristol University

U ovom trenutku, u svijetu koji smo oblikovali našom rukom,
oko 225 milijuna krava u mliječnoj industriji
neumorno radi da bi zadovoljilo naš ogroman apetit
za mlijekom i mliječnim proizvodima.
Do kraja godine, umorne majke, proizvesti će
oko 500 milijuna tona mlijeka...
...hrane koju njihova tijela stvaraju za njihovu djecu.
“Patnja kroz koju prolaze ove životinje je postala toliko ekstremna da je konzumiranje
hrane od njih zapravo nesvjesno konzumiranje stravične bijede njihovih života...
...Mi probavljamo užas za doručak, ručak i večeru.”
John Robbins, Diet for a New America, 1987

BAJKA O SRETNOJ KRAVICI I VESELOM TELETU

Realnost industrijske i “organske” proizvodnje mlijeka

Po narudžbi velikih proizvođača
u mljekarskoj industriji,
marketinške tvrtke već desetljećima
u svojim skupim kampanjama
promoviraju ideju da mliječne proizvode
isporučuju „zdrave“ i „sretne“ kravice.
Slike blistavo-zelenih pašnjaka,
sa zadovoljnim kravicama,
u pratnji spokojnih telića,
obilježje su skoro svake
reklamne kampanje.

Simpatične animacije veselih krava,
isprepletene sa sretnim licima
roditelja i dječice za jutarnjim obrocima,
stvaraju auru nevinosti
oko mliječne industrije i njenih proizvoda.

Vremenom, potrošačka javnost je razvila svijest
o povezanosti mliječnih proizvoda
sa pozitivnim osjećajima prema djeci i obitelji.

Pod utjecajem brojnih istraga koje su razotkrile sliku mliječne industrije,
osobito nakon dugotrajnih kampanja koje su provodile mnoge organizacije
za dobrobit životinja u Europi i SAD-u, kod jednog dijela „savjesnih“ kupaca
i proizvođača dolazi do orijentacije prema alternativi industrijskoj proizvodnji
koja se opisuje nazivima “slobodni” ,“eko” uzgoj ili “organska” proizvodnja.

Promidžba životinjskih proizvoda iz tzv. “eko uzgoja”
najviše koristi zdrvastvene argumente
kao mamac za potrošačku javnost.
Isticanje “dobrobiti” životinja je samo usputni
ali vrlo rado naglašavan argument.
Svi argumenti uglavnom služe opravdavanju
veće cijene takvih mliječnih proizvoda.

...STOGA...

...POGLEDAJMO REALNOST PROIZVODNJE MLIJEKA!

Što se zaista događa sa “sretnim” majkama i njihovom djecom?

REPRODUKTIVNA MANIPULACIJA
Bez obzira na način, industrijski ili organski, svi oblici proizvodnje mlijeka
zahtjevaju da krava zatrudni te da rodi tele svake godine.
Osiguravanje trudnoće kod svake krave, svake godine, postiže se postupkom
umjetnog osjemenjivanja. Prije desetak godina započelo je i eksperimentiranje
sa novim tehnikama: embriotransfer i proizvodnja zametaka in vitro.
Proces osjemenjivanja podrazumijeva
nasilno guranje ruke duboko u rektum
u namjeri pozicioniranja maternice...

...te guranja instrumenta u vaginu
s ciljem umetanja sjemena.

Rasplodni bikovi koji se koriste
kao živi strojevi za proizvodnju sjemena
uglavnom žive zatvoreni
u svojim nastambama
iz kojih rijetko izlaze.

Tipičan postupak uzimanja sjemena
insceniranje je “lažnog” spolnog čina.
Zbog činjenice da mišićna i koštana
struktura ženki ne bi podnijela
stres uzastopnog penjanja
bika na nju,
u toj praksi forsiranog silovanja
na mjesto ženki
postavljaju se kastrirani mužjaci.

ZLOSTAVLJANJE I UBIJANJE MALENIH

Polovina potomstva majki krava dolazi na svijet kao muška telad.
Budući da nisu u stanju proizvoditi mlijeko,
mliječna industrija nema od njih nikakvu korist.
Premda nisu isplativi za “proizvodnju” junećeg i goveđeg mesa,
kao braća i sestre iz genetski uzgojenih “mesnih pasmina”,
svi maleni dječaci ( i njihove sestrice
koje predstavljaju višak za mliječnu industriju )
dobivaju svoju priliku za služenje čovjeku – U PROIZVODNJI TELETINE.

Muški telići, kao i jedan dio njihovih
sestrica koje predstavljaju “višak”,
odvajaju se od majki odmah nakon rođenja.
Kolostrum, koji moraju popiti unutar 4-6 sati
nakon porođaja, uglavnom se muze iz majki
te im se daje pomoću pomagala (bočica i sl.).

Odvajanje teleta od majke predstavlja
izuzetan stres za ove emotivne životinje
i popraćeno je međusobnim tužnim
i uplašenim dozivanjem.
U nekim slučajevima majke krave pokazuju
izražene simptome tjeskobe i žalovanja
nakon razdvajanja od svog djeteta
što se ispoljava kroz
depresivnost, apatiju i neuzimanje hrane.

Čak i na malim obiteljskim
gospodarstvima uobičajena i
česta je praksa da se teletu i majci
potpuno onemogući kontakt.
Kao razlog za ovakvo postupanje
navodi se “zdravstveni” argument
zaštite teleta od infekcija i zaraze.

Također, preporučena je i praksa
da se teletu nikad ne dozvoli
da siše majku.
Kao argument, pored zdravstvenog,
navodi se “opterećivanje vimena”
te onemogućavanje da tele razvije
naviku sisanja.

Jedna od čestih reakcija majki,
osobito ako su rodile prvi put,
su očajni i bijesni pokušaji spriječavanja
da im iste ruke koje su oduzele njihovo dijete
dodiruju vime i uzimaju mlijeko.

Uobičajeni, međusobno kombinirani, postupci kojima se mlade majke izlažu
u tim slučajevima su: batinjanje, savijanje repa prema leđima (što blokira kičmu),
vezanje lanca ili špage oko tijela i stezanje istog uvijanjem,
napinjanje brnjice na nosu i sl...
Osobito popularna, “sofisticirana” metoda
je primjena tzv. “ritulje”, metalne naprave
koja se zakači za slabinu i leđa i koja zbog
neugode i bola koju izaziva onemogućava
majku da pruža dalji otpor.

Kao dodatak traumi odvajanja od majke
po rođenju, svi muški telići se kastriraju
u nastojanju da se “proizvede”
što mekše meso.

Pravilnik o “eko-uzgoju” u našoj zemlji
također dozvoljava mogućnost fizičke
kastracije “ako se na taj način pridonosi
kakvoći proizvoda” te “ako je to dio
tradicionalne proizvodne prakse”.

Uobičajen način proizvodnje teletine
izvan zemalja EU
je zatvaranje telića u uske sanduke
u kojima im je potpuno onemogućeno kretanje,
te ishrana zamjenskom hranom bez željeza
zbog ciljanog izazivanja anemije.

Navedeni postupak provodi se
u cilju dobivanja potpuno mekog
i blijedog mesa koje je uvijek bilo
izuzetno traženo na tržištu.
Nakon 4 mjeseca iscrpljeni telići atrofiranih udova odvode se na klanje.

Novi i “poboljšan” način proizvodnje,
koji se provodi u zemljama EU,
izbacio je iz prakse “sanduke za teliće”
te nastavio sa umjetnom,
zamjenskom ishranom sa određenim
minimalnim postotkom željeza
koji održava hemoglobin na prihvatljivoj razini.

Nakon odvajanja od majki, bebe telići se
pojedinačno izoliraju. I opet, glavni
argument je “zdravstveni”. No navedeni
postupak ujedno se i naziva “narodnim”
izrazom - “odbijanje od sise”...

...i provodi se u cilju hranjenja
zamjenskom hranom te ubrzavanja
procesa nabijanja tjelesne mase što će
ih po dostizanju potrebne težine
odvesti u klaonice.

Nakon 3 - 4 mjeseca,
u dobi kada su još bebe,
većina telića rođenih od majki
iz mliječne proizvodnje
odvodi se na klanje.
Kao produkt tog novog pristupa
na tržištu se pojavljuje izuzetno
reklamirana “bijela” teletina.

Preostali mališani
ulaze u proces tovljenja
u cilju postizanja još veće mase.
Unutar navedenog postupka
primjenjuje se grupno držanje.
Njihov život završava nakon 12
mjeseci ( u postupku proizvodnje tzv.
“baby beef” junetine) ili nakon 20
mjeseci (“klasičan” način).

A na farmama,
umorne majke
i dalje odrađuju svoje smjene.

Genetskom manipulacijom čovječanstvo je uspjelo
pretvoriti majke krave u žive mliječne strojeve.
Za razliku od nekadašnje prirodne osobine da njihova tijela stvaraju
onoliko mlijeka koliko treba njihovom djetetu, današnje krave proizvode
od 30 do 60 litara mlijeka dnevno...deset puta više nego što bi njihovo
tele moglo popiti.
Njihovo vime može biti toliko teško da
izaziva deformacije nogu i hromost
koja je zastupljena u izuzetno
viskom postotku u cijeloj populaciji.

Osobita posljedica manipuliranog
uzgoja u cilju što veće proizvodnje mlijeka
je vrlo visoka stopa kroničnog mastitisa
– izuzetno bolne upale vimena, kao i
osteoporoze kao posljedice potpunog
iscrpljivanja kalcija iz vlastitih kostiju
tijekom hiper-produkcije mlijeka.

Iscrpljene i poražene, nakon bijednog života
u ciklusu silovanja, trudnoće, rađanja, oduzimanja djece i
mužnje,one više nemaju nikakvu ekonomsku vrijednost.

UNUTAR DVIJE DO ŠEST GODINA NJIHOVOG ŽIVOTA
U PROIZVODNJI MLIJEKA, MAJKE SU POTPUNO “POTROŠENE”.
NJIHOV ŽIVOT JE ZAVRŠIO.

PRODAJA ROBLJA
Kada se smanji njihova sposobnost
proizvodnje mlijeka, većina majki krava,
bez obzira na stupanj i oblik proizvodnje
u kojoj su iskorištavane,
šalje se na aukcijske prodaje
pri stočnim sajmovima.
Aukcije su posljednja stanica
prije ulaska u klaonicu.

Prije par godina, većina njih je
kao male uplašene cure,
dovedena na ista mjesta
i izložena na prodaju.
Na istim mjestima,
kroz sve ove bijedne godine,
i njihova oteta djeca su
bila izlagana prije klanja.

POSLJEDNJE PUTOVANJE

Na putu prema klaonici, u svojim posljednjim danima i satima života,
potrošene majke prolaze svoju posljednju veliku patnju.
Nemoćne i iscrpljene, u pretrpanim kamionima punim fekalija,
u uvjetima gladi i žeđi, gaženja, smrzavanja ili kolapsa zbog vrućine,
umorne majke putuju posljednji put.

Bolesne i slomljene, potpuno apatične ili paralizirane od straha, mnoge od njih
klonu pri istovaru pred klaonicama. Kao osobit čin ukazivanja počasti
za služenje u ljudskoj prehrambenoj industriji, u tim slučajevima primjenjuje
se širok spektar mučenja ili se surovo koriste razna mehanička sredstva u
nastojanju da se njeno klonulo tijelo nekako smjesti u traku za klanje.

Kao i majke, i mnoga njihova djeca, uplašena, dezorijentirana i slaba,
kolabirala su upravo na tim istim mjestima, pred istim klaonicama.

KLAONICA
Prilikom klanja većina krava i telića
omamljuje se ispucavanjem metalnog
vijka u lubanju, te se pomoću okova
podižu za stražnje noge da bi im se
prerezala grla dok im srca još uvijek
kucaju i ispumpavaju krv.

Budući da je postupak omamljivanja
zamišljen da osigura kucanje srca
i nakon ispucavanja metalnog vijka u lubanju,
krave i telad nerijetko se nalaze
u svjesnom stanju
i nakon što im se razrežu grla.

...EPILOG?...

...NALAZI SE NA VAŠIM TANJURIMA.

U IME ONIH KOJI NE MOGU PODIĆI GLAS ZA SEBE,
MOLIMO VAS DA RAZMISLITE:

I NAJMANJA, POJEDINAČNA, POTRAŽNJA ZA MLIJEKOM
I MLIJEČNIM PROIZVODIMA DIREKTNO DOPRINOSI
DOLASKU NA SVIJET JOŠ VEĆEG BROJA INDIVIDUA
KOJE ĆE ŽIVOTE PROVESTI U ZATVORU I SOCIJALNOJ
DEPRIVACIJI, KOJE ĆE TRPITI SAKAĆENJA, SILOVANJA,
PONIŽENJE...I KOJE ĆE NA KRAJU BITI NASLINO UBIJENE.

...I MOLIMO VAS DA SE SJETITE:

Ukoliko im se dozvoli da žive bez iskorištavanja
i klanja, krave mogu doživjeti i više od 25 godina.

Jednako kao i mnoge druge životinje, kao i ljudi,
i one razvijaju snažne obiteljske veze.

OVA OSJETLJIVA STVORENJA ZASLUŽUJU
NAŠE POŠTOVANJE I NAŠU ZAŠTITU.

ODBACIVANJEM MLIJEČNIH I SVIH DRUGIH
ŽIVOTINJSKIH PROIZVODA IZ VAŠE PREHRANE
I VI MOŽETE ODIGRATI STVARNU I OZBILJNU ULOGU
U STVARANJU BOLJEG SVIJETA
ZA SVA ŽIVA BIĆA U NJEMU.

...molimo vas da upamtite njihova lica!

NE VJERUJTE U BAJKU
O SRETNOJ KRAVICI I VESELOM TELETU!

www.prijatelji-zivotinja.hr


Slide 9

“Mliječna krava je najveći primjer premorene i iskorištene majke.
Ona najteže radi od svih farmskih životinja što se može i znanstveno izračunati.
Njen rad je jednak džogingu od šest do osam sati dnevno. To je luđački tempo.”
Professor John Webster, Department of Animal Husbandry, Bristol University

U ovom trenutku, u svijetu koji smo oblikovali našom rukom,
oko 225 milijuna krava u mliječnoj industriji
neumorno radi da bi zadovoljilo naš ogroman apetit
za mlijekom i mliječnim proizvodima.
Do kraja godine, umorne majke, proizvesti će
oko 500 milijuna tona mlijeka...
...hrane koju njihova tijela stvaraju za njihovu djecu.
“Patnja kroz koju prolaze ove životinje je postala toliko ekstremna da je konzumiranje
hrane od njih zapravo nesvjesno konzumiranje stravične bijede njihovih života...
...Mi probavljamo užas za doručak, ručak i večeru.”
John Robbins, Diet for a New America, 1987

BAJKA O SRETNOJ KRAVICI I VESELOM TELETU

Realnost industrijske i “organske” proizvodnje mlijeka

Po narudžbi velikih proizvođača
u mljekarskoj industriji,
marketinške tvrtke već desetljećima
u svojim skupim kampanjama
promoviraju ideju da mliječne proizvode
isporučuju „zdrave“ i „sretne“ kravice.
Slike blistavo-zelenih pašnjaka,
sa zadovoljnim kravicama,
u pratnji spokojnih telića,
obilježje su skoro svake
reklamne kampanje.

Simpatične animacije veselih krava,
isprepletene sa sretnim licima
roditelja i dječice za jutarnjim obrocima,
stvaraju auru nevinosti
oko mliječne industrije i njenih proizvoda.

Vremenom, potrošačka javnost je razvila svijest
o povezanosti mliječnih proizvoda
sa pozitivnim osjećajima prema djeci i obitelji.

Pod utjecajem brojnih istraga koje su razotkrile sliku mliječne industrije,
osobito nakon dugotrajnih kampanja koje su provodile mnoge organizacije
za dobrobit životinja u Europi i SAD-u, kod jednog dijela „savjesnih“ kupaca
i proizvođača dolazi do orijentacije prema alternativi industrijskoj proizvodnji
koja se opisuje nazivima “slobodni” ,“eko” uzgoj ili “organska” proizvodnja.

Promidžba životinjskih proizvoda iz tzv. “eko uzgoja”
najviše koristi zdrvastvene argumente
kao mamac za potrošačku javnost.
Isticanje “dobrobiti” životinja je samo usputni
ali vrlo rado naglašavan argument.
Svi argumenti uglavnom služe opravdavanju
veće cijene takvih mliječnih proizvoda.

...STOGA...

...POGLEDAJMO REALNOST PROIZVODNJE MLIJEKA!

Što se zaista događa sa “sretnim” majkama i njihovom djecom?

REPRODUKTIVNA MANIPULACIJA
Bez obzira na način, industrijski ili organski, svi oblici proizvodnje mlijeka
zahtjevaju da krava zatrudni te da rodi tele svake godine.
Osiguravanje trudnoće kod svake krave, svake godine, postiže se postupkom
umjetnog osjemenjivanja. Prije desetak godina započelo je i eksperimentiranje
sa novim tehnikama: embriotransfer i proizvodnja zametaka in vitro.
Proces osjemenjivanja podrazumijeva
nasilno guranje ruke duboko u rektum
u namjeri pozicioniranja maternice...

...te guranja instrumenta u vaginu
s ciljem umetanja sjemena.

Rasplodni bikovi koji se koriste
kao živi strojevi za proizvodnju sjemena
uglavnom žive zatvoreni
u svojim nastambama
iz kojih rijetko izlaze.

Tipičan postupak uzimanja sjemena
insceniranje je “lažnog” spolnog čina.
Zbog činjenice da mišićna i koštana
struktura ženki ne bi podnijela
stres uzastopnog penjanja
bika na nju,
u toj praksi forsiranog silovanja
na mjesto ženki
postavljaju se kastrirani mužjaci.

ZLOSTAVLJANJE I UBIJANJE MALENIH

Polovina potomstva majki krava dolazi na svijet kao muška telad.
Budući da nisu u stanju proizvoditi mlijeko,
mliječna industrija nema od njih nikakvu korist.
Premda nisu isplativi za “proizvodnju” junećeg i goveđeg mesa,
kao braća i sestre iz genetski uzgojenih “mesnih pasmina”,
svi maleni dječaci ( i njihove sestrice
koje predstavljaju višak za mliječnu industriju )
dobivaju svoju priliku za služenje čovjeku – U PROIZVODNJI TELETINE.

Muški telići, kao i jedan dio njihovih
sestrica koje predstavljaju “višak”,
odvajaju se od majki odmah nakon rođenja.
Kolostrum, koji moraju popiti unutar 4-6 sati
nakon porođaja, uglavnom se muze iz majki
te im se daje pomoću pomagala (bočica i sl.).

Odvajanje teleta od majke predstavlja
izuzetan stres za ove emotivne životinje
i popraćeno je međusobnim tužnim
i uplašenim dozivanjem.
U nekim slučajevima majke krave pokazuju
izražene simptome tjeskobe i žalovanja
nakon razdvajanja od svog djeteta
što se ispoljava kroz
depresivnost, apatiju i neuzimanje hrane.

Čak i na malim obiteljskim
gospodarstvima uobičajena i
česta je praksa da se teletu i majci
potpuno onemogući kontakt.
Kao razlog za ovakvo postupanje
navodi se “zdravstveni” argument
zaštite teleta od infekcija i zaraze.

Također, preporučena je i praksa
da se teletu nikad ne dozvoli
da siše majku.
Kao argument, pored zdravstvenog,
navodi se “opterećivanje vimena”
te onemogućavanje da tele razvije
naviku sisanja.

Jedna od čestih reakcija majki,
osobito ako su rodile prvi put,
su očajni i bijesni pokušaji spriječavanja
da im iste ruke koje su oduzele njihovo dijete
dodiruju vime i uzimaju mlijeko.

Uobičajeni, međusobno kombinirani, postupci kojima se mlade majke izlažu
u tim slučajevima su: batinjanje, savijanje repa prema leđima (što blokira kičmu),
vezanje lanca ili špage oko tijela i stezanje istog uvijanjem,
napinjanje brnjice na nosu i sl...
Osobito popularna, “sofisticirana” metoda
je primjena tzv. “ritulje”, metalne naprave
koja se zakači za slabinu i leđa i koja zbog
neugode i bola koju izaziva onemogućava
majku da pruža dalji otpor.

Kao dodatak traumi odvajanja od majke
po rođenju, svi muški telići se kastriraju
u nastojanju da se “proizvede”
što mekše meso.

Pravilnik o “eko-uzgoju” u našoj zemlji
također dozvoljava mogućnost fizičke
kastracije “ako se na taj način pridonosi
kakvoći proizvoda” te “ako je to dio
tradicionalne proizvodne prakse”.

Uobičajen način proizvodnje teletine
izvan zemalja EU
je zatvaranje telića u uske sanduke
u kojima im je potpuno onemogućeno kretanje,
te ishrana zamjenskom hranom bez željeza
zbog ciljanog izazivanja anemije.

Navedeni postupak provodi se
u cilju dobivanja potpuno mekog
i blijedog mesa koje je uvijek bilo
izuzetno traženo na tržištu.
Nakon 4 mjeseca iscrpljeni telići atrofiranih udova odvode se na klanje.

Novi i “poboljšan” način proizvodnje,
koji se provodi u zemljama EU,
izbacio je iz prakse “sanduke za teliće”
te nastavio sa umjetnom,
zamjenskom ishranom sa određenim
minimalnim postotkom željeza
koji održava hemoglobin na prihvatljivoj razini.

Nakon odvajanja od majki, bebe telići se
pojedinačno izoliraju. I opet, glavni
argument je “zdravstveni”. No navedeni
postupak ujedno se i naziva “narodnim”
izrazom - “odbijanje od sise”...

...i provodi se u cilju hranjenja
zamjenskom hranom te ubrzavanja
procesa nabijanja tjelesne mase što će
ih po dostizanju potrebne težine
odvesti u klaonice.

Nakon 3 - 4 mjeseca,
u dobi kada su još bebe,
većina telića rođenih od majki
iz mliječne proizvodnje
odvodi se na klanje.
Kao produkt tog novog pristupa
na tržištu se pojavljuje izuzetno
reklamirana “bijela” teletina.

Preostali mališani
ulaze u proces tovljenja
u cilju postizanja još veće mase.
Unutar navedenog postupka
primjenjuje se grupno držanje.
Njihov život završava nakon 12
mjeseci ( u postupku proizvodnje tzv.
“baby beef” junetine) ili nakon 20
mjeseci (“klasičan” način).

A na farmama,
umorne majke
i dalje odrađuju svoje smjene.

Genetskom manipulacijom čovječanstvo je uspjelo
pretvoriti majke krave u žive mliječne strojeve.
Za razliku od nekadašnje prirodne osobine da njihova tijela stvaraju
onoliko mlijeka koliko treba njihovom djetetu, današnje krave proizvode
od 30 do 60 litara mlijeka dnevno...deset puta više nego što bi njihovo
tele moglo popiti.
Njihovo vime može biti toliko teško da
izaziva deformacije nogu i hromost
koja je zastupljena u izuzetno
viskom postotku u cijeloj populaciji.

Osobita posljedica manipuliranog
uzgoja u cilju što veće proizvodnje mlijeka
je vrlo visoka stopa kroničnog mastitisa
– izuzetno bolne upale vimena, kao i
osteoporoze kao posljedice potpunog
iscrpljivanja kalcija iz vlastitih kostiju
tijekom hiper-produkcije mlijeka.

Iscrpljene i poražene, nakon bijednog života
u ciklusu silovanja, trudnoće, rađanja, oduzimanja djece i
mužnje,one više nemaju nikakvu ekonomsku vrijednost.

UNUTAR DVIJE DO ŠEST GODINA NJIHOVOG ŽIVOTA
U PROIZVODNJI MLIJEKA, MAJKE SU POTPUNO “POTROŠENE”.
NJIHOV ŽIVOT JE ZAVRŠIO.

PRODAJA ROBLJA
Kada se smanji njihova sposobnost
proizvodnje mlijeka, većina majki krava,
bez obzira na stupanj i oblik proizvodnje
u kojoj su iskorištavane,
šalje se na aukcijske prodaje
pri stočnim sajmovima.
Aukcije su posljednja stanica
prije ulaska u klaonicu.

Prije par godina, većina njih je
kao male uplašene cure,
dovedena na ista mjesta
i izložena na prodaju.
Na istim mjestima,
kroz sve ove bijedne godine,
i njihova oteta djeca su
bila izlagana prije klanja.

POSLJEDNJE PUTOVANJE

Na putu prema klaonici, u svojim posljednjim danima i satima života,
potrošene majke prolaze svoju posljednju veliku patnju.
Nemoćne i iscrpljene, u pretrpanim kamionima punim fekalija,
u uvjetima gladi i žeđi, gaženja, smrzavanja ili kolapsa zbog vrućine,
umorne majke putuju posljednji put.

Bolesne i slomljene, potpuno apatične ili paralizirane od straha, mnoge od njih
klonu pri istovaru pred klaonicama. Kao osobit čin ukazivanja počasti
za služenje u ljudskoj prehrambenoj industriji, u tim slučajevima primjenjuje
se širok spektar mučenja ili se surovo koriste razna mehanička sredstva u
nastojanju da se njeno klonulo tijelo nekako smjesti u traku za klanje.

Kao i majke, i mnoga njihova djeca, uplašena, dezorijentirana i slaba,
kolabirala su upravo na tim istim mjestima, pred istim klaonicama.

KLAONICA
Prilikom klanja većina krava i telića
omamljuje se ispucavanjem metalnog
vijka u lubanju, te se pomoću okova
podižu za stražnje noge da bi im se
prerezala grla dok im srca još uvijek
kucaju i ispumpavaju krv.

Budući da je postupak omamljivanja
zamišljen da osigura kucanje srca
i nakon ispucavanja metalnog vijka u lubanju,
krave i telad nerijetko se nalaze
u svjesnom stanju
i nakon što im se razrežu grla.

...EPILOG?...

...NALAZI SE NA VAŠIM TANJURIMA.

U IME ONIH KOJI NE MOGU PODIĆI GLAS ZA SEBE,
MOLIMO VAS DA RAZMISLITE:

I NAJMANJA, POJEDINAČNA, POTRAŽNJA ZA MLIJEKOM
I MLIJEČNIM PROIZVODIMA DIREKTNO DOPRINOSI
DOLASKU NA SVIJET JOŠ VEĆEG BROJA INDIVIDUA
KOJE ĆE ŽIVOTE PROVESTI U ZATVORU I SOCIJALNOJ
DEPRIVACIJI, KOJE ĆE TRPITI SAKAĆENJA, SILOVANJA,
PONIŽENJE...I KOJE ĆE NA KRAJU BITI NASLINO UBIJENE.

...I MOLIMO VAS DA SE SJETITE:

Ukoliko im se dozvoli da žive bez iskorištavanja
i klanja, krave mogu doživjeti i više od 25 godina.

Jednako kao i mnoge druge životinje, kao i ljudi,
i one razvijaju snažne obiteljske veze.

OVA OSJETLJIVA STVORENJA ZASLUŽUJU
NAŠE POŠTOVANJE I NAŠU ZAŠTITU.

ODBACIVANJEM MLIJEČNIH I SVIH DRUGIH
ŽIVOTINJSKIH PROIZVODA IZ VAŠE PREHRANE
I VI MOŽETE ODIGRATI STVARNU I OZBILJNU ULOGU
U STVARANJU BOLJEG SVIJETA
ZA SVA ŽIVA BIĆA U NJEMU.

...molimo vas da upamtite njihova lica!

NE VJERUJTE U BAJKU
O SRETNOJ KRAVICI I VESELOM TELETU!

www.prijatelji-zivotinja.hr


Slide 10

“Mliječna krava je najveći primjer premorene i iskorištene majke.
Ona najteže radi od svih farmskih životinja što se može i znanstveno izračunati.
Njen rad je jednak džogingu od šest do osam sati dnevno. To je luđački tempo.”
Professor John Webster, Department of Animal Husbandry, Bristol University

U ovom trenutku, u svijetu koji smo oblikovali našom rukom,
oko 225 milijuna krava u mliječnoj industriji
neumorno radi da bi zadovoljilo naš ogroman apetit
za mlijekom i mliječnim proizvodima.
Do kraja godine, umorne majke, proizvesti će
oko 500 milijuna tona mlijeka...
...hrane koju njihova tijela stvaraju za njihovu djecu.
“Patnja kroz koju prolaze ove životinje je postala toliko ekstremna da je konzumiranje
hrane od njih zapravo nesvjesno konzumiranje stravične bijede njihovih života...
...Mi probavljamo užas za doručak, ručak i večeru.”
John Robbins, Diet for a New America, 1987

BAJKA O SRETNOJ KRAVICI I VESELOM TELETU

Realnost industrijske i “organske” proizvodnje mlijeka

Po narudžbi velikih proizvođača
u mljekarskoj industriji,
marketinške tvrtke već desetljećima
u svojim skupim kampanjama
promoviraju ideju da mliječne proizvode
isporučuju „zdrave“ i „sretne“ kravice.
Slike blistavo-zelenih pašnjaka,
sa zadovoljnim kravicama,
u pratnji spokojnih telića,
obilježje su skoro svake
reklamne kampanje.

Simpatične animacije veselih krava,
isprepletene sa sretnim licima
roditelja i dječice za jutarnjim obrocima,
stvaraju auru nevinosti
oko mliječne industrije i njenih proizvoda.

Vremenom, potrošačka javnost je razvila svijest
o povezanosti mliječnih proizvoda
sa pozitivnim osjećajima prema djeci i obitelji.

Pod utjecajem brojnih istraga koje su razotkrile sliku mliječne industrije,
osobito nakon dugotrajnih kampanja koje su provodile mnoge organizacije
za dobrobit životinja u Europi i SAD-u, kod jednog dijela „savjesnih“ kupaca
i proizvođača dolazi do orijentacije prema alternativi industrijskoj proizvodnji
koja se opisuje nazivima “slobodni” ,“eko” uzgoj ili “organska” proizvodnja.

Promidžba životinjskih proizvoda iz tzv. “eko uzgoja”
najviše koristi zdrvastvene argumente
kao mamac za potrošačku javnost.
Isticanje “dobrobiti” životinja je samo usputni
ali vrlo rado naglašavan argument.
Svi argumenti uglavnom služe opravdavanju
veće cijene takvih mliječnih proizvoda.

...STOGA...

...POGLEDAJMO REALNOST PROIZVODNJE MLIJEKA!

Što se zaista događa sa “sretnim” majkama i njihovom djecom?

REPRODUKTIVNA MANIPULACIJA
Bez obzira na način, industrijski ili organski, svi oblici proizvodnje mlijeka
zahtjevaju da krava zatrudni te da rodi tele svake godine.
Osiguravanje trudnoće kod svake krave, svake godine, postiže se postupkom
umjetnog osjemenjivanja. Prije desetak godina započelo je i eksperimentiranje
sa novim tehnikama: embriotransfer i proizvodnja zametaka in vitro.
Proces osjemenjivanja podrazumijeva
nasilno guranje ruke duboko u rektum
u namjeri pozicioniranja maternice...

...te guranja instrumenta u vaginu
s ciljem umetanja sjemena.

Rasplodni bikovi koji se koriste
kao živi strojevi za proizvodnju sjemena
uglavnom žive zatvoreni
u svojim nastambama
iz kojih rijetko izlaze.

Tipičan postupak uzimanja sjemena
insceniranje je “lažnog” spolnog čina.
Zbog činjenice da mišićna i koštana
struktura ženki ne bi podnijela
stres uzastopnog penjanja
bika na nju,
u toj praksi forsiranog silovanja
na mjesto ženki
postavljaju se kastrirani mužjaci.

ZLOSTAVLJANJE I UBIJANJE MALENIH

Polovina potomstva majki krava dolazi na svijet kao muška telad.
Budući da nisu u stanju proizvoditi mlijeko,
mliječna industrija nema od njih nikakvu korist.
Premda nisu isplativi za “proizvodnju” junećeg i goveđeg mesa,
kao braća i sestre iz genetski uzgojenih “mesnih pasmina”,
svi maleni dječaci ( i njihove sestrice
koje predstavljaju višak za mliječnu industriju )
dobivaju svoju priliku za služenje čovjeku – U PROIZVODNJI TELETINE.

Muški telići, kao i jedan dio njihovih
sestrica koje predstavljaju “višak”,
odvajaju se od majki odmah nakon rođenja.
Kolostrum, koji moraju popiti unutar 4-6 sati
nakon porođaja, uglavnom se muze iz majki
te im se daje pomoću pomagala (bočica i sl.).

Odvajanje teleta od majke predstavlja
izuzetan stres za ove emotivne životinje
i popraćeno je međusobnim tužnim
i uplašenim dozivanjem.
U nekim slučajevima majke krave pokazuju
izražene simptome tjeskobe i žalovanja
nakon razdvajanja od svog djeteta
što se ispoljava kroz
depresivnost, apatiju i neuzimanje hrane.

Čak i na malim obiteljskim
gospodarstvima uobičajena i
česta je praksa da se teletu i majci
potpuno onemogući kontakt.
Kao razlog za ovakvo postupanje
navodi se “zdravstveni” argument
zaštite teleta od infekcija i zaraze.

Također, preporučena je i praksa
da se teletu nikad ne dozvoli
da siše majku.
Kao argument, pored zdravstvenog,
navodi se “opterećivanje vimena”
te onemogućavanje da tele razvije
naviku sisanja.

Jedna od čestih reakcija majki,
osobito ako su rodile prvi put,
su očajni i bijesni pokušaji spriječavanja
da im iste ruke koje su oduzele njihovo dijete
dodiruju vime i uzimaju mlijeko.

Uobičajeni, međusobno kombinirani, postupci kojima se mlade majke izlažu
u tim slučajevima su: batinjanje, savijanje repa prema leđima (što blokira kičmu),
vezanje lanca ili špage oko tijela i stezanje istog uvijanjem,
napinjanje brnjice na nosu i sl...
Osobito popularna, “sofisticirana” metoda
je primjena tzv. “ritulje”, metalne naprave
koja se zakači za slabinu i leđa i koja zbog
neugode i bola koju izaziva onemogućava
majku da pruža dalji otpor.

Kao dodatak traumi odvajanja od majke
po rođenju, svi muški telići se kastriraju
u nastojanju da se “proizvede”
što mekše meso.

Pravilnik o “eko-uzgoju” u našoj zemlji
također dozvoljava mogućnost fizičke
kastracije “ako se na taj način pridonosi
kakvoći proizvoda” te “ako je to dio
tradicionalne proizvodne prakse”.

Uobičajen način proizvodnje teletine
izvan zemalja EU
je zatvaranje telića u uske sanduke
u kojima im je potpuno onemogućeno kretanje,
te ishrana zamjenskom hranom bez željeza
zbog ciljanog izazivanja anemije.

Navedeni postupak provodi se
u cilju dobivanja potpuno mekog
i blijedog mesa koje je uvijek bilo
izuzetno traženo na tržištu.
Nakon 4 mjeseca iscrpljeni telići atrofiranih udova odvode se na klanje.

Novi i “poboljšan” način proizvodnje,
koji se provodi u zemljama EU,
izbacio je iz prakse “sanduke za teliće”
te nastavio sa umjetnom,
zamjenskom ishranom sa određenim
minimalnim postotkom željeza
koji održava hemoglobin na prihvatljivoj razini.

Nakon odvajanja od majki, bebe telići se
pojedinačno izoliraju. I opet, glavni
argument je “zdravstveni”. No navedeni
postupak ujedno se i naziva “narodnim”
izrazom - “odbijanje od sise”...

...i provodi se u cilju hranjenja
zamjenskom hranom te ubrzavanja
procesa nabijanja tjelesne mase što će
ih po dostizanju potrebne težine
odvesti u klaonice.

Nakon 3 - 4 mjeseca,
u dobi kada su još bebe,
većina telića rođenih od majki
iz mliječne proizvodnje
odvodi se na klanje.
Kao produkt tog novog pristupa
na tržištu se pojavljuje izuzetno
reklamirana “bijela” teletina.

Preostali mališani
ulaze u proces tovljenja
u cilju postizanja još veće mase.
Unutar navedenog postupka
primjenjuje se grupno držanje.
Njihov život završava nakon 12
mjeseci ( u postupku proizvodnje tzv.
“baby beef” junetine) ili nakon 20
mjeseci (“klasičan” način).

A na farmama,
umorne majke
i dalje odrađuju svoje smjene.

Genetskom manipulacijom čovječanstvo je uspjelo
pretvoriti majke krave u žive mliječne strojeve.
Za razliku od nekadašnje prirodne osobine da njihova tijela stvaraju
onoliko mlijeka koliko treba njihovom djetetu, današnje krave proizvode
od 30 do 60 litara mlijeka dnevno...deset puta više nego što bi njihovo
tele moglo popiti.
Njihovo vime može biti toliko teško da
izaziva deformacije nogu i hromost
koja je zastupljena u izuzetno
viskom postotku u cijeloj populaciji.

Osobita posljedica manipuliranog
uzgoja u cilju što veće proizvodnje mlijeka
je vrlo visoka stopa kroničnog mastitisa
– izuzetno bolne upale vimena, kao i
osteoporoze kao posljedice potpunog
iscrpljivanja kalcija iz vlastitih kostiju
tijekom hiper-produkcije mlijeka.

Iscrpljene i poražene, nakon bijednog života
u ciklusu silovanja, trudnoće, rađanja, oduzimanja djece i
mužnje,one više nemaju nikakvu ekonomsku vrijednost.

UNUTAR DVIJE DO ŠEST GODINA NJIHOVOG ŽIVOTA
U PROIZVODNJI MLIJEKA, MAJKE SU POTPUNO “POTROŠENE”.
NJIHOV ŽIVOT JE ZAVRŠIO.

PRODAJA ROBLJA
Kada se smanji njihova sposobnost
proizvodnje mlijeka, većina majki krava,
bez obzira na stupanj i oblik proizvodnje
u kojoj su iskorištavane,
šalje se na aukcijske prodaje
pri stočnim sajmovima.
Aukcije su posljednja stanica
prije ulaska u klaonicu.

Prije par godina, većina njih je
kao male uplašene cure,
dovedena na ista mjesta
i izložena na prodaju.
Na istim mjestima,
kroz sve ove bijedne godine,
i njihova oteta djeca su
bila izlagana prije klanja.

POSLJEDNJE PUTOVANJE

Na putu prema klaonici, u svojim posljednjim danima i satima života,
potrošene majke prolaze svoju posljednju veliku patnju.
Nemoćne i iscrpljene, u pretrpanim kamionima punim fekalija,
u uvjetima gladi i žeđi, gaženja, smrzavanja ili kolapsa zbog vrućine,
umorne majke putuju posljednji put.

Bolesne i slomljene, potpuno apatične ili paralizirane od straha, mnoge od njih
klonu pri istovaru pred klaonicama. Kao osobit čin ukazivanja počasti
za služenje u ljudskoj prehrambenoj industriji, u tim slučajevima primjenjuje
se širok spektar mučenja ili se surovo koriste razna mehanička sredstva u
nastojanju da se njeno klonulo tijelo nekako smjesti u traku za klanje.

Kao i majke, i mnoga njihova djeca, uplašena, dezorijentirana i slaba,
kolabirala su upravo na tim istim mjestima, pred istim klaonicama.

KLAONICA
Prilikom klanja većina krava i telića
omamljuje se ispucavanjem metalnog
vijka u lubanju, te se pomoću okova
podižu za stražnje noge da bi im se
prerezala grla dok im srca još uvijek
kucaju i ispumpavaju krv.

Budući da je postupak omamljivanja
zamišljen da osigura kucanje srca
i nakon ispucavanja metalnog vijka u lubanju,
krave i telad nerijetko se nalaze
u svjesnom stanju
i nakon što im se razrežu grla.

...EPILOG?...

...NALAZI SE NA VAŠIM TANJURIMA.

U IME ONIH KOJI NE MOGU PODIĆI GLAS ZA SEBE,
MOLIMO VAS DA RAZMISLITE:

I NAJMANJA, POJEDINAČNA, POTRAŽNJA ZA MLIJEKOM
I MLIJEČNIM PROIZVODIMA DIREKTNO DOPRINOSI
DOLASKU NA SVIJET JOŠ VEĆEG BROJA INDIVIDUA
KOJE ĆE ŽIVOTE PROVESTI U ZATVORU I SOCIJALNOJ
DEPRIVACIJI, KOJE ĆE TRPITI SAKAĆENJA, SILOVANJA,
PONIŽENJE...I KOJE ĆE NA KRAJU BITI NASLINO UBIJENE.

...I MOLIMO VAS DA SE SJETITE:

Ukoliko im se dozvoli da žive bez iskorištavanja
i klanja, krave mogu doživjeti i više od 25 godina.

Jednako kao i mnoge druge životinje, kao i ljudi,
i one razvijaju snažne obiteljske veze.

OVA OSJETLJIVA STVORENJA ZASLUŽUJU
NAŠE POŠTOVANJE I NAŠU ZAŠTITU.

ODBACIVANJEM MLIJEČNIH I SVIH DRUGIH
ŽIVOTINJSKIH PROIZVODA IZ VAŠE PREHRANE
I VI MOŽETE ODIGRATI STVARNU I OZBILJNU ULOGU
U STVARANJU BOLJEG SVIJETA
ZA SVA ŽIVA BIĆA U NJEMU.

...molimo vas da upamtite njihova lica!

