papa Pavao VI. tiskarstvo, paleografija crkveno-liturgijsko, integrativno za Hrv. ekumensko značenje povijesno pravno i političko umjetnost glazbeno (glag.
Download ReportTranscript papa Pavao VI. tiskarstvo, paleografija crkveno-liturgijsko, integrativno za Hrv. ekumensko značenje povijesno pravno i političko umjetnost glazbeno (glag.
papa Pavao VI. tiskarstvo, paleografija crkveno-liturgijsko, integrativno za Hrv. ekumensko značenje povijesno pravno i političko umjetnost glazbeno (glag. pjev.) književno (Marulić, Zoranić) edukativno turističko međunarodno reprezentativno znanstveno (Slovo) Z. Črnja, E. Hercigonja Se zida Maj opat, Radonja, Rugota, Dobroslav Baka Tjeha, sin Bratohna, unuk Juna 11. st., 2 lista pergamene Bečka nacionalna knjižnica Kločev glagoljaš, 11. st. (Innsbruck, Trento) 11. st., 1782. glagoljska građa prenesena u Budim, Jelačić vratio 1850., Khuen Hedervary opet otuđio 1885., vraćeno 1956.-60. (ne sve). Epizoda s britanskim princom Filipom Bašćanska ploča u HAZU font, druga B. pl. Zvonim., Hrvat “The Book of Kells” naopako 1. siječnja 1100. Dobrinj, Vrbnik prijepis iz 16. st. “Va ime Hristovo amen...” na “hrvaškom jeziku” književna, pravna vrijednost 12. st., Manastirište, kod Prijedora (Kozara) Radinu... suvremenik Bašćanske ploče 1275. (prvi sloj) do 1395., prijepis iz 1546. na 53 str. žlahtni ljudi hrvacko ime (23 puta), dežele pisar odigrao važnu ulogu priključenju Istre Hrvatskoj (B. Milanović, B. Fučić) 1288., 17 str., 75 čl. poslije Ruske Pravde najstariji pravni kodeks među slav. narodima likuf (gozba), moralna zaštita žene bar 9 eur. prijevoda (19 st.: ruski, poljski, francuski) 1368. knez Novak Disislavić Krbava vrijednost - imanje osrednjeg plemića u Bečkoj nacionalnoj knjižnici predložak za prvotisak zapis Jurja iz Roča 60 listova, Arhiv HAZU, iz 13. (ili 14.) st. vjerojatno najstariji prijevod na živi jezik benediktinci su Regule morali znati napamet (120 str.) 1388. (najstariji tekst iz 1362.) Senjski statut 1388., Veprinački 1507., Kastavski iz 1590., Mošćenički iz 1673. Zadnja tri objavljena najprije u Rusiji u 19. st. (!), a kasnije u Zg. 1396., rađen za Roč u Istri Nacionalna knjižnica u Beču (bivša Dvorska) 600. obljetnica 1996. Branko Fučić pergamena: 3 stada od 40 ovaca hrv. ćirilica, latinica 14.-15. st. Brežice, Sorbonne, Tours Chateau de virginite Istria eadem patria Charwati Alphabetum Charwaticum Paval dijak z Krbave 1395. st. Prag, Carigrad, Rheims Texte du Sacre (Krundibena knjiga), L. Tandarić, s. A. Pantelić, B. Fučić Louis XIV. Que sais je? 1404., misal Hrvoja Vukčića Hrvatinića Topkapi Sarayi, Carigrad, 94 ilum., 380 inicijala dospio iz Korvinove knjižnice iz Budima (pod Turcima) Hvalov misal, hrv. ćir., Bologna 1400-1410, područje Zadra, ili Like i Krbave Thomas Phillips desserts of manuscripts Henrik Birnbaum Otto Sagner Verlag, 1977. Andrew Corin, UCLA 1456. Inicijal slova B župni ured u Vrbniku izložen u Dublinu 2000./01. 1462. 1 list u Princetonu, SAD Vrbnik - glagoljaški gradić Blaž Baromić, lomljene ligature Vrbnik (i Dobrinj) spomenuti 1. siječnja 1100.g. 1442., Istra Metropolitana u Zagrebu Humski grafiti i Ročki abecedarij Humski grafiti, 12. st. (kovača Martina…) “Zaman jezik flafoli ako srce ne moli” (Barban) Radoslavljev zbornik (1443.), Banja Luka (1471.) Prvotisak, inkunabula 28 godina nakon Gutenberga 11 primjeraka: Vatikan, Moskva, Washington, Beč, Zagreb J. Gutenberg, 1455.g. 40000 naslova inkun., 260 gradova (Senj) 10 milijuna tiskanih inkunabula 1483. - prva hrvatska tiskana knjiga 1495. - Lekcionar Bernardina Splićanina 1494., Senj 214 listova Budimpešta, Petrograd, Cres (147), Odessa (frag.) 7 glag. knjiga 1495., inicijal R, 500 listova pergamene (tj. 1000 str.), oko 10 kg. bitka na Krbavskom polju 1493. zapis popa Martinca, “Turci nalegoše na jazik hrvatski...” 