Pismo nerođenog djeteta majci

“

Draga mama

,

ti me ne poznaješ, jer dok sam još bio u tvojoj utrobi, odlučila si

prekinuti moj život pobačajem.

Ali, kada sam bio odbačen od ljudi,

Dobri Bog

rekao: je

´ Može li žena zaboravit svoje dojenče, ne imati sućuti za čedo utrobe svoje? Pa kad bi koja i zaboravila, tebe ja zaboraviti neću´ (Izaija 49,15)

On

me prihvatio.

Bog

je

Ljubav

, po zaslugama Isusa Krista, molitvama Crkve i svetaca, doveo me u raj.

Umro sam kao mali, još u nemogućnosti da učinim dobro ili zlo, nisam bio podvrgnut sudu, kao što će se dogoditi tebi,

draga mama

,

času smrti.

u

Mama

, znadem da si bila prevarena lažnom idejom: uvjerili su te da se radi samo o ´običnom prekidu trudnoće´, ali je bio prekinut jedan život,

moj život!

Sad znaj,

mama

, da je neprekidna molitva djece, koja su

abortirana,

neprestano prikazivana za njihove majke.

Grižnja savjeti koju osjećaš, kao što su osjećale i sve druge majke koje su abortirale, jest milost za tebe,

majko.

Prihvati tu milost, sa zahvalom i neprestanim žaljenjem za svoj

grijeh

, koji je

velik.

Nemoj odbaciti tu milost,

mama.

Upravo jer te volim,

mama,

ne bih želio da završiš u paklu.

Zato te molim: traži

oprost od Boga

, da bismo se jednog dana mogli sresti i da bi me konačno mogla primiti u svoj naručaj...˝

“

Abortus je ubojstvo

, ali i samoubojstvo i Tebe i Tvoga muža(mladića) i obitelji, a i društva. Zato te tako boli. Samo je jedan koji Tvoju bol razumije i može Te izliječiti: to je Isus Krist, koji ljubi Tebe, mene svećenika, narkomane, homoseksualce, lopove i “bombaše-samoubojice”, istom, svetom, beskrajnom ljubavlju. Ako tu ljubav prihvatiš, bit ćeš slobodan!” iz knjige SUZA JAHVE SABAOTA o. Kornelije Marko Glogović, OSPPE