NE VJERUJTE U BAJKU
O SRETNOJ KRAVICI I VESELOM TELETU!

www.prijatelji-zivotinja.hr


Slide 11

“Mliječna krava je najveći primjer premorene i iskorištene majke.
Ona najteže radi od svih farmskih životinja što se može i znanstveno izračunati.
Njen rad je jednak džogingu od šest do osam sati dnevno. To je luđački tempo.”
Professor John Webster, Department of Animal Husbandry, Bristol University

U ovom trenutku, u svijetu koji smo oblikovali našom rukom,
oko 225 milijuna krava u mliječnoj industriji
neumorno radi da bi zadovoljilo naš ogroman apetit
za mlijekom i mliječnim proizvodima.
Do kraja godine, umorne majke, proizvesti će
oko 500 milijuna tona mlijeka...
...hrane koju njihova tijela stvaraju za njihovu djecu.
“Patnja kroz koju prolaze ove životinje je postala toliko ekstremna da je konzumiranje
hrane od njih zapravo nesvjesno konzumiranje stravične bijede njihovih života...
...Mi probavljamo užas za doručak, ručak i večeru.”
John Robbins, Diet for a New America, 1987

BAJKA O SRETNOJ KRAVICI I VESELOM TELETU

Realnost industrijske i “organske” proizvodnje mlijeka

Po narudžbi velikih proizvođača
u mljekarskoj industriji,
marketinške tvrtke već desetljećima
u svojim skupim kampanjama
promoviraju ideju da mliječne proizvode
isporučuju „zdrave“ i „sretne“ kravice.
Slike blistavo-zelenih pašnjaka,
sa zadovoljnim kravicama,
u pratnji spokojnih telića,
obilježje su skoro svake
reklamne kampanje.

Simpatične animacije veselih krava,
isprepletene sa sretnim licima
roditelja i dječice za jutarnjim obrocima,
stvaraju auru nevinosti
oko mliječne industrije i njenih proizvoda.

Vremenom, potrošačka javnost je razvila svijest
o povezanosti mliječnih proizvoda
sa pozitivnim osjećajima prema djeci i obitelji.

Pod utjecajem brojnih istraga koje su razotkrile sliku mliječne industrije,
osobito nakon dugotrajnih kampanja koje su provodile mnoge organizacije
za dobrobit životinja u Europi i SAD-u, kod jednog dijela „savjesnih“ kupaca
i proizvođača dolazi do orijentacije prema alternativi industrijskoj proizvodnji
koja se opisuje nazivima “slobodni” ,“eko” uzgoj ili “organska” proizvodnja.

Promidžba životinjskih proizvoda iz tzv. “eko uzgoja”
najviše koristi zdrvastvene argumente
kao mamac za potrošačku javnost.
Isticanje “dobrobiti” životinja je samo usputni
ali vrlo rado naglašavan argument.
Svi argumenti uglavnom služe opravdavanju
veće cijene takvih mliječnih proizvoda.

...STOGA...

...POGLEDAJMO REALNOST PROIZVODNJE MLIJEKA!

Što se zaista događa sa “sretnim” majkama i njihovom djecom?

REPRODUKTIVNA MANIPULACIJA
Bez obzira na način, industrijski ili organski, svi oblici proizvodnje mlijeka
zahtjevaju da krava zatrudni te da rodi tele svake godine.
Osiguravanje trudnoće kod svake krave, svake godine, postiže se postupkom
umjetnog osjemenjivanja. Prije desetak godina započelo je i eksperimentiranje
sa novim tehnikama: embriotransfer i proizvodnja zametaka in vitro.
Proces osjemenjivanja podrazumijeva
nasilno guranje ruke duboko u rektum
u namjeri pozicioniranja maternice...

...te guranja instrumenta u vaginu
s ciljem umetanja sjemena.

Rasplodni bikovi koji se koriste
kao živi strojevi za proizvodnju sjemena
uglavnom žive zatvoreni
u svojim nastambama
iz kojih rijetko izlaze.

Tipičan postupak uzimanja sjemena
insceniranje je “lažnog” spolnog čina.
Zbog činjenice da mišićna i koštana
struktura ženki ne bi podnijela
stres uzastopnog penjanja
bika na nju,
u toj praksi forsiranog silovanja
na mjesto ženki
postavljaju se kastrirani mužjaci.

ZLOSTAVLJANJE I UBIJANJE MALENIH

Polovina potomstva majki krava dolazi na svijet kao muška telad.
Budući da nisu u stanju proizvoditi mlijeko,
mliječna industrija nema od njih nikakvu korist.
Premda nisu isplativi za “proizvodnju” junećeg i goveđeg mesa,
kao braća i sestre iz genetski uzgojenih “mesnih pasmina”,
svi maleni dječaci ( i njihove sestrice
koje predstavljaju višak za mliječnu industriju )
dobivaju svoju priliku za služenje čovjeku – U PROIZVODNJI TELETINE.

Muški telići, kao i jedan dio njihovih
sestrica koje predstavljaju “višak”,
odvajaju se od majki odmah nakon rođenja.
Kolostrum, koji moraju popiti unutar 4-6 sati
nakon porođaja, uglavnom se muze iz majki
te im se daje pomoću pomagala (bočica i sl.).

Odvajanje teleta od majke predstavlja
izuzetan stres za ove emotivne životinje
i popraćeno je međusobnim tužnim
i uplašenim dozivanjem.
U nekim slučajevima majke krave pokazuju
izražene simptome tjeskobe i žalovanja
nakon razdvajanja od svog djeteta
što se ispoljava kroz
depresivnost, apatiju i neuzimanje hrane.

Čak i na malim obiteljskim
gospodarstvima uobičajena i
česta je praksa da se teletu i majci
potpuno onemogući kontakt.
Kao razlog za ovakvo postupanje
navodi se “zdravstveni” argument
zaštite teleta od infekcija i zaraze.

Također, preporučena je i praksa
da se teletu nikad ne dozvoli
da siše majku.
Kao argument, pored zdravstvenog,
navodi se “opterećivanje vimena”
te onemogućavanje da tele razvije
naviku sisanja.

Jedna od čestih reakcija majki,
osobito ako su rodile prvi put,
su očajni i bijesni pokušaji spriječavanja
da im iste ruke koje su oduzele njihovo dijete
dodiruju vime i uzimaju mlijeko.

Uobičajeni, međusobno kombinirani, postupci kojima se mlade majke izlažu
u tim slučajevima su: batinjanje, savijanje repa prema leđima (što blokira kičmu),
vezanje lanca ili špage oko tijela i stezanje istog uvijanjem,
napinjanje brnjice na nosu i sl...
Osobito popularna, “sofisticirana” metoda
je primjena tzv. “ritulje”, metalne naprave
koja se zakači za slabinu i leđa i koja zbog
neugode i bola koju izaziva onemogućava
majku da pruža dalji otpor.

Kao dodatak traumi odvajanja od majke
po rođenju, svi muški telići se kastriraju
u nastojanju da se “proizvede”
što mekše meso.

Pravilnik o “eko-uzgoju” u našoj zemlji
također dozvoljava mogućnost fizičke
kastracije “ako se na taj način pridonosi
kakvoći proizvoda” te “ako je to dio
tradicionalne proizvodne prakse”.

Uobičajen način proizvodnje teletine
izvan zemalja EU
je zatvaranje telića u uske sanduke
u kojima im je potpuno onemogućeno kretanje,
te ishrana zamjenskom hranom bez željeza
zbog ciljanog izazivanja anemije.

Navedeni postupak provodi se
u cilju dobivanja potpuno mekog
i blijedog mesa koje je uvijek bilo
izuzetno traženo na tržištu.
Nakon 4 mjeseca iscrpljeni telići atrofiranih udova odvode se na klanje.

Novi i “poboljšan” način proizvodnje,
koji se provodi u zemljama EU,
izbacio je iz prakse “sanduke za teliće”
te nastavio sa umjetnom,
zamjenskom ishranom sa određenim
minimalnim postotkom željeza
koji održava hemoglobin na prihvatljivoj razini.

Nakon odvajanja od majki, bebe telići se
pojedinačno izoliraju. I opet, glavni
argument je “zdravstveni”. No navedeni
postupak ujedno se i naziva “narodnim”
izrazom - “odbijanje od sise”...

...i provodi se u cilju hranjenja
zamjenskom hranom te ubrzavanja
procesa nabijanja tjelesne mase što će
ih po dostizanju potrebne težine
odvesti u klaonice.

Nakon 3 - 4 mjeseca,
u dobi kada su još bebe,
većina telića rođenih od majki
iz mliječne proizvodnje
odvodi se na klanje.
Kao produkt tog novog pristupa
na tržištu se pojavljuje izuzetno
reklamirana “bijela” teletina.

Preostali mališani
ulaze u proces tovljenja
u cilju postizanja još veće mase.
Unutar navedenog postupka
primjenjuje se grupno držanje.
Njihov život završava nakon 12
mjeseci ( u postupku proizvodnje tzv.
“baby beef” junetine) ili nakon 20
mjeseci (“klasičan” način).

A na farmama,
umorne majke
i dalje odrađuju svoje smjene.

Genetskom manipulacijom čovječanstvo je uspjelo
pretvoriti majke krave u žive mliječne strojeve.
Za razliku od nekadašnje prirodne osobine da njihova tijela stvaraju
onoliko mlijeka koliko treba njihovom djetetu, današnje krave proizvode
od 30 do 60 litara mlijeka dnevno...deset puta više nego što bi njihovo
tele moglo popiti.
Njihovo vime može biti toliko teško da
izaziva deformacije nogu i hromost
koja je zastupljena u izuzetno
viskom postotku u cijeloj populaciji.

Osobita posljedica manipuliranog
uzgoja u cilju što veće proizvodnje mlijeka
je vrlo visoka stopa kroničnog mastitisa
– izuzetno bolne upale vimena, kao i
osteoporoze kao posljedice potpunog
iscrpljivanja kalcija iz vlastitih kostiju
tijekom hiper-produkcije mlijeka.

Iscrpljene i poražene, nakon bijednog života
u ciklusu silovanja, trudnoće, rađanja, oduzimanja djece i
mužnje,one više nemaju nikakvu ekonomsku vrijednost.

UNUTAR DVIJE DO ŠEST GODINA NJIHOVOG ŽIVOTA
U PROIZVODNJI MLIJEKA, MAJKE SU POTPUNO “POTROŠENE”.
NJIHOV ŽIVOT JE ZAVRŠIO.

PRODAJA ROBLJA
Kada se smanji njihova sposobnost
proizvodnje mlijeka, većina majki krava,
bez obzira na stupanj i oblik proizvodnje
u kojoj su iskorištavane,
šalje se na aukcijske prodaje
pri stočnim sajmovima.
Aukcije su posljednja stanica
prije ulaska u klaonicu.

Prije par godina, većina njih je
kao male uplašene cure,
dovedena na ista mjesta
i izložena na prodaju.
Na istim mjestima,
kroz sve ove bijedne godine,
i njihova oteta djeca su
bila izlagana prije klanja.

POSLJEDNJE PUTOVANJE

Na putu prema klaonici, u svojim posljednjim danima i satima života,
potrošene majke prolaze svoju posljednju veliku patnju.
Nemoćne i iscrpljene, u pretrpanim kamionima punim fekalija,
u uvjetima gladi i žeđi, gaženja, smrzavanja ili kolapsa zbog vrućine,
umorne majke putuju posljednji put.

Bolesne i slomljene, potpuno apatične ili paralizirane od straha, mnoge od njih
klonu pri istovaru pred klaonicama. Kao osobit čin ukazivanja počasti
za služenje u ljudskoj prehrambenoj industriji, u tim slučajevima primjenjuje
se širok spektar mučenja ili se surovo koriste razna mehanička sredstva u
nastojanju da se njeno klonulo tijelo nekako smjesti u traku za klanje.

Kao i majke, i mnoga njihova djeca, uplašena, dezorijentirana i slaba,
kolabirala su upravo na tim istim mjestima, pred istim klaonicama.

KLAONICA
Prilikom klanja većina krava i telića
omamljuje se ispucavanjem metalnog
vijka u lubanju, te se pomoću okova
podižu za stražnje noge da bi im se
prerezala grla dok im srca još uvijek
kucaju i ispumpavaju krv.

Budući da je postupak omamljivanja
zamišljen da osigura kucanje srca
i nakon ispucavanja metalnog vijka u lubanju,
krave i telad nerijetko se nalaze
u svjesnom stanju
i nakon što im se razrežu grla.

...EPILOG?...

...NALAZI SE NA VAŠIM TANJURIMA.

U IME ONIH KOJI NE MOGU PODIĆI GLAS ZA SEBE,
MOLIMO VAS DA RAZMISLITE:

I NAJMANJA, POJEDINAČNA, POTRAŽNJA ZA MLIJEKOM
I MLIJEČNIM PROIZVODIMA DIREKTNO DOPRINOSI
DOLASKU NA SVIJET JOŠ VEĆEG BROJA INDIVIDUA
KOJE ĆE ŽIVOTE PROVESTI U ZATVORU I SOCIJALNOJ
DEPRIVACIJI, KOJE ĆE TRPITI SAKAĆENJA, SILOVANJA,
PONIŽENJE...I KOJE ĆE NA KRAJU BITI NASLINO UBIJENE.

...I MOLIMO VAS DA SE SJETITE:

Ukoliko im se dozvoli da žive bez iskorištavanja
i klanja, krave mogu doživjeti i više od 25 godina.

Jednako kao i mnoge druge životinje, kao i ljudi,
i one razvijaju snažne obiteljske veze.

OVA OSJETLJIVA STVORENJA ZASLUŽUJU
NAŠE POŠTOVANJE I NAŠU ZAŠTITU.

ODBACIVANJEM MLIJEČNIH I SVIH DRUGIH
ŽIVOTINJSKIH PROIZVODA IZ VAŠE PREHRANE
I VI MOŽETE ODIGRATI STVARNU I OZBILJNU ULOGU
U STVARANJU BOLJEG SVIJETA
ZA SVA ŽIVA BIĆA U NJEMU.

...molimo vas da upamtite njihova lica!

NE VJERUJTE U BAJKU
O SRETNOJ KRAVICI I VESELOM TELETU!

www.prijatelji-zivotinja.hr


Slide 12

“Mliječna krava je najveći primjer premorene i iskorištene majke.
Ona najteže radi od svih farmskih životinja što se može i znanstveno izračunati.
Njen rad je jednak džogingu od šest do osam sati dnevno. To je luđački tempo.”
Professor John Webster, Department of Animal Husbandry, Bristol University

U ovom trenutku, u svijetu koji smo oblikovali našom rukom,
oko 225 milijuna krava u mliječnoj industriji
neumorno radi da bi zadovoljilo naš ogroman apetit
za mlijekom i mliječnim proizvodima.
Do kraja godine, umorne majke, proizvesti će
oko 500 milijuna tona mlijeka...
...hrane koju njihova tijela stvaraju za njihovu djecu.
“Patnja kroz koju prolaze ove životinje je postala toliko ekstremna da je konzumiranje
hrane od njih zapravo nesvjesno konzumiranje stravične bijede njihovih života...
...Mi probavljamo užas za doručak, ručak i večeru.”
John Robbins, Diet for a New America, 1987

BAJKA O SRETNOJ KRAVICI I VESELOM TELETU

Realnost industrijske i “organske” proizvodnje mlijeka

Po narudžbi velikih proizvođača
u mljekarskoj industriji,
marketinške tvrtke već desetljećima
u svojim skupim kampanjama
promoviraju ideju da mliječne proizvode
isporučuju „zdrave“ i „sretne“ kravice.
Slike blistavo-zelenih pašnjaka,
sa zadovoljnim kravicama,
u pratnji spokojnih telića,
obilježje su skoro svake
reklamne kampanje.

Simpatične animacije veselih krava,
isprepletene sa sretnim licima
roditelja i dječice za jutarnjim obrocima,
stvaraju auru nevinosti
oko mliječne industrije i njenih proizvoda.

Vremenom, potrošačka javnost je razvila svijest
o povezanosti mliječnih proizvoda
sa pozitivnim osjećajima prema djeci i obitelji.

Pod utjecajem brojnih istraga koje su razotkrile sliku mliječne industrije,
osobito nakon dugotrajnih kampanja koje su provodile mnoge organizacije
za dobrobit životinja u Europi i SAD-u, kod jednog dijela „savjesnih“ kupaca
i proizvođača dolazi do orijentacije prema alternativi industrijskoj proizvodnji
koja se opisuje nazivima “slobodni” ,“eko” uzgoj ili “organska” proizvodnja.

Promidžba životinjskih proizvoda iz tzv. “eko uzgoja”
najviše koristi zdrvastvene argumente
kao mamac za potrošačku javnost.
Isticanje “dobrobiti” životinja je samo usputni
ali vrlo rado naglašavan argument.
Svi argumenti uglavnom služe opravdavanju
veće cijene takvih mliječnih proizvoda.

...STOGA...

...POGLEDAJMO REALNOST PROIZVODNJE MLIJEKA!

Što se zaista događa sa “sretnim” majkama i njihovom djecom?

REPRODUKTIVNA MANIPULACIJA
Bez obzira na način, industrijski ili organski, svi oblici proizvodnje mlijeka
zahtjevaju da krava zatrudni te da rodi tele svake godine.
Osiguravanje trudnoće kod svake krave, svake godine, postiže se postupkom
umjetnog osjemenjivanja. Prije desetak godina započelo je i eksperimentiranje
sa novim tehnikama: embriotransfer i proizvodnja zametaka in vitro.
Proces osjemenjivanja podrazumijeva
nasilno guranje ruke duboko u rektum
u namjeri pozicioniranja maternice...

...te guranja instrumenta u vaginu
s ciljem umetanja sjemena.

Rasplodni bikovi koji se koriste
kao živi strojevi za proizvodnju sjemena
uglavnom žive zatvoreni
u svojim nastambama
iz kojih rijetko izlaze.

Tipičan postupak uzimanja sjemena
insceniranje je “lažnog” spolnog čina.
Zbog činjenice da mišićna i koštana
struktura ženki ne bi podnijela
stres uzastopnog penjanja
bika na nju,
u toj praksi forsiranog silovanja
na mjesto ženki
postavljaju se kastrirani mužjaci.

ZLOSTAVLJANJE I UBIJANJE MALENIH

Polovina potomstva majki krava dolazi na svijet kao muška telad.
Budući da nisu u stanju proizvoditi mlijeko,
mliječna industrija nema od njih nikakvu korist.
Premda nisu isplativi za “proizvodnju” junećeg i goveđeg mesa,
kao braća i sestre iz genetski uzgojenih “mesnih pasmina”,
svi maleni dječaci ( i njihove sestrice
koje predstavljaju višak za mliječnu industriju )
dobivaju svoju priliku za služenje čovjeku – U PROIZVODNJI TELETINE.

Muški telići, kao i jedan dio njihovih
sestrica koje predstavljaju “višak”,
odvajaju se od majki odmah nakon rođenja.
Kolostrum, koji moraju popiti unutar 4-6 sati
nakon porođaja, uglavnom se muze iz majki
te im se daje pomoću pomagala (bočica i sl.).

Odvajanje teleta od majke predstavlja
izuzetan stres za ove emotivne životinje
i popraćeno je međusobnim tužnim
i uplašenim dozivanjem.
U nekim slučajevima majke krave pokazuju
izražene simptome tjeskobe i žalovanja
nakon razdvajanja od svog djeteta
što se ispoljava kroz
depresivnost, apatiju i neuzimanje hrane.

Čak i na malim obiteljskim
gospodarstvima uobičajena i
česta je praksa da se teletu i majci
potpuno onemogući kontakt.
Kao razlog za ovakvo postupanje
navodi se “zdravstveni” argument
zaštite teleta od infekcija i zaraze.

Također, preporučena je i praksa
da se teletu nikad ne dozvoli
da siše majku.
Kao argument, pored zdravstvenog,
navodi se “opterećivanje vimena”
te onemogućavanje da tele razvije
naviku sisanja.

Jedna od čestih reakcija majki,
osobito ako su rodile prvi put,
su očajni i bijesni pokušaji spriječavanja
da im iste ruke koje su oduzele njihovo dijete
dodiruju vime i uzimaju mlijeko.

Uobičajeni, međusobno kombinirani, postupci kojima se mlade majke izlažu
u tim slučajevima su: batinjanje, savijanje repa prema leđima (što blokira kičmu),
vezanje lanca ili špage oko tijela i stezanje istog uvijanjem,
napinjanje brnjice na nosu i sl...
Osobito popularna, “sofisticirana” metoda
je primjena tzv. “ritulje”, metalne naprave
koja se zakači za slabinu i leđa i koja zbog
neugode i bola koju izaziva onemogućava
majku da pruža dalji otpor.

Kao dodatak traumi odvajanja od majke
po rođenju, svi muški telići se kastriraju
u nastojanju da se “proizvede”
što mekše meso.

Pravilnik o “eko-uzgoju” u našoj zemlji
također dozvoljava mogućnost fizičke
kastracije “ako se na taj način pridonosi
kakvoći proizvoda” te “ako je to dio
tradicionalne proizvodne prakse”.

Uobičajen način proizvodnje teletine
izvan zemalja EU
je zatvaranje telića u uske sanduke
u kojima im je potpuno onemogućeno kretanje,
te ishrana zamjenskom hranom bez željeza
zbog ciljanog izazivanja anemije.

Navedeni postupak provodi se
u cilju dobivanja potpuno mekog
i blijedog mesa koje je uvijek bilo
izuzetno traženo na tržištu.
Nakon 4 mjeseca iscrpljeni telići atrofiranih udova odvode se na klanje.

Novi i “poboljšan” način proizvodnje,
koji se provodi u zemljama EU,
izbacio je iz prakse “sanduke za teliće”
te nastavio sa umjetnom,
zamjenskom ishranom sa određenim
minimalnim postotkom željeza
koji održava hemoglobin na prihvatljivoj razini.

Nakon odvajanja od majki, bebe telići se
pojedinačno izoliraju. I opet, glavni
argument je “zdravstveni”. No navedeni
postupak ujedno se i naziva “narodnim”
izrazom - “odbijanje od sise”...

...i provodi se u cilju hranjenja
zamjenskom hranom te ubrzavanja
procesa nabijanja tjelesne mase što će
ih po dostizanju potrebne težine
odvesti u klaonice.

Nakon 3 - 4 mjeseca,
u dobi kada su još bebe,
većina telića rođenih od majki
iz mliječne proizvodnje
odvodi se na klanje.
Kao produkt tog novog pristupa
na tržištu se pojavljuje izuzetno
reklamirana “bijela” teletina.

Preostali mališani
ulaze u proces tovljenja
u cilju postizanja još veće mase.
Unutar navedenog postupka
primjenjuje se grupno držanje.
Njihov život završava nakon 12
mjeseci ( u postupku proizvodnje tzv.
“baby beef” junetine) ili nakon 20
mjeseci (“klasičan” način).

A na farmama,
umorne majke
i dalje odrađuju svoje smjene.

Genetskom manipulacijom čovječanstvo je uspjelo
pretvoriti majke krave u žive mliječne strojeve.
Za razliku od nekadašnje prirodne osobine da njihova tijela stvaraju
onoliko mlijeka koliko treba njihovom djetetu, današnje krave proizvode
od 30 do 60 litara mlijeka dnevno...deset puta više nego što bi njihovo
tele moglo popiti.
Njihovo vime može biti toliko teško da
izaziva deformacije nogu i hromost
koja je zastupljena u izuzetno
viskom postotku u cijeloj populaciji.

Osobita posljedica manipuliranog
uzgoja u cilju što veće proizvodnje mlijeka
je vrlo visoka stopa kroničnog mastitisa
– izuzetno bolne upale vimena, kao i
osteoporoze kao posljedice potpunog
iscrpljivanja kalcija iz vlastitih kostiju
tijekom hiper-produkcije mlijeka.

Iscrpljene i poražene, nakon bijednog života
u ciklusu silovanja, trudnoće, rađanja, oduzimanja djece i
mužnje,one više nemaju nikakvu ekonomsku vrijednost.

UNUTAR DVIJE DO ŠEST GODINA NJIHOVOG ŽIVOTA
U PROIZVODNJI MLIJEKA, MAJKE SU POTPUNO “POTROŠENE”.
NJIHOV ŽIVOT JE ZAVRŠIO.

PRODAJA ROBLJA
Kada se smanji njihova sposobnost
proizvodnje mlijeka, većina majki krava,
bez obzira na stupanj i oblik proizvodnje
u kojoj su iskorištavane,
šalje se na aukcijske prodaje
pri stočnim sajmovima.
Aukcije su posljednja stanica
prije ulaska u klaonicu.

Prije par godina, većina njih je
kao male uplašene cure,
dovedena na ista mjesta
i izložena na prodaju.
Na istim mjestima,
kroz sve ove bijedne godine,
i njihova oteta djeca su
bila izlagana prije klanja.

POSLJEDNJE PUTOVANJE

Na putu prema klaonici, u svojim posljednjim danima i satima života,
potrošene majke prolaze svoju posljednju veliku patnju.
Nemoćne i iscrpljene, u pretrpanim kamionima punim fekalija,
u uvjetima gladi i žeđi, gaženja, smrzavanja ili kolapsa zbog vrućine,
umorne majke putuju posljednji put.

Bolesne i slomljene, potpuno apatične ili paralizirane od straha, mnoge od njih
klonu pri istovaru pred klaonicama. Kao osobit čin ukazivanja počasti
za služenje u ljudskoj prehrambenoj industriji, u tim slučajevima primjenjuje
se širok spektar mučenja ili se surovo koriste razna mehanička sredstva u
nastojanju da se njeno klonulo tijelo nekako smjesti u traku za klanje.

Kao i majke, i mnoga njihova djeca, uplašena, dezorijentirana i slaba,
kolabirala su upravo na tim istim mjestima, pred istim klaonicama.

KLAONICA
Prilikom klanja većina krava i telića
omamljuje se ispucavanjem metalnog
vijka u lubanju, te se pomoću okova
podižu za stražnje noge da bi im se
prerezala grla dok im srca još uvijek
kucaju i ispumpavaju krv.

Budući da je postupak omamljivanja
zamišljen da osigura kucanje srca
i nakon ispucavanja metalnog vijka u lubanju,
krave i telad nerijetko se nalaze
u svjesnom stanju
i nakon što im se razrežu grla.

...EPILOG?...

...NALAZI SE NA VAŠIM TANJURIMA.

U IME ONIH KOJI NE MOGU PODIĆI GLAS ZA SEBE,
MOLIMO VAS DA RAZMISLITE:

I NAJMANJA, POJEDINAČNA, POTRAŽNJA ZA MLIJEKOM
I MLIJEČNIM PROIZVODIMA DIREKTNO DOPRINOSI
DOLASKU NA SVIJET JOŠ VEĆEG BROJA INDIVIDUA
KOJE ĆE ŽIVOTE PROVESTI U ZATVORU I SOCIJALNOJ
DEPRIVACIJI, KOJE ĆE TRPITI SAKAĆENJA, SILOVANJA,
PONIŽENJE...I KOJE ĆE NA KRAJU BITI NASLINO UBIJENE.

...I MOLIMO VAS DA SE SJETITE:

Ukoliko im se dozvoli da žive bez iskorištavanja
i klanja, krave mogu doživjeti i više od 25 godina.

Jednako kao i mnoge druge životinje, kao i ljudi,
i one razvijaju snažne obiteljske veze.

OVA OSJETLJIVA STVORENJA ZASLUŽUJU
NAŠE POŠTOVANJE I NAŠU ZAŠTITU.

ODBACIVANJEM MLIJEČNIH I SVIH DRUGIH
ŽIVOTINJSKIH PROIZVODA IZ VAŠE PREHRANE
I VI MOŽETE ODIGRATI STVARNU I OZBILJNU ULOGU
U STVARANJU BOLJEG SVIJETA
ZA SVA ŽIVA BIĆA U NJEMU.

...molimo vas da upamtite njihova lica!

NE VJERUJTE U BAJKU
O SRETNOJ KRAVICI I VESELOM TELETU!

www.prijatelji-zivotinja.hr


Slide 13

“Mliječna krava je najveći primjer premorene i iskorištene majke.
Ona najteže radi od svih farmskih životinja što se može i znanstveno izračunati.
Njen rad je jednak džogingu od šest do osam sati dnevno. To je luđački tempo.”
Professor John Webster, Department of Animal Husbandry, Bristol University

U ovom trenutku, u svijetu koji smo oblikovali našom rukom,
oko 225 milijuna krava u mliječnoj industriji
neumorno radi da bi zadovoljilo naš ogroman apetit
za mlijekom i mliječnim proizvodima.
Do kraja godine, umorne majke, proizvesti će
oko 500 milijuna tona mlijeka...
...hrane koju njihova tijela stvaraju za njihovu djecu.
“Patnja kroz koju prolaze ove životinje je postala toliko ekstremna da je konzumiranje
hrane od njih zapravo nesvjesno konzumiranje stravične bijede njihovih života...
...Mi probavljamo užas za doručak, ručak i večeru.”
John Robbins, Diet for a New America, 1987

BAJKA O SRETNOJ KRAVICI I VESELOM TELETU

Realnost industrijske i “organske” proizvodnje mlijeka

Po narudžbi velikih proizvođača
u mljekarskoj industriji,
marketinške tvrtke već desetljećima
u svojim skupim kampanjama
promoviraju ideju da mliječne proizvode
isporučuju „zdrave“ i „sretne“ kravice.
Slike blistavo-zelenih pašnjaka,
sa zadovoljnim kravicama,
u pratnji spokojnih telića,
obilježje su skoro svake
reklamne kampanje.

Simpatične animacije veselih krava,
isprepletene sa sretnim licima
roditelja i dječice za jutarnjim obrocima,
stvaraju auru nevinosti
oko mliječne industrije i njenih proizvoda.

Vremenom, potrošačka javnost je razvila svijest
o povezanosti mliječnih proizvoda
sa pozitivnim osjećajima prema djeci i obitelji.

Pod utjecajem brojnih istraga koje su razotkrile sliku mliječne industrije,
osobito nakon dugotrajnih kampanja koje su provodile mnoge organizacije
za dobrobit životinja u Europi i SAD-u, kod jednog dijela „savjesnih“ kupaca
i proizvođača dolazi do orijentacije prema alternativi industrijskoj proizvodnji
koja se opisuje nazivima “slobodni” ,“eko” uzgoj ili “organska” proizvodnja.

Promidžba životinjskih proizvoda iz tzv. “eko uzgoja”
najviše koristi zdrvastvene argumente
kao mamac za potrošačku javnost.
Isticanje “dobrobiti” životinja je samo usputni
ali vrlo rado naglašavan argument.
Svi argumenti uglavnom služe opravdavanju
veće cijene takvih mliječnih proizvoda.

...STOGA...

...POGLEDAJMO REALNOST PROIZVODNJE MLIJEKA!

Što se zaista događa sa “sretnim” majkama i njihovom djecom?

REPRODUKTIVNA MANIPULACIJA
Bez obzira na način, industrijski ili organski, svi oblici proizvodnje mlijeka
zahtjevaju da krava zatrudni te da rodi tele svake godine.
Osiguravanje trudnoće kod svake krave, svake godine, postiže se postupkom
umjetnog osjemenjivanja. Prije desetak godina započelo je i eksperimentiranje
sa novim tehnikama: embriotransfer i proizvodnja zametaka in vitro.
Proces osjemenjivanja podrazumijeva
nasilno guranje ruke duboko u rektum
u namjeri pozicioniranja maternice...

...te guranja instrumenta u vaginu
s ciljem umetanja sjemena.

Rasplodni bikovi koji se koriste
kao živi strojevi za proizvodnju sjemena
uglavnom žive zatvoreni
u svojim nastambama
iz kojih rijetko izlaze.

Tipičan postupak uzimanja sjemena
insceniranje je “lažnog” spolnog čina.
Zbog činjenice da mišićna i koštana
struktura ženki ne bi podnijela
stres uzastopnog penjanja
bika na nju,
u toj praksi forsiranog silovanja
na mjesto ženki
postavljaju se kastrirani mužjaci.

ZLOSTAVLJANJE I UBIJANJE MALENIH

Polovina potomstva majki krava dolazi na svijet kao muška telad.
Budući da nisu u stanju proizvoditi mlijeko,
mliječna industrija nema od njih nikakvu korist.
Premda nisu isplativi za “proizvodnju” junećeg i goveđeg mesa,
kao braća i sestre iz genetski uzgojenih “mesnih pasmina”,
svi maleni dječaci ( i njihove sestrice
koje predstavljaju višak za mliječnu industriju )
dobivaju svoju priliku za služenje čovjeku – U PROIZVODNJI TELETINE.

Muški telići, kao i jedan dio njihovih
sestrica koje predstavljaju “višak”,
odvajaju se od majki odmah nakon rođenja.
Kolostrum, koji moraju popiti unutar 4-6 sati
nakon porođaja, uglavnom se muze iz majki
te im se daje pomoću pomagala (bočica i sl.).

Odvajanje teleta od majke predstavlja
izuzetan stres za ove emotivne životinje
i popraćeno je međusobnim tužnim
i uplašenim dozivanjem.
U nekim slučajevima majke krave pokazuju
izražene simptome tjeskobe i žalovanja
nakon razdvajanja od svog djeteta
što se ispoljava kroz
depresivnost, apatiju i neuzimanje hrane.

Čak i na malim obiteljskim
gospodarstvima uobičajena i
česta je praksa da se teletu i majci
potpuno onemogući kontakt.
Kao razlog za ovakvo postupanje
navodi se “zdravstveni” argument
zaštite teleta od infekcija i zaraze.

Također, preporučena je i praksa
da se teletu nikad ne dozvoli
da siše majku.
Kao argument, pored zdravstvenog,
navodi se “opterećivanje vimena”
te onemogućavanje da tele razvije
naviku sisanja.

Jedna od čestih reakcija majki,
osobito ako su rodile prvi put,
su očajni i bijesni pokušaji spriječavanja
da im iste ruke koje su oduzele njihovo dijete
dodiruju vime i uzimaju mlijeko.

Uobičajeni, međusobno kombinirani, postupci kojima se mlade majke izlažu
u tim slučajevima su: batinjanje, savijanje repa prema leđima (što blokira kičmu),
vezanje lanca ili špage oko tijela i stezanje istog uvijanjem,
napinjanje brnjice na nosu i sl...
Osobito popularna, “sofisticirana” metoda
je primjena tzv. “ritulje”, metalne naprave
koja se zakači za slabinu i leđa i koja zbog
neugode i bola koju izaziva onemogućava
majku da pruža dalji otpor.

Kao dodatak traumi odvajanja od majke
po rođenju, svi muški telići se kastriraju
u nastojanju da se “proizvede”
što mekše meso.

Pravilnik o “eko-uzgoju” u našoj zemlji
također dozvoljava mogućnost fizičke
kastracije “ako se na taj način pridonosi
kakvoći proizvoda” te “ako je to dio
tradicionalne proizvodne prakse”.

Uobičajen način proizvodnje teletine
izvan zemalja EU
je zatvaranje telića u uske sanduke
u kojima im je potpuno onemogućeno kretanje,
te ishrana zamjenskom hranom bez željeza
zbog ciljanog izazivanja anemije.

Navedeni postupak provodi se
u cilju dobivanja potpuno mekog
i blijedog mesa koje je uvijek bilo
izuzetno traženo na tržištu.
Nakon 4 mjeseca iscrpljeni telići atrofiranih udova odvode se na klanje.

Novi i “poboljšan” način proizvodnje,
koji se provodi u zemljama EU,
izbacio je iz prakse “sanduke za teliće”
te nastavio sa umjetnom,
zamjenskom ishranom sa određenim
minimalnim postotkom željeza
koji održava hemoglobin na prihvatljivoj razini.

Nakon odvajanja od majki, bebe telići se
pojedinačno izoliraju. I opet, glavni
argument je “zdravstveni”. No navedeni
postupak ujedno se i naziva “narodnim”
izrazom - “odbijanje od sise”...

...i provodi se u cilju hranjenja
zamjenskom hranom te ubrzavanja
procesa nabijanja tjelesne mase što će
ih po dostizanju potrebne težine
odvesti u klaonice.

Nakon 3 - 4 mjeseca,
u dobi kada su još bebe,
većina telića rođenih od majki
iz mliječne proizvodnje
odvodi se na klanje.
Kao produkt tog novog pristupa
na tržištu se pojavljuje izuzetno
reklamirana “bijela” teletina.

Preostali mališani
ulaze u proces tovljenja
u cilju postizanja još veće mase.
Unutar navedenog postupka
primjenjuje se grupno držanje.
Njihov život završava nakon 12
mjeseci ( u postupku proizvodnje tzv.
“baby beef” junetine) ili nakon 20
mjeseci (“klasičan” način).

A na farmama,
umorne majke
i dalje odrađuju svoje smjene.

Genetskom manipulacijom čovječanstvo je uspjelo
pretvoriti majke krave u žive mliječne strojeve.
Za razliku od nekadašnje prirodne osobine da njihova tijela stvaraju
onoliko mlijeka koliko treba njihovom djetetu, današnje krave proizvode
od 30 do 60 litara mlijeka dnevno...deset puta više nego što bi njihovo
tele moglo popiti.
Njihovo vime može biti toliko teško da
izaziva deformacije nogu i hromost
koja je zastupljena u izuzetno
viskom postotku u cijeloj populaciji.

Osobita posljedica manipuliranog
uzgoja u cilju što veće proizvodnje mlijeka
je vrlo visoka stopa kroničnog mastitisa
– izuzetno bolne upale vimena, kao i
osteoporoze kao posljedice potpunog
iscrpljivanja kalcija iz vlastitih kostiju
tijekom hiper-produkcije mlijeka.

Iscrpljene i poražene, nakon bijednog života
u ciklusu silovanja, trudnoće, rađanja, oduzimanja djece i
mužnje,one više nemaju nikakvu ekonomsku vrijednost.

UNUTAR DVIJE DO ŠEST GODINA NJIHOVOG ŽIVOTA
U PROIZVODNJI MLIJEKA, MAJKE SU POTPUNO “POTROŠENE”.
NJIHOV ŽIVOT JE ZAVRŠIO.

PRODAJA ROBLJA
Kada se smanji njihova sposobnost
proizvodnje mlijeka, većina majki krava,
bez obzira na stupanj i oblik proizvodnje
u kojoj su iskorištavane,
šalje se na aukcijske prodaje
pri stočnim sajmovima.
Aukcije su posljednja stanica
prije ulaska u klaonicu.

Prije par godina, većina njih je
kao male uplašene cure,
dovedena na ista mjesta
i izložena na prodaju.
Na istim mjestima,
kroz sve ove bijedne godine,
i njihova oteta djeca su
bila izlagana prije klanja.

POSLJEDNJE PUTOVANJE

Na putu prema klaonici, u svojim posljednjim danima i satima života,
potrošene majke prolaze svoju posljednju veliku patnju.
Nemoćne i iscrpljene, u pretrpanim kamionima punim fekalija,
u uvjetima gladi i žeđi, gaženja, smrzavanja ili kolapsa zbog vrućine,
umorne majke putuju posljednji put.

Bolesne i slomljene, potpuno apatične ili paralizirane od straha, mnoge od njih
klonu pri istovaru pred klaonicama. Kao osobit čin ukazivanja počasti
za služenje u ljudskoj prehrambenoj industriji, u tim slučajevima primjenjuje
se širok spektar mučenja ili se surovo koriste razna mehanička sredstva u
nastojanju da se njeno klonulo tijelo nekako smjesti u traku za klanje.

Kao i majke, i mnoga njihova djeca, uplašena, dezorijentirana i slaba,
kolabirala su upravo na tim istim mjestima, pred istim klaonicama.

KLAONICA
Prilikom klanja većina krava i telića
omamljuje se ispucavanjem metalnog
vijka u lubanju, te se pomoću okova
podižu za stražnje noge da bi im se
prerezala grla dok im srca još uvijek
kucaju i ispumpavaju krv.

Budući da je postupak omamljivanja
zamišljen da osigura kucanje srca
i nakon ispucavanja metalnog vijka u lubanju,
krave i telad nerijetko se nalaze
u svjesnom stanju
i nakon što im se razrežu grla.

...EPILOG?...

...NALAZI SE NA VAŠIM TANJURIMA.

U IME ONIH KOJI NE MOGU PODIĆI GLAS ZA SEBE,
MOLIMO VAS DA RAZMISLITE:

I NAJMANJA, POJEDINAČNA, POTRAŽNJA ZA MLIJEKOM
I MLIJEČNIM PROIZVODIMA DIREKTNO DOPRINOSI
DOLASKU NA SVIJET JOŠ VEĆEG BROJA INDIVIDUA
KOJE ĆE ŽIVOTE PROVESTI U ZATVORU I SOCIJALNOJ
DEPRIVACIJI, KOJE ĆE TRPITI SAKAĆENJA, SILOVANJA,
PONIŽENJE...I KOJE ĆE NA KRAJU BITI NASLINO UBIJENE.

...I MOLIMO VAS DA SE SJETITE:

Ukoliko im se dozvoli da žive bez iskorištavanja
i klanja, krave mogu doživjeti i više od 25 godina.

Jednako kao i mnoge druge životinje, kao i ljudi,
i one razvijaju snažne obiteljske veze.

OVA OSJETLJIVA STVORENJA ZASLUŽUJU
NAŠE POŠTOVANJE I NAŠU ZAŠTITU.

ODBACIVANJEM MLIJEČNIH I SVIH DRUGIH
ŽIVOTINJSKIH PROIZVODA IZ VAŠE PREHRANE
I VI MOŽETE ODIGRATI STVARNU I OZBILJNU ULOGU
U STVARANJU BOLJEG SVIJETA
ZA SVA ŽIVA BIĆA U NJEMU.

...molimo vas da upamtite njihova lica!

NE VJERUJTE U BAJKU
O SRETNOJ KRAVICI I VESELOM TELETU!

www.prijatelji-zivotinja.hr


Slide 14

“Mliječna krava je najveći primjer premorene i iskorištene majke.
Ona najteže radi od svih farmskih životinja što se može i znanstveno izračunati.
Njen rad je jednak džogingu od šest do osam sati dnevno. To je luđački tempo.”
Professor John Webster, Department of Animal Husbandry, Bristol University

U ovom trenutku, u svijetu koji smo oblikovali našom rukom,
oko 225 milijuna krava u mliječnoj industriji
neumorno radi da bi zadovoljilo naš ogroman apetit
za mlijekom i mliječnim proizvodima.
Do kraja godine, umorne majke, proizvesti će
oko 500 milijuna tona mlijeka...
...hrane koju njihova tijela stvaraju za njihovu djecu.
“Patnja kroz koju prolaze ove životinje je postala toliko ekstremna da je konzumiranje
hrane od njih zapravo nesvjesno konzumiranje stravične bijede njihovih života...
...Mi probavljamo užas za doručak, ručak i večeru.”
John Robbins, Diet for a New America, 1987

BAJKA O SRETNOJ KRAVICI I VESELOM TELETU

Realnost industrijske i “organske” proizvodnje mlijeka

Po narudžbi velikih proizvođača
u mljekarskoj industriji,
marketinške tvrtke već desetljećima
u svojim skupim kampanjama
promoviraju ideju da mliječne proizvode
isporučuju „zdrave“ i „sretne“ kravice.
Slike blistavo-zelenih pašnjaka,
sa zadovoljnim kravicama,
u pratnji spokojnih telića,
obilježje su skoro svake
reklamne kampanje.

Simpatične animacije veselih krava,
isprepletene sa sretnim licima
roditelja i dječice za jutarnjim obrocima,
stvaraju auru nevinosti
oko mliječne industrije i njenih proizvoda.

Vremenom, potrošačka javnost je razvila svijest
o povezanosti mliječnih proizvoda
sa pozitivnim osjećajima prema djeci i obitelji.

Pod utjecajem brojnih istraga koje su razotkrile sliku mliječne industrije,
osobito nakon dugotrajnih kampanja koje su provodile mnoge organizacije
za dobrobit životinja u Europi i SAD-u, kod jednog dijela „savjesnih“ kupaca
i proizvođača dolazi do orijentacije prema alternativi industrijskoj proizvodnji
koja se opisuje nazivima “slobodni” ,“eko” uzgoj ili “organska” proizvodnja.

Promidžba životinjskih proizvoda iz tzv. “eko uzgoja”
najviše koristi zdrvastvene argumente
kao mamac za potrošačku javnost.
Isticanje “dobrobiti” životinja je samo usputni
ali vrlo rado naglašavan argument.
Svi argumenti uglavnom služe opravdavanju
veće cijene takvih mliječnih proizvoda.

...STOGA...

...POGLEDAJMO REALNOST PROIZVODNJE MLIJEKA!

Što se zaista događa sa “sretnim” majkama i njihovom djecom?

REPRODUKTIVNA MANIPULACIJA
Bez obzira na način, industrijski ili organski, svi oblici proizvodnje mlijeka
zahtjevaju da krava zatrudni te da rodi tele svake godine.
Osiguravanje trudnoće kod svake krave, svake godine, postiže se postupkom
umjetnog osjemenjivanja. Prije desetak godina započelo je i eksperimentiranje
sa novim tehnikama: embriotransfer i proizvodnja zametaka in vitro.
Proces osjemenjivanja podrazumijeva
nasilno guranje ruke duboko u rektum
u namjeri pozicioniranja maternice...

...te guranja instrumenta u vaginu
s ciljem umetanja sjemena.

Rasplodni bikovi koji se koriste
kao živi strojevi za proizvodnju sjemena
uglavnom žive zatvoreni
u svojim nastambama
iz kojih rijetko izlaze.

Tipičan postupak uzimanja sjemena
insceniranje je “lažnog” spolnog čina.
Zbog činjenice da mišićna i koštana
struktura ženki ne bi podnijela
stres uzastopnog penjanja
bika na nju,
u toj praksi forsiranog silovanja
na mjesto ženki
postavljaju se kastrirani mužjaci.

ZLOSTAVLJANJE I UBIJANJE MALENIH

Polovina potomstva majki krava dolazi na svijet kao muška telad.
Budući da nisu u stanju proizvoditi mlijeko,
mliječna industrija nema od njih nikakvu korist.
Premda nisu isplativi za “proizvodnju” junećeg i goveđeg mesa,
kao braća i sestre iz genetski uzgojenih “mesnih pasmina”,
svi maleni dječaci ( i njihove sestrice
koje predstavljaju višak za mliječnu industriju )
dobivaju svoju priliku za služenje čovjeku – U PROIZVODNJI TELETINE.

Muški telići, kao i jedan dio njihovih
sestrica koje predstavljaju “višak”,
odvajaju se od majki odmah nakon rođenja.
Kolostrum, koji moraju popiti unutar 4-6 sati
nakon porođaja, uglavnom se muze iz majki
te im se daje pomoću pomagala (bočica i sl.).

Odvajanje teleta od majke predstavlja
izuzetan stres za ove emotivne životinje
i popraćeno je međusobnim tužnim
i uplašenim dozivanjem.
U nekim slučajevima majke krave pokazuju
izražene simptome tjeskobe i žalovanja
nakon razdvajanja od svog djeteta
što se ispoljava kroz
depresivnost, apatiju i neuzimanje hrane.

Čak i na malim obiteljskim
gospodarstvima uobičajena i
česta je praksa da se teletu i majci
potpuno onemogući kontakt.
Kao razlog za ovakvo postupanje
navodi se “zdravstveni” argument
zaštite teleta od infekcija i zaraze.

Također, preporučena je i praksa
da se teletu nikad ne dozvoli
da siše majku.
Kao argument, pored zdravstvenog,
navodi se “opterećivanje vimena”
te onemogućavanje da tele razvije
naviku sisanja.

Jedna od čestih reakcija majki,
osobito ako su rodile prvi put,
su očajni i bijesni pokušaji spriječavanja
da im iste ruke koje su oduzele njihovo dijete
dodiruju vime i uzimaju mlijeko.

Uobičajeni, međusobno kombinirani, postupci kojima se mlade majke izlažu
u tim slučajevima su: batinjanje, savijanje repa prema leđima (što blokira kičmu),
vezanje lanca ili špage oko tijela i stezanje istog uvijanjem,
napinjanje brnjice na nosu i sl...
Osobito popularna, “sofisticirana” metoda
je primjena tzv. “ritulje”, metalne naprave
koja se zakači za slabinu i leđa i koja zbog
neugode i bola koju izaziva onemogućava
majku da pruža dalji otpor.

Kao dodatak traumi odvajanja od majke
po rođenju, svi muški telići se kastriraju
u nastojanju da se “proizvede”
što mekše meso.

Pravilnik o “eko-uzgoju” u našoj zemlji
također dozvoljava mogućnost fizičke
kastracije “ako se na taj način pridonosi
kakvoći proizvoda” te “ako je to dio
tradicionalne proizvodne prakse”.

Uobičajen način proizvodnje teletine
izvan zemalja EU
je zatvaranje telića u uske sanduke
u kojima im je potpuno onemogućeno kretanje,
te ishrana zamjenskom hranom bez željeza
zbog ciljanog izazivanja anemije.

Navedeni postupak provodi se
u cilju dobivanja potpuno mekog
i blijedog mesa koje je uvijek bilo
izuzetno traženo na tržištu.
Nakon 4 mjeseca iscrpljeni telići atrofiranih udova odvode se na klanje.

Novi i “poboljšan” način proizvodnje,
koji se provodi u zemljama EU,
izbacio je iz prakse “sanduke za teliće”
te nastavio sa umjetnom,
zamjenskom ishranom sa određenim
minimalnim postotkom željeza
koji održava hemoglobin na prihvatljivoj razini.

Nakon odvajanja od majki, bebe telići se
pojedinačno izoliraju. I opet, glavni
argument je “zdravstveni”. No navedeni
postupak ujedno se i naziva “narodnim”
izrazom - “odbijanje od sise”...

...i provodi se u cilju hranjenja
zamjenskom hranom te ubrzavanja
procesa nabijanja tjelesne mase što će
ih po dostizanju potrebne težine
odvesti u klaonice.

Nakon 3 - 4 mjeseca,
u dobi kada su još bebe,
većina telića rođenih od majki
iz mliječne proizvodnje
odvodi se na klanje.
Kao produkt tog novog pristupa
na tržištu se pojavljuje izuzetno
reklamirana “bijela” teletina.

Preostali mališani
ulaze u proces tovljenja
u cilju postizanja još veće mase.
Unutar navedenog postupka
primjenjuje se grupno držanje.
Njihov život završava nakon 12
mjeseci ( u postupku proizvodnje tzv.
“baby beef” junetine) ili nakon 20
mjeseci (“klasičan” način).

A na farmama,
umorne majke
i dalje odrađuju svoje smjene.

Genetskom manipulacijom čovječanstvo je uspjelo
pretvoriti majke krave u žive mliječne strojeve.
Za razliku od nekadašnje prirodne osobine da njihova tijela stvaraju
onoliko mlijeka koliko treba njihovom djetetu, današnje krave proizvode
od 30 do 60 litara mlijeka dnevno...deset puta više nego što bi njihovo
tele moglo popiti.
Njihovo vime može biti toliko teško da
izaziva deformacije nogu i hromost
koja je zastupljena u izuzetno
viskom postotku u cijeloj populaciji.

Osobita posljedica manipuliranog
uzgoja u cilju što veće proizvodnje mlijeka
je vrlo visoka stopa kroničnog mastitisa
– izuzetno bolne upale vimena, kao i
osteoporoze kao posljedice potpunog
iscrpljivanja kalcija iz vlastitih kostiju
tijekom hiper-produkcije mlijeka.

Iscrpljene i poražene, nakon bijednog života
u ciklusu silovanja, trudnoće, rađanja, oduzimanja djece i
mužnje,one više nemaju nikakvu ekonomsku vrijednost.

UNUTAR DVIJE DO ŠEST GODINA NJIHOVOG ŽIVOTA
U PROIZVODNJI MLIJEKA, MAJKE SU POTPUNO “POTROŠENE”.
NJIHOV ŽIVOT JE ZAVRŠIO.

PRODAJA ROBLJA
Kada se smanji njihova sposobnost
proizvodnje mlijeka, većina majki krava,
bez obzira na stupanj i oblik proizvodnje
u kojoj su iskorištavane,
šalje se na aukcijske prodaje
pri stočnim sajmovima.
Aukcije su posljednja stanica
prije ulaska u klaonicu.

Prije par godina, većina njih je
kao male uplašene cure,
dovedena na ista mjesta
i izložena na prodaju.
Na istim mjestima,
kroz sve ove bijedne godine,
i njihova oteta djeca su
bila izlagana prije klanja.

POSLJEDNJE PUTOVANJE

Na putu prema klaonici, u svojim posljednjim danima i satima života,
potrošene majke prolaze svoju posljednju veliku patnju.
Nemoćne i iscrpljene, u pretrpanim kamionima punim fekalija,
u uvjetima gladi i žeđi, gaženja, smrzavanja ili kolapsa zbog vrućine,
umorne majke putuju posljednji put.

Bolesne i slomljene, potpuno apatične ili paralizirane od straha, mnoge od njih
klonu pri istovaru pred klaonicama. Kao osobit čin ukazivanja počasti
za služenje u ljudskoj prehrambenoj industriji, u tim slučajevima primjenjuje
se širok spektar mučenja ili se surovo koriste razna mehanička sredstva u
nastojanju da se njeno klonulo tijelo nekako smjesti u traku za klanje.

Kao i majke, i mnoga njihova djeca, uplašena, dezorijentirana i slaba,
kolabirala su upravo na tim istim mjestima, pred istim klaonicama.

KLAONICA
Prilikom klanja većina krava i telića
omamljuje se ispucavanjem metalnog
vijka u lubanju, te se pomoću okova
podižu za stražnje noge da bi im se
prerezala grla dok im srca još uvijek
kucaju i ispumpavaju krv.

Budući da je postupak omamljivanja
zamišljen da osigura kucanje srca
i nakon ispucavanja metalnog vijka u lubanju,
krave i telad nerijetko se nalaze
u svjesnom stanju
i nakon što im se razrežu grla.

...EPILOG?...

...NALAZI SE NA VAŠIM TANJURIMA.

U IME ONIH KOJI NE MOGU PODIĆI GLAS ZA SEBE,
MOLIMO VAS DA RAZMISLITE:

I NAJMANJA, POJEDINAČNA, POTRAŽNJA ZA MLIJEKOM
I MLIJEČNIM PROIZVODIMA DIREKTNO DOPRINOSI
DOLASKU NA SVIJET JOŠ VEĆEG BROJA INDIVIDUA
KOJE ĆE ŽIVOTE PROVESTI U ZATVORU I SOCIJALNOJ
DEPRIVACIJI, KOJE ĆE TRPITI SAKAĆENJA, SILOVANJA,
PONIŽENJE...I KOJE ĆE NA KRAJU BITI NASLINO UBIJENE.

...I MOLIMO VAS DA SE SJETITE:

Ukoliko im se dozvoli da žive bez iskorištavanja
i klanja, krave mogu doživjeti i više od 25 godina.

Jednako kao i mnoge druge životinje, kao i ljudi,
i one razvijaju snažne obiteljske veze.

OVA OSJETLJIVA STVORENJA ZASLUŽUJU
NAŠE POŠTOVANJE I NAŠU ZAŠTITU.

ODBACIVANJEM MLIJEČNIH I SVIH DRUGIH
ŽIVOTINJSKIH PROIZVODA IZ VAŠE PREHRANE
I VI MOŽETE ODIGRATI STVARNU I OZBILJNU ULOGU
U STVARANJU BOLJEG SVIJETA
ZA SVA ŽIVA BIĆA U NJEMU.

...molimo vas da upamtite njihova lica!

NE VJERUJTE U BAJKU
O SRETNOJ KRAVICI I VESELOM TELETU!

www.prijatelji-zivotinja.hr


Slide 15

“Mliječna krava je najveći primjer premorene i iskorištene majke.
Ona najteže radi od svih farmskih životinja što se može i znanstveno izračunati.
Njen rad je jednak džogingu od šest do osam sati dnevno. To je luđački tempo.”
Professor John Webster, Department of Animal Husbandry, Bristol University

U ovom trenutku, u svijetu koji smo oblikovali našom rukom,
oko 225 milijuna krava u mliječnoj industriji
neumorno radi da bi zadovoljilo naš ogroman apetit
za mlijekom i mliječnim proizvodima.
Do kraja godine, umorne majke, proizvesti će
oko 500 milijuna tona mlijeka...
...hrane koju njihova tijela stvaraju za njihovu djecu.
“Patnja kroz koju prolaze ove životinje je postala toliko ekstremna da je konzumiranje
hrane od njih zapravo nesvjesno konzumiranje stravične bijede njihovih života...
...Mi probavljamo užas za doručak, ručak i večeru.”
John Robbins, Diet for a New America, 1987

BAJKA O SRETNOJ KRAVICI I VESELOM TELETU

Realnost industrijske i “organske” proizvodnje mlijeka

Po narudžbi velikih proizvođača
u mljekarskoj industriji,
marketinške tvrtke već desetljećima
u svojim skupim kampanjama
promoviraju ideju da mliječne proizvode
isporučuju „zdrave“ i „sretne“ kravice.
Slike blistavo-zelenih pašnjaka,
sa zadovoljnim kravicama,
u pratnji spokojnih telića,
obilježje su skoro svake
reklamne kampanje.

Simpatične animacije veselih krava,
isprepletene sa sretnim licima
roditelja i dječice za jutarnjim obrocima,
stvaraju auru nevinosti
oko mliječne industrije i njenih proizvoda.

Vremenom, potrošačka javnost je razvila svijest
o povezanosti mliječnih proizvoda
sa pozitivnim osjećajima prema djeci i obitelji.

Pod utjecajem brojnih istraga koje su razotkrile sliku mliječne industrije,
osobito nakon dugotrajnih kampanja koje su provodile mnoge organizacije
za dobrobit životinja u Europi i SAD-u, kod jednog dijela „savjesnih“ kupaca
i proizvođača dolazi do orijentacije prema alternativi industrijskoj proizvodnji
koja se opisuje nazivima “slobodni” ,“eko” uzgoj ili “organska” proizvodnja.

Promidžba životinjskih proizvoda iz tzv. “eko uzgoja”
najviše koristi zdrvastvene argumente
kao mamac za potrošačku javnost.
Isticanje “dobrobiti” životinja je samo usputni
ali vrlo rado naglašavan argument.
Svi argumenti uglavnom služe opravdavanju
veće cijene takvih mliječnih proizvoda.

...STOGA...

...POGLEDAJMO REALNOST PROIZVODNJE MLIJEKA!

Što se zaista događa sa “sretnim” majkama i njihovom djecom?

REPRODUKTIVNA MANIPULACIJA
Bez obzira na način, industrijski ili organski, svi oblici proizvodnje mlijeka
zahtjevaju da krava zatrudni te da rodi tele svake godine.
Osiguravanje trudnoće kod svake krave, svake godine, postiže se postupkom
umjetnog osjemenjivanja. Prije desetak godina započelo je i eksperimentiranje
sa novim tehnikama: embriotransfer i proizvodnja zametaka in vitro.
Proces osjemenjivanja podrazumijeva
nasilno guranje ruke duboko u rektum
u namjeri pozicioniranja maternice...

...te guranja instrumenta u vaginu
s ciljem umetanja sjemena.

Rasplodni bikovi koji se koriste
kao živi strojevi za proizvodnju sjemena
uglavnom žive zatvoreni
u svojim nastambama
iz kojih rijetko izlaze.

Tipičan postupak uzimanja sjemena
insceniranje je “lažnog” spolnog čina.
Zbog činjenice da mišićna i koštana
struktura ženki ne bi podnijela
stres uzastopnog penjanja
bika na nju,
u toj praksi forsiranog silovanja
na mjesto ženki
postavljaju se kastrirani mužjaci.

ZLOSTAVLJANJE I UBIJANJE MALENIH

Polovina potomstva majki krava dolazi na svijet kao muška telad.
Budući da nisu u stanju proizvoditi mlijeko,
mliječna industrija nema od njih nikakvu korist.
Premda nisu isplativi za “proizvodnju” junećeg i goveđeg mesa,
kao braća i sestre iz genetski uzgojenih “mesnih pasmina”,
svi maleni dječaci ( i njihove sestrice
koje predstavljaju višak za mliječnu industriju )
dobivaju svoju priliku za služenje čovjeku – U PROIZVODNJI TELETINE.

Muški telići, kao i jedan dio njihovih
sestrica koje predstavljaju “višak”,
odvajaju se od majki odmah nakon rođenja.
Kolostrum, koji moraju popiti unutar 4-6 sati
nakon porođaja, uglavnom se muze iz majki
te im se daje pomoću pomagala (bočica i sl.).

Odvajanje teleta od majke predstavlja
izuzetan stres za ove emotivne životinje
i popraćeno je međusobnim tužnim
i uplašenim dozivanjem.
U nekim slučajevima majke krave pokazuju
izražene simptome tjeskobe i žalovanja
nakon razdvajanja od svog djeteta
što se ispoljava kroz
depresivnost, apatiju i neuzimanje hrane.

Čak i na malim obiteljskim
gospodarstvima uobičajena i
česta je praksa da se teletu i majci
potpuno onemogući kontakt.
Kao razlog za ovakvo postupanje
navodi se “zdravstveni” argument
zaštite teleta od infekcija i zaraze.

Također, preporučena je i praksa
da se teletu nikad ne dozvoli
da siše majku.
Kao argument, pored zdravstvenog,
navodi se “opterećivanje vimena”
te onemogućavanje da tele razvije
naviku sisanja.

Jedna od čestih reakcija majki,
osobito ako su rodile prvi put,
su očajni i bijesni pokušaji spriječavanja
da im iste ruke koje su oduzele njihovo dijete
dodiruju vime i uzimaju mlijeko.

Uobičajeni, međusobno kombinirani, postupci kojima se mlade majke izlažu
u tim slučajevima su: batinjanje, savijanje repa prema leđima (što blokira kičmu),
vezanje lanca ili špage oko tijela i stezanje istog uvijanjem,
napinjanje brnjice na nosu i sl...
Osobito popularna, “sofisticirana” metoda
je primjena tzv. “ritulje”, metalne naprave
koja se zakači za slabinu i leđa i koja zbog
neugode i bola koju izaziva onemogućava
majku da pruža dalji otpor.

Kao dodatak traumi odvajanja od majke
po rođenju, svi muški telići se kastriraju
u nastojanju da se “proizvede”
što mekše meso.

Pravilnik o “eko-uzgoju” u našoj zemlji
također dozvoljava mogućnost fizičke
kastracije “ako se na taj način pridonosi
kakvoći proizvoda” te “ako je to dio
tradicionalne proizvodne prakse”.

Uobičajen način proizvodnje teletine
izvan zemalja EU
je zatvaranje telića u uske sanduke
u kojima im je potpuno onemogućeno kretanje,
te ishrana zamjenskom hranom bez željeza
zbog ciljanog izazivanja anemije.

Navedeni postupak provodi se
u cilju dobivanja potpuno mekog
i blijedog mesa koje je uvijek bilo
izuzetno traženo na tržištu.
Nakon 4 mjeseca iscrpljeni telići atrofiranih udova odvode se na klanje.

Novi i “poboljšan” način proizvodnje,
koji se provodi u zemljama EU,
izbacio je iz prakse “sanduke za teliće”
te nastavio sa umjetnom,
zamjenskom ishranom sa određenim
minimalnim postotkom željeza
koji održava hemoglobin na prihvatljivoj razini.

Nakon odvajanja od majki, bebe telići se
pojedinačno izoliraju. I opet, glavni
argument je “zdravstveni”. No navedeni
postupak ujedno se i naziva “narodnim”
izrazom - “odbijanje od sise”...

...i provodi se u cilju hranjenja
zamjenskom hranom te ubrzavanja
procesa nabijanja tjelesne mase što će
ih po dostizanju potrebne težine
odvesti u klaonice.

Nakon 3 - 4 mjeseca,
u dobi kada su još bebe,
većina telića rođenih od majki
iz mliječne proizvodnje
odvodi se na klanje.
Kao produkt tog novog pristupa
na tržištu se pojavljuje izuzetno
reklamirana “bijela” teletina.

Preostali mališani
ulaze u proces tovljenja
u cilju postizanja još veće mase.
Unutar navedenog postupka
primjenjuje se grupno držanje.
Njihov život završava nakon 12
mjeseci ( u postupku proizvodnje tzv.
“baby beef” junetine) ili nakon 20
mjeseci (“klasičan” način).

A na farmama,
umorne majke
i dalje odrađuju svoje smjene.

Genetskom manipulacijom čovječanstvo je uspjelo
pretvoriti majke krave u žive mliječne strojeve.
Za razliku od nekadašnje prirodne osobine da njihova tijela stvaraju
onoliko mlijeka koliko treba njihovom djetetu, današnje krave proizvode
od 30 do 60 litara mlijeka dnevno...deset puta više nego što bi njihovo
tele moglo popiti.
Njihovo vime može biti toliko teško da
izaziva deformacije nogu i hromost
koja je zastupljena u izuzetno
viskom postotku u cijeloj populaciji.

Osobita posljedica manipuliranog
uzgoja u cilju što veće proizvodnje mlijeka
je vrlo visoka stopa kroničnog mastitisa
– izuzetno bolne upale vimena, kao i
osteoporoze kao posljedice potpunog
iscrpljivanja kalcija iz vlastitih kostiju
tijekom hiper-produkcije mlijeka.

Iscrpljene i poražene, nakon bijednog života
u ciklusu silovanja, trudnoće, rađanja, oduzimanja djece i
mužnje,one više nemaju nikakvu ekonomsku vrijednost.

UNUTAR DVIJE DO ŠEST GODINA NJIHOVOG ŽIVOTA
U PROIZVODNJI MLIJEKA, MAJKE SU POTPUNO “POTROŠENE”.
NJIHOV ŽIVOT JE ZAVRŠIO.

PRODAJA ROBLJA
Kada se smanji njihova sposobnost
proizvodnje mlijeka, većina majki krava,
bez obzira na stupanj i oblik proizvodnje
u kojoj su iskorištavane,
šalje se na aukcijske prodaje
pri stočnim sajmovima.
Aukcije su posljednja stanica
prije ulaska u klaonicu.

Prije par godina, većina njih je
kao male uplašene cure,
dovedena na ista mjesta
i izložena na prodaju.
Na istim mjestima,
kroz sve ove bijedne godine,
i njihova oteta djeca su
bila izlagana prije klanja.

POSLJEDNJE PUTOVANJE

Na putu prema klaonici, u svojim posljednjim danima i satima života,
potrošene majke prolaze svoju posljednju veliku patnju.
Nemoćne i iscrpljene, u pretrpanim kamionima punim fekalija,
u uvjetima gladi i žeđi, gaženja, smrzavanja ili kolapsa zbog vrućine,
umorne majke putuju posljednji put.

Bolesne i slomljene, potpuno apatične ili paralizirane od straha, mnoge od njih
klonu pri istovaru pred klaonicama. Kao osobit čin ukazivanja počasti
za služenje u ljudskoj prehrambenoj industriji, u tim slučajevima primjenjuje
se širok spektar mučenja ili se surovo koriste razna mehanička sredstva u
nastojanju da se njeno klonulo tijelo nekako smjesti u traku za klanje.

Kao i majke, i mnoga njihova djeca, uplašena, dezorijentirana i slaba,
kolabirala su upravo na tim istim mjestima, pred istim klaonicama.

KLAONICA
Prilikom klanja većina krava i telića
omamljuje se ispucavanjem metalnog
vijka u lubanju, te se pomoću okova
podižu za stražnje noge da bi im se
prerezala grla dok im srca još uvijek
kucaju i ispumpavaju krv.

Budući da je postupak omamljivanja
zamišljen da osigura kucanje srca
i nakon ispucavanja metalnog vijka u lubanju,
krave i telad nerijetko se nalaze
u svjesnom stanju
i nakon što im se razrežu grla.

...EPILOG?...

...NALAZI SE NA VAŠIM TANJURIMA.

U IME ONIH KOJI NE MOGU PODIĆI GLAS ZA SEBE,
MOLIMO VAS DA RAZMISLITE:

I NAJMANJA, POJEDINAČNA, POTRAŽNJA ZA MLIJEKOM
I MLIJEČNIM PROIZVODIMA DIREKTNO DOPRINOSI
DOLASKU NA SVIJET JOŠ VEĆEG BROJA INDIVIDUA
KOJE ĆE ŽIVOTE PROVESTI U ZATVORU I SOCIJALNOJ
DEPRIVACIJI, KOJE ĆE TRPITI SAKAĆENJA, SILOVANJA,
PONIŽENJE...I KOJE ĆE NA KRAJU BITI NASLINO UBIJENE.

...I MOLIMO VAS DA SE SJETITE:

Ukoliko im se dozvoli da žive bez iskorištavanja
i klanja, krave mogu doživjeti i više od 25 godina.

Jednako kao i mnoge druge životinje, kao i ljudi,
i one razvijaju snažne obiteljske veze.

OVA OSJETLJIVA STVORENJA ZASLUŽUJU
NAŠE POŠTOVANJE I NAŠU ZAŠTITU.

ODBACIVANJEM MLIJEČNIH I SVIH DRUGIH
ŽIVOTINJSKIH PROIZVODA IZ VAŠE PREHRANE
I VI MOŽETE ODIGRATI STVARNU I OZBILJNU ULOGU
U STVARANJU BOLJEG SVIJETA
ZA SVA ŽIVA BIĆA U NJEMU.

...molimo vas da upamtite njihova lica!

NE VJERUJTE U BAJKU
O SRETNOJ KRAVICI I VESELOM TELETU!

www.prijatelji-zivotinja.hr


Slide 16

“Mliječna krava je najveći primjer premorene i iskorištene majke.
Ona najteže radi od svih farmskih životinja što se može i znanstveno izračunati.
Njen rad je jednak džogingu od šest do osam sati dnevno. To je luđački tempo.”
Professor John Webster, Department of Animal Husbandry, Bristol University

U ovom trenutku, u svijetu koji smo oblikovali našom rukom,
oko 225 milijuna krava u mliječnoj industriji
neumorno radi da bi zadovoljilo naš ogroman apetit
za mlijekom i mliječnim proizvodima.
Do kraja godine, umorne majke, proizvesti će
oko 500 milijuna tona mlijeka...
...hrane koju njihova tijela stvaraju za njihovu djecu.
“Patnja kroz koju prolaze ove životinje je postala toliko ekstremna da je konzumiranje
hrane od njih zapravo nesvjesno konzumiranje stravične bijede njihovih života...
...Mi probavljamo užas za doručak, ručak i večeru.”
John Robbins, Diet for a New America, 1987

BAJKA O SRETNOJ KRAVICI I VESELOM TELETU

Realnost industrijske i “organske” proizvodnje mlijeka

Po narudžbi velikih proizvođača
u mljekarskoj industriji,
marketinške tvrtke već desetljećima
u svojim skupim kampanjama
promoviraju ideju da mliječne proizvode
isporučuju „zdrave“ i „sretne“ kravice.
Slike blistavo-zelenih pašnjaka,
sa zadovoljnim kravicama,
u pratnji spokojnih telića,
obilježje su skoro svake
reklamne kampanje.

Simpatične animacije veselih krava,
isprepletene sa sretnim licima
roditelja i dječice za jutarnjim obrocima,
stvaraju auru nevinosti
oko mliječne industrije i njenih proizvoda.

Vremenom, potrošačka javnost je razvila svijest
o povezanosti mliječnih proizvoda
sa pozitivnim osjećajima prema djeci i obitelji.

Pod utjecajem brojnih istraga koje su razotkrile sliku mliječne industrije,
osobito nakon dugotrajnih kampanja koje su provodile mnoge organizacije
za dobrobit životinja u Europi i SAD-u, kod jednog dijela „savjesnih“ kupaca
i proizvođača dolazi do orijentacije prema alternativi industrijskoj proizvodnji
koja se opisuje nazivima “slobodni” ,“eko” uzgoj ili “organska” proizvodnja.

Promidžba životinjskih proizvoda iz tzv. “eko uzgoja”
najviše koristi zdrvastvene argumente
kao mamac za potrošačku javnost.
Isticanje “dobrobiti” životinja je samo usputni
ali vrlo rado naglašavan argument.
Svi argumenti uglavnom služe opravdavanju
veće cijene takvih mliječnih proizvoda.

...STOGA...

...POGLEDAJMO REALNOST PROIZVODNJE MLIJEKA!

Što se zaista događa sa “sretnim” majkama i njihovom djecom?

REPRODUKTIVNA MANIPULACIJA
Bez obzira na način, industrijski ili organski, svi oblici proizvodnje mlijeka
zahtjevaju da krava zatrudni te da rodi tele svake godine.
Osiguravanje trudnoće kod svake krave, svake godine, postiže se postupkom
umjetnog osjemenjivanja. Prije desetak godina započelo je i eksperimentiranje
sa novim tehnikama: embriotransfer i proizvodnja zametaka in vitro.
Proces osjemenjivanja podrazumijeva
nasilno guranje ruke duboko u rektum
u namjeri pozicioniranja maternice...

...te guranja instrumenta u vaginu
s ciljem umetanja sjemena.

Rasplodni bikovi koji se koriste
kao živi strojevi za proizvodnju sjemena
uglavnom žive zatvoreni
u svojim nastambama
iz kojih rijetko izlaze.

Tipičan postupak uzimanja sjemena
insceniranje je “lažnog” spolnog čina.
Zbog činjenice da mišićna i koštana
struktura ženki ne bi podnijela
stres uzastopnog penjanja
bika na nju,
u toj praksi forsiranog silovanja
na mjesto ženki
postavljaju se kastrirani mužjaci.

ZLOSTAVLJANJE I UBIJANJE MALENIH

Polovina potomstva majki krava dolazi na svijet kao muška telad.
Budući da nisu u stanju proizvoditi mlijeko,
mliječna industrija nema od njih nikakvu korist.
Premda nisu isplativi za “proizvodnju” junećeg i goveđeg mesa,
kao braća i sestre iz genetski uzgojenih “mesnih pasmina”,
svi maleni dječaci ( i njihove sestrice
koje predstavljaju višak za mliječnu industriju )
dobivaju svoju priliku za služenje čovjeku – U PROIZVODNJI TELETINE.

Muški telići, kao i jedan dio njihovih
sestrica koje predstavljaju “višak”,
odvajaju se od majki odmah nakon rođenja.
Kolostrum, koji moraju popiti unutar 4-6 sati
nakon porođaja, uglavnom se muze iz majki
te im se daje pomoću pomagala (bočica i sl.).

Odvajanje teleta od majke predstavlja
izuzetan stres za ove emotivne životinje
i popraćeno je međusobnim tužnim
i uplašenim dozivanjem.
U nekim slučajevima majke krave pokazuju
izražene simptome tjeskobe i žalovanja
nakon razdvajanja od svog djeteta
što se ispoljava kroz
depresivnost, apatiju i neuzimanje hrane.

Čak i na malim obiteljskim
gospodarstvima uobičajena i
česta je praksa da se teletu i majci
potpuno onemogući kontakt.
Kao razlog za ovakvo postupanje
navodi se “zdravstveni” argument
zaštite teleta od infekcija i zaraze.

Također, preporučena je i praksa
da se teletu nikad ne dozvoli
da siše majku.
Kao argument, pored zdravstvenog,
navodi se “opterećivanje vimena”
te onemogućavanje da tele razvije
naviku sisanja.

Jedna od čestih reakcija majki,
osobito ako su rodile prvi put,
su očajni i bijesni pokušaji spriječavanja
da im iste ruke koje su oduzele njihovo dijete
dodiruju vime i uzimaju mlijeko.

Uobičajeni, međusobno kombinirani, postupci kojima se mlade majke izlažu
u tim slučajevima su: batinjanje, savijanje repa prema leđima (što blokira kičmu),
vezanje lanca ili špage oko tijela i stezanje istog uvijanjem,
napinjanje brnjice na nosu i sl...
Osobito popularna, “sofisticirana” metoda
je primjena tzv. “ritulje”, metalne naprave
koja se zakači za slabinu i leđa i koja zbog
neugode i bola koju izaziva onemogućava
majku da pruža dalji otpor.

Kao dodatak traumi odvajanja od majke
po rođenju, svi muški telići se kastriraju
u nastojanju da se “proizvede”
što mekše meso.

Pravilnik o “eko-uzgoju” u našoj zemlji
također dozvoljava mogućnost fizičke
kastracije “ako se na taj način pridonosi
kakvoći proizvoda” te “ako je to dio
tradicionalne proizvodne prakse”.

Uobičajen način proizvodnje teletine
izvan zemalja EU
je zatvaranje telića u uske sanduke
u kojima im je potpuno onemogućeno kretanje,
te ishrana zamjenskom hranom bez željeza
zbog ciljanog izazivanja anemije.

Navedeni postupak provodi se
u cilju dobivanja potpuno mekog
i blijedog mesa koje je uvijek bilo
izuzetno traženo na tržištu.
Nakon 4 mjeseca iscrpljeni telići atrofiranih udova odvode se na klanje.

Novi i “poboljšan” način proizvodnje,
koji se provodi u zemljama EU,
izbacio je iz prakse “sanduke za teliće”
te nastavio sa umjetnom,
zamjenskom ishranom sa određenim
minimalnim postotkom željeza
koji održava hemoglobin na prihvatljivoj razini.

Nakon odvajanja od majki, bebe telići se
pojedinačno izoliraju. I opet, glavni
argument je “zdravstveni”. No navedeni
postupak ujedno se i naziva “narodnim”
izrazom - “odbijanje od sise”...

...i provodi se u cilju hranjenja
zamjenskom hranom te ubrzavanja
procesa nabijanja tjelesne mase što će
ih po dostizanju potrebne težine
odvesti u klaonice.

Nakon 3 - 4 mjeseca,
u dobi kada su još bebe,
većina telića rođenih od majki
iz mliječne proizvodnje
odvodi se na klanje.
Kao produkt tog novog pristupa
na tržištu se pojavljuje izuzetno
reklamirana “bijela” teletina.

Preostali mališani
ulaze u proces tovljenja
u cilju postizanja još veće mase.
Unutar navedenog postupka
primjenjuje se grupno držanje.
Njihov život završava nakon 12
mjeseci ( u postupku proizvodnje tzv.
“baby beef” junetine) ili nakon 20
mjeseci (“klasičan” način).

A na farmama,
umorne majke
i dalje odrađuju svoje smjene.

Genetskom manipulacijom čovječanstvo je uspjelo
pretvoriti majke krave u žive mliječne strojeve.
Za razliku od nekadašnje prirodne osobine da njihova tijela stvaraju
onoliko mlijeka koliko treba njihovom djetetu, današnje krave proizvode
od 30 do 60 litara mlijeka dnevno...deset puta više nego što bi njihovo
tele moglo popiti.
Njihovo vime može biti toliko teško da
izaziva deformacije nogu i hromost
koja je zastupljena u izuzetno
viskom postotku u cijeloj populaciji.

Osobita posljedica manipuliranog
uzgoja u cilju što veće proizvodnje mlijeka
je vrlo visoka stopa kroničnog mastitisa
– izuzetno bolne upale vimena, kao i
osteoporoze kao posljedice potpunog
iscrpljivanja kalcija iz vlastitih kostiju
tijekom hiper-produkcije mlijeka.

Iscrpljene i poražene, nakon bijednog života
u ciklusu silovanja, trudnoće, rađanja, oduzimanja djece i
mužnje,one više nemaju nikakvu ekonomsku vrijednost.

UNUTAR DVIJE DO ŠEST GODINA NJIHOVOG ŽIVOTA
U PROIZVODNJI MLIJEKA, MAJKE SU POTPUNO “POTROŠENE”.
NJIHOV ŽIVOT JE ZAVRŠIO.

PRODAJA ROBLJA
Kada se smanji njihova sposobnost
proizvodnje mlijeka, većina majki krava,
bez obzira na stupanj i oblik proizvodnje
u kojoj su iskorištavane,
šalje se na aukcijske prodaje
pri stočnim sajmovima.
Aukcije su posljednja stanica
prije ulaska u klaonicu.

Prije par godina, većina njih je
kao male uplašene cure,
dovedena na ista mjesta
i izložena na prodaju.
Na istim mjestima,
kroz sve ove bijedne godine,
i njihova oteta djeca su
bila izlagana prije klanja.

POSLJEDNJE PUTOVANJE

Na putu prema klaonici, u svojim posljednjim danima i satima života,
potrošene majke prolaze svoju posljednju veliku patnju.
Nemoćne i iscrpljene, u pretrpanim kamionima punim fekalija,
u uvjetima gladi i žeđi, gaženja, smrzavanja ili kolapsa zbog vrućine,
umorne majke putuju posljednji put.

Bolesne i slomljene, potpuno apatične ili paralizirane od straha, mnoge od njih
klonu pri istovaru pred klaonicama. Kao osobit čin ukazivanja počasti
za služenje u ljudskoj prehrambenoj industriji, u tim slučajevima primjenjuje
se širok spektar mučenja ili se surovo koriste razna mehanička sredstva u
nastojanju da se njeno klonulo tijelo nekako smjesti u traku za klanje.

Kao i majke, i mnoga njihova djeca, uplašena, dezorijentirana i slaba,
kolabirala su upravo na tim istim mjestima, pred istim klaonicama.

KLAONICA
Prilikom klanja većina krava i telića
omamljuje se ispucavanjem metalnog
vijka u lubanju, te se pomoću okova
podižu za stražnje noge da bi im se
prerezala grla dok im srca još uvijek
kucaju i ispumpavaju krv.

Budući da je postupak omamljivanja
zamišljen da osigura kucanje srca
i nakon ispucavanja metalnog vijka u lubanju,
krave i telad nerijetko se nalaze
u svjesnom stanju
i nakon što im se razrežu grla.

...EPILOG?...

...NALAZI SE NA VAŠIM TANJURIMA.

U IME ONIH KOJI NE MOGU PODIĆI GLAS ZA SEBE,
MOLIMO VAS DA RAZMISLITE:

I NAJMANJA, POJEDINAČNA, POTRAŽNJA ZA MLIJEKOM
I MLIJEČNIM PROIZVODIMA DIREKTNO DOPRINOSI
DOLASKU NA SVIJET JOŠ VEĆEG BROJA INDIVIDUA
KOJE ĆE ŽIVOTE PROVESTI U ZATVORU I SOCIJALNOJ
DEPRIVACIJI, KOJE ĆE TRPITI SAKAĆENJA, SILOVANJA,
PONIŽENJE...I KOJE ĆE NA KRAJU BITI NASLINO UBIJENE.

...I MOLIMO VAS DA SE SJETITE:

Ukoliko im se dozvoli da žive bez iskorištavanja
i klanja, krave mogu doživjeti i više od 25 godina.

Jednako kao i mnoge druge životinje, kao i ljudi,
i one razvijaju snažne obiteljske veze.

OVA OSJETLJIVA STVORENJA ZASLUŽUJU
NAŠE POŠTOVANJE I NAŠU ZAŠTITU.

ODBACIVANJEM MLIJEČNIH I SVIH DRUGIH
ŽIVOTINJSKIH PROIZVODA IZ VAŠE PREHRANE
I VI MOŽETE ODIGRATI STVARNU I OZBILJNU ULOGU
U STVARANJU BOLJEG SVIJETA
ZA SVA ŽIVA BIĆA U NJEMU.

...molimo vas da upamtite njihova lica!

NE VJERUJTE U BAJKU
O SRETNOJ KRAVICI I VESELOM TELETU!

www.prijatelji-zivotinja.hr


Slide 17

“Mliječna krava je najveći primjer premorene i iskorištene majke.
Ona najteže radi od svih farmskih životinja što se može i znanstveno izračunati.
Njen rad je jednak džogingu od šest do osam sati dnevno. To je luđački tempo.”
Professor John Webster, Department of Animal Husbandry, Bristol University

U ovom trenutku, u svijetu koji smo oblikovali našom rukom,
oko 225 milijuna krava u mliječnoj industriji
neumorno radi da bi zadovoljilo naš ogroman apetit
za mlijekom i mliječnim proizvodima.
Do kraja godine, umorne majke, proizvesti će
oko 500 milijuna tona mlijeka...
...hrane koju njihova tijela stvaraju za njihovu djecu.
“Patnja kroz koju prolaze ove životinje je postala toliko ekstremna da je konzumiranje
hrane od njih zapravo nesvjesno konzumiranje stravične bijede njihovih života...
...Mi probavljamo užas za doručak, ručak i večeru.”
John Robbins, Diet for a New America, 1987

BAJKA O SRETNOJ KRAVICI I VESELOM TELETU

Realnost industrijske i “organske” proizvodnje mlijeka

Po narudžbi velikih proizvođača
u mljekarskoj industriji,
marketinške tvrtke već desetljećima
u svojim skupim kampanjama
promoviraju ideju da mliječne proizvode
isporučuju „zdrave“ i „sretne“ kravice.
Slike blistavo-zelenih pašnjaka,
sa zadovoljnim kravicama,
u pratnji spokojnih telića,
obilježje su skoro svake
reklamne kampanje.

Simpatične animacije veselih krava,
isprepletene sa sretnim licima
roditelja i dječice za jutarnjim obrocima,
stvaraju auru nevinosti
oko mliječne industrije i njenih proizvoda.

Vremenom, potrošačka javnost je razvila svijest
o povezanosti mliječnih proizvoda
sa pozitivnim osjećajima prema djeci i obitelji.

Pod utjecajem brojnih istraga koje su razotkrile sliku mliječne industrije,
osobito nakon dugotrajnih kampanja koje su provodile mnoge organizacije
za dobrobit životinja u Europi i SAD-u, kod jednog dijela „savjesnih“ kupaca
i proizvođača dolazi do orijentacije prema alternativi industrijskoj proizvodnji
koja se opisuje nazivima “slobodni” ,“eko” uzgoj ili “organska” proizvodnja.

Promidžba životinjskih proizvoda iz tzv. “eko uzgoja”
najviše koristi zdrvastvene argumente
kao mamac za potrošačku javnost.
Isticanje “dobrobiti” životinja je samo usputni
ali vrlo rado naglašavan argument.
Svi argumenti uglavnom služe opravdavanju
veće cijene takvih mliječnih proizvoda.

...STOGA...

...POGLEDAJMO REALNOST PROIZVODNJE MLIJEKA!

Što se zaista događa sa “sretnim” majkama i njihovom djecom?

REPRODUKTIVNA MANIPULACIJA
Bez obzira na način, industrijski ili organski, svi oblici proizvodnje mlijeka
zahtjevaju da krava zatrudni te da rodi tele svake godine.
Osiguravanje trudnoće kod svake krave, svake godine, postiže se postupkom
umjetnog osjemenjivanja. Prije desetak godina započelo je i eksperimentiranje
sa novim tehnikama: embriotransfer i proizvodnja zametaka in vitro.
Proces osjemenjivanja podrazumijeva
nasilno guranje ruke duboko u rektum
u namjeri pozicioniranja maternice...

...te guranja instrumenta u vaginu
s ciljem umetanja sjemena.

Rasplodni bikovi koji se koriste
kao živi strojevi za proizvodnju sjemena
uglavnom žive zatvoreni
u svojim nastambama
iz kojih rijetko izlaze.

Tipičan postupak uzimanja sjemena
insceniranje je “lažnog” spolnog čina.
Zbog činjenice da mišićna i koštana
struktura ženki ne bi podnijela
stres uzastopnog penjanja
bika na nju,
u toj praksi forsiranog silovanja
na mjesto ženki
postavljaju se kastrirani mužjaci.

ZLOSTAVLJANJE I UBIJANJE MALENIH

Polovina potomstva majki krava dolazi na svijet kao muška telad.
Budući da nisu u stanju proizvoditi mlijeko,
mliječna industrija nema od njih nikakvu korist.
Premda nisu isplativi za “proizvodnju” junećeg i goveđeg mesa,
kao braća i sestre iz genetski uzgojenih “mesnih pasmina”,
svi maleni dječaci ( i njihove sestrice
koje predstavljaju višak za mliječnu industriju )
dobivaju svoju priliku za služenje čovjeku – U PROIZVODNJI TELETINE.

Muški telići, kao i jedan dio njihovih
sestrica koje predstavljaju “višak”,
odvajaju se od majki odmah nakon rođenja.
Kolostrum, koji moraju popiti unutar 4-6 sati
nakon porođaja, uglavnom se muze iz majki
te im se daje pomoću pomagala (bočica i sl.).

Odvajanje teleta od majke predstavlja
izuzetan stres za ove emotivne životinje
i popraćeno je međusobnim tužnim
i uplašenim dozivanjem.
U nekim slučajevima majke krave pokazuju
izražene simptome tjeskobe i žalovanja
nakon razdvajanja od svog djeteta
što se ispoljava kroz
depresivnost, apatiju i neuzimanje hrane.

Čak i na malim obiteljskim
gospodarstvima uobičajena i
česta je praksa da se teletu i majci
potpuno onemogući kontakt.
Kao razlog za ovakvo postupanje
navodi se “zdravstveni” argument
zaštite teleta od infekcija i zaraze.

Također, preporučena je i praksa
da se teletu nikad ne dozvoli
da siše majku.
Kao argument, pored zdravstvenog,
navodi se “opterećivanje vimena”
te onemogućavanje da tele razvije
naviku sisanja.

Jedna od čestih reakcija majki,
osobito ako su rodile prvi put,
su očajni i bijesni pokušaji spriječavanja
da im iste ruke koje su oduzele njihovo dijete
dodiruju vime i uzimaju mlijeko.

Uobičajeni, međusobno kombinirani, postupci kojima se mlade majke izlažu
u tim slučajevima su: batinjanje, savijanje repa prema leđima (što blokira kičmu),
vezanje lanca ili špage oko tijela i stezanje istog uvijanjem,
napinjanje brnjice na nosu i sl...
Osobito popularna, “sofisticirana” metoda
je primjena tzv. “ritulje”, metalne naprave
koja se zakači za slabinu i leđa i koja zbog
neugode i bola koju izaziva onemogućava
majku da pruža dalji otpor.

Kao dodatak traumi odvajanja od majke
po rođenju, svi muški telići se kastriraju
u nastojanju da se “proizvede”
što mekše meso.

Pravilnik o “eko-uzgoju” u našoj zemlji
također dozvoljava mogućnost fizičke
kastracije “ako se na taj način pridonosi
kakvoći proizvoda” te “ako je to dio
tradicionalne proizvodne prakse”.

Uobičajen način proizvodnje teletine
izvan zemalja EU
je zatvaranje telića u uske sanduke
u kojima im je potpuno onemogućeno kretanje,
te ishrana zamjenskom hranom bez željeza
zbog ciljanog izazivanja anemije.

Navedeni postupak provodi se
u cilju dobivanja potpuno mekog
i blijedog mesa koje je uvijek bilo
izuzetno traženo na tržištu.
Nakon 4 mjeseca iscrpljeni telići atrofiranih udova odvode se na klanje.

Novi i “poboljšan” način proizvodnje,
koji se provodi u zemljama EU,
izbacio je iz prakse “sanduke za teliće”
te nastavio sa umjetnom,
zamjenskom ishranom sa određenim
minimalnim postotkom željeza
koji održava hemoglobin na prihvatljivoj razini.

Nakon odvajanja od majki, bebe telići se
pojedinačno izoliraju. I opet, glavni
argument je “zdravstveni”. No navedeni
postupak ujedno se i naziva “narodnim”
izrazom - “odbijanje od sise”...

...i provodi se u cilju hranjenja
zamjenskom hranom te ubrzavanja
procesa nabijanja tjelesne mase što će
ih po dostizanju potrebne težine
odvesti u klaonice.

Nakon 3 - 4 mjeseca,
u dobi kada su još bebe,
većina telića rođenih od majki
iz mliječne proizvodnje
odvodi se na klanje.
Kao produkt tog novog pristupa
na tržištu se pojavljuje izuzetno
reklamirana “bijela” teletina.

Preostali mališani
ulaze u proces tovljenja
u cilju postizanja još veće mase.
Unutar navedenog postupka
primjenjuje se grupno držanje.
Njihov život završava nakon 12
mjeseci ( u postupku proizvodnje tzv.
“baby beef” junetine) ili nakon 20
mjeseci (“klasičan” način).

A na farmama,
umorne majke
i dalje odrađuju svoje smjene.

Genetskom manipulacijom čovječanstvo je uspjelo
pretvoriti majke krave u žive mliječne strojeve.
Za razliku od nekadašnje prirodne osobine da njihova tijela stvaraju
onoliko mlijeka koliko treba njihovom djetetu, današnje krave proizvode
od 30 do 60 litara mlijeka dnevno...deset puta više nego što bi njihovo
tele moglo popiti.
Njihovo vime može biti toliko teško da
izaziva deformacije nogu i hromost
koja je zastupljena u izuzetno
viskom postotku u cijeloj populaciji.

Osobita posljedica manipuliranog
uzgoja u cilju što veće proizvodnje mlijeka
je vrlo visoka stopa kroničnog mastitisa
– izuzetno bolne upale vimena, kao i
osteoporoze kao posljedice potpunog
iscrpljivanja kalcija iz vlastitih kostiju
tijekom hiper-produkcije mlijeka.

Iscrpljene i poražene, nakon bijednog života
u ciklusu silovanja, trudnoće, rađanja, oduzimanja djece i
mužnje,one više nemaju nikakvu ekonomsku vrijednost.

UNUTAR DVIJE DO ŠEST GODINA NJIHOVOG ŽIVOTA
U PROIZVODNJI MLIJEKA, MAJKE SU POTPUNO “POTROŠENE”.
NJIHOV ŽIVOT JE ZAVRŠIO.

PRODAJA ROBLJA
Kada se smanji njihova sposobnost
proizvodnje mlijeka, većina majki krava,
bez obzira na stupanj i oblik proizvodnje
u kojoj su iskorištavane,
šalje se na aukcijske prodaje
pri stočnim sajmovima.
Aukcije su posljednja stanica
prije ulaska u klaonicu.

Prije par godina, većina njih je
kao male uplašene cure,
dovedena na ista mjesta
i izložena na prodaju.
Na istim mjestima,
kroz sve ove bijedne godine,
i njihova oteta djeca su
bila izlagana prije klanja.

POSLJEDNJE PUTOVANJE

Na putu prema klaonici, u svojim posljednjim danima i satima života,
potrošene majke prolaze svoju posljednju veliku patnju.
Nemoćne i iscrpljene, u pretrpanim kamionima punim fekalija,
u uvjetima gladi i žeđi, gaženja, smrzavanja ili kolapsa zbog vrućine,
umorne majke putuju posljednji put.

Bolesne i slomljene, potpuno apatične ili paralizirane od straha, mnoge od njih
klonu pri istovaru pred klaonicama. Kao osobit čin ukazivanja počasti
za služenje u ljudskoj prehrambenoj industriji, u tim slučajevima primjenjuje
se širok spektar mučenja ili se surovo koriste razna mehanička sredstva u
nastojanju da se njeno klonulo tijelo nekako smjesti u traku za klanje.

Kao i majke, i mnoga njihova djeca, uplašena, dezorijentirana i slaba,
kolabirala su upravo na tim istim mjestima, pred istim klaonicama.

KLAONICA
Prilikom klanja većina krava i telića
omamljuje se ispucavanjem metalnog
vijka u lubanju, te se pomoću okova
podižu za stražnje noge da bi im se
prerezala grla dok im srca još uvijek
kucaju i ispumpavaju krv.

Budući da je postupak omamljivanja
zamišljen da osigura kucanje srca
i nakon ispucavanja metalnog vijka u lubanju,
krave i telad nerijetko se nalaze
u svjesnom stanju
i nakon što im se razrežu grla.

...EPILOG?...

...NALAZI SE NA VAŠIM TANJURIMA.

U IME ONIH KOJI NE MOGU PODIĆI GLAS ZA SEBE,
MOLIMO VAS DA RAZMISLITE:

I NAJMANJA, POJEDINAČNA, POTRAŽNJA ZA MLIJEKOM
I MLIJEČNIM PROIZVODIMA DIREKTNO DOPRINOSI
DOLASKU NA SVIJET JOŠ VEĆEG BROJA INDIVIDUA
KOJE ĆE ŽIVOTE PROVESTI U ZATVORU I SOCIJALNOJ
DEPRIVACIJI, KOJE ĆE TRPITI SAKAĆENJA, SILOVANJA,
PONIŽENJE...I KOJE ĆE NA KRAJU BITI NASLINO UBIJENE.

...I MOLIMO VAS DA SE SJETITE:

Ukoliko im se dozvoli da žive bez iskorištavanja
i klanja, krave mogu doživjeti i više od 25 godina.

Jednako kao i mnoge druge životinje, kao i ljudi,
i one razvijaju snažne obiteljske veze.

OVA OSJETLJIVA STVORENJA ZASLUŽUJU
NAŠE POŠTOVANJE I NAŠU ZAŠTITU.

ODBACIVANJEM MLIJEČNIH I SVIH DRUGIH
ŽIVOTINJSKIH PROIZVODA IZ VAŠE PREHRANE
I VI MOŽETE ODIGRATI STVARNU I OZBILJNU ULOGU
U STVARANJU BOLJEG SVIJETA
ZA SVA ŽIVA BIĆA U NJEMU.

...molimo vas da upamtite njihova lica!

NE VJERUJTE U BAJKU
O SRETNOJ KRAVICI I VESELOM TELETU!

www.prijatelji-zivotinja.hr


Slide 18

“Mliječna krava je najveći primjer premorene i iskorištene majke.
Ona najteže radi od svih farmskih životinja što se može i znanstveno izračunati.
Njen rad je jednak džogingu od šest do osam sati dnevno. To je luđački tempo.”
Professor John Webster, Department of Animal Husbandry, Bristol University

U ovom trenutku, u svijetu koji smo oblikovali našom rukom,
oko 225 milijuna krava u mliječnoj industriji
neumorno radi da bi zadovoljilo naš ogroman apetit
za mlijekom i mliječnim proizvodima.
Do kraja godine, umorne majke, proizvesti će
oko 500 milijuna tona mlijeka...
...hrane koju njihova tijela stvaraju za njihovu djecu.
“Patnja kroz koju prolaze ove životinje je postala toliko ekstremna da je konzumiranje
hrane od njih zapravo nesvjesno konzumiranje stravične bijede njihovih života...
...Mi probavljamo užas za doručak, ručak i večeru.”
John Robbins, Diet for a New America, 1987

BAJKA O SRETNOJ KRAVICI I VESELOM TELETU

Realnost industrijske i “organske” proizvodnje mlijeka

Po narudžbi velikih proizvođača
u mljekarskoj industriji,
marketinške tvrtke već desetljećima
u svojim skupim kampanjama
promoviraju ideju da mliječne proizvode
isporučuju „zdrave“ i „sretne“ kravice.
Slike blistavo-zelenih pašnjaka,
sa zadovoljnim kravicama,
u pratnji spokojnih telića,
obilježje su skoro svake
reklamne kampanje.

Simpatične animacije veselih krava,
isprepletene sa sretnim licima
roditelja i dječice za jutarnjim obrocima,
stvaraju auru nevinosti
oko mliječne industrije i njenih proizvoda.

Vremenom, potrošačka javnost je razvila svijest
o povezanosti mliječnih proizvoda
sa pozitivnim osjećajima prema djeci i obitelji.

Pod utjecajem brojnih istraga koje su razotkrile sliku mliječne industrije,
osobito nakon dugotrajnih kampanja koje su provodile mnoge organizacije
za dobrobit životinja u Europi i SAD-u, kod jednog dijela „savjesnih“ kupaca
i proizvođača dolazi do orijentacije prema alternativi industrijskoj proizvodnji
koja se opisuje nazivima “slobodni” ,“eko” uzgoj ili “organska” proizvodnja.

Promidžba životinjskih proizvoda iz tzv. “eko uzgoja”
najviše koristi zdrvastvene argumente
kao mamac za potrošačku javnost.
Isticanje “dobrobiti” životinja je samo usputni
ali vrlo rado naglašavan argument.
Svi argumenti uglavnom služe opravdavanju
veće cijene takvih mliječnih proizvoda.

...STOGA...

...POGLEDAJMO REALNOST PROIZVODNJE MLIJEKA!

Što se zaista događa sa “sretnim” majkama i njihovom djecom?

REPRODUKTIVNA MANIPULACIJA
Bez obzira na način, industrijski ili organski, svi oblici proizvodnje mlijeka
zahtjevaju da krava zatrudni te da rodi tele svake godine.
Osiguravanje trudnoće kod svake krave, svake godine, postiže se postupkom
umjetnog osjemenjivanja. Prije desetak godina započelo je i eksperimentiranje
sa novim tehnikama: embriotransfer i proizvodnja zametaka in vitro.
Proces osjemenjivanja podrazumijeva
nasilno guranje ruke duboko u rektum
u namjeri pozicioniranja maternice...

...te guranja instrumenta u vaginu
s ciljem umetanja sjemena.

Rasplodni bikovi koji se koriste
kao živi strojevi za proizvodnju sjemena
uglavnom žive zatvoreni
u svojim nastambama
iz kojih rijetko izlaze.

Tipičan postupak uzimanja sjemena
insceniranje je “lažnog” spolnog čina.
Zbog činjenice da mišićna i koštana
struktura ženki ne bi podnijela
stres uzastopnog penjanja
bika na nju,
u toj praksi forsiranog silovanja
na mjesto ženki
postavljaju se kastrirani mužjaci.

ZLOSTAVLJANJE I UBIJANJE MALENIH

Polovina potomstva majki krava dolazi na svijet kao muška telad.
Budući da nisu u stanju proizvoditi mlijeko,
mliječna industrija nema od njih nikakvu korist.
Premda nisu isplativi za “proizvodnju” junećeg i goveđeg mesa,
kao braća i sestre iz genetski uzgojenih “mesnih pasmina”,
svi maleni dječaci ( i njihove sestrice
koje predstavljaju višak za mliječnu industriju )
dobivaju svoju priliku za služenje čovjeku – U PROIZVODNJI TELETINE.

Muški telići, kao i jedan dio njihovih
sestrica koje predstavljaju “višak”,
odvajaju se od majki odmah nakon rođenja.
Kolostrum, koji moraju popiti unutar 4-6 sati
nakon porođaja, uglavnom se muze iz majki
te im se daje pomoću pomagala (bočica i sl.).

Odvajanje teleta od majke predstavlja
izuzetan stres za ove emotivne životinje
i popraćeno je međusobnim tužnim
i uplašenim dozivanjem.
U nekim slučajevima majke krave pokazuju
izražene simptome tjeskobe i žalovanja
nakon razdvajanja od svog djeteta
što se ispoljava kroz
depresivnost, apatiju i neuzimanje hrane.

Čak i na malim obiteljskim
gospodarstvima uobičajena i
česta je praksa da se teletu i majci
potpuno onemogući kontakt.
Kao razlog za ovakvo postupanje
navodi se “zdravstveni” argument
zaštite teleta od infekcija i zaraze.

Također, preporučena je i praksa
da se teletu nikad ne dozvoli
da siše majku.
Kao argument, pored zdravstvenog,
navodi se “opterećivanje vimena”
te onemogućavanje da tele razvije
naviku sisanja.

Jedna od čestih reakcija majki,
osobito ako su rodile prvi put,
su očajni i bijesni pokušaji spriječavanja
da im iste ruke koje su oduzele njihovo dijete
dodiruju vime i uzimaju mlijeko.

Uobičajeni, međusobno kombinirani, postupci kojima se mlade majke izlažu
u tim slučajevima su: batinjanje, savijanje repa prema leđima (što blokira kičmu),
vezanje lanca ili špage oko tijela i stezanje istog uvijanjem,
napinjanje brnjice na nosu i sl...
Osobito popularna, “sofisticirana” metoda
je primjena tzv. “ritulje”, metalne naprave
koja se zakači za slabinu i leđa i koja zbog
neugode i bola koju izaziva onemogućava
majku da pruža dalji otpor.

Kao dodatak traumi odvajanja od majke
po rođenju, svi muški telići se kastriraju
u nastojanju da se “proizvede”
što mekše meso.

Pravilnik o “eko-uzgoju” u našoj zemlji
također dozvoljava mogućnost fizičke
kastracije “ako se na taj način pridonosi
kakvoći proizvoda” te “ako je to dio
tradicionalne proizvodne prakse”.

Uobičajen način proizvodnje teletine
izvan zemalja EU
je zatvaranje telića u uske sanduke
u kojima im je potpuno onemogućeno kretanje,
te ishrana zamjenskom hranom bez željeza
zbog ciljanog izazivanja anemije.

Navedeni postupak provodi se
u cilju dobivanja potpuno mekog
i blijedog mesa koje je uvijek bilo
izuzetno traženo na tržištu.
Nakon 4 mjeseca iscrpljeni telići atrofiranih udova odvode se na klanje.

Novi i “poboljšan” način proizvodnje,
koji se provodi u zemljama EU,
izbacio je iz prakse “sanduke za teliće”
te nastavio sa umjetnom,
zamjenskom ishranom sa određenim
minimalnim postotkom željeza
koji održava hemoglobin na prihvatljivoj razini.

Nakon odvajanja od majki, bebe telići se
pojedinačno izoliraju. I opet, glavni
argument je “zdravstveni”. No navedeni
postupak ujedno se i naziva “narodnim”
izrazom - “odbijanje od sise”...

...i provodi se u cilju hranjenja
zamjenskom hranom te ubrzavanja
procesa nabijanja tjelesne mase što će
ih po dostizanju potrebne težine
odvesti u klaonice.

Nakon 3 - 4 mjeseca,
u dobi kada su još bebe,
većina telića rođenih od majki
iz mliječne proizvodnje
odvodi se na klanje.
Kao produkt tog novog pristupa
na tržištu se pojavljuje izuzetno
reklamirana “bijela” teletina.

Preostali mališani
ulaze u proces tovljenja
u cilju postizanja još veće mase.
Unutar navedenog postupka
primjenjuje se grupno držanje.
Njihov život završava nakon 12
mjeseci ( u postupku proizvodnje tzv.
“baby beef” junetine) ili nakon 20
mjeseci (“klasičan” način).

A na farmama,
umorne majke
i dalje odrađuju svoje smjene.

Genetskom manipulacijom čovječanstvo je uspjelo
pretvoriti majke krave u žive mliječne strojeve.
Za razliku od nekadašnje prirodne osobine da njihova tijela stvaraju
onoliko mlijeka koliko treba njihovom djetetu, današnje krave proizvode
od 30 do 60 litara mlijeka dnevno...deset puta više nego što bi njihovo
tele moglo popiti.
Njihovo vime može biti toliko teško da
izaziva deformacije nogu i hromost
koja je zastupljena u izuzetno
viskom postotku u cijeloj populaciji.

Osobita posljedica manipuliranog
uzgoja u cilju što veće proizvodnje mlijeka
je vrlo visoka stopa kroničnog mastitisa
– izuzetno bolne upale vimena, kao i
osteoporoze kao posljedice potpunog
iscrpljivanja kalcija iz vlastitih kostiju
tijekom hiper-produkcije mlijeka.

Iscrpljene i poražene, nakon bijednog života
u ciklusu silovanja, trudnoće, rađanja, oduzimanja djece i
mužnje,one više nemaju nikakvu ekonomsku vrijednost.

UNUTAR DVIJE DO ŠEST GODINA NJIHOVOG ŽIVOTA
U PROIZVODNJI MLIJEKA, MAJKE SU POTPUNO “POTROŠENE”.
NJIHOV ŽIVOT JE ZAVRŠIO.

PRODAJA ROBLJA
Kada se smanji njihova sposobnost
proizvodnje mlijeka, većina majki krava,
bez obzira na stupanj i oblik proizvodnje
u kojoj su iskorištavane,
šalje se na aukcijske prodaje
pri stočnim sajmovima.
Aukcije su posljednja stanica
prije ulaska u klaonicu.

Prije par godina, većina njih je
kao male uplašene cure,
dovedena na ista mjesta
i izložena na prodaju.
Na istim mjestima,
kroz sve ove bijedne godine,
i njihova oteta djeca su
bila izlagana prije klanja.

POSLJEDNJE PUTOVANJE

Na putu prema klaonici, u svojim posljednjim danima i satima života,
potrošene majke prolaze svoju posljednju veliku patnju.
Nemoćne i iscrpljene, u pretrpanim kamionima punim fekalija,
u uvjetima gladi i žeđi, gaženja, smrzavanja ili kolapsa zbog vrućine,
umorne majke putuju posljednji put.

Bolesne i slomljene, potpuno apatične ili paralizirane od straha, mnoge od njih
klonu pri istovaru pred klaonicama. Kao osobit čin ukazivanja počasti
za služenje u ljudskoj prehrambenoj industriji, u tim slučajevima primjenjuje
se širok spektar mučenja ili se surovo koriste razna mehanička sredstva u
nastojanju da se njeno klonulo tijelo nekako smjesti u traku za klanje.

Kao i majke, i mnoga njihova djeca, uplašena, dezorijentirana i slaba,
kolabirala su upravo na tim istim mjestima, pred istim klaonicama.

KLAONICA
Prilikom klanja većina krava i telića
omamljuje se ispucavanjem metalnog
vijka u lubanju, te se pomoću okova
podižu za stražnje noge da bi im se
prerezala grla dok im srca još uvijek
kucaju i ispumpavaju krv.

Budući da je postupak omamljivanja
zamišljen da osigura kucanje srca
i nakon ispucavanja metalnog vijka u lubanju,
krave i telad nerijetko se nalaze
u svjesnom stanju
i nakon što im se razrežu grla.

...EPILOG?...

...NALAZI SE NA VAŠIM TANJURIMA.

U IME ONIH KOJI NE MOGU PODIĆI GLAS ZA SEBE,
MOLIMO VAS DA RAZMISLITE:

I NAJMANJA, POJEDINAČNA, POTRAŽNJA ZA MLIJEKOM
I MLIJEČNIM PROIZVODIMA DIREKTNO DOPRINOSI
DOLASKU NA SVIJET JOŠ VEĆEG BROJA INDIVIDUA
KOJE ĆE ŽIVOTE PROVESTI U ZATVORU I SOCIJALNOJ
DEPRIVACIJI, KOJE ĆE TRPITI SAKAĆENJA, SILOVANJA,
PONIŽENJE...I KOJE ĆE NA KRAJU BITI NASLINO UBIJENE.

...I MOLIMO VAS DA SE SJETITE:

Ukoliko im se dozvoli da žive bez iskorištavanja
i klanja, krave mogu doživjeti i više od 25 godina.

Jednako kao i mnoge druge životinje, kao i ljudi,
i one razvijaju snažne obiteljske veze.

OVA OSJETLJIVA STVORENJA ZASLUŽUJU
NAŠE POŠTOVANJE I NAŠU ZAŠTITU.

ODBACIVANJEM MLIJEČNIH I SVIH DRUGIH
ŽIVOTINJSKIH PROIZVODA IZ VAŠE PREHRANE
I VI MOŽETE ODIGRATI STVARNU I OZBILJNU ULOGU
U STVARANJU BOLJEG SVIJETA
ZA SVA ŽIVA BIĆA U NJEMU.

...molimo vas da upamtite njihova lica!

NE VJERUJTE U BAJKU
O SRETNOJ KRAVICI I VESELOM TELETU!

www.prijatelji-zivotinja.hr


Slide 19

“Mliječna krava je najveći primjer premorene i iskorištene majke.
Ona najteže radi od svih farmskih životinja što se može i znanstveno izračunati.
Njen rad je jednak džogingu od šest do osam sati dnevno. To je luđački tempo.”
Professor John Webster, Department of Animal Husbandry, Bristol University

U ovom trenutku, u svijetu koji smo oblikovali našom rukom,
oko 225 milijuna krava u mliječnoj industriji
neumorno radi da bi zadovoljilo naš ogroman apetit
za mlijekom i mliječnim proizvodima.
Do kraja godine, umorne majke, proizvesti će
oko 500 milijuna tona mlijeka...
...hrane koju njihova tijela stvaraju za njihovu djecu.
“Patnja kroz koju prolaze ove životinje je postala toliko ekstremna da je konzumiranje
hrane od njih zapravo nesvjesno konzumiranje stravične bijede njihovih života...
...Mi probavljamo užas za doručak, ručak i večeru.”
John Robbins, Diet for a New America, 1987

BAJKA O SRETNOJ KRAVICI I VESELOM TELETU

Realnost industrijske i “organske” proizvodnje mlijeka

Po narudžbi velikih proizvođača
u mljekarskoj industriji,
marketinške tvrtke već desetljećima
u svojim skupim kampanjama
promoviraju ideju da mliječne proizvode
isporučuju „zdrave“ i „sretne“ kravice.
Slike blistavo-zelenih pašnjaka,
sa zadovoljnim kravicama,
u pratnji spokojnih telića,
obilježje su skoro svake
reklamne kampanje.

Simpatične animacije veselih krava,
isprepletene sa sretnim licima
roditelja i dječice za jutarnjim obrocima,
stvaraju auru nevinosti
oko mliječne industrije i njenih proizvoda.

Vremenom, potrošačka javnost je razvila svijest
o povezanosti mliječnih proizvoda
sa pozitivnim osjećajima prema djeci i obitelji.

Pod utjecajem brojnih istraga koje su razotkrile sliku mliječne industrije,
osobito nakon dugotrajnih kampanja koje su provodile mnoge organizacije
za dobrobit životinja u Europi i SAD-u, kod jednog dijela „savjesnih“ kupaca
i proizvođača dolazi do orijentacije prema alternativi industrijskoj proizvodnji
koja se opisuje nazivima “slobodni” ,“eko” uzgoj ili “organska” proizvodnja.

Promidžba životinjskih proizvoda iz tzv. “eko uzgoja”
najviše koristi zdrvastvene argumente
kao mamac za potrošačku javnost.
Isticanje “dobrobiti” životinja je samo usputni
ali vrlo rado naglašavan argument.
Svi argumenti uglavnom služe opravdavanju
veće cijene takvih mliječnih proizvoda.

...STOGA...

...POGLEDAJMO REALNOST PROIZVODNJE MLIJEKA!

Što se zaista događa sa “sretnim” majkama i njihovom djecom?

REPRODUKTIVNA MANIPULACIJA
Bez obzira na način, industrijski ili organski, svi oblici proizvodnje mlijeka
zahtjevaju da krava zatrudni te da rodi tele svake godine.
Osiguravanje trudnoće kod svake krave, svake godine, postiže se postupkom
umjetnog osjemenjivanja. Prije desetak godina započelo je i eksperimentiranje
sa novim tehnikama: embriotransfer i proizvodnja zametaka in vitro.
Proces osjemenjivanja podrazumijeva
nasilno guranje ruke duboko u rektum
u namjeri pozicioniranja maternice...

...te guranja instrumenta u vaginu
s ciljem umetanja sjemena.

Rasplodni bikovi koji se koriste
kao živi strojevi za proizvodnju sjemena
uglavnom žive zatvoreni
u svojim nastambama
iz kojih rijetko izlaze.

Tipičan postupak uzimanja sjemena
insceniranje je “lažnog” spolnog čina.
Zbog činjenice da mišićna i koštana
struktura ženki ne bi podnijela
stres uzastopnog penjanja
bika na nju,
u toj praksi forsiranog silovanja
na mjesto ženki
postavljaju se kastrirani mužjaci.

ZLOSTAVLJANJE I UBIJANJE MALENIH

Polovina potomstva majki krava dolazi na svijet kao muška telad.
Budući da nisu u stanju proizvoditi mlijeko,
mliječna industrija nema od njih nikakvu korist.
Premda nisu isplativi za “proizvodnju” junećeg i goveđeg mesa,
kao braća i sestre iz genetski uzgojenih “mesnih pasmina”,
svi maleni dječaci ( i njihove sestrice
koje predstavljaju višak za mliječnu industriju )
dobivaju svoju priliku za služenje čovjeku – U PROIZVODNJI TELETINE.

Muški telići, kao i jedan dio njihovih
sestrica koje predstavljaju “višak”,
odvajaju se od majki odmah nakon rođenja.
Kolostrum, koji moraju popiti unutar 4-6 sati
nakon porođaja, uglavnom se muze iz majki
te im se daje pomoću pomagala (bočica i sl.).

Odvajanje teleta od majke predstavlja
izuzetan stres za ove emotivne životinje
i popraćeno je međusobnim tužnim
i uplašenim dozivanjem.
U nekim slučajevima majke krave pokazuju
izražene simptome tjeskobe i žalovanja
nakon razdvajanja od svog djeteta
što se ispoljava kroz
depresivnost, apatiju i neuzimanje hrane.

Čak i na malim obiteljskim
gospodarstvima uobičajena i
česta je praksa da se teletu i majci
potpuno onemogući kontakt.
Kao razlog za ovakvo postupanje
navodi se “zdravstveni” argument
zaštite teleta od infekcija i zaraze.

Također, preporučena je i praksa
da se teletu nikad ne dozvoli
da siše majku.
Kao argument, pored zdravstvenog,
navodi se “opterećivanje vimena”
te onemogućavanje da tele razvije
naviku sisanja.

Jedna od čestih reakcija majki,
osobito ako su rodile prvi put,
su očajni i bijesni pokušaji spriječavanja
da im iste ruke koje su oduzele njihovo dijete
dodiruju vime i uzimaju mlijeko.

Uobičajeni, međusobno kombinirani, postupci kojima se mlade majke izlažu
u tim slučajevima su: batinjanje, savijanje repa prema leđima (što blokira kičmu),
vezanje lanca ili špage oko tijela i stezanje istog uvijanjem,
napinjanje brnjice na nosu i sl...
Osobito popularna, “sofisticirana” metoda
je primjena tzv. “ritulje”, metalne naprave
koja se zakači za slabinu i leđa i koja zbog
neugode i bola koju izaziva onemogućava
majku da pruža dalji otpor.

Kao dodatak traumi odvajanja od majke
po rođenju, svi muški telići se kastriraju
u nastojanju da se “proizvede”
što mekše meso.

Pravilnik o “eko-uzgoju” u našoj zemlji
također dozvoljava mogućnost fizičke
kastracije “ako se na taj način pridonosi
kakvoći proizvoda” te “ako je to dio
tradicionalne proizvodne prakse”.

Uobičajen način proizvodnje teletine
izvan zemalja EU
je zatvaranje telića u uske sanduke
u kojima im je potpuno onemogućeno kretanje,
te ishrana zamjenskom hranom bez željeza
zbog ciljanog izazivanja anemije.

Navedeni postupak provodi se
u cilju dobivanja potpuno mekog
i blijedog mesa koje je uvijek bilo
izuzetno traženo na tržištu.
Nakon 4 mjeseca iscrpljeni telići atrofiranih udova odvode se na klanje.

Novi i “poboljšan” način proizvodnje,
koji se provodi u zemljama EU,
izbacio je iz prakse “sanduke za teliće”
te nastavio sa umjetnom,
zamjenskom ishranom sa određenim
minimalnim postotkom željeza
koji održava hemoglobin na prihvatljivoj razini.

Nakon odvajanja od majki, bebe telići se
pojedinačno izoliraju. I opet, glavni
argument je “zdravstveni”. No navedeni
postupak ujedno se i naziva “narodnim”
izrazom - “odbijanje od sise”...

...i provodi se u cilju hranjenja
zamjenskom hranom te ubrzavanja
procesa nabijanja tjelesne mase što će
ih po dostizanju potrebne težine
odvesti u klaonice.

Nakon 3 - 4 mjeseca,
u dobi kada su još bebe,
većina telića rođenih od majki
iz mliječne proizvodnje
odvodi se na klanje.
Kao produkt tog novog pristupa
na tržištu se pojavljuje izuzetno
reklamirana “bijela” teletina.

Preostali mališani
ulaze u proces tovljenja
u cilju postizanja još veće mase.
Unutar navedenog postupka
primjenjuje se grupno držanje.
Njihov život završava nakon 12
mjeseci ( u postupku proizvodnje tzv.
“baby beef” junetine) ili nakon 20
mjeseci (“klasičan” način).

A na farmama,
umorne majke
i dalje odrađuju svoje smjene.

Genetskom manipulacijom čovječanstvo je uspjelo
pretvoriti majke krave u žive mliječne strojeve.
Za razliku od nekadašnje prirodne osobine da njihova tijela stvaraju
onoliko mlijeka koliko treba njihovom djetetu, današnje krave proizvode
od 30 do 60 litara mlijeka dnevno...deset puta više nego što bi njihovo
tele moglo popiti.
Njihovo vime može biti toliko teško da
izaziva deformacije nogu i hromost
koja je zastupljena u izuzetno
viskom postotku u cijeloj populaciji.

Osobita posljedica manipuliranog
uzgoja u cilju što veće proizvodnje mlijeka
je vrlo visoka stopa kroničnog mastitisa
– izuzetno bolne upale vimena, kao i
osteoporoze kao posljedice potpunog
iscrpljivanja kalcija iz vlastitih kostiju
tijekom hiper-produkcije mlijeka.

Iscrpljene i poražene, nakon bijednog života
u ciklusu silovanja, trudnoće, rađanja, oduzimanja djece i
mužnje,one više nemaju nikakvu ekonomsku vrijednost.

UNUTAR DVIJE DO ŠEST GODINA NJIHOVOG ŽIVOTA
U PROIZVODNJI MLIJEKA, MAJKE SU POTPUNO “POTROŠENE”.
NJIHOV ŽIVOT JE ZAVRŠIO.

PRODAJA ROBLJA
Kada se smanji njihova sposobnost
proizvodnje mlijeka, većina majki krava,
bez obzira na stupanj i oblik proizvodnje
u kojoj su iskorištavane,
šalje se na aukcijske prodaje
pri stočnim sajmovima.
Aukcije su posljednja stanica
prije ulaska u klaonicu.

Prije par godina, većina njih je
kao male uplašene cure,
dovedena na ista mjesta
i izložena na prodaju.
Na istim mjestima,
kroz sve ove bijedne godine,
i njihova oteta djeca su
bila izlagana prije klanja.

POSLJEDNJE PUTOVANJE

Na putu prema klaonici, u svojim posljednjim danima i satima života,
potrošene majke prolaze svoju posljednju veliku patnju.
Nemoćne i iscrpljene, u pretrpanim kamionima punim fekalija,
u uvjetima gladi i žeđi, gaženja, smrzavanja ili kolapsa zbog vrućine,
umorne majke putuju posljednji put.

Bolesne i slomljene, potpuno apatične ili paralizirane od straha, mnoge od njih
klonu pri istovaru pred klaonicama. Kao osobit čin ukazivanja počasti
za služenje u ljudskoj prehrambenoj industriji, u tim slučajevima primjenjuje
se širok spektar mučenja ili se surovo koriste razna mehanička sredstva u
nastojanju da se njeno klonulo tijelo nekako smjesti u traku za klanje.

Kao i majke, i mnoga njihova djeca, uplašena, dezorijentirana i slaba,
kolabirala su upravo na tim istim mjestima, pred istim klaonicama.

KLAONICA
Prilikom klanja većina krava i telića
omamljuje se ispucavanjem metalnog
vijka u lubanju, te se pomoću okova
podižu za stražnje noge da bi im se
prerezala grla dok im srca još uvijek
kucaju i ispumpavaju krv.

Budući da je postupak omamljivanja
zamišljen da osigura kucanje srca
i nakon ispucavanja metalnog vijka u lubanju,
krave i telad nerijetko se nalaze
u svjesnom stanju
i nakon što im se razrežu grla.

...EPILOG?...

...NALAZI SE NA VAŠIM TANJURIMA.

U IME ONIH KOJI NE MOGU PODIĆI GLAS ZA SEBE,
MOLIMO VAS DA RAZMISLITE:

I NAJMANJA, POJEDINAČNA, POTRAŽNJA ZA MLIJEKOM
I MLIJEČNIM PROIZVODIMA DIREKTNO DOPRINOSI
DOLASKU NA SVIJET JOŠ VEĆEG BROJA INDIVIDUA
KOJE ĆE ŽIVOTE PROVESTI U ZATVORU I SOCIJALNOJ
DEPRIVACIJI, KOJE ĆE TRPITI SAKAĆENJA, SILOVANJA,
PONIŽENJE...I KOJE ĆE NA KRAJU BITI NASLINO UBIJENE.

...I MOLIMO VAS DA SE SJETITE:

Ukoliko im se dozvoli da žive bez iskorištavanja
i klanja, krave mogu doživjeti i više od 25 godina.

Jednako kao i mnoge druge životinje, kao i ljudi,
i one razvijaju snažne obiteljske veze.

OVA OSJETLJIVA STVORENJA ZASLUŽUJU
NAŠE POŠTOVANJE I NAŠU ZAŠTITU.

ODBACIVANJEM MLIJEČNIH I SVIH DRUGIH
ŽIVOTINJSKIH PROIZVODA IZ VAŠE PREHRANE
I VI MOŽETE ODIGRATI STVARNU I OZBILJNU ULOGU
U STVARANJU BOLJEG SVIJETA
ZA SVA ŽIVA BIĆA U NJEMU.

...molimo vas da upamtite njihova lica!

NE VJERUJTE U BAJKU
O SRETNOJ KRAVICI I VESELOM TELETU!

www.prijatelji-zivotinja.hr


Slide 20

“Mliječna krava je najveći primjer premorene i iskorištene majke.
Ona najteže radi od svih farmskih životinja što se može i znanstveno izračunati.
Njen rad je jednak džogingu od šest do osam sati dnevno. To je luđački tempo.”
Professor John Webster, Department of Animal Husbandry, Bristol University

U ovom trenutku, u svijetu koji smo oblikovali našom rukom,
oko 225 milijuna krava u mliječnoj industriji
neumorno radi da bi zadovoljilo naš ogroman apetit
za mlijekom i mliječnim proizvodima.
Do kraja godine, umorne majke, proizvesti će
oko 500 milijuna tona mlijeka...
...hrane koju njihova tijela stvaraju za njihovu djecu.
“Patnja kroz koju prolaze ove životinje je postala toliko ekstremna da je konzumiranje
hrane od njih zapravo nesvjesno konzumiranje stravične bijede njihovih života...
...Mi probavljamo užas za doručak, ručak i večeru.”
John Robbins, Diet for a New America, 1987

BAJKA O SRETNOJ KRAVICI I VESELOM TELETU

Realnost industrijske i “organske” proizvodnje mlijeka

Po narudžbi velikih proizvođača
u mljekarskoj industriji,
marketinške tvrtke već desetljećima
u svojim skupim kampanjama
promoviraju ideju da mliječne proizvode
isporučuju „zdrave“ i „sretne“ kravice.
Slike blistavo-zelenih pašnjaka,
sa zadovoljnim kravicama,
u pratnji spokojnih telića,
obilježje su skoro svake
reklamne kampanje.

Simpatične animacije veselih krava,
isprepletene sa sretnim licima
roditelja i dječice za jutarnjim obrocima,
stvaraju auru nevinosti
oko mliječne industrije i njenih proizvoda.

Vremenom, potrošačka javnost je razvila svijest
o povezanosti mliječnih proizvoda
sa pozitivnim osjećajima prema djeci i obitelji.

Pod utjecajem brojnih istraga koje su razotkrile sliku mliječne industrije,
osobito nakon dugotrajnih kampanja koje su provodile mnoge organizacije
za dobrobit životinja u Europi i SAD-u, kod jednog dijela „savjesnih“ kupaca
i proizvođača dolazi do orijentacije prema alternativi industrijskoj proizvodnji
koja se opisuje nazivima “slobodni” ,“eko” uzgoj ili “organska” proizvodnja.

Promidžba životinjskih proizvoda iz tzv. “eko uzgoja”
najviše koristi zdrvastvene argumente
kao mamac za potrošačku javnost.
Isticanje “dobrobiti” životinja je samo usputni
ali vrlo rado naglašavan argument.
Svi argumenti uglavnom služe opravdavanju
veće cijene takvih mliječnih proizvoda.

...STOGA...

...POGLEDAJMO REALNOST PROIZVODNJE MLIJEKA!

Što se zaista događa sa “sretnim” majkama i njihovom djecom?

REPRODUKTIVNA MANIPULACIJA
Bez obzira na način, industrijski ili organski, svi oblici proizvodnje mlijeka
zahtjevaju da krava zatrudni te da rodi tele svake godine.
Osiguravanje trudnoće kod svake krave, svake godine, postiže se postupkom
umjetnog osjemenjivanja. Prije desetak godina započelo je i eksperimentiranje
sa novim tehnikama: embriotransfer i proizvodnja zametaka in vitro.
Proces osjemenjivanja podrazumijeva
nasilno guranje ruke duboko u rektum
u namjeri pozicioniranja maternice...

...te guranja instrumenta u vaginu
s ciljem umetanja sjemena.

Rasplodni bikovi koji se koriste
kao živi strojevi za proizvodnju sjemena
uglavnom žive zatvoreni
u svojim nastambama
iz kojih rijetko izlaze.

Tipičan postupak uzimanja sjemena
insceniranje je “lažnog” spolnog čina.
Zbog činjenice da mišićna i koštana
struktura ženki ne bi podnijela
stres uzastopnog penjanja
bika na nju,
u toj praksi forsiranog silovanja
na mjesto ženki
postavljaju se kastrirani mužjaci.

ZLOSTAVLJANJE I UBIJANJE MALENIH

Polovina potomstva majki krava dolazi na svijet kao muška telad.
Budući da nisu u stanju proizvoditi mlijeko,
mliječna industrija nema od njih nikakvu korist.
Premda nisu isplativi za “proizvodnju” junećeg i goveđeg mesa,
kao braća i sestre iz genetski uzgojenih “mesnih pasmina”,
svi maleni dječaci ( i njihove sestrice
koje predstavljaju višak za mliječnu industriju )
dobivaju svoju priliku za služenje čovjeku – U PROIZVODNJI TELETINE.

Muški telići, kao i jedan dio njihovih
sestrica koje predstavljaju “višak”,
odvajaju se od majki odmah nakon rođenja.
Kolostrum, koji moraju popiti unutar 4-6 sati
nakon porođaja, uglavnom se muze iz majki
te im se daje pomoću pomagala (bočica i sl.).

Odvajanje teleta od majke predstavlja
izuzetan stres za ove emotivne životinje
i popraćeno je međusobnim tužnim
i uplašenim dozivanjem.
U nekim slučajevima majke krave pokazuju
izražene simptome tjeskobe i žalovanja
nakon razdvajanja od svog djeteta
što se ispoljava kroz
depresivnost, apatiju i neuzimanje hrane.

Čak i na malim obiteljskim
gospodarstvima uobičajena i
česta je praksa da se teletu i majci
potpuno onemogući kontakt.
Kao razlog za ovakvo postupanje
navodi se “zdravstveni” argument
zaštite teleta od infekcija i zaraze.

Također, preporučena je i praksa
da se teletu nikad ne dozvoli
da siše majku.
Kao argument, pored zdravstvenog,
navodi se “opterećivanje vimena”
te onemogućavanje da tele razvije
naviku sisanja.

Jedna od čestih reakcija majki,
osobito ako su rodile prvi put,
su očajni i bijesni pokušaji spriječavanja
da im iste ruke koje su oduzele njihovo dijete
dodiruju vime i uzimaju mlijeko.

Uobičajeni, međusobno kombinirani, postupci kojima se mlade majke izlažu
u tim slučajevima su: batinjanje, savijanje repa prema leđima (što blokira kičmu),
vezanje lanca ili špage oko tijela i stezanje istog uvijanjem,
napinjanje brnjice na nosu i sl...
Osobito popularna, “sofisticirana” metoda
je primjena tzv. “ritulje”, metalne naprave
koja se zakači za slabinu i leđa i koja zbog
neugode i bola koju izaziva onemogućava
majku da pruža dalji otpor.

Kao dodatak traumi odvajanja od majke
po rođenju, svi muški telići se kastriraju
u nastojanju da se “proizvede”
što mekše meso.

Pravilnik o “eko-uzgoju” u našoj zemlji
također dozvoljava mogućnost fizičke
kastracije “ako se na taj način pridonosi
kakvoći proizvoda” te “ako je to dio
tradicionalne proizvodne prakse”.

Uobičajen način proizvodnje teletine
izvan zemalja EU
je zatvaranje telića u uske sanduke
u kojima im je potpuno onemogućeno kretanje,
te ishrana zamjenskom hranom bez željeza
zbog ciljanog izazivanja anemije.

Navedeni postupak provodi se
u cilju dobivanja potpuno mekog
i blijedog mesa koje je uvijek bilo
izuzetno traženo na tržištu.
Nakon 4 mjeseca iscrpljeni telići atrofiranih udova odvode se na klanje.

Novi i “poboljšan” način proizvodnje,
koji se provodi u zemljama EU,
izbacio je iz prakse “sanduke za teliće”
te nastavio sa umjetnom,
zamjenskom ishranom sa određenim
minimalnim postotkom željeza
koji održava hemoglobin na prihvatljivoj razini.

Nakon odvajanja od majki, bebe telići se
pojedinačno izoliraju. I opet, glavni
argument je “zdravstveni”. No navedeni
postupak ujedno se i naziva “narodnim”
izrazom - “odbijanje od sise”...

...i provodi se u cilju hranjenja
zamjenskom hranom te ubrzavanja
procesa nabijanja tjelesne mase što će
ih po dostizanju potrebne težine
odvesti u klaonice.

Nakon 3 - 4 mjeseca,
u dobi kada su još bebe,
većina telića rođenih od majki
iz mliječne proizvodnje
odvodi se na klanje.
Kao produkt tog novog pristupa
na tržištu se pojavljuje izuzetno
reklamirana “bijela” teletina.

Preostali mališani
ulaze u proces tovljenja
u cilju postizanja još veće mase.
Unutar navedenog postupka
primjenjuje se grupno držanje.
Njihov život završava nakon 12
mjeseci ( u postupku proizvodnje tzv.
“baby beef” junetine) ili nakon 20
mjeseci (“klasičan” način).

A na farmama,
umorne majke
i dalje odrađuju svoje smjene.

Genetskom manipulacijom čovječanstvo je uspjelo
pretvoriti majke krave u žive mliječne strojeve.
Za razliku od nekadašnje prirodne osobine da njihova tijela stvaraju
onoliko mlijeka koliko treba njihovom djetetu, današnje krave proizvode
od 30 do 60 litara mlijeka dnevno...deset puta više nego što bi njihovo
tele moglo popiti.
Njihovo vime može biti toliko teško da
izaziva deformacije nogu i hromost
koja je zastupljena u izuzetno
viskom postotku u cijeloj populaciji.

Osobita posljedica manipuliranog
uzgoja u cilju što veće proizvodnje mlijeka
je vrlo visoka stopa kroničnog mastitisa
– izuzetno bolne upale vimena, kao i
osteoporoze kao posljedice potpunog
iscrpljivanja kalcija iz vlastitih kostiju
tijekom hiper-produkcije mlijeka.

Iscrpljene i poražene, nakon bijednog života
u ciklusu silovanja, trudnoće, rađanja, oduzimanja djece i
mužnje,one više nemaju nikakvu ekonomsku vrijednost.

UNUTAR DVIJE DO ŠEST GODINA NJIHOVOG ŽIVOTA
U PROIZVODNJI MLIJEKA, MAJKE SU POTPUNO “POTROŠENE”.
NJIHOV ŽIVOT JE ZAVRŠIO.

PRODAJA ROBLJA
Kada se smanji njihova sposobnost
proizvodnje mlijeka, većina majki krava,
bez obzira na stupanj i oblik proizvodnje
u kojoj su iskorištavane,
šalje se na aukcijske prodaje
pri stočnim sajmovima.
Aukcije su posljednja stanica
prije ulaska u klaonicu.

Prije par godina, većina njih je
kao male uplašene cure,
dovedena na ista mjesta
i izložena na prodaju.
Na istim mjestima,
kroz sve ove bijedne godine,
i njihova oteta djeca su
bila izlagana prije klanja.

POSLJEDNJE PUTOVANJE

Na putu prema klaonici, u svojim posljednjim danima i satima života,
potrošene majke prolaze svoju posljednju veliku patnju.
Nemoćne i iscrpljene, u pretrpanim kamionima punim fekalija,
u uvjetima gladi i žeđi, gaženja, smrzavanja ili kolapsa zbog vrućine,
umorne majke putuju posljednji put.

Bolesne i slomljene, potpuno apatične ili paralizirane od straha, mnoge od njih
klonu pri istovaru pred klaonicama. Kao osobit čin ukazivanja počasti
za služenje u ljudskoj prehrambenoj industriji, u tim slučajevima primjenjuje
se širok spektar mučenja ili se surovo koriste razna mehanička sredstva u
nastojanju da se njeno klonulo tijelo nekako smjesti u traku za klanje.

Kao i majke, i mnoga njihova djeca, uplašena, dezorijentirana i slaba,
kolabirala su upravo na tim istim mjestima, pred istim klaonicama.

KLAONICA
Prilikom klanja većina krava i telića
omamljuje se ispucavanjem metalnog
vijka u lubanju, te se pomoću okova
podižu za stražnje noge da bi im se
prerezala grla dok im srca još uvijek
kucaju i ispumpavaju krv.

Budući da je postupak omamljivanja
zamišljen da osigura kucanje srca
i nakon ispucavanja metalnog vijka u lubanju,
krave i telad nerijetko se nalaze
u svjesnom stanju
i nakon što im se razrežu grla.

...EPILOG?...

...NALAZI SE NA VAŠIM TANJURIMA.

U IME ONIH KOJI NE MOGU PODIĆI GLAS ZA SEBE,
MOLIMO VAS DA RAZMISLITE:

I NAJMANJA, POJEDINAČNA, POTRAŽNJA ZA MLIJEKOM
I MLIJEČNIM PROIZVODIMA DIREKTNO DOPRINOSI
DOLASKU NA SVIJET JOŠ VEĆEG BROJA INDIVIDUA
KOJE ĆE ŽIVOTE PROVESTI U ZATVORU I SOCIJALNOJ
DEPRIVACIJI, KOJE ĆE TRPITI SAKAĆENJA, SILOVANJA,
PONIŽENJE...I KOJE ĆE NA KRAJU BITI NASLINO UBIJENE.

...I MOLIMO VAS DA SE SJETITE:

Ukoliko im se dozvoli da žive bez iskorištavanja
i klanja, krave mogu doživjeti i više od 25 godina.

Jednako kao i mnoge druge životinje, kao i ljudi,
i one razvijaju snažne obiteljske veze.

OVA OSJETLJIVA STVORENJA ZASLUŽUJU
NAŠE POŠTOVANJE I NAŠU ZAŠTITU.

ODBACIVANJEM MLIJEČNIH I SVIH DRUGIH
ŽIVOTINJSKIH PROIZVODA IZ VAŠE PREHRANE
I VI MOŽETE ODIGRATI STVARNU I OZBILJNU ULOGU
U STVARANJU BOLJEG SVIJETA
ZA SVA ŽIVA BIĆA U NJEMU.

...molimo vas da upamtite njihova lica!

NE VJERUJTE U BAJKU
O SRETNOJ KRAVICI I VESELOM TELETU!

www.prijatelji-zivotinja.hr


Slide 21

“Mliječna krava je najveći primjer premorene i iskorištene majke.
Ona najteže radi od svih farmskih životinja što se može i znanstveno izračunati.
Njen rad je jednak džogingu od šest do osam sati dnevno. To je luđački tempo.”
Professor John Webster, Department of Animal Husbandry, Bristol University

U ovom trenutku, u svijetu koji smo oblikovali našom rukom,
oko 225 milijuna krava u mliječnoj industriji
neumorno radi da bi zadovoljilo naš ogroman apetit
za mlijekom i mliječnim proizvodima.
Do kraja godine, umorne majke, proizvesti će
oko 500 milijuna tona mlijeka...
...hrane koju njihova tijela stvaraju za njihovu djecu.
“Patnja kroz koju prolaze ove životinje je postala toliko ekstremna da je konzumiranje
hrane od njih zapravo nesvjesno konzumiranje stravične bijede njihovih života...
...Mi probavljamo užas za doručak, ručak i večeru.”
John Robbins, Diet for a New America, 1987

BAJKA O SRETNOJ KRAVICI I VESELOM TELETU

Realnost industrijske i “organske” proizvodnje mlijeka

Po narudžbi velikih proizvođača
u mljekarskoj industriji,
marketinške tvrtke već desetljećima
u svojim skupim kampanjama
promoviraju ideju da mliječne proizvode
isporučuju „zdrave“ i „sretne“ kravice.
Slike blistavo-zelenih pašnjaka,
sa zadovoljnim kravicama,
u pratnji spokojnih telića,
obilježje su skoro svake
reklamne kampanje.

Simpatične animacije veselih krava,
isprepletene sa sretnim licima
roditelja i dječice za jutarnjim obrocima,
stvaraju auru nevinosti
oko mliječne industrije i njenih proizvoda.

Vremenom, potrošačka javnost je razvila svijest
o povezanosti mliječnih proizvoda
sa pozitivnim osjećajima prema djeci i obitelji.

Pod utjecajem brojnih istraga koje su razotkrile sliku mliječne industrije,
osobito nakon dugotrajnih kampanja koje su provodile mnoge organizacije
za dobrobit životinja u Europi i SAD-u, kod jednog dijela „savjesnih“ kupaca
i proizvođača dolazi do orijentacije prema alternativi industrijskoj proizvodnji
koja se opisuje nazivima “slobodni” ,“eko” uzgoj ili “organska” proizvodnja.

Promidžba životinjskih proizvoda iz tzv. “eko uzgoja”
najviše koristi zdrvastvene argumente
kao mamac za potrošačku javnost.
Isticanje “dobrobiti” životinja je samo usputni
ali vrlo rado naglašavan argument.
Svi argumenti uglavnom služe opravdavanju
veće cijene takvih mliječnih proizvoda.

...STOGA...

...POGLEDAJMO REALNOST PROIZVODNJE MLIJEKA!

Što se zaista događa sa “sretnim” majkama i njihovom djecom?

REPRODUKTIVNA MANIPULACIJA
Bez obzira na način, industrijski ili organski, svi oblici proizvodnje mlijeka
zahtjevaju da krava zatrudni te da rodi tele svake godine.
Osiguravanje trudnoće kod svake krave, svake godine, postiže se postupkom
umjetnog osjemenjivanja. Prije desetak godina započelo je i eksperimentiranje
sa novim tehnikama: embriotransfer i proizvodnja zametaka in vitro.
Proces osjemenjivanja podrazumijeva
nasilno guranje ruke duboko u rektum
u namjeri pozicioniranja maternice...

...te guranja instrumenta u vaginu
s ciljem umetanja sjemena.

Rasplodni bikovi koji se koriste
kao živi strojevi za proizvodnju sjemena
uglavnom žive zatvoreni
u svojim nastambama
iz kojih rijetko izlaze.

Tipičan postupak uzimanja sjemena
insceniranje je “lažnog” spolnog čina.
Zbog činjenice da mišićna i koštana
struktura ženki ne bi podnijela
stres uzastopnog penjanja
bika na nju,
u toj praksi forsiranog silovanja
na mjesto ženki
postavljaju se kastrirani mužjaci.

ZLOSTAVLJANJE I UBIJANJE MALENIH

Polovina potomstva majki krava dolazi na svijet kao muška telad.
Budući da nisu u stanju proizvoditi mlijeko,
mliječna industrija nema od njih nikakvu korist.
Premda nisu isplativi za “proizvodnju” junećeg i goveđeg mesa,
kao braća i sestre iz genetski uzgojenih “mesnih pasmina”,
svi maleni dječaci ( i njihove sestrice
koje predstavljaju višak za mliječnu industriju )
dobivaju svoju priliku za služenje čovjeku – U PROIZVODNJI TELETINE.

Muški telići, kao i jedan dio njihovih
sestrica koje predstavljaju “višak”,
odvajaju se od majki odmah nakon rođenja.
Kolostrum, koji moraju popiti unutar 4-6 sati
nakon porođaja, uglavnom se muze iz majki
te im se daje pomoću pomagala (bočica i sl.).

Odvajanje teleta od majke predstavlja
izuzetan stres za ove emotivne životinje
i popraćeno je međusobnim tužnim
i uplašenim dozivanjem.
U nekim slučajevima majke krave pokazuju
izražene simptome tjeskobe i žalovanja
nakon razdvajanja od svog djeteta
što se ispoljava kroz
depresivnost, apatiju i neuzimanje hrane.

Čak i na malim obiteljskim
gospodarstvima uobičajena i
česta je praksa da se teletu i majci
potpuno onemogući kontakt.
Kao razlog za ovakvo postupanje
navodi se “zdravstveni” argument
zaštite teleta od infekcija i zaraze.

Također, preporučena je i praksa
da se teletu nikad ne dozvoli
da siše majku.
Kao argument, pored zdravstvenog,
navodi se “opterećivanje vimena”
te onemogućavanje da tele razvije
naviku sisanja.

Jedna od čestih reakcija majki,
osobito ako su rodile prvi put,
su očajni i bijesni pokušaji spriječavanja
da im iste ruke koje su oduzele njihovo dijete
dodiruju vime i uzimaju mlijeko.

Uobičajeni, međusobno kombinirani, postupci kojima se mlade majke izlažu
u tim slučajevima su: batinjanje, savijanje repa prema leđima (što blokira kičmu),
vezanje lanca ili špage oko tijela i stezanje istog uvijanjem,
napinjanje brnjice na nosu i sl...
Osobito popularna, “sofisticirana” metoda
je primjena tzv. “ritulje”, metalne naprave
koja se zakači za slabinu i leđa i koja zbog
neugode i bola koju izaziva onemogućava
majku da pruža dalji otpor.

Kao dodatak traumi odvajanja od majke
po rođenju, svi muški telići se kastriraju
u nastojanju da se “proizvede”
što mekše meso.

Pravilnik o “eko-uzgoju” u našoj zemlji
također dozvoljava mogućnost fizičke
kastracije “ako se na taj način pridonosi
kakvoći proizvoda” te “ako je to dio
tradicionalne proizvodne prakse”.

Uobičajen način proizvodnje teletine
izvan zemalja EU
je zatvaranje telića u uske sanduke
u kojima im je potpuno onemogućeno kretanje,
te ishrana zamjenskom hranom bez željeza
zbog ciljanog izazivanja anemije.

Navedeni postupak provodi se
u cilju dobivanja potpuno mekog
i blijedog mesa koje je uvijek bilo
izuzetno traženo na tržištu.
Nakon 4 mjeseca iscrpljeni telići atrofiranih udova odvode se na klanje.

Novi i “poboljšan” način proizvodnje,
koji se provodi u zemljama EU,
izbacio je iz prakse “sanduke za teliće”
te nastavio sa umjetnom,
zamjenskom ishranom sa određenim
minimalnim postotkom željeza
koji održava hemoglobin na prihvatljivoj razini.

Nakon odvajanja od majki, bebe telići se
pojedinačno izoliraju. I opet, glavni
argument je “zdravstveni”. No navedeni
postupak ujedno se i naziva “narodnim”
izrazom - “odbijanje od sise”...

...i provodi se u cilju hranjenja
zamjenskom hranom te ubrzavanja
procesa nabijanja tjelesne mase što će
ih po dostizanju potrebne težine
odvesti u klaonice.

Nakon 3 - 4 mjeseca,
u dobi kada su još bebe,
većina telića rođenih od majki
iz mliječne proizvodnje
odvodi se na klanje.
Kao produkt tog novog pristupa
na tržištu se pojavljuje izuzetno
reklamirana “bijela” teletina.

Preostali mališani
ulaze u proces tovljenja
u cilju postizanja još veće mase.
Unutar navedenog postupka
primjenjuje se grupno držanje.
Njihov život završava nakon 12
mjeseci ( u postupku proizvodnje tzv.
“baby beef” junetine) ili nakon 20
mjeseci (“klasičan” način).

A na farmama,
umorne majke
i dalje odrađuju svoje smjene.

Genetskom manipulacijom čovječanstvo je uspjelo
pretvoriti majke krave u žive mliječne strojeve.
Za razliku od nekadašnje prirodne osobine da njihova tijela stvaraju
onoliko mlijeka koliko treba njihovom djetetu, današnje krave proizvode
od 30 do 60 litara mlijeka dnevno...deset puta više nego što bi njihovo
tele moglo popiti.
Njihovo vime može biti toliko teško da
izaziva deformacije nogu i hromost
koja je zastupljena u izuzetno
viskom postotku u cijeloj populaciji.

Osobita posljedica manipuliranog
uzgoja u cilju što veće proizvodnje mlijeka
je vrlo visoka stopa kroničnog mastitisa
– izuzetno bolne upale vimena, kao i
osteoporoze kao posljedice potpunog
iscrpljivanja kalcija iz vlastitih kostiju
tijekom hiper-produkcije mlijeka.

Iscrpljene i poražene, nakon bijednog života
u ciklusu silovanja, trudnoće, rađanja, oduzimanja djece i
mužnje,one više nemaju nikakvu ekonomsku vrijednost.

UNUTAR DVIJE DO ŠEST GODINA NJIHOVOG ŽIVOTA
U PROIZVODNJI MLIJEKA, MAJKE SU POTPUNO “POTROŠENE”.
NJIHOV ŽIVOT JE ZAVRŠIO.

PRODAJA ROBLJA
Kada se smanji njihova sposobnost
proizvodnje mlijeka, većina majki krava,
bez obzira na stupanj i oblik proizvodnje
u kojoj su iskorištavane,
šalje se na aukcijske prodaje
pri stočnim sajmovima.
Aukcije su posljednja stanica
prije ulaska u klaonicu.

Prije par godina, većina njih je
kao male uplašene cure,
dovedena na ista mjesta
i izložena na prodaju.
Na istim mjestima,
kroz sve ove bijedne godine,
i njihova oteta djeca su
bila izlagana prije klanja.

POSLJEDNJE PUTOVANJE

Na putu prema klaonici, u svojim posljednjim danima i satima života,
potrošene majke prolaze svoju posljednju veliku patnju.
Nemoćne i iscrpljene, u pretrpanim kamionima punim fekalija,
u uvjetima gladi i žeđi, gaženja, smrzavanja ili kolapsa zbog vrućine,
umorne majke putuju posljednji put.

Bolesne i slomljene, potpuno apatične ili paralizirane od straha, mnoge od njih
klonu pri istovaru pred klaonicama. Kao osobit čin ukazivanja počasti
za služenje u ljudskoj prehrambenoj industriji, u tim slučajevima primjenjuje
se širok spektar mučenja ili se surovo koriste razna mehanička sredstva u
nastojanju da se njeno klonulo tijelo nekako smjesti u traku za klanje.

Kao i majke, i mnoga njihova djeca, uplašena, dezorijentirana i slaba,
kolabirala su upravo na tim istim mjestima, pred istim klaonicama.

KLAONICA
Prilikom klanja većina krava i telića
omamljuje se ispucavanjem metalnog
vijka u lubanju, te se pomoću okova
podižu za stražnje noge da bi im se
prerezala grla dok im srca još uvijek
kucaju i ispumpavaju krv.

Budući da je postupak omamljivanja
zamišljen da osigura kucanje srca
i nakon ispucavanja metalnog vijka u lubanju,
krave i telad nerijetko se nalaze
u svjesnom stanju
i nakon što im se razrežu grla.

...EPILOG?...

...NALAZI SE NA VAŠIM TANJURIMA.

U IME ONIH KOJI NE MOGU PODIĆI GLAS ZA SEBE,
MOLIMO VAS DA RAZMISLITE:

I NAJMANJA, POJEDINAČNA, POTRAŽNJA ZA MLIJEKOM
I MLIJEČNIM PROIZVODIMA DIREKTNO DOPRINOSI
DOLASKU NA SVIJET JOŠ VEĆEG BROJA INDIVIDUA
KOJE ĆE ŽIVOTE PROVESTI U ZATVORU I SOCIJALNOJ
DEPRIVACIJI, KOJE ĆE TRPITI SAKAĆENJA, SILOVANJA,
PONIŽENJE...I KOJE ĆE NA KRAJU BITI NASLINO UBIJENE.

...I MOLIMO VAS DA SE SJETITE:

Ukoliko im se dozvoli da žive bez iskorištavanja
i klanja, krave mogu doživjeti i više od 25 godina.

Jednako kao i mnoge druge životinje, kao i ljudi,
i one razvijaju snažne obiteljske veze.

OVA OSJETLJIVA STVORENJA ZASLUŽUJU
NAŠE POŠTOVANJE I NAŠU ZAŠTITU.

ODBACIVANJEM MLIJEČNIH I SVIH DRUGIH
ŽIVOTINJSKIH PROIZVODA IZ VAŠE PREHRANE
I VI MOŽETE ODIGRATI STVARNU I OZBILJNU ULOGU
U STVARANJU BOLJEG SVIJETA
ZA SVA ŽIVA BIĆA U NJEMU.

...molimo vas da upamtite njihova lica!

NE VJERUJTE U BAJKU
O SRETNOJ KRAVICI I VESELOM TELETU!

www.prijatelji-zivotinja.hr


Slide 22

“Mliječna krava je najveći primjer premorene i iskorištene majke.
Ona najteže radi od svih farmskih životinja što se može i znanstveno izračunati.
Njen rad je jednak džogingu od šest do osam sati dnevno. To je luđački tempo.”
Professor John Webster, Department of Animal Husbandry, Bristol University

U ovom trenutku, u svijetu koji smo oblikovali našom rukom,
oko 225 milijuna krava u mliječnoj industriji
neumorno radi da bi zadovoljilo naš ogroman apetit
za mlijekom i mliječnim proizvodima.
Do kraja godine, umorne majke, proizvesti će
oko 500 milijuna tona mlijeka...
...hrane koju njihova tijela stvaraju za njihovu djecu.
“Patnja kroz koju prolaze ove životinje je postala toliko ekstremna da je konzumiranje
hrane od njih zapravo nesvjesno konzumiranje stravične bijede njihovih života...
...Mi probavljamo užas za doručak, ručak i večeru.”
John Robbins, Diet for a New America, 1987

BAJKA O SRETNOJ KRAVICI I VESELOM TELETU

Realnost industrijske i “organske” proizvodnje mlijeka

Po narudžbi velikih proizvođača
u mljekarskoj industriji,
marketinške tvrtke već desetljećima
u svojim skupim kampanjama
promoviraju ideju da mliječne proizvode
isporučuju „zdrave“ i „sretne“ kravice.
Slike blistavo-zelenih pašnjaka,
sa zadovoljnim kravicama,
u pratnji spokojnih telića,
obilježje su skoro svake
reklamne kampanje.

Simpatične animacije veselih krava,
isprepletene sa sretnim licima
roditelja i dječice za jutarnjim obrocima,
stvaraju auru nevinosti
oko mliječne industrije i njenih proizvoda.

Vremenom, potrošačka javnost je razvila svijest
o povezanosti mliječnih proizvoda
sa pozitivnim osjećajima prema djeci i obitelji.

Pod utjecajem brojnih istraga koje su razotkrile sliku mliječne industrije,
osobito nakon dugotrajnih kampanja koje su provodile mnoge organizacije
za dobrobit životinja u Europi i SAD-u, kod jednog dijela „savjesnih“ kupaca
i proizvođača dolazi do orijentacije prema alternativi industrijskoj proizvodnji
koja se opisuje nazivima “slobodni” ,“eko” uzgoj ili “organska” proizvodnja.

Promidžba životinjskih proizvoda iz tzv. “eko uzgoja”
najviše koristi zdrvastvene argumente
kao mamac za potrošačku javnost.
Isticanje “dobrobiti” životinja je samo usputni
ali vrlo rado naglašavan argument.
Svi argumenti uglavnom služe opravdavanju
veće cijene takvih mliječnih proizvoda.

...STOGA...

...POGLEDAJMO REALNOST PROIZVODNJE MLIJEKA!

Što se zaista događa sa “sretnim” majkama i njihovom djecom?

REPRODUKTIVNA MANIPULACIJA
Bez obzira na način, industrijski ili organski, svi oblici proizvodnje mlijeka
zahtjevaju da krava zatrudni te da rodi tele svake godine.
Osiguravanje trudnoće kod svake krave, svake godine, postiže se postupkom
umjetnog osjemenjivanja. Prije desetak godina započelo je i eksperimentiranje
sa novim tehnikama: embriotransfer i proizvodnja zametaka in vitro.
Proces osjemenjivanja podrazumijeva
nasilno guranje ruke duboko u rektum
u namjeri pozicioniranja maternice...

...te guranja instrumenta u vaginu
s ciljem umetanja sjemena.

Rasplodni bikovi koji se koriste
kao živi strojevi za proizvodnju sjemena
uglavnom žive zatvoreni
u svojim nastambama
iz kojih rijetko izlaze.

Tipičan postupak uzimanja sjemena
insceniranje je “lažnog” spolnog čina.
Zbog činjenice da mišićna i koštana
struktura ženki ne bi podnijela
stres uzastopnog penjanja
bika na nju,
u toj praksi forsiranog silovanja
na mjesto ženki
postavljaju se kastrirani mužjaci.

ZLOSTAVLJANJE I UBIJANJE MALENIH

Polovina potomstva majki krava dolazi na svijet kao muška telad.
Budući da nisu u stanju proizvoditi mlijeko,
mliječna industrija nema od njih nikakvu korist.
Premda nisu isplativi za “proizvodnju” junećeg i goveđeg mesa,
kao braća i sestre iz genetski uzgojenih “mesnih pasmina”,
svi maleni dječaci ( i njihove sestrice
koje predstavljaju višak za mliječnu industriju )
dobivaju svoju priliku za služenje čovjeku – U PROIZVODNJI TELETINE.

Muški telići, kao i jedan dio njihovih
sestrica koje predstavljaju “višak”,
odvajaju se od majki odmah nakon rođenja.
Kolostrum, koji moraju popiti unutar 4-6 sati
nakon porođaja, uglavnom se muze iz majki
te im se daje pomoću pomagala (bočica i sl.).

Odvajanje teleta od majke predstavlja
izuzetan stres za ove emotivne životinje
i popraćeno je međusobnim tužnim
i uplašenim dozivanjem.
U nekim slučajevima majke krave pokazuju
izražene simptome tjeskobe i žalovanja
nakon razdvajanja od svog djeteta
što se ispoljava kroz
depresivnost, apatiju i neuzimanje hrane.

Čak i na malim obiteljskim
gospodarstvima uobičajena i
česta je praksa da se teletu i majci
potpuno onemogući kontakt.
Kao razlog za ovakvo postupanje
navodi se “zdravstveni” argument
zaštite teleta od infekcija i zaraze.

Također, preporučena je i praksa
da se teletu nikad ne dozvoli
da siše majku.
Kao argument, pored zdravstvenog,
navodi se “opterećivanje vimena”
te onemogućavanje da tele razvije
naviku sisanja.

Jedna od čestih reakcija majki,
osobito ako su rodile prvi put,
su očajni i bijesni pokušaji spriječavanja
da im iste ruke koje su oduzele njihovo dijete
dodiruju vime i uzimaju mlijeko.

Uobičajeni, međusobno kombinirani, postupci kojima se mlade majke izlažu
u tim slučajevima su: batinjanje, savijanje repa prema leđima (što blokira kičmu),
vezanje lanca ili špage oko tijela i stezanje istog uvijanjem,
napinjanje brnjice na nosu i sl...
Osobito popularna, “sofisticirana” metoda
je primjena tzv. “ritulje”, metalne naprave
koja se zakači za slabinu i leđa i koja zbog
neugode i bola koju izaziva onemogućava
majku da pruža dalji otpor.

Kao dodatak traumi odvajanja od majke
po rođenju, svi muški telići se kastriraju
u nastojanju da se “proizvede”
što mekše meso.

Pravilnik o “eko-uzgoju” u našoj zemlji
također dozvoljava mogućnost fizičke
kastracije “ako se na taj način pridonosi
kakvoći proizvoda” te “ako je to dio
tradicionalne proizvodne prakse”.

Uobičajen način proizvodnje teletine
izvan zemalja EU
je zatvaranje telića u uske sanduke
u kojima im je potpuno onemogućeno kretanje,
te ishrana zamjenskom hranom bez željeza
zbog ciljanog izazivanja anemije.

Navedeni postupak provodi se
u cilju dobivanja potpuno mekog
i blijedog mesa koje je uvijek bilo
izuzetno traženo na tržištu.
Nakon 4 mjeseca iscrpljeni telići atrofiranih udova odvode se na klanje.

Novi i “poboljšan” način proizvodnje,
koji se provodi u zemljama EU,
izbacio je iz prakse “sanduke za teliće”
te nastavio sa umjetnom,
zamjenskom ishranom sa određenim
minimalnim postotkom željeza
koji održava hemoglobin na prihvatljivoj razini.

Nakon odvajanja od majki, bebe telići se
pojedinačno izoliraju. I opet, glavni
argument je “zdravstveni”. No navedeni
postupak ujedno se i naziva “narodnim”
izrazom - “odbijanje od sise”...

...i provodi se u cilju hranjenja
zamjenskom hranom te ubrzavanja
procesa nabijanja tjelesne mase što će
ih po dostizanju potrebne težine
odvesti u klaonice.

Nakon 3 - 4 mjeseca,
u dobi kada su još bebe,
većina telića rođenih od majki
iz mliječne proizvodnje
odvodi se na klanje.
Kao produkt tog novog pristupa
na tržištu se pojavljuje izuzetno
reklamirana “bijela” teletina.

Preostali mališani
ulaze u proces tovljenja
u cilju postizanja još veće mase.
Unutar navedenog postupka
primjenjuje se grupno držanje.
Njihov život završava nakon 12
mjeseci ( u postupku proizvodnje tzv.
“baby beef” junetine) ili nakon 20
mjeseci (“klasičan” način).

A na farmama,
umorne majke
i dalje odrađuju svoje smjene.

Genetskom manipulacijom čovječanstvo je uspjelo
pretvoriti majke krave u žive mliječne strojeve.
Za razliku od nekadašnje prirodne osobine da njihova tijela stvaraju
onoliko mlijeka koliko treba njihovom djetetu, današnje krave proizvode
od 30 do 60 litara mlijeka dnevno...deset puta više nego što bi njihovo
tele moglo popiti.
Njihovo vime može biti toliko teško da
izaziva deformacije nogu i hromost
koja je zastupljena u izuzetno
viskom postotku u cijeloj populaciji.

Osobita posljedica manipuliranog
uzgoja u cilju što veće proizvodnje mlijeka
je vrlo visoka stopa kroničnog mastitisa
– izuzetno bolne upale vimena, kao i
osteoporoze kao posljedice potpunog
iscrpljivanja kalcija iz vlastitih kostiju
tijekom hiper-produkcije mlijeka.

Iscrpljene i poražene, nakon bijednog života
u ciklusu silovanja, trudnoće, rađanja, oduzimanja djece i
mužnje,one više nemaju nikakvu ekonomsku vrijednost.

UNUTAR DVIJE DO ŠEST GODINA NJIHOVOG ŽIVOTA
U PROIZVODNJI MLIJEKA, MAJKE SU POTPUNO “POTROŠENE”.
NJIHOV ŽIVOT JE ZAVRŠIO.

PRODAJA ROBLJA
Kada se smanji njihova sposobnost
proizvodnje mlijeka, većina majki krava,
bez obzira na stupanj i oblik proizvodnje
u kojoj su iskorištavane,
šalje se na aukcijske prodaje
pri stočnim sajmovima.
Aukcije su posljednja stanica
prije ulaska u klaonicu.

Prije par godina, većina njih je
kao male uplašene cure,
dovedena na ista mjesta
i izložena na prodaju.
Na istim mjestima,
kroz sve ove bijedne godine,
i njihova oteta djeca su
bila izlagana prije klanja.

POSLJEDNJE PUTOVANJE

Na putu prema klaonici, u svojim posljednjim danima i satima života,
potrošene majke prolaze svoju posljednju veliku patnju.
Nemoćne i iscrpljene, u pretrpanim kamionima punim fekalija,
u uvjetima gladi i žeđi, gaženja, smrzavanja ili kolapsa zbog vrućine,
umorne majke putuju posljednji put.

Bolesne i slomljene, potpuno apatične ili paralizirane od straha, mnoge od njih
klonu pri istovaru pred klaonicama. Kao osobit čin ukazivanja počasti
za služenje u ljudskoj prehrambenoj industriji, u tim slučajevima primjenjuje
se širok spektar mučenja ili se surovo koriste razna mehanička sredstva u
nastojanju da se njeno klonulo tijelo nekako smjesti u traku za klanje.

Kao i majke, i mnoga njihova djeca, uplašena, dezorijentirana i slaba,
kolabirala su upravo na tim istim mjestima, pred istim klaonicama.

KLAONICA
Prilikom klanja većina krava i telića
omamljuje se ispucavanjem metalnog
vijka u lubanju, te se pomoću okova
podižu za stražnje noge da bi im se
prerezala grla dok im srca još uvijek
kucaju i ispumpavaju krv.

Budući da je postupak omamljivanja
zamišljen da osigura kucanje srca
i nakon ispucavanja metalnog vijka u lubanju,
krave i telad nerijetko se nalaze
u svjesnom stanju
i nakon što im se razrežu grla.

...EPILOG?...

...NALAZI SE NA VAŠIM TANJURIMA.

U IME ONIH KOJI NE MOGU PODIĆI GLAS ZA SEBE,
MOLIMO VAS DA RAZMISLITE:

I NAJMANJA, POJEDINAČNA, POTRAŽNJA ZA MLIJEKOM
I MLIJEČNIM PROIZVODIMA DIREKTNO DOPRINOSI
DOLASKU NA SVIJET JOŠ VEĆEG BROJA INDIVIDUA
KOJE ĆE ŽIVOTE PROVESTI U ZATVORU I SOCIJALNOJ
DEPRIVACIJI, KOJE ĆE TRPITI SAKAĆENJA, SILOVANJA,
PONIŽENJE...I KOJE ĆE NA KRAJU BITI NASLINO UBIJENE.

...I MOLIMO VAS DA SE SJETITE:

Ukoliko im se dozvoli da žive bez iskorištavanja
i klanja, krave mogu doživjeti i više od 25 godina.

Jednako kao i mnoge druge životinje, kao i ljudi,
i one razvijaju snažne obiteljske veze.

OVA OSJETLJIVA STVORENJA ZASLUŽUJU
NAŠE POŠTOVANJE I NAŠU ZAŠTITU.

ODBACIVANJEM MLIJEČNIH I SVIH DRUGIH
ŽIVOTINJSKIH PROIZVODA IZ VAŠE PREHRANE
I VI MOŽETE ODIGRATI STVARNU I OZBILJNU ULOGU
U STVARANJU BOLJEG SVIJETA
ZA SVA ŽIVA BIĆA U NJEMU.

...molimo vas da upamtite njihova lica!

NE VJERUJTE U BAJKU
O SRETNOJ KRAVICI I VESELOM TELETU!

www.prijatelji-zivotinja.hr


Slide 23

“Mliječna krava je najveći primjer premorene i iskorištene majke.
Ona najteže radi od svih farmskih životinja što se može i znanstveno izračunati.
Njen rad je jednak džogingu od šest do osam sati dnevno. To je luđački tempo.”
Professor John Webster, Department of Animal Husbandry, Bristol University

U ovom trenutku, u svijetu koji smo oblikovali našom rukom,
oko 225 milijuna krava u mliječnoj industriji
neumorno radi da bi zadovoljilo naš ogroman apetit
za mlijekom i mliječnim proizvodima.
Do kraja godine, umorne majke, proizvesti će
oko 500 milijuna tona mlijeka...
...hrane koju njihova tijela stvaraju za njihovu djecu.
“Patnja kroz koju prolaze ove životinje je postala toliko ekstremna da je konzumiranje
hrane od njih zapravo nesvjesno konzumiranje stravične bijede njihovih života...
...Mi probavljamo užas za doručak, ručak i večeru.”
John Robbins, Diet for a New America, 1987

BAJKA O SRETNOJ KRAVICI I VESELOM TELETU

Realnost industrijske i “organske” proizvodnje mlijeka

Po narudžbi velikih proizvođača
u mljekarskoj industriji,
marketinške tvrtke već desetljećima
u svojim skupim kampanjama
promoviraju ideju da mliječne proizvode
isporučuju „zdrave“ i „sretne“ kravice.
Slike blistavo-zelenih pašnjaka,
sa zadovoljnim kravicama,
u pratnji spokojnih telića,
obilježje su skoro svake
reklamne kampanje.

Simpatične animacije veselih krava,
isprepletene sa sretnim licima
roditelja i dječice za jutarnjim obrocima,
stvaraju auru nevinosti
oko mliječne industrije i njenih proizvoda.

Vremenom, potrošačka javnost je razvila svijest
o povezanosti mliječnih proizvoda
sa pozitivnim osjećajima prema djeci i obitelji.

Pod utjecajem brojnih istraga koje su razotkrile sliku mliječne industrije,
osobito nakon dugotrajnih kampanja koje su provodile mnoge organizacije
za dobrobit životinja u Europi i SAD-u, kod jednog dijela „savjesnih“ kupaca
i proizvođača dolazi do orijentacije prema alternativi industrijskoj proizvodnji
koja se opisuje nazivima “slobodni” ,“eko” uzgoj ili “organska” proizvodnja.

Promidžba životinjskih proizvoda iz tzv. “eko uzgoja”
najviše koristi zdrvastvene argumente
kao mamac za potrošačku javnost.
Isticanje “dobrobiti” životinja je samo usputni
ali vrlo rado naglašavan argument.
Svi argumenti uglavnom služe opravdavanju
veće cijene takvih mliječnih proizvoda.

...STOGA...

...POGLEDAJMO REALNOST PROIZVODNJE MLIJEKA!

Što se zaista događa sa “sretnim” majkama i njihovom djecom?

REPRODUKTIVNA MANIPULACIJA
Bez obzira na način, industrijski ili organski, svi oblici proizvodnje mlijeka
zahtjevaju da krava zatrudni te da rodi tele svake godine.
Osiguravanje trudnoće kod svake krave, svake godine, postiže se postupkom
umjetnog osjemenjivanja. Prije desetak godina započelo je i eksperimentiranje
sa novim tehnikama: embriotransfer i proizvodnja zametaka in vitro.
Proces osjemenjivanja podrazumijeva
nasilno guranje ruke duboko u rektum
u namjeri pozicioniranja maternice...

...te guranja instrumenta u vaginu
s ciljem umetanja sjemena.

Rasplodni bikovi koji se koriste
kao živi strojevi za proizvodnju sjemena
uglavnom žive zatvoreni
u svojim nastambama
iz kojih rijetko izlaze.

Tipičan postupak uzimanja sjemena
insceniranje je “lažnog” spolnog čina.
Zbog činjenice da mišićna i koštana
struktura ženki ne bi podnijela
stres uzastopnog penjanja
bika na nju,
u toj praksi forsiranog silovanja
na mjesto ženki
postavljaju se kastrirani mužjaci.

ZLOSTAVLJANJE I UBIJANJE MALENIH

Polovina potomstva majki krava dolazi na svijet kao muška telad.
Budući da nisu u stanju proizvoditi mlijeko,
mliječna industrija nema od njih nikakvu korist.
Premda nisu isplativi za “proizvodnju” junećeg i goveđeg mesa,
kao braća i sestre iz genetski uzgojenih “mesnih pasmina”,
svi maleni dječaci ( i njihove sestrice
koje predstavljaju višak za mliječnu industriju )
dobivaju svoju priliku za služenje čovjeku – U PROIZVODNJI TELETINE.

Muški telići, kao i jedan dio njihovih
sestrica koje predstavljaju “višak”,
odvajaju se od majki odmah nakon rođenja.
Kolostrum, koji moraju popiti unutar 4-6 sati
nakon porođaja, uglavnom se muze iz majki
te im se daje pomoću pomagala (bočica i sl.).

Odvajanje teleta od majke predstavlja
izuzetan stres za ove emotivne životinje
i popraćeno je međusobnim tužnim
i uplašenim dozivanjem.
U nekim slučajevima majke krave pokazuju
izražene simptome tjeskobe i žalovanja
nakon razdvajanja od svog djeteta
što se ispoljava kroz
depresivnost, apatiju i neuzimanje hrane.

Čak i na malim obiteljskim
gospodarstvima uobičajena i
česta je praksa da se teletu i majci
potpuno onemogući kontakt.
Kao razlog za ovakvo postupanje
navodi se “zdravstveni” argument
zaštite teleta od infekcija i zaraze.

Također, preporučena je i praksa
da se teletu nikad ne dozvoli
da siše majku.
Kao argument, pored zdravstvenog,
navodi se “opterećivanje vimena”
te onemogućavanje da tele razvije
naviku sisanja.

Jedna od čestih reakcija majki,
osobito ako su rodile prvi put,
su očajni i bijesni pokušaji spriječavanja
da im iste ruke koje su oduzele njihovo dijete
dodiruju vime i uzimaju mlijeko.

Uobičajeni, međusobno kombinirani, postupci kojima se mlade majke izlažu
u tim slučajevima su: batinjanje, savijanje repa prema leđima (što blokira kičmu),
vezanje lanca ili špage oko tijela i stezanje istog uvijanjem,
napinjanje brnjice na nosu i sl...
Osobito popularna, “sofisticirana” metoda
je primjena tzv. “ritulje”, metalne naprave
koja se zakači za slabinu i leđa i koja zbog
neugode i bola koju izaziva onemogućava
majku da pruža dalji otpor.

Kao dodatak traumi odvajanja od majke
po rođenju, svi muški telići se kastriraju
u nastojanju da se “proizvede”
što mekše meso.

Pravilnik o “eko-uzgoju” u našoj zemlji
također dozvoljava mogućnost fizičke
kastracije “ako se na taj način pridonosi
kakvoći proizvoda” te “ako je to dio
tradicionalne proizvodne prakse”.

Uobičajen način proizvodnje teletine
izvan zemalja EU
je zatvaranje telića u uske sanduke
u kojima im je potpuno onemogućeno kretanje,
te ishrana zamjenskom hranom bez željeza
zbog ciljanog izazivanja anemije.

Navedeni postupak provodi se
u cilju dobivanja potpuno mekog
i blijedog mesa koje je uvijek bilo
izuzetno traženo na tržištu.
Nakon 4 mjeseca iscrpljeni telići atrofiranih udova odvode se na klanje.

Novi i “poboljšan” način proizvodnje,
koji se provodi u zemljama EU,
izbacio je iz prakse “sanduke za teliće”
te nastavio sa umjetnom,
zamjenskom ishranom sa određenim
minimalnim postotkom željeza
koji održava hemoglobin na prihvatljivoj razini.

Nakon odvajanja od majki, bebe telići se
pojedinačno izoliraju. I opet, glavni
argument je “zdravstveni”. No navedeni
postupak ujedno se i naziva “narodnim”
izrazom - “odbijanje od sise”...

...i provodi se u cilju hranjenja
zamjenskom hranom te ubrzavanja
procesa nabijanja tjelesne mase što će
ih po dostizanju potrebne težine
odvesti u klaonice.

Nakon 3 - 4 mjeseca,
u dobi kada su još bebe,
većina telića rođenih od majki
iz mliječne proizvodnje
odvodi se na klanje.
Kao produkt tog novog pristupa
na tržištu se pojavljuje izuzetno
reklamirana “bijela” teletina.

Preostali mališani
ulaze u proces tovljenja
u cilju postizanja još veće mase.
Unutar navedenog postupka
primjenjuje se grupno držanje.
Njihov život završava nakon 12
mjeseci ( u postupku proizvodnje tzv.
“baby beef” junetine) ili nakon 20
mjeseci (“klasičan” način).

A na farmama,
umorne majke
i dalje odrađuju svoje smjene.

Genetskom manipulacijom čovječanstvo je uspjelo
pretvoriti majke krave u žive mliječne strojeve.
Za razliku od nekadašnje prirodne osobine da njihova tijela stvaraju
onoliko mlijeka koliko treba njihovom djetetu, današnje krave proizvode
od 30 do 60 litara mlijeka dnevno...deset puta više nego što bi njihovo
tele moglo popiti.
Njihovo vime može biti toliko teško da
izaziva deformacije nogu i hromost
koja je zastupljena u izuzetno
viskom postotku u cijeloj populaciji.

Osobita posljedica manipuliranog
uzgoja u cilju što veće proizvodnje mlijeka
je vrlo visoka stopa kroničnog mastitisa
– izuzetno bolne upale vimena, kao i
osteoporoze kao posljedice potpunog
iscrpljivanja kalcija iz vlastitih kostiju
tijekom hiper-produkcije mlijeka.

Iscrpljene i poražene, nakon bijednog života
u ciklusu silovanja, trudnoće, rađanja, oduzimanja djece i
mužnje,one više nemaju nikakvu ekonomsku vrijednost.

UNUTAR DVIJE DO ŠEST GODINA NJIHOVOG ŽIVOTA
U PROIZVODNJI MLIJEKA, MAJKE SU POTPUNO “POTROŠENE”.
NJIHOV ŽIVOT JE ZAVRŠIO.

PRODAJA ROBLJA
Kada se smanji njihova sposobnost
proizvodnje mlijeka, većina majki krava,
bez obzira na stupanj i oblik proizvodnje
u kojoj su iskorištavane,
šalje se na aukcijske prodaje
pri stočnim sajmovima.
Aukcije su posljednja stanica
prije ulaska u klaonicu.

Prije par godina, većina njih je
kao male uplašene cure,
dovedena na ista mjesta
i izložena na prodaju.
Na istim mjestima,
kroz sve ove bijedne godine,
i njihova oteta djeca su
bila izlagana prije klanja.

POSLJEDNJE PUTOVANJE

Na putu prema klaonici, u svojim posljednjim danima i satima života,
potrošene majke prolaze svoju posljednju veliku patnju.
Nemoćne i iscrpljene, u pretrpanim kamionima punim fekalija,
u uvjetima gladi i žeđi, gaženja, smrzavanja ili kolapsa zbog vrućine,
umorne majke putuju posljednji put.

Bolesne i slomljene, potpuno apatične ili paralizirane od straha, mnoge od njih
klonu pri istovaru pred klaonicama. Kao osobit čin ukazivanja počasti
za služenje u ljudskoj prehrambenoj industriji, u tim slučajevima primjenjuje
se širok spektar mučenja ili se surovo koriste razna mehanička sredstva u
nastojanju da se njeno klonulo tijelo nekako smjesti u traku za klanje.

Kao i majke, i mnoga njihova djeca, uplašena, dezorijentirana i slaba,
kolabirala su upravo na tim istim mjestima, pred istim klaonicama.

KLAONICA
Prilikom klanja većina krava i telića
omamljuje se ispucavanjem metalnog
vijka u lubanju, te se pomoću okova
podižu za stražnje noge da bi im se
prerezala grla dok im srca još uvijek
kucaju i ispumpavaju krv.

Budući da je postupak omamljivanja
zamišljen da osigura kucanje srca
i nakon ispucavanja metalnog vijka u lubanju,
krave i telad nerijetko se nalaze
u svjesnom stanju
i nakon što im se razrežu grla.

...EPILOG?...

...NALAZI SE NA VAŠIM TANJURIMA.

U IME ONIH KOJI NE MOGU PODIĆI GLAS ZA SEBE,
MOLIMO VAS DA RAZMISLITE:

I NAJMANJA, POJEDINAČNA, POTRAŽNJA ZA MLIJEKOM
I MLIJEČNIM PROIZVODIMA DIREKTNO DOPRINOSI
DOLASKU NA SVIJET JOŠ VEĆEG BROJA INDIVIDUA
KOJE ĆE ŽIVOTE PROVESTI U ZATVORU I SOCIJALNOJ
DEPRIVACIJI, KOJE ĆE TRPITI SAKAĆENJA, SILOVANJA,
PONIŽENJE...I KOJE ĆE NA KRAJU BITI NASLINO UBIJENE.

...I MOLIMO VAS DA SE SJETITE:

Ukoliko im se dozvoli da žive bez iskorištavanja
i klanja, krave mogu doživjeti i više od 25 godina.

Jednako kao i mnoge druge životinje, kao i ljudi,
i one razvijaju snažne obiteljske veze.

OVA OSJETLJIVA STVORENJA ZASLUŽUJU
NAŠE POŠTOVANJE I NAŠU ZAŠTITU.

ODBACIVANJEM MLIJEČNIH I SVIH DRUGIH
ŽIVOTINJSKIH PROIZVODA IZ VAŠE PREHRANE
I VI MOŽETE ODIGRATI STVARNU I OZBILJNU ULOGU
U STVARANJU BOLJEG SVIJETA
ZA SVA ŽIVA BIĆA U NJEMU.

...molimo vas da upamtite njihova lica!

NE VJERUJTE U BAJKU
O SRETNOJ KRAVICI I VESELOM TELETU!

www.prijatelji-zivotinja.hr


Slide 24

“Mliječna krava je najveći primjer premorene i iskorištene majke.
Ona najteže radi od svih farmskih životinja što se može i znanstveno izračunati.
Njen rad je jednak džogingu od šest do osam sati dnevno. To je luđački tempo.”
Professor John Webster, Department of Animal Husbandry, Bristol University

U ovom trenutku, u svijetu koji smo oblikovali našom rukom,
oko 225 milijuna krava u mliječnoj industriji
neumorno radi da bi zadovoljilo naš ogroman apetit
za mlijekom i mliječnim proizvodima.
Do kraja godine, umorne majke, proizvesti će
oko 500 milijuna tona mlijeka...
...hrane koju njihova tijela stvaraju za njihovu djecu.
“Patnja kroz koju prolaze ove životinje je postala toliko ekstremna da je konzumiranje
hrane od njih zapravo nesvjesno konzumiranje stravične bijede njihovih života...
...Mi probavljamo užas za doručak, ručak i večeru.”
John Robbins, Diet for a New America, 1987

BAJKA O SRETNOJ KRAVICI I VESELOM TELETU

Realnost industrijske i “organske” proizvodnje mlijeka

Po narudžbi velikih proizvođača
u mljekarskoj industriji,
marketinške tvrtke već desetljećima
u svojim skupim kampanjama
promoviraju ideju da mliječne proizvode
isporučuju „zdrave“ i „sretne“ kravice.
Slike blistavo-zelenih pašnjaka,
sa zadovoljnim kravicama,
u pratnji spokojnih telića,
obilježje su skoro svake
reklamne kampanje.

Simpatične animacije veselih krava,
isprepletene sa sretnim licima
roditelja i dječice za jutarnjim obrocima,
stvaraju auru nevinosti
oko mliječne industrije i njenih proizvoda.

Vremenom, potrošačka javnost je razvila svijest
o povezanosti mliječnih proizvoda
sa pozitivnim osjećajima prema djeci i obitelji.

Pod utjecajem brojnih istraga koje su razotkrile sliku mliječne industrije,
osobito nakon dugotrajnih kampanja koje su provodile mnoge organizacije
za dobrobit životinja u Europi i SAD-u, kod jednog dijela „savjesnih“ kupaca
i proizvođača dolazi do orijentacije prema alternativi industrijskoj proizvodnji
koja se opisuje nazivima “slobodni” ,“eko” uzgoj ili “organska” proizvodnja.

Promidžba životinjskih proizvoda iz tzv. “eko uzgoja”
najviše koristi zdrvastvene argumente
kao mamac za potrošačku javnost.
Isticanje “dobrobiti” životinja je samo usputni
ali vrlo rado naglašavan argument.
Svi argumenti uglavnom služe opravdavanju
veće cijene takvih mliječnih proizvoda.

...STOGA...

...POGLEDAJMO REALNOST PROIZVODNJE MLIJEKA!

Što se zaista događa sa “sretnim” majkama i njihovom djecom?

REPRODUKTIVNA MANIPULACIJA
Bez obzira na način, industrijski ili organski, svi oblici proizvodnje mlijeka
zahtjevaju da krava zatrudni te da rodi tele svake godine.
Osiguravanje trudnoće kod svake krave, svake godine, postiže se postupkom
umjetnog osjemenjivanja. Prije desetak godina započelo je i eksperimentiranje
sa novim tehnikama: embriotransfer i proizvodnja zametaka in vitro.
Proces osjemenjivanja podrazumijeva
nasilno guranje ruke duboko u rektum
u namjeri pozicioniranja maternice...

...te guranja instrumenta u vaginu
s ciljem umetanja sjemena.

Rasplodni bikovi koji se koriste
kao živi strojevi za proizvodnju sjemena
uglavnom žive zatvoreni
u svojim nastambama
iz kojih rijetko izlaze.

Tipičan postupak uzimanja sjemena
insceniranje je “lažnog” spolnog čina.
Zbog činjenice da mišićna i koštana
struktura ženki ne bi podnijela
stres uzastopnog penjanja
bika na nju,
u toj praksi forsiranog silovanja
na mjesto ženki
postavljaju se kastrirani mužjaci.

ZLOSTAVLJANJE I UBIJANJE MALENIH

Polovina potomstva majki krava dolazi na svijet kao muška telad.
Budući da nisu u stanju proizvoditi mlijeko,
mliječna industrija nema od njih nikakvu korist.
Premda nisu isplativi za “proizvodnju” junećeg i goveđeg mesa,
kao braća i sestre iz genetski uzgojenih “mesnih pasmina”,
svi maleni dječaci ( i njihove sestrice
koje predstavljaju višak za mliječnu industriju )
dobivaju svoju priliku za služenje čovjeku – U PROIZVODNJI TELETINE.

Muški telići, kao i jedan dio njihovih
sestrica koje predstavljaju “višak”,
odvajaju se od majki odmah nakon rođenja.
Kolostrum, koji moraju popiti unutar 4-6 sati
nakon porođaja, uglavnom se muze iz majki
te im se daje pomoću pomagala (bočica i sl.).

Odvajanje teleta od majke predstavlja
izuzetan stres za ove emotivne životinje
i popraćeno je međusobnim tužnim
i uplašenim dozivanjem.
U nekim slučajevima majke krave pokazuju
izražene simptome tjeskobe i žalovanja
nakon razdvajanja od svog djeteta
što se ispoljava kroz
depresivnost, apatiju i neuzimanje hrane.

Čak i na malim obiteljskim
gospodarstvima uobičajena i
česta je praksa da se teletu i majci
potpuno onemogući kontakt.
Kao razlog za ovakvo postupanje
navodi se “zdravstveni” argument
zaštite teleta od infekcija i zaraze.

Također, preporučena je i praksa
da se teletu nikad ne dozvoli
da siše majku.
Kao argument, pored zdravstvenog,
navodi se “opterećivanje vimena”
te onemogućavanje da tele razvije
naviku sisanja.

Jedna od čestih reakcija majki,
osobito ako su rodile prvi put,
su očajni i bijesni pokušaji spriječavanja
da im iste ruke koje su oduzele njihovo dijete
dodiruju vime i uzimaju mlijeko.

Uobičajeni, međusobno kombinirani, postupci kojima se mlade majke izlažu
u tim slučajevima su: batinjanje, savijanje repa prema leđima (što blokira kičmu),
vezanje lanca ili špage oko tijela i stezanje istog uvijanjem,
napinjanje brnjice na nosu i sl...
Osobito popularna, “sofisticirana” metoda
je primjena tzv. “ritulje”, metalne naprave
koja se zakači za slabinu i leđa i koja zbog
neugode i bola koju izaziva onemogućava
majku da pruža dalji otpor.

Kao dodatak traumi odvajanja od majke
po rođenju, svi muški telići se kastriraju
u nastojanju da se “proizvede”
što mekše meso.

Pravilnik o “eko-uzgoju” u našoj zemlji
također dozvoljava mogućnost fizičke
kastracije “ako se na taj način pridonosi
kakvoći proizvoda” te “ako je to dio
tradicionalne proizvodne prakse”.

Uobičajen način proizvodnje teletine
izvan zemalja EU
je zatvaranje telića u uske sanduke
u kojima im je potpuno onemogućeno kretanje,
te ishrana zamjenskom hranom bez željeza
zbog ciljanog izazivanja anemije.

Navedeni postupak provodi se
u cilju dobivanja potpuno mekog
i blijedog mesa koje je uvijek bilo
izuzetno traženo na tržištu.
Nakon 4 mjeseca iscrpljeni telići atrofiranih udova odvode se na klanje.

Novi i “poboljšan” način proizvodnje,
koji se provodi u zemljama EU,
izbacio je iz prakse “sanduke za teliće”
te nastavio sa umjetnom,
zamjenskom ishranom sa određenim
minimalnim postotkom željeza
koji održava hemoglobin na prihvatljivoj razini.

Nakon odvajanja od majki, bebe telići se
pojedinačno izoliraju. I opet, glavni
argument je “zdravstveni”. No navedeni
postupak ujedno se i naziva “narodnim”
izrazom - “odbijanje od sise”...

...i provodi se u cilju hranjenja
zamjenskom hranom te ubrzavanja
procesa nabijanja tjelesne mase što će
ih po dostizanju potrebne težine
odvesti u klaonice.

Nakon 3 - 4 mjeseca,
u dobi kada su još bebe,
većina telića rođenih od majki
iz mliječne proizvodnje
odvodi se na klanje.
Kao produkt tog novog pristupa
na tržištu se pojavljuje izuzetno
reklamirana “bijela” teletina.

Preostali mališani
ulaze u proces tovljenja
u cilju postizanja još veće mase.
Unutar navedenog postupka
primjenjuje se grupno držanje.
Njihov život završava nakon 12
mjeseci ( u postupku proizvodnje tzv.
“baby beef” junetine) ili nakon 20
mjeseci (“klasičan” način).

A na farmama,
umorne majke
i dalje odrađuju svoje smjene.

Genetskom manipulacijom čovječanstvo je uspjelo
pretvoriti majke krave u žive mliječne strojeve.
Za razliku od nekadašnje prirodne osobine da njihova tijela stvaraju
onoliko mlijeka koliko treba njihovom djetetu, današnje krave proizvode
od 30 do 60 litara mlijeka dnevno...deset puta više nego što bi njihovo
tele moglo popiti.
Njihovo vime može biti toliko teško da
izaziva deformacije nogu i hromost
koja je zastupljena u izuzetno
viskom postotku u cijeloj populaciji.

Osobita posljedica manipuliranog
uzgoja u cilju što veće proizvodnje mlijeka
je vrlo visoka stopa kroničnog mastitisa
– izuzetno bolne upale vimena, kao i
osteoporoze kao posljedice potpunog
iscrpljivanja kalcija iz vlastitih kostiju
tijekom hiper-produkcije mlijeka.

Iscrpljene i poražene, nakon bijednog života
u ciklusu silovanja, trudnoće, rađanja, oduzimanja djece i
mužnje,one više nemaju nikakvu ekonomsku vrijednost.

UNUTAR DVIJE DO ŠEST GODINA NJIHOVOG ŽIVOTA
U PROIZVODNJI MLIJEKA, MAJKE SU POTPUNO “POTROŠENE”.
NJIHOV ŽIVOT JE ZAVRŠIO.

PRODAJA ROBLJA
Kada se smanji njihova sposobnost
proizvodnje mlijeka, većina majki krava,
bez obzira na stupanj i oblik proizvodnje
u kojoj su iskorištavane,
šalje se na aukcijske prodaje
pri stočnim sajmovima.
Aukcije su posljednja stanica
prije ulaska u klaonicu.

Prije par godina, većina njih je
kao male uplašene cure,
dovedena na ista mjesta
i izložena na prodaju.
Na istim mjestima,
kroz sve ove bijedne godine,
i njihova oteta djeca su
bila izlagana prije klanja.

POSLJEDNJE PUTOVANJE

Na putu prema klaonici, u svojim posljednjim danima i satima života,
potrošene majke prolaze svoju posljednju veliku patnju.
Nemoćne i iscrpljene, u pretrpanim kamionima punim fekalija,
u uvjetima gladi i žeđi, gaženja, smrzavanja ili kolapsa zbog vrućine,
umorne majke putuju posljednji put.

Bolesne i slomljene, potpuno apatične ili paralizirane od straha, mnoge od njih
klonu pri istovaru pred klaonicama. Kao osobit čin ukazivanja počasti
za služenje u ljudskoj prehrambenoj industriji, u tim slučajevima primjenjuje
se širok spektar mučenja ili se surovo koriste razna mehanička sredstva u
nastojanju da se njeno klonulo tijelo nekako smjesti u traku za klanje.

Kao i majke, i mnoga njihova djeca, uplašena, dezorijentirana i slaba,
kolabirala su upravo na tim istim mjestima, pred istim klaonicama.

KLAONICA
Prilikom klanja većina krava i telića
omamljuje se ispucavanjem metalnog
vijka u lubanju, te se pomoću okova
podižu za stražnje noge da bi im se
prerezala grla dok im srca još uvijek
kucaju i ispumpavaju krv.

Budući da je postupak omamljivanja
zamišljen da osigura kucanje srca
i nakon ispucavanja metalnog vijka u lubanju,
krave i telad nerijetko se nalaze
u svjesnom stanju
i nakon što im se razrežu grla.

...EPILOG?...

...NALAZI SE NA VAŠIM TANJURIMA.

U IME ONIH KOJI NE MOGU PODIĆI GLAS ZA SEBE,
MOLIMO VAS DA RAZMISLITE:

I NAJMANJA, POJEDINAČNA, POTRAŽNJA ZA MLIJEKOM
I MLIJEČNIM PROIZVODIMA DIREKTNO DOPRINOSI
DOLASKU NA SVIJET JOŠ VEĆEG BROJA INDIVIDUA
KOJE ĆE ŽIVOTE PROVESTI U ZATVORU I SOCIJALNOJ
DEPRIVACIJI, KOJE ĆE TRPITI SAKAĆENJA, SILOVANJA,
PONIŽENJE...I KOJE ĆE NA KRAJU BITI NASLINO UBIJENE.

...I MOLIMO VAS DA SE SJETITE:

Ukoliko im se dozvoli da žive bez iskorištavanja
i klanja, krave mogu doživjeti i više od 25 godina.

Jednako kao i mnoge druge životinje, kao i ljudi,
i one razvijaju snažne obiteljske veze.

OVA OSJETLJIVA STVORENJA ZASLUŽUJU
NAŠE POŠTOVANJE I NAŠU ZAŠTITU.

ODBACIVANJEM MLIJEČNIH I SVIH DRUGIH
ŽIVOTINJSKIH PROIZVODA IZ VAŠE PREHRANE
I VI MOŽETE ODIGRATI STVARNU I OZBILJNU ULOGU
U STVARANJU BOLJEG SVIJETA
ZA SVA ŽIVA BIĆA U NJEMU.

...molimo vas da upamtite njihova lica!

NE VJERUJTE U BAJKU
O SRETNOJ KRAVICI I VESELOM TELETU!

www.prijatelji-zivotinja.hr


Slide 25

“Mliječna krava je najveći primjer premorene i iskorištene majke.
Ona najteže radi od svih farmskih životinja što se može i znanstveno izračunati.
Njen rad je jednak džogingu od šest do osam sati dnevno. To je luđački tempo.”
Professor John Webster, Department of Animal Husbandry, Bristol University

U ovom trenutku, u svijetu koji smo oblikovali našom rukom,
oko 225 milijuna krava u mliječnoj industriji
neumorno radi da bi zadovoljilo naš ogroman apetit
za mlijekom i mliječnim proizvodima.
Do kraja godine, umorne majke, proizvesti će
oko 500 milijuna tona mlijeka...
...hrane koju njihova tijela stvaraju za njihovu djecu.
“Patnja kroz koju prolaze ove životinje je postala toliko ekstremna da je konzumiranje
hrane od njih zapravo nesvjesno konzumiranje stravične bijede njihovih života...
...Mi probavljamo užas za doručak, ručak i večeru.”
John Robbins, Diet for a New America, 1987

BAJKA O SRETNOJ KRAVICI I VESELOM TELETU

Realnost industrijske i “organske” proizvodnje mlijeka

Po narudžbi velikih proizvođača
u mljekarskoj industriji,
marketinške tvrtke već desetljećima
u svojim skupim kampanjama
promoviraju ideju da mliječne proizvode
isporučuju „zdrave“ i „sretne“ kravice.
Slike blistavo-zelenih pašnjaka,
sa zadovoljnim kravicama,
u pratnji spokojnih telića,
obilježje su skoro svake
reklamne kampanje.

Simpatične animacije veselih krava,
isprepletene sa sretnim licima
roditelja i dječice za jutarnjim obrocima,
stvaraju auru nevinosti
oko mliječne industrije i njenih proizvoda.

Vremenom, potrošačka javnost je razvila svijest
o povezanosti mliječnih proizvoda
sa pozitivnim osjećajima prema djeci i obitelji.

Pod utjecajem brojnih istraga koje su razotkrile sliku mliječne industrije,
osobito nakon dugotrajnih kampanja koje su provodile mnoge organizacije
za dobrobit životinja u Europi i SAD-u, kod jednog dijela „savjesnih“ kupaca
i proizvođača dolazi do orijentacije prema alternativi industrijskoj proizvodnji
koja se opisuje nazivima “slobodni” ,“eko” uzgoj ili “organska” proizvodnja.

Promidžba životinjskih proizvoda iz tzv. “eko uzgoja”
najviše koristi zdrvastvene argumente
kao mamac za potrošačku javnost.
Isticanje “dobrobiti” životinja je samo usputni
ali vrlo rado naglašavan argument.
Svi argumenti uglavnom služe opravdavanju
veće cijene takvih mliječnih proizvoda.

...STOGA...

...POGLEDAJMO REALNOST PROIZVODNJE MLIJEKA!

Što se zaista događa sa “sretnim” majkama i njihovom djecom?

REPRODUKTIVNA MANIPULACIJA
Bez obzira na način, industrijski ili organski, svi oblici proizvodnje mlijeka
zahtjevaju da krava zatrudni te da rodi tele svake godine.
Osiguravanje trudnoće kod svake krave, svake godine, postiže se postupkom
umjetnog osjemenjivanja. Prije desetak godina započelo je i eksperimentiranje
sa novim tehnikama: embriotransfer i proizvodnja zametaka in vitro.
Proces osjemenjivanja podrazumijeva
nasilno guranje ruke duboko u rektum
u namjeri pozicioniranja maternice...

...te guranja instrumenta u vaginu
s ciljem umetanja sjemena.

Rasplodni bikovi koji se koriste
kao živi strojevi za proizvodnju sjemena
uglavnom žive zatvoreni
u svojim nastambama
iz kojih rijetko izlaze.

Tipičan postupak uzimanja sjemena
insceniranje je “lažnog” spolnog čina.
Zbog činjenice da mišićna i koštana
struktura ženki ne bi podnijela
stres uzastopnog penjanja
bika na nju,
u toj praksi forsiranog silovanja
na mjesto ženki
postavljaju se kastrirani mužjaci.

ZLOSTAVLJANJE I UBIJANJE MALENIH

Polovina potomstva majki krava dolazi na svijet kao muška telad.
Budući da nisu u stanju proizvoditi mlijeko,
mliječna industrija nema od njih nikakvu korist.
Premda nisu isplativi za “proizvodnju” junećeg i goveđeg mesa,
kao braća i sestre iz genetski uzgojenih “mesnih pasmina”,
svi maleni dječaci ( i njihove sestrice
koje predstavljaju višak za mliječnu industriju )
dobivaju svoju priliku za služenje čovjeku – U PROIZVODNJI TELETINE.

Muški telići, kao i jedan dio njihovih
sestrica koje predstavljaju “višak”,
odvajaju se od majki odmah nakon rođenja.
Kolostrum, koji moraju popiti unutar 4-6 sati
nakon porođaja, uglavnom se muze iz majki
te im se daje pomoću pomagala (bočica i sl.).

Odvajanje teleta od majke predstavlja
izuzetan stres za ove emotivne životinje
i popraćeno je međusobnim tužnim
i uplašenim dozivanjem.
U nekim slučajevima majke krave pokazuju
izražene simptome tjeskobe i žalovanja
nakon razdvajanja od svog djeteta
što se ispoljava kroz
depresivnost, apatiju i neuzimanje hrane.

Čak i na malim obiteljskim
gospodarstvima uobičajena i
česta je praksa da se teletu i majci
potpuno onemogući kontakt.
Kao razlog za ovakvo postupanje
navodi se “zdravstveni” argument
zaštite teleta od infekcija i zaraze.

Također, preporučena je i praksa
da se teletu nikad ne dozvoli
da siše majku.
Kao argument, pored zdravstvenog,
navodi se “opterećivanje vimena”
te onemogućavanje da tele razvije
naviku sisanja.

Jedna od čestih reakcija majki,
osobito ako su rodile prvi put,
su očajni i bijesni pokušaji spriječavanja
da im iste ruke koje su oduzele njihovo dijete
dodiruju vime i uzimaju mlijeko.

Uobičajeni, međusobno kombinirani, postupci kojima se mlade majke izlažu
u tim slučajevima su: batinjanje, savijanje repa prema leđima (što blokira kičmu),
vezanje lanca ili špage oko tijela i stezanje istog uvijanjem,
napinjanje brnjice na nosu i sl...
Osobito popularna, “sofisticirana” metoda
je primjena tzv. “ritulje”, metalne naprave
koja se zakači za slabinu i leđa i koja zbog
neugode i bola koju izaziva onemogućava
majku da pruža dalji otpor.

Kao dodatak traumi odvajanja od majke
po rođenju, svi muški telići se kastriraju
u nastojanju da se “proizvede”
što mekše meso.

Pravilnik o “eko-uzgoju” u našoj zemlji
također dozvoljava mogućnost fizičke
kastracije “ako se na taj način pridonosi
kakvoći proizvoda” te “ako je to dio
tradicionalne proizvodne prakse”.

Uobičajen način proizvodnje teletine
izvan zemalja EU
je zatvaranje telića u uske sanduke
u kojima im je potpuno onemogućeno kretanje,
te ishrana zamjenskom hranom bez željeza
zbog ciljanog izazivanja anemije.

Navedeni postupak provodi se
u cilju dobivanja potpuno mekog
i blijedog mesa koje je uvijek bilo
izuzetno traženo na tržištu.
Nakon 4 mjeseca iscrpljeni telići atrofiranih udova odvode se na klanje.

Novi i “poboljšan” način proizvodnje,
koji se provodi u zemljama EU,
izbacio je iz prakse “sanduke za teliće”
te nastavio sa umjetnom,
zamjenskom ishranom sa određenim
minimalnim postotkom željeza
koji održava hemoglobin na prihvatljivoj razini.

Nakon odvajanja od majki, bebe telići se
pojedinačno izoliraju. I opet, glavni
argument je “zdravstveni”. No navedeni
postupak ujedno se i naziva “narodnim”
izrazom - “odbijanje od sise”...

...i provodi se u cilju hranjenja
zamjenskom hranom te ubrzavanja
procesa nabijanja tjelesne mase što će
ih po dostizanju potrebne težine
odvesti u klaonice.

Nakon 3 - 4 mjeseca,
u dobi kada su još bebe,
većina telića rođenih od majki
iz mliječne proizvodnje
odvodi se na klanje.
Kao produkt tog novog pristupa
na tržištu se pojavljuje izuzetno
reklamirana “bijela” teletina.

Preostali mališani
ulaze u proces tovljenja
u cilju postizanja još veće mase.
Unutar navedenog postupka
primjenjuje se grupno držanje.
Njihov život završava nakon 12
mjeseci ( u postupku proizvodnje tzv.
“baby beef” junetine) ili nakon 20
mjeseci (“klasičan” način).

A na farmama,
umorne majke
i dalje odrađuju svoje smjene.

Genetskom manipulacijom čovječanstvo je uspjelo
pretvoriti majke krave u žive mliječne strojeve.
Za razliku od nekadašnje prirodne osobine da njihova tijela stvaraju
onoliko mlijeka koliko treba njihovom djetetu, današnje krave proizvode
od 30 do 60 litara mlijeka dnevno...deset puta više nego što bi njihovo
tele moglo popiti.
Njihovo vime može biti toliko teško da
izaziva deformacije nogu i hromost
koja je zastupljena u izuzetno
viskom postotku u cijeloj populaciji.

Osobita posljedica manipuliranog
uzgoja u cilju što veće proizvodnje mlijeka
je vrlo visoka stopa kroničnog mastitisa
– izuzetno bolne upale vimena, kao i
osteoporoze kao posljedice potpunog
iscrpljivanja kalcija iz vlastitih kostiju
tijekom hiper-produkcije mlijeka.

Iscrpljene i poražene, nakon bijednog života
u ciklusu silovanja, trudnoće, rađanja, oduzimanja djece i
mužnje,one više nemaju nikakvu ekonomsku vrijednost.

UNUTAR DVIJE DO ŠEST GODINA NJIHOVOG ŽIVOTA
U PROIZVODNJI MLIJEKA, MAJKE SU POTPUNO “POTROŠENE”.
NJIHOV ŽIVOT JE ZAVRŠIO.

PRODAJA ROBLJA
Kada se smanji njihova sposobnost
proizvodnje mlijeka, većina majki krava,
bez obzira na stupanj i oblik proizvodnje
u kojoj su iskorištavane,
šalje se na aukcijske prodaje
pri stočnim sajmovima.
Aukcije su posljednja stanica
prije ulaska u klaonicu.

Prije par godina, većina njih je
kao male uplašene cure,
dovedena na ista mjesta
i izložena na prodaju.
Na istim mjestima,
kroz sve ove bijedne godine,
i njihova oteta djeca su
bila izlagana prije klanja.

POSLJEDNJE PUTOVANJE

Na putu prema klaonici, u svojim posljednjim danima i satima života,
potrošene majke prolaze svoju posljednju veliku patnju.
Nemoćne i iscrpljene, u pretrpanim kamionima punim fekalija,
u uvjetima gladi i žeđi, gaženja, smrzavanja ili kolapsa zbog vrućine,
umorne majke putuju posljednji put.

Bolesne i slomljene, potpuno apatične ili paralizirane od straha, mnoge od njih
klonu pri istovaru pred klaonicama. Kao osobit čin ukazivanja počasti
za služenje u ljudskoj prehrambenoj industriji, u tim slučajevima primjenjuje
se širok spektar mučenja ili se surovo koriste razna mehanička sredstva u
nastojanju da se njeno klonulo tijelo nekako smjesti u traku za klanje.

Kao i majke, i mnoga njihova djeca, uplašena, dezorijentirana i slaba,
kolabirala su upravo na tim istim mjestima, pred istim klaonicama.

KLAONICA
Prilikom klanja većina krava i telića
omamljuje se ispucavanjem metalnog
vijka u lubanju, te se pomoću okova
podižu za stražnje noge da bi im se
prerezala grla dok im srca još uvijek
kucaju i ispumpavaju krv.

Budući da je postupak omamljivanja
zamišljen da osigura kucanje srca
i nakon ispucavanja metalnog vijka u lubanju,
krave i telad nerijetko se nalaze
u svjesnom stanju
i nakon što im se razrežu grla.

...EPILOG?...

...NALAZI SE NA VAŠIM TANJURIMA.

U IME ONIH KOJI NE MOGU PODIĆI GLAS ZA SEBE,
MOLIMO VAS DA RAZMISLITE:

I NAJMANJA, POJEDINAČNA, POTRAŽNJA ZA MLIJEKOM
I MLIJEČNIM PROIZVODIMA DIREKTNO DOPRINOSI
DOLASKU NA SVIJET JOŠ VEĆEG BROJA INDIVIDUA
KOJE ĆE ŽIVOTE PROVESTI U ZATVORU I SOCIJALNOJ
DEPRIVACIJI, KOJE ĆE TRPITI SAKAĆENJA, SILOVANJA,
PONIŽENJE...I KOJE ĆE NA KRAJU BITI NASLINO UBIJENE.

...I MOLIMO VAS DA SE SJETITE:

Ukoliko im se dozvoli da žive bez iskorištavanja
i klanja, krave mogu doživjeti i više od 25 godina.

Jednako kao i mnoge druge životinje, kao i ljudi,
i one razvijaju snažne obiteljske veze.

OVA OSJETLJIVA STVORENJA ZASLUŽUJU
NAŠE POŠTOVANJE I NAŠU ZAŠTITU.

ODBACIVANJEM MLIJEČNIH I SVIH DRUGIH
ŽIVOTINJSKIH PROIZVODA IZ VAŠE PREHRANE
I VI MOŽETE ODIGRATI STVARNU I OZBILJNU ULOGU
U STVARANJU BOLJEG SVIJETA
ZA SVA ŽIVA BIĆA U NJEMU.

...molimo vas da upamtite njihova lica!

NE VJERUJTE U BAJKU
O SRETNOJ KRAVICI I VESELOM TELETU!

www.prijatelji-zivotinja.hr


Slide 26

“Mliječna krava je najveći primjer premorene i iskorištene majke.
Ona najteže radi od svih farmskih životinja što se može i znanstveno izračunati.
Njen rad je jednak džogingu od šest do osam sati dnevno. To je luđački tempo.”
Professor John Webster, Department of Animal Husbandry, Bristol University

U ovom trenutku, u svijetu koji smo oblikovali našom rukom,
oko 225 milijuna krava u mliječnoj industriji
neumorno radi da bi zadovoljilo naš ogroman apetit
za mlijekom i mliječnim proizvodima.
Do kraja godine, umorne majke, proizvesti će
oko 500 milijuna tona mlijeka...
...hrane koju njihova tijela stvaraju za njihovu djecu.
“Patnja kroz koju prolaze ove životinje je postala toliko ekstremna da je konzumiranje
hrane od njih zapravo nesvjesno konzumiranje stravične bijede njihovih života...
...Mi probavljamo užas za doručak, ručak i večeru.”
John Robbins, Diet for a New America, 1987

BAJKA O SRETNOJ KRAVICI I VESELOM TELETU

Realnost industrijske i “organske” proizvodnje mlijeka

Po narudžbi velikih proizvođača
u mljekarskoj industriji,
marketinške tvrtke već desetljećima
u svojim skupim kampanjama
promoviraju ideju da mliječne proizvode
isporučuju „zdrave“ i „sretne“ kravice.
Slike blistavo-zelenih pašnjaka,
sa zadovoljnim kravicama,
u pratnji spokojnih telića,
obilježje su skoro svake
reklamne kampanje.

Simpatične animacije veselih krava,
isprepletene sa sretnim licima
roditelja i dječice za jutarnjim obrocima,
stvaraju auru nevinosti
oko mliječne industrije i njenih proizvoda.

Vremenom, potrošačka javnost je razvila svijest
o povezanosti mliječnih proizvoda
sa pozitivnim osjećajima prema djeci i obitelji.

Pod utjecajem brojnih istraga koje su razotkrile sliku mliječne industrije,
osobito nakon dugotrajnih kampanja koje su provodile mnoge organizacije
za dobrobit životinja u Europi i SAD-u, kod jednog dijela „savjesnih“ kupaca
i proizvođača dolazi do orijentacije prema alternativi industrijskoj proizvodnji
koja se opisuje nazivima “slobodni” ,“eko” uzgoj ili “organska” proizvodnja.

Promidžba životinjskih proizvoda iz tzv. “eko uzgoja”
najviše koristi zdrvastvene argumente
kao mamac za potrošačku javnost.
Isticanje “dobrobiti” životinja je samo usputni
ali vrlo rado naglašavan argument.
Svi argumenti uglavnom služe opravdavanju
veće cijene takvih mliječnih proizvoda.

...STOGA...

...POGLEDAJMO REALNOST PROIZVODNJE MLIJEKA!

Što se zaista događa sa “sretnim” majkama i njihovom djecom?

REPRODUKTIVNA MANIPULACIJA
Bez obzira na način, industrijski ili organski, svi oblici proizvodnje mlijeka
zahtjevaju da krava zatrudni te da rodi tele svake godine.
Osiguravanje trudnoće kod svake krave, svake godine, postiže se postupkom
umjetnog osjemenjivanja. Prije desetak godina započelo je i eksperimentiranje
sa novim tehnikama: embriotransfer i proizvodnja zametaka in vitro.
Proces osjemenjivanja podrazumijeva
nasilno guranje ruke duboko u rektum
u namjeri pozicioniranja maternice...

...te guranja instrumenta u vaginu
s ciljem umetanja sjemena.

Rasplodni bikovi koji se koriste
kao živi strojevi za proizvodnju sjemena
uglavnom žive zatvoreni
u svojim nastambama
iz kojih rijetko izlaze.

Tipičan postupak uzimanja sjemena
insceniranje je “lažnog” spolnog čina.
Zbog činjenice da mišićna i koštana
struktura ženki ne bi podnijela
stres uzastopnog penjanja
bika na nju,
u toj praksi forsiranog silovanja
na mjesto ženki
postavljaju se kastrirani mužjaci.

ZLOSTAVLJANJE I UBIJANJE MALENIH

Polovina potomstva majki krava dolazi na svijet kao muška telad.
Budući da nisu u stanju proizvoditi mlijeko,
mliječna industrija nema od njih nikakvu korist.
Premda nisu isplativi za “proizvodnju” junećeg i goveđeg mesa,
kao braća i sestre iz genetski uzgojenih “mesnih pasmina”,
svi maleni dječaci ( i njihove sestrice
koje predstavljaju višak za mliječnu industriju )
dobivaju svoju priliku za služenje čovjeku – U PROIZVODNJI TELETINE.

Muški telići, kao i jedan dio njihovih
sestrica koje predstavljaju “višak”,
odvajaju se od majki odmah nakon rođenja.
Kolostrum, koji moraju popiti unutar 4-6 sati
nakon porođaja, uglavnom se muze iz majki
te im se daje pomoću pomagala (bočica i sl.).

Odvajanje teleta od majke predstavlja
izuzetan stres za ove emotivne životinje
i popraćeno je međusobnim tužnim
i uplašenim dozivanjem.
U nekim slučajevima majke krave pokazuju
izražene simptome tjeskobe i žalovanja
nakon razdvajanja od svog djeteta
što se ispoljava kroz
depresivnost, apatiju i neuzimanje hrane.

Čak i na malim obiteljskim
gospodarstvima uobičajena i
česta je praksa da se teletu i majci
potpuno onemogući kontakt.
Kao razlog za ovakvo postupanje
navodi se “zdravstveni” argument
zaštite teleta od infekcija i zaraze.

Također, preporučena je i praksa
da se teletu nikad ne dozvoli
da siše majku.
Kao argument, pored zdravstvenog,
navodi se “opterećivanje vimena”
te onemogućavanje da tele razvije
naviku sisanja.

Jedna od čestih reakcija majki,
osobito ako su rodile prvi put,
su očajni i bijesni pokušaji spriječavanja
da im iste ruke koje su oduzele njihovo dijete
dodiruju vime i uzimaju mlijeko.

Uobičajeni, međusobno kombinirani, postupci kojima se mlade majke izlažu
u tim slučajevima su: batinjanje, savijanje repa prema leđima (što blokira kičmu),
vezanje lanca ili špage oko tijela i stezanje istog uvijanjem,
napinjanje brnjice na nosu i sl...
Osobito popularna, “sofisticirana” metoda
je primjena tzv. “ritulje”, metalne naprave
koja se zakači za slabinu i leđa i koja zbog
neugode i bola koju izaziva onemogućava
majku da pruža dalji otpor.

Kao dodatak traumi odvajanja od majke
po rođenju, svi muški telići se kastriraju
u nastojanju da se “proizvede”
što mekše meso.

Pravilnik o “eko-uzgoju” u našoj zemlji
također dozvoljava mogućnost fizičke
kastracije “ako se na taj način pridonosi
kakvoći proizvoda” te “ako je to dio
tradicionalne proizvodne prakse”.

Uobičajen način proizvodnje teletine
izvan zemalja EU
je zatvaranje telića u uske sanduke
u kojima im je potpuno onemogućeno kretanje,
te ishrana zamjenskom hranom bez željeza
zbog ciljanog izazivanja anemije.

Navedeni postupak provodi se
u cilju dobivanja potpuno mekog
i blijedog mesa koje je uvijek bilo
izuzetno traženo na tržištu.
Nakon 4 mjeseca iscrpljeni telići atrofiranih udova odvode se na klanje.

Novi i “poboljšan” način proizvodnje,
koji se provodi u zemljama EU,
izbacio je iz prakse “sanduke za teliće”
te nastavio sa umjetnom,
zamjenskom ishranom sa određenim
minimalnim postotkom željeza
koji održava hemoglobin na prihvatljivoj razini.

Nakon odvajanja od majki, bebe telići se
pojedinačno izoliraju. I opet, glavni
argument je “zdravstveni”. No navedeni
postupak ujedno se i naziva “narodnim”
izrazom - “odbijanje od sise”...

...i provodi se u cilju hranjenja
zamjenskom hranom te ubrzavanja
procesa nabijanja tjelesne mase što će
ih po dostizanju potrebne težine
odvesti u klaonice.

Nakon 3 - 4 mjeseca,
u dobi kada su još bebe,
većina telića rođenih od majki
iz mliječne proizvodnje
odvodi se na klanje.
Kao produkt tog novog pristupa
na tržištu se pojavljuje izuzetno
reklamirana “bijela” teletina.

Preostali mališani
ulaze u proces tovljenja
u cilju postizanja još veće mase.
Unutar navedenog postupka
primjenjuje se grupno držanje.
Njihov život završava nakon 12
mjeseci ( u postupku proizvodnje tzv.
“baby beef” junetine) ili nakon 20
mjeseci (“klasičan” način).

A na farmama,
umorne majke
i dalje odrađuju svoje smjene.

Genetskom manipulacijom čovječanstvo je uspjelo
pretvoriti majke krave u žive mliječne strojeve.
Za razliku od nekadašnje prirodne osobine da njihova tijela stvaraju
onoliko mlijeka koliko treba njihovom djetetu, današnje krave proizvode
od 30 do 60 litara mlijeka dnevno...deset puta više nego što bi njihovo
tele moglo popiti.
Njihovo vime može biti toliko teško da
izaziva deformacije nogu i hromost
koja je zastupljena u izuzetno
viskom postotku u cijeloj populaciji.

Osobita posljedica manipuliranog
uzgoja u cilju što veće proizvodnje mlijeka
je vrlo visoka stopa kroničnog mastitisa
– izuzetno bolne upale vimena, kao i
osteoporoze kao posljedice potpunog
iscrpljivanja kalcija iz vlastitih kostiju
tijekom hiper-produkcije mlijeka.

Iscrpljene i poražene, nakon bijednog života
u ciklusu silovanja, trudnoće, rađanja, oduzimanja djece i
mužnje,one više nemaju nikakvu ekonomsku vrijednost.

UNUTAR DVIJE DO ŠEST GODINA NJIHOVOG ŽIVOTA
U PROIZVODNJI MLIJEKA, MAJKE SU POTPUNO “POTROŠENE”.
NJIHOV ŽIVOT JE ZAVRŠIO.

PRODAJA ROBLJA
Kada se smanji njihova sposobnost
proizvodnje mlijeka, većina majki krava,
bez obzira na stupanj i oblik proizvodnje
u kojoj su iskorištavane,
šalje se na aukcijske prodaje
pri stočnim sajmovima.
Aukcije su posljednja stanica
prije ulaska u klaonicu.

Prije par godina, većina njih je
kao male uplašene cure,
dovedena na ista mjesta
i izložena na prodaju.
Na istim mjestima,
kroz sve ove bijedne godine,
i njihova oteta djeca su
bila izlagana prije klanja.

POSLJEDNJE PUTOVANJE

Na putu prema klaonici, u svojim posljednjim danima i satima života,
potrošene majke prolaze svoju posljednju veliku patnju.
Nemoćne i iscrpljene, u pretrpanim kamionima punim fekalija,
u uvjetima gladi i žeđi, gaženja, smrzavanja ili kolapsa zbog vrućine,
umorne majke putuju posljednji put.

Bolesne i slomljene, potpuno apatične ili paralizirane od straha, mnoge od njih
klonu pri istovaru pred klaonicama. Kao osobit čin ukazivanja počasti
za služenje u ljudskoj prehrambenoj industriji, u tim slučajevima primjenjuje
se širok spektar mučenja ili se surovo koriste razna mehanička sredstva u
nastojanju da se njeno klonulo tijelo nekako smjesti u traku za klanje.

Kao i majke, i mnoga njihova djeca, uplašena, dezorijentirana i slaba,
kolabirala su upravo na tim istim mjestima, pred istim klaonicama.

KLAONICA
Prilikom klanja većina krava i telića
omamljuje se ispucavanjem metalnog
vijka u lubanju, te se pomoću okova
podižu za stražnje noge da bi im se
prerezala grla dok im srca još uvijek
kucaju i ispumpavaju krv.

Budući da je postupak omamljivanja
zamišljen da osigura kucanje srca
i nakon ispucavanja metalnog vijka u lubanju,
krave i telad nerijetko se nalaze
u svjesnom stanju
i nakon što im se razrežu grla.

...EPILOG?...

...NALAZI SE NA VAŠIM TANJURIMA.

U IME ONIH KOJI NE MOGU PODIĆI GLAS ZA SEBE,
MOLIMO VAS DA RAZMISLITE:

I NAJMANJA, POJEDINAČNA, POTRAŽNJA ZA MLIJEKOM
I MLIJEČNIM PROIZVODIMA DIREKTNO DOPRINOSI
DOLASKU NA SVIJET JOŠ VEĆEG BROJA INDIVIDUA
KOJE ĆE ŽIVOTE PROVESTI U ZATVORU I SOCIJALNOJ
DEPRIVACIJI, KOJE ĆE TRPITI SAKAĆENJA, SILOVANJA,
PONIŽENJE...I KOJE ĆE NA KRAJU BITI NASLINO UBIJENE.

...I MOLIMO VAS DA SE SJETITE:

Ukoliko im se dozvoli da žive bez iskorištavanja
i klanja, krave mogu doživjeti i više od 25 godina.

Jednako kao i mnoge druge životinje, kao i ljudi,
i one razvijaju snažne obiteljske veze.

OVA OSJETLJIVA STVORENJA ZASLUŽUJU
NAŠE POŠTOVANJE I NAŠU ZAŠTITU.

ODBACIVANJEM MLIJEČNIH I SVIH DRUGIH
ŽIVOTINJSKIH PROIZVODA IZ VAŠE PREHRANE
I VI MOŽETE ODIGRATI STVARNU I OZBILJNU ULOGU
U STVARANJU BOLJEG SVIJETA
ZA SVA ŽIVA BIĆA U NJEMU.

...molimo vas da upamtite njihova lica!

NE VJERUJTE U BAJKU
O SRETNOJ KRAVICI I VESELOM TELETU!

www.prijatelji-zivotinja.hr


Slide 27

“Mliječna krava je najveći primjer premorene i iskorištene majke.
Ona najteže radi od svih farmskih životinja što se može i znanstveno izračunati.
Njen rad je jednak džogingu od šest do osam sati dnevno. To je luđački tempo.”
Professor John Webster, Department of Animal Husbandry, Bristol University

U ovom trenutku, u svijetu koji smo oblikovali našom rukom,
oko 225 milijuna krava u mliječnoj industriji
neumorno radi da bi zadovoljilo naš ogroman apetit
za mlijekom i mliječnim proizvodima.
Do kraja godine, umorne majke, proizvesti će
oko 500 milijuna tona mlijeka...
...hrane koju njihova tijela stvaraju za njihovu djecu.
“Patnja kroz koju prolaze ove životinje je postala toliko ekstremna da je konzumiranje
hrane od njih zapravo nesvjesno konzumiranje stravične bijede njihovih života...
...Mi probavljamo užas za doručak, ručak i večeru.”
John Robbins, Diet for a New America, 1987

BAJKA O SRETNOJ KRAVICI I VESELOM TELETU

Realnost industrijske i “organske” proizvodnje mlijeka

Po narudžbi velikih proizvođača
u mljekarskoj industriji,
marketinške tvrtke već desetljećima
u svojim skupim kampanjama
promoviraju ideju da mliječne proizvode
isporučuju „zdrave“ i „sretne“ kravice.
Slike blistavo-zelenih pašnjaka,
sa zadovoljnim kravicama,
u pratnji spokojnih telića,
obilježje su skoro svake
reklamne kampanje.

Simpatične animacije veselih krava,
isprepletene sa sretnim licima
roditelja i dječice za jutarnjim obrocima,
stvaraju auru nevinosti
oko mliječne industrije i njenih proizvoda.

Vremenom, potrošačka javnost je razvila svijest
o povezanosti mliječnih proizvoda
sa pozitivnim osjećajima prema djeci i obitelji.

Pod utjecajem brojnih istraga koje su razotkrile sliku mliječne industrije,
osobito nakon dugotrajnih kampanja koje su provodile mnoge organizacije
za dobrobit životinja u Europi i SAD-u, kod jednog dijela „savjesnih“ kupaca
i proizvođača dolazi do orijentacije prema alternativi industrijskoj proizvodnji
koja se opisuje nazivima “slobodni” ,“eko” uzgoj ili “organska” proizvodnja.

Promidžba životinjskih proizvoda iz tzv. “eko uzgoja”
najviše koristi zdrvastvene argumente
kao mamac za potrošačku javnost.
Isticanje “dobrobiti” životinja je samo usputni
ali vrlo rado naglašavan argument.
Svi argumenti uglavnom služe opravdavanju
veće cijene takvih mliječnih proizvoda.

...STOGA...

...POGLEDAJMO REALNOST PROIZVODNJE MLIJEKA!

Što se zaista događa sa “sretnim” majkama i njihovom djecom?

REPRODUKTIVNA MANIPULACIJA
Bez obzira na način, industrijski ili organski, svi oblici proizvodnje mlijeka
zahtjevaju da krava zatrudni te da rodi tele svake godine.
Osiguravanje trudnoće kod svake krave, svake godine, postiže se postupkom
umjetnog osjemenjivanja. Prije desetak godina započelo je i eksperimentiranje
sa novim tehnikama: embriotransfer i proizvodnja zametaka in vitro.
Proces osjemenjivanja podrazumijeva
nasilno guranje ruke duboko u rektum
u namjeri pozicioniranja maternice...

...te guranja instrumenta u vaginu
s ciljem umetanja sjemena.

Rasplodni bikovi koji se koriste
kao živi strojevi za proizvodnju sjemena
uglavnom žive zatvoreni
u svojim nastambama
iz kojih rijetko izlaze.

Tipičan postupak uzimanja sjemena
insceniranje je “lažnog” spolnog čina.
Zbog činjenice da mišićna i koštana
struktura ženki ne bi podnijela
stres uzastopnog penjanja
bika na nju,
u toj praksi forsiranog silovanja
na mjesto ženki
postavljaju se kastrirani mužjaci.

ZLOSTAVLJANJE I UBIJANJE MALENIH

Polovina potomstva majki krava dolazi na svijet kao muška telad.
Budući da nisu u stanju proizvoditi mlijeko,
mliječna industrija nema od njih nikakvu korist.
Premda nisu isplativi za “proizvodnju” junećeg i goveđeg mesa,
kao braća i sestre iz genetski uzgojenih “mesnih pasmina”,
svi maleni dječaci ( i njihove sestrice
koje predstavljaju višak za mliječnu industriju )
dobivaju svoju priliku za služenje čovjeku – U PROIZVODNJI TELETINE.

Muški telići, kao i jedan dio njihovih
sestrica koje predstavljaju “višak”,
odvajaju se od majki odmah nakon rođenja.
Kolostrum, koji moraju popiti unutar 4-6 sati
nakon porođaja, uglavnom se muze iz majki
te im se daje pomoću pomagala (bočica i sl.).

Odvajanje teleta od majke predstavlja
izuzetan stres za ove emotivne životinje
i popraćeno je međusobnim tužnim
i uplašenim dozivanjem.
U nekim slučajevima majke krave pokazuju
izražene simptome tjeskobe i žalovanja
nakon razdvajanja od svog djeteta
što se ispoljava kroz
depresivnost, apatiju i neuzimanje hrane.

Čak i na malim obiteljskim
gospodarstvima uobičajena i
česta je praksa da se teletu i majci
potpuno onemogući kontakt.
Kao razlog za ovakvo postupanje
navodi se “zdravstveni” argument
zaštite teleta od infekcija i zaraze.

Također, preporučena je i praksa
da se teletu nikad ne dozvoli
da siše majku.
Kao argument, pored zdravstvenog,
navodi se “opterećivanje vimena”
te onemogućavanje da tele razvije
naviku sisanja.

Jedna od čestih reakcija majki,
osobito ako su rodile prvi put,
su očajni i bijesni pokušaji spriječavanja
da im iste ruke koje su oduzele njihovo dijete
dodiruju vime i uzimaju mlijeko.

Uobičajeni, međusobno kombinirani, postupci kojima se mlade majke izlažu
u tim slučajevima su: batinjanje, savijanje repa prema leđima (što blokira kičmu),
vezanje lanca ili špage oko tijela i stezanje istog uvijanjem,
napinjanje brnjice na nosu i sl...
Osobito popularna, “sofisticirana” metoda
je primjena tzv. “ritulje”, metalne naprave
koja se zakači za slabinu i leđa i koja zbog
neugode i bola koju izaziva onemogućava
majku da pruža dalji otpor.

Kao dodatak traumi odvajanja od majke
po rođenju, svi muški telići se kastriraju
u nastojanju da se “proizvede”
što mekše meso.

Pravilnik o “eko-uzgoju” u našoj zemlji
također dozvoljava mogućnost fizičke
kastracije “ako se na taj način pridonosi
kakvoći proizvoda” te “ako je to dio
tradicionalne proizvodne prakse”.

Uobičajen način proizvodnje teletine
izvan zemalja EU
je zatvaranje telića u uske sanduke
u kojima im je potpuno onemogućeno kretanje,
te ishrana zamjenskom hranom bez željeza
zbog ciljanog izazivanja anemije.

Navedeni postupak provodi se
u cilju dobivanja potpuno mekog
i blijedog mesa koje je uvijek bilo
izuzetno traženo na tržištu.
Nakon 4 mjeseca iscrpljeni telići atrofiranih udova odvode se na klanje.

Novi i “poboljšan” način proizvodnje,
koji se provodi u zemljama EU,
izbacio je iz prakse “sanduke za teliće”
te nastavio sa umjetnom,
zamjenskom ishranom sa određenim
minimalnim postotkom željeza
koji održava hemoglobin na prihvatljivoj razini.

Nakon odvajanja od majki, bebe telići se
pojedinačno izoliraju. I opet, glavni
argument je “zdravstveni”. No navedeni
postupak ujedno se i naziva “narodnim”
izrazom - “odbijanje od sise”...

...i provodi se u cilju hranjenja
zamjenskom hranom te ubrzavanja
procesa nabijanja tjelesne mase što će
ih po dostizanju potrebne težine
odvesti u klaonice.

Nakon 3 - 4 mjeseca,
u dobi kada su još bebe,
većina telića rođenih od majki
iz mliječne proizvodnje
odvodi se na klanje.
Kao produkt tog novog pristupa
na tržištu se pojavljuje izuzetno
reklamirana “bijela” teletina.

Preostali mališani
ulaze u proces tovljenja
u cilju postizanja još veće mase.
Unutar navedenog postupka
primjenjuje se grupno držanje.
Njihov život završava nakon 12
mjeseci ( u postupku proizvodnje tzv.
“baby beef” junetine) ili nakon 20
mjeseci (“klasičan” način).

A na farmama,
umorne majke
i dalje odrađuju svoje smjene.

Genetskom manipulacijom čovječanstvo je uspjelo
pretvoriti majke krave u žive mliječne strojeve.
Za razliku od nekadašnje prirodne osobine da njihova tijela stvaraju
onoliko mlijeka koliko treba njihovom djetetu, današnje krave proizvode
od 30 do 60 litara mlijeka dnevno...deset puta više nego što bi njihovo
tele moglo popiti.
Njihovo vime može biti toliko teško da
izaziva deformacije nogu i hromost
koja je zastupljena u izuzetno
viskom postotku u cijeloj populaciji.

Osobita posljedica manipuliranog
uzgoja u cilju što veće proizvodnje mlijeka
je vrlo visoka stopa kroničnog mastitisa
– izuzetno bolne upale vimena, kao i
osteoporoze kao posljedice potpunog
iscrpljivanja kalcija iz vlastitih kostiju
tijekom hiper-produkcije mlijeka.

Iscrpljene i poražene, nakon bijednog života
u ciklusu silovanja, trudnoće, rađanja, oduzimanja djece i
mužnje,one više nemaju nikakvu ekonomsku vrijednost.

UNUTAR DVIJE DO ŠEST GODINA NJIHOVOG ŽIVOTA
U PROIZVODNJI MLIJEKA, MAJKE SU POTPUNO “POTROŠENE”.
NJIHOV ŽIVOT JE ZAVRŠIO.

PRODAJA ROBLJA
Kada se smanji njihova sposobnost
proizvodnje mlijeka, većina majki krava,
bez obzira na stupanj i oblik proizvodnje
u kojoj su iskorištavane,
šalje se na aukcijske prodaje
pri stočnim sajmovima.
Aukcije su posljednja stanica
prije ulaska u klaonicu.

Prije par godina, većina njih je
kao male uplašene cure,
dovedena na ista mjesta
i izložena na prodaju.
Na istim mjestima,
kroz sve ove bijedne godine,
i njihova oteta djeca su
bila izlagana prije klanja.

POSLJEDNJE PUTOVANJE

Na putu prema klaonici, u svojim posljednjim danima i satima života,
potrošene majke prolaze svoju posljednju veliku patnju.
Nemoćne i iscrpljene, u pretrpanim kamionima punim fekalija,
u uvjetima gladi i žeđi, gaženja, smrzavanja ili kolapsa zbog vrućine,
umorne majke putuju posljednji put.

Bolesne i slomljene, potpuno apatične ili paralizirane od straha, mnoge od njih
klonu pri istovaru pred klaonicama. Kao osobit čin ukazivanja počasti
za služenje u ljudskoj prehrambenoj industriji, u tim slučajevima primjenjuje
se širok spektar mučenja ili se surovo koriste razna mehanička sredstva u
nastojanju da se njeno klonulo tijelo nekako smjesti u traku za klanje.

Kao i majke, i mnoga njihova djeca, uplašena, dezorijentirana i slaba,
kolabirala su upravo na tim istim mjestima, pred istim klaonicama.

KLAONICA
Prilikom klanja većina krava i telića
omamljuje se ispucavanjem metalnog
vijka u lubanju, te se pomoću okova
podižu za stražnje noge da bi im se
prerezala grla dok im srca još uvijek
kucaju i ispumpavaju krv.

Budući da je postupak omamljivanja
zamišljen da osigura kucanje srca
i nakon ispucavanja metalnog vijka u lubanju,
krave i telad nerijetko se nalaze
u svjesnom stanju
i nakon što im se razrežu grla.

...EPILOG?...

...NALAZI SE NA VAŠIM TANJURIMA.

U IME ONIH KOJI NE MOGU PODIĆI GLAS ZA SEBE,
MOLIMO VAS DA RAZMISLITE:

I NAJMANJA, POJEDINAČNA, POTRAŽNJA ZA MLIJEKOM
I MLIJEČNIM PROIZVODIMA DIREKTNO DOPRINOSI
DOLASKU NA SVIJET JOŠ VEĆEG BROJA INDIVIDUA
KOJE ĆE ŽIVOTE PROVESTI U ZATVORU I SOCIJALNOJ
DEPRIVACIJI, KOJE ĆE TRPITI SAKAĆENJA, SILOVANJA,
PONIŽENJE...I KOJE ĆE NA KRAJU BITI NASLINO UBIJENE.

...I MOLIMO VAS DA SE SJETITE:

Ukoliko im se dozvoli da žive bez iskorištavanja
i klanja, krave mogu doživjeti i više od 25 godina.

Jednako kao i mnoge druge životinje, kao i ljudi,
i one razvijaju snažne obiteljske veze.

OVA OSJETLJIVA STVORENJA ZASLUŽUJU
NAŠE POŠTOVANJE I NAŠU ZAŠTITU.

ODBACIVANJEM MLIJEČNIH I SVIH DRUGIH
ŽIVOTINJSKIH PROIZVODA IZ VAŠE PREHRANE
I VI MOŽETE ODIGRATI STVARNU I OZBILJNU ULOGU
U STVARANJU BOLJEG SVIJETA
ZA SVA ŽIVA BIĆA U NJEMU.

...molimo vas da upamtite njihova lica!

NE VJERUJTE U BAJKU
O SRETNOJ KRAVICI I VESELOM TELETU!

www.prijatelji-zivotinja.hr


Slide 28

“Mliječna krava je najveći primjer premorene i iskorištene majke.
Ona najteže radi od svih farmskih životinja što se može i znanstveno izračunati.
Njen rad je jednak džogingu od šest do osam sati dnevno. To je luđački tempo.”
Professor John Webster, Department of Animal Husbandry, Bristol University

U ovom trenutku, u svijetu koji smo oblikovali našom rukom,
oko 225 milijuna krava u mliječnoj industriji
neumorno radi da bi zadovoljilo naš ogroman apetit
za mlijekom i mliječnim proizvodima.
Do kraja godine, umorne majke, proizvesti će
oko 500 milijuna tona mlijeka...
...hrane koju njihova tijela stvaraju za njihovu djecu.
“Patnja kroz koju prolaze ove životinje je postala toliko ekstremna da je konzumiranje
hrane od njih zapravo nesvjesno konzumiranje stravične bijede njihovih života...
...Mi probavljamo užas za doručak, ručak i večeru.”
John Robbins, Diet for a New America, 1987

BAJKA O SRETNOJ KRAVICI I VESELOM TELETU

Realnost industrijske i “organske” proizvodnje mlijeka

Po narudžbi velikih proizvođača
u mljekarskoj industriji,
marketinške tvrtke već desetljećima
u svojim skupim kampanjama
promoviraju ideju da mliječne proizvode
isporučuju „zdrave“ i „sretne“ kravice.
Slike blistavo-zelenih pašnjaka,
sa zadovoljnim kravicama,
u pratnji spokojnih telića,
obilježje su skoro svake
reklamne kampanje.

Simpatične animacije veselih krava,
isprepletene sa sretnim licima
roditelja i dječice za jutarnjim obrocima,
stvaraju auru nevinosti
oko mliječne industrije i njenih proizvoda.

Vremenom, potrošačka javnost je razvila svijest
o povezanosti mliječnih proizvoda
sa pozitivnim osjećajima prema djeci i obitelji.

Pod utjecajem brojnih istraga koje su razotkrile sliku mliječne industrije,
osobito nakon dugotrajnih kampanja koje su provodile mnoge organizacije
za dobrobit životinja u Europi i SAD-u, kod jednog dijela „savjesnih“ kupaca
i proizvođača dolazi do orijentacije prema alternativi industrijskoj proizvodnji
koja se opisuje nazivima “slobodni” ,“eko” uzgoj ili “organska” proizvodnja.

Promidžba životinjskih proizvoda iz tzv. “eko uzgoja”
najviše koristi zdrvastvene argumente
kao mamac za potrošačku javnost.
Isticanje “dobrobiti” životinja je samo usputni
ali vrlo rado naglašavan argument.
Svi argumenti uglavnom služe opravdavanju
veće cijene takvih mliječnih proizvoda.

...STOGA...

...POGLEDAJMO REALNOST PROIZVODNJE MLIJEKA!

Što se zaista događa sa “sretnim” majkama i njihovom djecom?

REPRODUKTIVNA MANIPULACIJA
Bez obzira na način, industrijski ili organski, svi oblici proizvodnje mlijeka
zahtjevaju da krava zatrudni te da rodi tele svake godine.
Osiguravanje trudnoće kod svake krave, svake godine, postiže se postupkom
umjetnog osjemenjivanja. Prije desetak godina započelo je i eksperimentiranje
sa novim tehnikama: embriotransfer i proizvodnja zametaka in vitro.
Proces osjemenjivanja podrazumijeva
nasilno guranje ruke duboko u rektum
u namjeri pozicioniranja maternice...

...te guranja instrumenta u vaginu
s ciljem umetanja sjemena.

Rasplodni bikovi koji se koriste
kao živi strojevi za proizvodnju sjemena
uglavnom žive zatvoreni
u svojim nastambama
iz kojih rijetko izlaze.

Tipičan postupak uzimanja sjemena
insceniranje je “lažnog” spolnog čina.
Zbog činjenice da mišićna i koštana
struktura ženki ne bi podnijela
stres uzastopnog penjanja
bika na nju,
u toj praksi forsiranog silovanja
na mjesto ženki
postavljaju se kastrirani mužjaci.

ZLOSTAVLJANJE I UBIJANJE MALENIH

Polovina potomstva majki krava dolazi na svijet kao muška telad.
Budući da nisu u stanju proizvoditi mlijeko,
mliječna industrija nema od njih nikakvu korist.
Premda nisu isplativi za “proizvodnju” junećeg i goveđeg mesa,
kao braća i sestre iz genetski uzgojenih “mesnih pasmina”,
svi maleni dječaci ( i njihove sestrice
koje predstavljaju višak za mliječnu industriju )
dobivaju svoju priliku za služenje čovjeku – U PROIZVODNJI TELETINE.

Muški telići, kao i jedan dio njihovih
sestrica koje predstavljaju “višak”,
odvajaju se od majki odmah nakon rođenja.
Kolostrum, koji moraju popiti unutar 4-6 sati
nakon porođaja, uglavnom se muze iz majki
te im se daje pomoću pomagala (bočica i sl.).

Odvajanje teleta od majke predstavlja
izuzetan stres za ove emotivne životinje
i popraćeno je međusobnim tužnim
i uplašenim dozivanjem.
U nekim slučajevima majke krave pokazuju
izražene simptome tjeskobe i žalovanja
nakon razdvajanja od svog djeteta
što se ispoljava kroz
depresivnost, apatiju i neuzimanje hrane.

Čak i na malim obiteljskim
gospodarstvima uobičajena i
česta je praksa da se teletu i majci
potpuno onemogući kontakt.
Kao razlog za ovakvo postupanje
navodi se “zdravstveni” argument
zaštite teleta od infekcija i zaraze.

Također, preporučena je i praksa
da se teletu nikad ne dozvoli
da siše majku.
Kao argument, pored zdravstvenog,
navodi se “opterećivanje vimena”
te onemogućavanje da tele razvije
naviku sisanja.

Jedna od čestih reakcija majki,
osobito ako su rodile prvi put,
su očajni i bijesni pokušaji spriječavanja
da im iste ruke koje su oduzele njihovo dijete
dodiruju vime i uzimaju mlijeko.

Uobičajeni, međusobno kombinirani, postupci kojima se mlade majke izlažu
u tim slučajevima su: batinjanje, savijanje repa prema leđima (što blokira kičmu),
vezanje lanca ili špage oko tijela i stezanje istog uvijanjem,
napinjanje brnjice na nosu i sl...
Osobito popularna, “sofisticirana” metoda
je primjena tzv. “ritulje”, metalne naprave
koja se zakači za slabinu i leđa i koja zbog
neugode i bola koju izaziva onemogućava
majku da pruža dalji otpor.

Kao dodatak traumi odvajanja od majke
po rođenju, svi muški telići se kastriraju
u nastojanju da se “proizvede”
što mekše meso.

Pravilnik o “eko-uzgoju” u našoj zemlji
također dozvoljava mogućnost fizičke
kastracije “ako se na taj način pridonosi
kakvoći proizvoda” te “ako je to dio
tradicionalne proizvodne prakse”.

Uobičajen način proizvodnje teletine
izvan zemalja EU
je zatvaranje telića u uske sanduke
u kojima im je potpuno onemogućeno kretanje,
te ishrana zamjenskom hranom bez željeza
zbog ciljanog izazivanja anemije.

Navedeni postupak provodi se
u cilju dobivanja potpuno mekog
i blijedog mesa koje je uvijek bilo
izuzetno traženo na tržištu.
Nakon 4 mjeseca iscrpljeni telići atrofiranih udova odvode se na klanje.

Novi i “poboljšan” način proizvodnje,
koji se provodi u zemljama EU,
izbacio je iz prakse “sanduke za teliće”
te nastavio sa umjetnom,
zamjenskom ishranom sa određenim
minimalnim postotkom željeza
koji održava hemoglobin na prihvatljivoj razini.

Nakon odvajanja od majki, bebe telići se
pojedinačno izoliraju. I opet, glavni
argument je “zdravstveni”. No navedeni
postupak ujedno se i naziva “narodnim”
izrazom - “odbijanje od sise”...

...i provodi se u cilju hranjenja
zamjenskom hranom te ubrzavanja
procesa nabijanja tjelesne mase što će
ih po dostizanju potrebne težine
odvesti u klaonice.

Nakon 3 - 4 mjeseca,
u dobi kada su još bebe,
većina telića rođenih od majki
iz mliječne proizvodnje
odvodi se na klanje.
Kao produkt tog novog pristupa
na tržištu se pojavljuje izuzetno
reklamirana “bijela” teletina.

Preostali mališani
ulaze u proces tovljenja
u cilju postizanja još veće mase.
Unutar navedenog postupka
primjenjuje se grupno držanje.
Njihov život završava nakon 12
mjeseci ( u postupku proizvodnje tzv.
“baby beef” junetine) ili nakon 20
mjeseci (“klasičan” način).

A na farmama,
umorne majke
i dalje odrađuju svoje smjene.

Genetskom manipulacijom čovječanstvo je uspjelo
pretvoriti majke krave u žive mliječne strojeve.
Za razliku od nekadašnje prirodne osobine da njihova tijela stvaraju
onoliko mlijeka koliko treba njihovom djetetu, današnje krave proizvode
od 30 do 60 litara mlijeka dnevno...deset puta više nego što bi njihovo
tele moglo popiti.
Njihovo vime može biti toliko teško da
izaziva deformacije nogu i hromost
koja je zastupljena u izuzetno
viskom postotku u cijeloj populaciji.

Osobita posljedica manipuliranog
uzgoja u cilju što veće proizvodnje mlijeka
je vrlo visoka stopa kroničnog mastitisa
– izuzetno bolne upale vimena, kao i
osteoporoze kao posljedice potpunog
iscrpljivanja kalcija iz vlastitih kostiju
tijekom hiper-produkcije mlijeka.

Iscrpljene i poražene, nakon bijednog života
u ciklusu silovanja, trudnoće, rađanja, oduzimanja djece i
mužnje,one više nemaju nikakvu ekonomsku vrijednost.

UNUTAR DVIJE DO ŠEST GODINA NJIHOVOG ŽIVOTA
U PROIZVODNJI MLIJEKA, MAJKE SU POTPUNO “POTROŠENE”.
NJIHOV ŽIVOT JE ZAVRŠIO.

PRODAJA ROBLJA
Kada se smanji njihova sposobnost
proizvodnje mlijeka, većina majki krava,
bez obzira na stupanj i oblik proizvodnje
u kojoj su iskorištavane,
šalje se na aukcijske prodaje
pri stočnim sajmovima.
Aukcije su posljednja stanica
prije ulaska u klaonicu.

Prije par godina, većina njih je
kao male uplašene cure,
dovedena na ista mjesta
i izložena na prodaju.
Na istim mjestima,
kroz sve ove bijedne godine,
i njihova oteta djeca su
bila izlagana prije klanja.

POSLJEDNJE PUTOVANJE

Na putu prema klaonici, u svojim posljednjim danima i satima života,
potrošene majke prolaze svoju posljednju veliku patnju.
Nemoćne i iscrpljene, u pretrpanim kamionima punim fekalija,
u uvjetima gladi i žeđi, gaženja, smrzavanja ili kolapsa zbog vrućine,
umorne majke putuju posljednji put.

Bolesne i slomljene, potpuno apatične ili paralizirane od straha, mnoge od njih
klonu pri istovaru pred klaonicama. Kao osobit čin ukazivanja počasti
za služenje u ljudskoj prehrambenoj industriji, u tim slučajevima primjenjuje
se širok spektar mučenja ili se surovo koriste razna mehanička sredstva u
nastojanju da se njeno klonulo tijelo nekako smjesti u traku za klanje.

Kao i majke, i mnoga njihova djeca, uplašena, dezorijentirana i slaba,
kolabirala su upravo na tim istim mjestima, pred istim klaonicama.

KLAONICA
Prilikom klanja većina krava i telića
omamljuje se ispucavanjem metalnog
vijka u lubanju, te se pomoću okova
podižu za stražnje noge da bi im se
prerezala grla dok im srca još uvijek
kucaju i ispumpavaju krv.

Budući da je postupak omamljivanja
zamišljen da osigura kucanje srca
i nakon ispucavanja metalnog vijka u lubanju,
krave i telad nerijetko se nalaze
u svjesnom stanju
i nakon što im se razrežu grla.

...EPILOG?...

...NALAZI SE NA VAŠIM TANJURIMA.

U IME ONIH KOJI NE MOGU PODIĆI GLAS ZA SEBE,
MOLIMO VAS DA RAZMISLITE:

I NAJMANJA, POJEDINAČNA, POTRAŽNJA ZA MLIJEKOM
I MLIJEČNIM PROIZVODIMA DIREKTNO DOPRINOSI
DOLASKU NA SVIJET JOŠ VEĆEG BROJA INDIVIDUA
KOJE ĆE ŽIVOTE PROVESTI U ZATVORU I SOCIJALNOJ
DEPRIVACIJI, KOJE ĆE TRPITI SAKAĆENJA, SILOVANJA,
PONIŽENJE...I KOJE ĆE NA KRAJU BITI NASLINO UBIJENE.

...I MOLIMO VAS DA SE SJETITE:

Ukoliko im se dozvoli da žive bez iskorištavanja
i klanja, krave mogu doživjeti i više od 25 godina.

Jednako kao i mnoge druge životinje, kao i ljudi,
i one razvijaju snažne obiteljske veze.

OVA OSJETLJIVA STVORENJA ZASLUŽUJU
NAŠE POŠTOVANJE I NAŠU ZAŠTITU.

ODBACIVANJEM MLIJEČNIH I SVIH DRUGIH
ŽIVOTINJSKIH PROIZVODA IZ VAŠE PREHRANE
I VI MOŽETE ODIGRATI STVARNU I OZBILJNU ULOGU
U STVARANJU BOLJEG SVIJETA
ZA SVA ŽIVA BIĆA U NJEMU.

...molimo vas da upamtite njihova lica!

NE VJERUJTE U BAJKU
O SRETNOJ KRAVICI I VESELOM TELETU!

www.prijatelji-zivotinja.hr


Slide 29

“Mliječna krava je najveći primjer premorene i iskorištene majke.
Ona najteže radi od svih farmskih životinja što se može i znanstveno izračunati.
Njen rad je jednak džogingu od šest do osam sati dnevno. To je luđački tempo.”
Professor John Webster, Department of Animal Husbandry, Bristol University

U ovom trenutku, u svijetu koji smo oblikovali našom rukom,
oko 225 milijuna krava u mliječnoj industriji
neumorno radi da bi zadovoljilo naš ogroman apetit
za mlijekom i mliječnim proizvodima.
Do kraja godine, umorne majke, proizvesti će
oko 500 milijuna tona mlijeka...
...hrane koju njihova tijela stvaraju za njihovu djecu.
“Patnja kroz koju prolaze ove životinje je postala toliko ekstremna da je konzumiranje
hrane od njih zapravo nesvjesno konzumiranje stravične bijede njihovih života...
...Mi probavljamo užas za doručak, ručak i večeru.”
John Robbins, Diet for a New America, 1987

BAJKA O SRETNOJ KRAVICI I VESELOM TELETU

Realnost industrijske i “organske” proizvodnje mlijeka

Po narudžbi velikih proizvođača
u mljekarskoj industriji,
marketinške tvrtke već desetljećima
u svojim skupim kampanjama
promoviraju ideju da mliječne proizvode
isporučuju „zdrave“ i „sretne“ kravice.
Slike blistavo-zelenih pašnjaka,
sa zadovoljnim kravicama,
u pratnji spokojnih telića,
obilježje su skoro svake
reklamne kampanje.

Simpatične animacije veselih krava,
isprepletene sa sretnim licima
roditelja i dječice za jutarnjim obrocima,
stvaraju auru nevinosti
oko mliječne industrije i njenih proizvoda.

Vremenom, potrošačka javnost je razvila svijest
o povezanosti mliječnih proizvoda
sa pozitivnim osjećajima prema djeci i obitelji.

Pod utjecajem brojnih istraga koje su razotkrile sliku mliječne industrije,
osobito nakon dugotrajnih kampanja koje su provodile mnoge organizacije
za dobrobit životinja u Europi i SAD-u, kod jednog dijela „savjesnih“ kupaca
i proizvođača dolazi do orijentacije prema alternativi industrijskoj proizvodnji
koja se opisuje nazivima “slobodni” ,“eko” uzgoj ili “organska” proizvodnja.

Promidžba životinjskih proizvoda iz tzv. “eko uzgoja”
najviše koristi zdrvastvene argumente
kao mamac za potrošačku javnost.
Isticanje “dobrobiti” životinja je samo usputni
ali vrlo rado naglašavan argument.
Svi argumenti uglavnom služe opravdavanju
veće cijene takvih mliječnih proizvoda.

...STOGA...

...POGLEDAJMO REALNOST PROIZVODNJE MLIJEKA!

Što se zaista događa sa “sretnim” majkama i njihovom djecom?

REPRODUKTIVNA MANIPULACIJA
Bez obzira na način, industrijski ili organski, svi oblici proizvodnje mlijeka
zahtjevaju da krava zatrudni te da rodi tele svake godine.
Osiguravanje trudnoće kod svake krave, svake godine, postiže se postupkom
umjetnog osjemenjivanja. Prije desetak godina započelo je i eksperimentiranje
sa novim tehnikama: embriotransfer i proizvodnja zametaka in vitro.
Proces osjemenjivanja podrazumijeva
nasilno guranje ruke duboko u rektum
u namjeri pozicioniranja maternice...

...te guranja instrumenta u vaginu
s ciljem umetanja sjemena.

Rasplodni bikovi koji se koriste
kao živi strojevi za proizvodnju sjemena
uglavnom žive zatvoreni
u svojim nastambama
iz kojih rijetko izlaze.

Tipičan postupak uzimanja sjemena
insceniranje je “lažnog” spolnog čina.
Zbog činjenice da mišićna i koštana
struktura ženki ne bi podnijela
stres uzastopnog penjanja
bika na nju,
u toj praksi forsiranog silovanja
na mjesto ženki
postavljaju se kastrirani mužjaci.

ZLOSTAVLJANJE I UBIJANJE MALENIH

Polovina potomstva majki krava dolazi na svijet kao muška telad.
Budući da nisu u stanju proizvoditi mlijeko,
mliječna industrija nema od njih nikakvu korist.
Premda nisu isplativi za “proizvodnju” junećeg i goveđeg mesa,
kao braća i sestre iz genetski uzgojenih “mesnih pasmina”,
svi maleni dječaci ( i njihove sestrice
koje predstavljaju višak za mliječnu industriju )
dobivaju svoju priliku za služenje čovjeku – U PROIZVODNJI TELETINE.

Muški telići, kao i jedan dio njihovih
sestrica koje predstavljaju “višak”,
odvajaju se od majki odmah nakon rođenja.
Kolostrum, koji moraju popiti unutar 4-6 sati
nakon porođaja, uglavnom se muze iz majki
te im se daje pomoću pomagala (bočica i sl.).

Odvajanje teleta od majke predstavlja
izuzetan stres za ove emotivne životinje
i popraćeno je međusobnim tužnim
i uplašenim dozivanjem.
U nekim slučajevima majke krave pokazuju
izražene simptome tjeskobe i žalovanja
nakon razdvajanja od svog djeteta
što se ispoljava kroz
depresivnost, apatiju i neuzimanje hrane.

Čak i na malim obiteljskim
gospodarstvima uobičajena i
česta je praksa da se teletu i majci
potpuno onemogući kontakt.
Kao razlog za ovakvo postupanje
navodi se “zdravstveni” argument
zaštite teleta od infekcija i zaraze.

Također, preporučena je i praksa
da se teletu nikad ne dozvoli
da siše majku.
Kao argument, pored zdravstvenog,
navodi se “opterećivanje vimena”
te onemogućavanje da tele razvije
naviku sisanja.

Jedna od čestih reakcija majki,
osobito ako su rodile prvi put,
su očajni i bijesni pokušaji spriječavanja
da im iste ruke koje su oduzele njihovo dijete
dodiruju vime i uzimaju mlijeko.

Uobičajeni, međusobno kombinirani, postupci kojima se mlade majke izlažu
u tim slučajevima su: batinjanje, savijanje repa prema leđima (što blokira kičmu),
vezanje lanca ili špage oko tijela i stezanje istog uvijanjem,
napinjanje brnjice na nosu i sl...
Osobito popularna, “sofisticirana” metoda
je primjena tzv. “ritulje”, metalne naprave
koja se zakači za slabinu i leđa i koja zbog
neugode i bola koju izaziva onemogućava
majku da pruža dalji otpor.

Kao dodatak traumi odvajanja od majke
po rođenju, svi muški telići se kastriraju
u nastojanju da se “proizvede”
što mekše meso.

Pravilnik o “eko-uzgoju” u našoj zemlji
također dozvoljava mogućnost fizičke
kastracije “ako se na taj način pridonosi
kakvoći proizvoda” te “ako je to dio
tradicionalne proizvodne prakse”.

Uobičajen način proizvodnje teletine
izvan zemalja EU
je zatvaranje telića u uske sanduke
u kojima im je potpuno onemogućeno kretanje,
te ishrana zamjenskom hranom bez željeza
zbog ciljanog izazivanja anemije.

Navedeni postupak provodi se
u cilju dobivanja potpuno mekog
i blijedog mesa koje je uvijek bilo
izuzetno traženo na tržištu.
Nakon 4 mjeseca iscrpljeni telići atrofiranih udova odvode se na klanje.

Novi i “poboljšan” način proizvodnje,
koji se provodi u zemljama EU,
izbacio je iz prakse “sanduke za teliće”
te nastavio sa umjetnom,
zamjenskom ishranom sa određenim
minimalnim postotkom željeza
koji održava hemoglobin na prihvatljivoj razini.

Nakon odvajanja od majki, bebe telići se
pojedinačno izoliraju. I opet, glavni
argument je “zdravstveni”. No navedeni
postupak ujedno se i naziva “narodnim”
izrazom - “odbijanje od sise”...

...i provodi se u cilju hranjenja
zamjenskom hranom te ubrzavanja
procesa nabijanja tjelesne mase što će
ih po dostizanju potrebne težine
odvesti u klaonice.

Nakon 3 - 4 mjeseca,
u dobi kada su još bebe,
većina telića rođenih od majki
iz mliječne proizvodnje
odvodi se na klanje.
Kao produkt tog novog pristupa
na tržištu se pojavljuje izuzetno
reklamirana “bijela” teletina.

Preostali mališani
ulaze u proces tovljenja
u cilju postizanja još veće mase.
Unutar navedenog postupka
primjenjuje se grupno držanje.
Njihov život završava nakon 12
mjeseci ( u postupku proizvodnje tzv.
“baby beef” junetine) ili nakon 20
mjeseci (“klasičan” način).

A na farmama,
umorne majke
i dalje odrađuju svoje smjene.

Genetskom manipulacijom čovječanstvo je uspjelo
pretvoriti majke krave u žive mliječne strojeve.
Za razliku od nekadašnje prirodne osobine da njihova tijela stvaraju
onoliko mlijeka koliko treba njihovom djetetu, današnje krave proizvode
od 30 do 60 litara mlijeka dnevno...deset puta više nego što bi njihovo
tele moglo popiti.
Njihovo vime može biti toliko teško da
izaziva deformacije nogu i hromost
koja je zastupljena u izuzetno
viskom postotku u cijeloj populaciji.

Osobita posljedica manipuliranog
uzgoja u cilju što veće proizvodnje mlijeka
je vrlo visoka stopa kroničnog mastitisa
– izuzetno bolne upale vimena, kao i
osteoporoze kao posljedice potpunog
iscrpljivanja kalcija iz vlastitih kostiju
tijekom hiper-produkcije mlijeka.

Iscrpljene i poražene, nakon bijednog života
u ciklusu silovanja, trudnoće, rađanja, oduzimanja djece i
mužnje,one više nemaju nikakvu ekonomsku vrijednost.

UNUTAR DVIJE DO ŠEST GODINA NJIHOVOG ŽIVOTA
U PROIZVODNJI MLIJEKA, MAJKE SU POTPUNO “POTROŠENE”.
NJIHOV ŽIVOT JE ZAVRŠIO.

PRODAJA ROBLJA
Kada se smanji njihova sposobnost
proizvodnje mlijeka, većina majki krava,
bez obzira na stupanj i oblik proizvodnje
u kojoj su iskorištavane,
šalje se na aukcijske prodaje
pri stočnim sajmovima.
Aukcije su posljednja stanica
prije ulaska u klaonicu.

Prije par godina, većina njih je
kao male uplašene cure,
dovedena na ista mjesta
i izložena na prodaju.
Na istim mjestima,
kroz sve ove bijedne godine,
i njihova oteta djeca su
bila izlagana prije klanja.

POSLJEDNJE PUTOVANJE

Na putu prema klaonici, u svojim posljednjim danima i satima života,
potrošene majke prolaze svoju posljednju veliku patnju.
Nemoćne i iscrpljene, u pretrpanim kamionima punim fekalija,
u uvjetima gladi i žeđi, gaženja, smrzavanja ili kolapsa zbog vrućine,
umorne majke putuju posljednji put.

Bolesne i slomljene, potpuno apatične ili paralizirane od straha, mnoge od njih
klonu pri istovaru pred klaonicama. Kao osobit čin ukazivanja počasti
za služenje u ljudskoj prehrambenoj industriji, u tim slučajevima primjenjuje
se širok spektar mučenja ili se surovo koriste razna mehanička sredstva u
nastojanju da se njeno klonulo tijelo nekako smjesti u traku za klanje.

Kao i majke, i mnoga njihova djeca, uplašena, dezorijentirana i slaba,
kolabirala su upravo na tim istim mjestima, pred istim klaonicama.

KLAONICA
Prilikom klanja većina krava i telića
omamljuje se ispucavanjem metalnog
vijka u lubanju, te se pomoću okova
podižu za stražnje noge da bi im se
prerezala grla dok im srca još uvijek
kucaju i ispumpavaju krv.

Budući da je postupak omamljivanja
zamišljen da osigura kucanje srca
i nakon ispucavanja metalnog vijka u lubanju,
krave i telad nerijetko se nalaze
u svjesnom stanju
i nakon što im se razrežu grla.

...EPILOG?...

...NALAZI SE NA VAŠIM TANJURIMA.

U IME ONIH KOJI NE MOGU PODIĆI GLAS ZA SEBE,
MOLIMO VAS DA RAZMISLITE:

I NAJMANJA, POJEDINAČNA, POTRAŽNJA ZA MLIJEKOM
I MLIJEČNIM PROIZVODIMA DIREKTNO DOPRINOSI
DOLASKU NA SVIJET JOŠ VEĆEG BROJA INDIVIDUA
KOJE ĆE ŽIVOTE PROVESTI U ZATVORU I SOCIJALNOJ
DEPRIVACIJI, KOJE ĆE TRPITI SAKAĆENJA, SILOVANJA,
PONIŽENJE...I KOJE ĆE NA KRAJU BITI NASLINO UBIJENE.

...I MOLIMO VAS DA SE SJETITE:

Ukoliko im se dozvoli da žive bez iskorištavanja
i klanja, krave mogu doživjeti i više od 25 godina.

Jednako kao i mnoge druge životinje, kao i ljudi,
i one razvijaju snažne obiteljske veze.

OVA OSJETLJIVA STVORENJA ZASLUŽUJU
NAŠE POŠTOVANJE I NAŠU ZAŠTITU.

ODBACIVANJEM MLIJEČNIH I SVIH DRUGIH
ŽIVOTINJSKIH PROIZVODA IZ VAŠE PREHRANE
I VI MOŽETE ODIGRATI STVARNU I OZBILJNU ULOGU
U STVARANJU BOLJEG SVIJETA
ZA SVA ŽIVA BIĆA U NJEMU.

...molimo vas da upamtite njihova lica!

NE VJERUJTE U BAJKU
O SRETNOJ KRAVICI I VESELOM TELETU!

www.prijatelji-zivotinja.hr


Slide 30

“Mliječna krava je najveći primjer premorene i iskorištene majke.
Ona najteže radi od svih farmskih životinja što se može i znanstveno izračunati.
Njen rad je jednak džogingu od šest do osam sati dnevno. To je luđački tempo.”
Professor John Webster, Department of Animal Husbandry, Bristol University

U ovom trenutku, u svijetu koji smo oblikovali našom rukom,
oko 225 milijuna krava u mliječnoj industriji
neumorno radi da bi zadovoljilo naš ogroman apetit
za mlijekom i mliječnim proizvodima.
Do kraja godine, umorne majke, proizvesti će
oko 500 milijuna tona mlijeka...
...hrane koju njihova tijela stvaraju za njihovu djecu.
“Patnja kroz koju prolaze ove životinje je postala toliko ekstremna da je konzumiranje
hrane od njih zapravo nesvjesno konzumiranje stravične bijede njihovih života...
...Mi probavljamo užas za doručak, ručak i večeru.”
John Robbins, Diet for a New America, 1987

BAJKA O SRETNOJ KRAVICI I VESELOM TELETU

Realnost industrijske i “organske” proizvodnje mlijeka

Po narudžbi velikih proizvođača
u mljekarskoj industriji,
marketinške tvrtke već desetljećima
u svojim skupim kampanjama
promoviraju ideju da mliječne proizvode
isporučuju „zdrave“ i „sretne“ kravice.
Slike blistavo-zelenih pašnjaka,
sa zadovoljnim kravicama,
u pratnji spokojnih telića,
obilježje su skoro svake
reklamne kampanje.

Simpatične animacije veselih krava,
isprepletene sa sretnim licima
roditelja i dječice za jutarnjim obrocima,
stvaraju auru nevinosti
oko mliječne industrije i njenih proizvoda.

Vremenom, potrošačka javnost je razvila svijest
o povezanosti mliječnih proizvoda
sa pozitivnim osjećajima prema djeci i obitelji.

Pod utjecajem brojnih istraga koje su razotkrile sliku mliječne industrije,
osobito nakon dugotrajnih kampanja koje su provodile mnoge organizacije
za dobrobit životinja u Europi i SAD-u, kod jednog dijela „savjesnih“ kupaca
i proizvođača dolazi do orijentacije prema alternativi industrijskoj proizvodnji
koja se opisuje nazivima “slobodni” ,“eko” uzgoj ili “organska” proizvodnja.

Promidžba životinjskih proizvoda iz tzv. “eko uzgoja”
najviše koristi zdrvastvene argumente
kao mamac za potrošačku javnost.
Isticanje “dobrobiti” životinja je samo usputni
ali vrlo rado naglašavan argument.
Svi argumenti uglavnom služe opravdavanju
veće cijene takvih mliječnih proizvoda.

...STOGA...

...POGLEDAJMO REALNOST PROIZVODNJE MLIJEKA!

Što se zaista događa sa “sretnim” majkama i njihovom djecom?

REPRODUKTIVNA MANIPULACIJA
Bez obzira na način, industrijski ili organski, svi oblici proizvodnje mlijeka
zahtjevaju da krava zatrudni te da rodi tele svake godine.
Osiguravanje trudnoće kod svake krave, svake godine, postiže se postupkom
umjetnog osjemenjivanja. Prije desetak godina započelo je i eksperimentiranje
sa novim tehnikama: embriotransfer i proizvodnja zametaka in vitro.
Proces osjemenjivanja podrazumijeva
nasilno guranje ruke duboko u rektum
u namjeri pozicioniranja maternice...

...te guranja instrumenta u vaginu
s ciljem umetanja sjemena.

Rasplodni bikovi koji se koriste
kao živi strojevi za proizvodnju sjemena
uglavnom žive zatvoreni
u svojim nastambama
iz kojih rijetko izlaze.

Tipičan postupak uzimanja sjemena
insceniranje je “lažnog” spolnog čina.
Zbog činjenice da mišićna i koštana
struktura ženki ne bi podnijela
stres uzastopnog penjanja
bika na nju,
u toj praksi forsiranog silovanja
na mjesto ženki
postavljaju se kastrirani mužjaci.

ZLOSTAVLJANJE I UBIJANJE MALENIH

Polovina potomstva majki krava dolazi na svijet kao muška telad.
Budući da nisu u stanju proizvoditi mlijeko,
mliječna industrija nema od njih nikakvu korist.
Premda nisu isplativi za “proizvodnju” junećeg i goveđeg mesa,
kao braća i sestre iz genetski uzgojenih “mesnih pasmina”,
svi maleni dječaci ( i njihove sestrice
koje predstavljaju višak za mliječnu industriju )
dobivaju svoju priliku za služenje čovjeku – U PROIZVODNJI TELETINE.

Muški telići, kao i jedan dio njihovih
sestrica koje predstavljaju “višak”,
odvajaju se od majki odmah nakon rođenja.
Kolostrum, koji moraju popiti unutar 4-6 sati
nakon porođaja, uglavnom se muze iz majki
te im se daje pomoću pomagala (bočica i sl.).

Odvajanje teleta od majke predstavlja
izuzetan stres za ove emotivne životinje
i popraćeno je međusobnim tužnim
i uplašenim dozivanjem.
U nekim slučajevima majke krave pokazuju
izražene simptome tjeskobe i žalovanja
nakon razdvajanja od svog djeteta
što se ispoljava kroz
depresivnost, apatiju i neuzimanje hrane.

Čak i na malim obiteljskim
gospodarstvima uobičajena i
česta je praksa da se teletu i majci
potpuno onemogući kontakt.
Kao razlog za ovakvo postupanje
navodi se “zdravstveni” argument
zaštite teleta od infekcija i zaraze.

Također, preporučena je i praksa
da se teletu nikad ne dozvoli
da siše majku.
Kao argument, pored zdravstvenog,
navodi se “opterećivanje vimena”
te onemogućavanje da tele razvije
naviku sisanja.

Jedna od čestih reakcija majki,
osobito ako su rodile prvi put,
su očajni i bijesni pokušaji spriječavanja
da im iste ruke koje su oduzele njihovo dijete
dodiruju vime i uzimaju mlijeko.

Uobičajeni, međusobno kombinirani, postupci kojima se mlade majke izlažu
u tim slučajevima su: batinjanje, savijanje repa prema leđima (što blokira kičmu),
vezanje lanca ili špage oko tijela i stezanje istog uvijanjem,
napinjanje brnjice na nosu i sl...
Osobito popularna, “sofisticirana” metoda
je primjena tzv. “ritulje”, metalne naprave
koja se zakači za slabinu i leđa i koja zbog
neugode i bola koju izaziva onemogućava
majku da pruža dalji otpor.

Kao dodatak traumi odvajanja od majke
po rođenju, svi muški telići se kastriraju
u nastojanju da se “proizvede”
što mekše meso.

Pravilnik o “eko-uzgoju” u našoj zemlji
također dozvoljava mogućnost fizičke
kastracije “ako se na taj način pridonosi
kakvoći proizvoda” te “ako je to dio
tradicionalne proizvodne prakse”.

Uobičajen način proizvodnje teletine
izvan zemalja EU
je zatvaranje telića u uske sanduke
u kojima im je potpuno onemogućeno kretanje,
te ishrana zamjenskom hranom bez željeza
zbog ciljanog izazivanja anemije.

Navedeni postupak provodi se
u cilju dobivanja potpuno mekog
i blijedog mesa koje je uvijek bilo
izuzetno traženo na tržištu.
Nakon 4 mjeseca iscrpljeni telići atrofiranih udova odvode se na klanje.

Novi i “poboljšan” način proizvodnje,
koji se provodi u zemljama EU,
izbacio je iz prakse “sanduke za teliće”
te nastavio sa umjetnom,
zamjenskom ishranom sa određenim
minimalnim postotkom željeza
koji održava hemoglobin na prihvatljivoj razini.

Nakon odvajanja od majki, bebe telići se
pojedinačno izoliraju. I opet, glavni
argument je “zdravstveni”. No navedeni
postupak ujedno se i naziva “narodnim”
izrazom - “odbijanje od sise”...

...i provodi se u cilju hranjenja
zamjenskom hranom te ubrzavanja
procesa nabijanja tjelesne mase što će
ih po dostizanju potrebne težine
odvesti u klaonice.

Nakon 3 - 4 mjeseca,
u dobi kada su još bebe,
većina telića rođenih od majki
iz mliječne proizvodnje
odvodi se na klanje.
Kao produkt tog novog pristupa
na tržištu se pojavljuje izuzetno
reklamirana “bijela” teletina.

Preostali mališani
ulaze u proces tovljenja
u cilju postizanja još veće mase.
Unutar navedenog postupka
primjenjuje se grupno držanje.
Njihov život završava nakon 12
mjeseci ( u postupku proizvodnje tzv.
“baby beef” junetine) ili nakon 20
mjeseci (“klasičan” način).

A na farmama,
umorne majke
i dalje odrađuju svoje smjene.

Genetskom manipulacijom čovječanstvo je uspjelo
pretvoriti majke krave u žive mliječne strojeve.
Za razliku od nekadašnje prirodne osobine da njihova tijela stvaraju
onoliko mlijeka koliko treba njihovom djetetu, današnje krave proizvode
od 30 do 60 litara mlijeka dnevno...deset puta više nego što bi njihovo
tele moglo popiti.
Njihovo vime može biti toliko teško da
izaziva deformacije nogu i hromost
koja je zastupljena u izuzetno
viskom postotku u cijeloj populaciji.

Osobita posljedica manipuliranog
uzgoja u cilju što veće proizvodnje mlijeka
je vrlo visoka stopa kroničnog mastitisa
– izuzetno bolne upale vimena, kao i
osteoporoze kao posljedice potpunog
iscrpljivanja kalcija iz vlastitih kostiju
tijekom hiper-produkcije mlijeka.

Iscrpljene i poražene, nakon bijednog života
u ciklusu silovanja, trudnoće, rađanja, oduzimanja djece i
mužnje,one više nemaju nikakvu ekonomsku vrijednost.

UNUTAR DVIJE DO ŠEST GODINA NJIHOVOG ŽIVOTA
U PROIZVODNJI MLIJEKA, MAJKE SU POTPUNO “POTROŠENE”.
NJIHOV ŽIVOT JE ZAVRŠIO.

PRODAJA ROBLJA
Kada se smanji njihova sposobnost
proizvodnje mlijeka, većina majki krava,
bez obzira na stupanj i oblik proizvodnje
u kojoj su iskorištavane,
šalje se na aukcijske prodaje
pri stočnim sajmovima.
Aukcije su posljednja stanica
prije ulaska u klaonicu.

Prije par godina, većina njih je
kao male uplašene cure,
dovedena na ista mjesta
i izložena na prodaju.
Na istim mjestima,
kroz sve ove bijedne godine,
i njihova oteta djeca su
bila izlagana prije klanja.

POSLJEDNJE PUTOVANJE

Na putu prema klaonici, u svojim posljednjim danima i satima života,
potrošene majke prolaze svoju posljednju veliku patnju.
Nemoćne i iscrpljene, u pretrpanim kamionima punim fekalija,
u uvjetima gladi i žeđi, gaženja, smrzavanja ili kolapsa zbog vrućine,
umorne majke putuju posljednji put.

Bolesne i slomljene, potpuno apatične ili paralizirane od straha, mnoge od njih
klonu pri istovaru pred klaonicama. Kao osobit čin ukazivanja počasti
za služenje u ljudskoj prehrambenoj industriji, u tim slučajevima primjenjuje
se širok spektar mučenja ili se surovo koriste razna mehanička sredstva u
nastojanju da se njeno klonulo tijelo nekako smjesti u traku za klanje.

Kao i majke, i mnoga njihova djeca, uplašena, dezorijentirana i slaba,
kolabirala su upravo na tim istim mjestima, pred istim klaonicama.

KLAONICA
Prilikom klanja većina krava i telića
omamljuje se ispucavanjem metalnog
vijka u lubanju, te se pomoću okova
podižu za stražnje noge da bi im se
prerezala grla dok im srca još uvijek
kucaju i ispumpavaju krv.

Budući da je postupak omamljivanja
zamišljen da osigura kucanje srca
i nakon ispucavanja metalnog vijka u lubanju,
krave i telad nerijetko se nalaze
u svjesnom stanju
i nakon što im se razrežu grla.

...EPILOG?...

...NALAZI SE NA VAŠIM TANJURIMA.

U IME ONIH KOJI NE MOGU PODIĆI GLAS ZA SEBE,
MOLIMO VAS DA RAZMISLITE:

I NAJMANJA, POJEDINAČNA, POTRAŽNJA ZA MLIJEKOM
I MLIJEČNIM PROIZVODIMA DIREKTNO DOPRINOSI
DOLASKU NA SVIJET JOŠ VEĆEG BROJA INDIVIDUA
KOJE ĆE ŽIVOTE PROVESTI U ZATVORU I SOCIJALNOJ
DEPRIVACIJI, KOJE ĆE TRPITI SAKAĆENJA, SILOVANJA,
PONIŽENJE...I KOJE ĆE NA KRAJU BITI NASLINO UBIJENE.

...I MOLIMO VAS DA SE SJETITE:

Ukoliko im se dozvoli da žive bez iskorištavanja
i klanja, krave mogu doživjeti i više od 25 godina.

Jednako kao i mnoge druge životinje, kao i ljudi,
i one razvijaju snažne obiteljske veze.

OVA OSJETLJIVA STVORENJA ZASLUŽUJU
NAŠE POŠTOVANJE I NAŠU ZAŠTITU.

ODBACIVANJEM MLIJEČNIH I SVIH DRUGIH
ŽIVOTINJSKIH PROIZVODA IZ VAŠE PREHRANE
I VI MOŽETE ODIGRATI STVARNU I OZBILJNU ULOGU
U STVARANJU BOLJEG SVIJETA
ZA SVA ŽIVA BIĆA U NJEMU.

...molimo vas da upamtite njihova lica!

NE VJERUJTE U BAJKU
O SRETNOJ KRAVICI I VESELOM TELETU!

www.prijatelji-zivotinja.hr


Slide 31

“Mliječna krava je najveći primjer premorene i iskorištene majke.
Ona najteže radi od svih farmskih životinja što se može i znanstveno izračunati.
Njen rad je jednak džogingu od šest do osam sati dnevno. To je luđački tempo.”
Professor John Webster, Department of Animal Husbandry, Bristol University

U ovom trenutku, u svijetu koji smo oblikovali našom rukom,
oko 225 milijuna krava u mliječnoj industriji
neumorno radi da bi zadovoljilo naš ogroman apetit
za mlijekom i mliječnim proizvodima.
Do kraja godine, umorne majke, proizvesti će
oko 500 milijuna tona mlijeka...
...hrane koju njihova tijela stvaraju za njihovu djecu.
“Patnja kroz koju prolaze ove životinje je postala toliko ekstremna da je konzumiranje
hrane od njih zapravo nesvjesno konzumiranje stravične bijede njihovih života...
...Mi probavljamo užas za doručak, ručak i večeru.”
John Robbins, Diet for a New America, 1987

BAJKA O SRETNOJ KRAVICI I VESELOM TELETU

Realnost industrijske i “organske” proizvodnje mlijeka

Po narudžbi velikih proizvođača
u mljekarskoj industriji,
marketinške tvrtke već desetljećima
u svojim skupim kampanjama
promoviraju ideju da mliječne proizvode
isporučuju „zdrave“ i „sretne“ kravice.
Slike blistavo-zelenih pašnjaka,
sa zadovoljnim kravicama,
u pratnji spokojnih telića,
obilježje su skoro svake
reklamne kampanje.

Simpatične animacije veselih krava,
isprepletene sa sretnim licima
roditelja i dječice za jutarnjim obrocima,
stvaraju auru nevinosti
oko mliječne industrije i njenih proizvoda.

Vremenom, potrošačka javnost je razvila svijest
o povezanosti mliječnih proizvoda
sa pozitivnim osjećajima prema djeci i obitelji.

Pod utjecajem brojnih istraga koje su razotkrile sliku mliječne industrije,
osobito nakon dugotrajnih kampanja koje su provodile mnoge organizacije
za dobrobit životinja u Europi i SAD-u, kod jednog dijela „savjesnih“ kupaca
i proizvođača dolazi do orijentacije prema alternativi industrijskoj proizvodnji
koja se opisuje nazivima “slobodni” ,“eko” uzgoj ili “organska” proizvodnja.

Promidžba životinjskih proizvoda iz tzv. “eko uzgoja”
najviše koristi zdrvastvene argumente
kao mamac za potrošačku javnost.
Isticanje “dobrobiti” životinja je samo usputni
ali vrlo rado naglašavan argument.
Svi argumenti uglavnom služe opravdavanju
veće cijene takvih mliječnih proizvoda.

...STOGA...

...POGLEDAJMO REALNOST PROIZVODNJE MLIJEKA!

Što se zaista događa sa “sretnim” majkama i njihovom djecom?

REPRODUKTIVNA MANIPULACIJA
Bez obzira na način, industrijski ili organski, svi oblici proizvodnje mlijeka
zahtjevaju da krava zatrudni te da rodi tele svake godine.
Osiguravanje trudnoće kod svake krave, svake godine, postiže se postupkom
umjetnog osjemenjivanja. Prije desetak godina započelo je i eksperimentiranje
sa novim tehnikama: embriotransfer i proizvodnja zametaka in vitro.
Proces osjemenjivanja podrazumijeva
nasilno guranje ruke duboko u rektum
u namjeri pozicioniranja maternice...

...te guranja instrumenta u vaginu
s ciljem umetanja sjemena.

Rasplodni bikovi koji se koriste
kao živi strojevi za proizvodnju sjemena
uglavnom žive zatvoreni
u svojim nastambama
iz kojih rijetko izlaze.

Tipičan postupak uzimanja sjemena
insceniranje je “lažnog” spolnog čina.
Zbog činjenice da mišićna i koštana
struktura ženki ne bi podnijela
stres uzastopnog penjanja
bika na nju,
u toj praksi forsiranog silovanja
na mjesto ženki
postavljaju se kastrirani mužjaci.

ZLOSTAVLJANJE I UBIJANJE MALENIH

Polovina potomstva majki krava dolazi na svijet kao muška telad.
Budući da nisu u stanju proizvoditi mlijeko,
mliječna industrija nema od njih nikakvu korist.
Premda nisu isplativi za “proizvodnju” junećeg i goveđeg mesa,
kao braća i sestre iz genetski uzgojenih “mesnih pasmina”,
svi maleni dječaci ( i njihove sestrice
koje predstavljaju višak za mliječnu industriju )
dobivaju svoju priliku za služenje čovjeku – U PROIZVODNJI TELETINE.

Muški telići, kao i jedan dio njihovih
sestrica koje predstavljaju “višak”,
odvajaju se od majki odmah nakon rođenja.
Kolostrum, koji moraju popiti unutar 4-6 sati
nakon porođaja, uglavnom se muze iz majki
te im se daje pomoću pomagala (bočica i sl.).

Odvajanje teleta od majke predstavlja
izuzetan stres za ove emotivne životinje
i popraćeno je međusobnim tužnim
i uplašenim dozivanjem.
U nekim slučajevima majke krave pokazuju
izražene simptome tjeskobe i žalovanja
nakon razdvajanja od svog djeteta
što se ispoljava kroz
depresivnost, apatiju i neuzimanje hrane.

Čak i na malim obiteljskim
gospodarstvima uobičajena i
česta je praksa da se teletu i majci
potpuno onemogući kontakt.
Kao razlog za ovakvo postupanje
navodi se “zdravstveni” argument
zaštite teleta od infekcija i zaraze.

Također, preporučena je i praksa
da se teletu nikad ne dozvoli
da siše majku.
Kao argument, pored zdravstvenog,
navodi se “opterećivanje vimena”
te onemogućavanje da tele razvije
naviku sisanja.

Jedna od čestih reakcija majki,
osobito ako su rodile prvi put,
su očajni i bijesni pokušaji spriječavanja
da im iste ruke koje su oduzele njihovo dijete
dodiruju vime i uzimaju mlijeko.

Uobičajeni, međusobno kombinirani, postupci kojima se mlade majke izlažu
u tim slučajevima su: batinjanje, savijanje repa prema leđima (što blokira kičmu),
vezanje lanca ili špage oko tijela i stezanje istog uvijanjem,
napinjanje brnjice na nosu i sl...
Osobito popularna, “sofisticirana” metoda
je primjena tzv. “ritulje”, metalne naprave
koja se zakači za slabinu i leđa i koja zbog
neugode i bola koju izaziva onemogućava
majku da pruža dalji otpor.

Kao dodatak traumi odvajanja od majke
po rođenju, svi muški telići se kastriraju
u nastojanju da se “proizvede”
što mekše meso.

Pravilnik o “eko-uzgoju” u našoj zemlji
također dozvoljava mogućnost fizičke
kastracije “ako se na taj način pridonosi
kakvoći proizvoda” te “ako je to dio
tradicionalne proizvodne prakse”.

Uobičajen način proizvodnje teletine
izvan zemalja EU
je zatvaranje telića u uske sanduke
u kojima im je potpuno onemogućeno kretanje,
te ishrana zamjenskom hranom bez željeza
zbog ciljanog izazivanja anemije.

Navedeni postupak provodi se
u cilju dobivanja potpuno mekog
i blijedog mesa koje je uvijek bilo
izuzetno traženo na tržištu.
Nakon 4 mjeseca iscrpljeni telići atrofiranih udova odvode se na klanje.

Novi i “poboljšan” način proizvodnje,
koji se provodi u zemljama EU,
izbacio je iz prakse “sanduke za teliće”
te nastavio sa umjetnom,
zamjenskom ishranom sa određenim
minimalnim postotkom željeza
koji održava hemoglobin na prihvatljivoj razini.

Nakon odvajanja od majki, bebe telići se
pojedinačno izoliraju. I opet, glavni
argument je “zdravstveni”. No navedeni
postupak ujedno se i naziva “narodnim”
izrazom - “odbijanje od sise”...

...i provodi se u cilju hranjenja
zamjenskom hranom te ubrzavanja
procesa nabijanja tjelesne mase što će
ih po dostizanju potrebne težine
odvesti u klaonice.

Nakon 3 - 4 mjeseca,
u dobi kada su još bebe,
većina telića rođenih od majki
iz mliječne proizvodnje
odvodi se na klanje.
Kao produkt tog novog pristupa
na tržištu se pojavljuje izuzetno
reklamirana “bijela” teletina.

Preostali mališani
ulaze u proces tovljenja
u cilju postizanja još veće mase.
Unutar navedenog postupka
primjenjuje se grupno držanje.
Njihov život završava nakon 12
mjeseci ( u postupku proizvodnje tzv.
“baby beef” junetine) ili nakon 20
mjeseci (“klasičan” način).

A na farmama,
umorne majke
i dalje odrađuju svoje smjene.

Genetskom manipulacijom čovječanstvo je uspjelo
pretvoriti majke krave u žive mliječne strojeve.
Za razliku od nekadašnje prirodne osobine da njihova tijela stvaraju
onoliko mlijeka koliko treba njihovom djetetu, današnje krave proizvode
od 30 do 60 litara mlijeka dnevno...deset puta više nego što bi njihovo
tele moglo popiti.
Njihovo vime može biti toliko teško da
izaziva deformacije nogu i hromost
koja je zastupljena u izuzetno
viskom postotku u cijeloj populaciji.

Osobita posljedica manipuliranog
uzgoja u cilju što veće proizvodnje mlijeka
je vrlo visoka stopa kroničnog mastitisa
– izuzetno bolne upale vimena, kao i
osteoporoze kao posljedice potpunog
iscrpljivanja kalcija iz vlastitih kostiju
tijekom hiper-produkcije mlijeka.

Iscrpljene i poražene, nakon bijednog života
u ciklusu silovanja, trudnoće, rađanja, oduzimanja djece i
mužnje,one više nemaju nikakvu ekonomsku vrijednost.

UNUTAR DVIJE DO ŠEST GODINA NJIHOVOG ŽIVOTA
U PROIZVODNJI MLIJEKA, MAJKE SU POTPUNO “POTROŠENE”.
NJIHOV ŽIVOT JE ZAVRŠIO.

PRODAJA ROBLJA
Kada se smanji njihova sposobnost
proizvodnje mlijeka, većina majki krava,
bez obzira na stupanj i oblik proizvodnje
u kojoj su iskorištavane,
šalje se na aukcijske prodaje
pri stočnim sajmovima.
Aukcije su posljednja stanica
prije ulaska u klaonicu.

Prije par godina, većina njih je
kao male uplašene cure,
dovedena na ista mjesta
i izložena na prodaju.
Na istim mjestima,
kroz sve ove bijedne godine,
i njihova oteta djeca su
bila izlagana prije klanja.

POSLJEDNJE PUTOVANJE

Na putu prema klaonici, u svojim posljednjim danima i satima života,
potrošene majke prolaze svoju posljednju veliku patnju.
Nemoćne i iscrpljene, u pretrpanim kamionima punim fekalija,
u uvjetima gladi i žeđi, gaženja, smrzavanja ili kolapsa zbog vrućine,
umorne majke putuju posljednji put.

Bolesne i slomljene, potpuno apatične ili paralizirane od straha, mnoge od njih
klonu pri istovaru pred klaonicama. Kao osobit čin ukazivanja počasti
za služenje u ljudskoj prehrambenoj industriji, u tim slučajevima primjenjuje
se širok spektar mučenja ili se surovo koriste razna mehanička sredstva u
nastojanju da se njeno klonulo tijelo nekako smjesti u traku za klanje.

Kao i majke, i mnoga njihova djeca, uplašena, dezorijentirana i slaba,
kolabirala su upravo na tim istim mjestima, pred istim klaonicama.

KLAONICA
Prilikom klanja većina krava i telića
omamljuje se ispucavanjem metalnog
vijka u lubanju, te se pomoću okova
podižu za stražnje noge da bi im se
prerezala grla dok im srca još uvijek
kucaju i ispumpavaju krv.

Budući da je postupak omamljivanja
zamišljen da osigura kucanje srca
i nakon ispucavanja metalnog vijka u lubanju,
krave i telad nerijetko se nalaze
u svjesnom stanju
i nakon što im se razrežu grla.

...EPILOG?...

...NALAZI SE NA VAŠIM TANJURIMA.

U IME ONIH KOJI NE MOGU PODIĆI GLAS ZA SEBE,
MOLIMO VAS DA RAZMISLITE:

I NAJMANJA, POJEDINAČNA, POTRAŽNJA ZA MLIJEKOM
I MLIJEČNIM PROIZVODIMA DIREKTNO DOPRINOSI
DOLASKU NA SVIJET JOŠ VEĆEG BROJA INDIVIDUA
KOJE ĆE ŽIVOTE PROVESTI U ZATVORU I SOCIJALNOJ
DEPRIVACIJI, KOJE ĆE TRPITI SAKAĆENJA, SILOVANJA,
PONIŽENJE...I KOJE ĆE NA KRAJU BITI NASLINO UBIJENE.

...I MOLIMO VAS DA SE SJETITE:

Ukoliko im se dozvoli da žive bez iskorištavanja
i klanja, krave mogu doživjeti i više od 25 godina.

Jednako kao i mnoge druge životinje, kao i ljudi,
i one razvijaju snažne obiteljske veze.

OVA OSJETLJIVA STVORENJA ZASLUŽUJU
NAŠE POŠTOVANJE I NAŠU ZAŠTITU.

ODBACIVANJEM MLIJEČNIH I SVIH DRUGIH
ŽIVOTINJSKIH PROIZVODA IZ VAŠE PREHRANE
I VI MOŽETE ODIGRATI STVARNU I OZBILJNU ULOGU
U STVARANJU BOLJEG SVIJETA
ZA SVA ŽIVA BIĆA U NJEMU.

...molimo vas da upamtite njihova lica!

NE VJERUJTE U BAJKU
O SRETNOJ KRAVICI I VESELOM TELETU!

www.prijatelji-zivotinja.hr