1530.-1531., Rijeka, Šimun Kožičić Benja, biskup krbavsko modruški, rođen u Zadru napušta crkvenoslavenski hrv. redakcije, prelazi na hrvatski 5 knjiga, knižice od hrvacke zemle Venecija (primjerci: Beč, New York, Oxford, Petrograd), glagoljska azbuka, od az do jest-je sricanje, bubati Molitva Nedilna (Gospodnja), Zdravo Marie. Luksuzna i u europskim razmjerima 15. st. dokume nti 1561.-1565. 30ak knjiga u 25600 primjeraka Stipan Konzul Istranin, Antun Dalmatin Crobatische Buchstaben 1741., Rim, Matej Karaman rusifikacija (zapravo rutenizacija) hrvatske glagoljice pad glagoljice Rafael Levaković (Misal 1631.), brevijar 1688. Juranić, Paštrić, Gocinić 1893., napušta se ukrajinizacija nedostatak misala i brevijara sam izradio slova (gdje su?) Tal.-hrv. rječnik, brzoglas Vajsov misal 1927. II. Vatikanski koncil Bašćanska ploča datira otprilike iz 1100. godine, a potječe iz crkve svete Lucije u Jurandvoru kod Baške na otoku Krku. To su jurandvorski ulomci, jedan nađen u 19. stoljeću i još dva ulomka nađena 1957. godine. Datira se u 1100. godine, a predstavlja značajan izvor za povijest hrvatskog naroda, jezika i razvitak hrvatske glagoljice. Ona pokazuje suverenitet hrvatskoga kralja Zvonimira kao donatora zemljišnog posjeda na otoku; uz jezično i književno, ta ploča ima i povijesno značenje zbog prvog spominjanja vladareva imena na narodnome jeziku - kralj Zvonimir. Bašćansku ploču pronašao je župnik Petar Dorčić ugrađenu u pod crkve 1851. godine te upozorio Ivana Kukuljevića Sakcinskog koji ju je predstavio znanosti. 1865. djelomično ju je pročitao krčki kanonik Ivan Crnčić, a potpuno je to učinio 1875. Franjo Rački. Budući da je ploča na nekim mjestima oštećena, postoje i različita čitanja istoga teksta. Najpoznatiji su istraživači Bašćanske ploče Branko Fučić i Edurard Hercigonja. Stjepan Ivšić nazvao ju je "dragi kamen hrvatskog jezika". Danas je izložena u gliptoteci Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti u Zagrebu od 1934, a u crkvi svete Lucije nalazi se njena kopija. Originalni prijepis 13 redaka Bašćanske ploče na latinici, prema Branku Fučiću: A[ZЪ VЪ IME O]TCA I S(I)NA [I S](VE)TAGO DUHA AZЪ OPAT[Ъ] DRŽIHA PISAHЪ SE O LEDI[N]Ě JuŽE DA ZЪVЪNIM[I]RЪ KRALЪ HRЪVATЪSKЪÏ [VЪ] DNI SVOJĘ VЪ SVETUJu LUCIJu I S[VEDO]MI ŽUPANЪ DESIMRA KRЪ[BA]VĚ MRA[TIN]Ъ VЪ L(I)CĚ PR(I)BЪNEBŽA [S]Ъ POSL[Ъ] VIN[OD](O)LĚ [ĚK](O)VЪ V(Ъ) OTOCĚ DA IŽE TO POREČE KLЪNI I BO(G) I BÏ(=12) AP(OSTO)LA I G(=4) EVA(N)J(E)LISTI I S(VE)TAĚ LUCIĚ AM(E)NЪ DA IŽE SDĚ ŽIVETЪ MOLI ZA NE BOGA AZЪ OPATЪ D(O)BROVITЪ ZЪDAH CRĚKЪVЪ SIJu I SVOEJu BRATIJu SЪ DEVETIJu VЪ DNI KЪNEZA KOSЪMЪTA OBLADAJuĆAGO VЪSU KЪRAINU I BĚŠE VЪ TЪ DNI MIKULA VЪ OTOČЪCI [SЪ S]VETUJu LUCIJu VЪ EDINO Prijepis na suvremeni hrvatski jezik: Ja,u ime oca i Sina i Svetoga Duha. Ja opat Držiha pisah ovo o ledini koju dade Zvonimir, kralj hrvatski u dane svoje svetoj Luciji. Svjedoče mi župan Desimir u Krbavi, Martin u Lici, Piribineg u Vinodolu i Jakov na otoku. Da tko poreče, nega ga prokune Bog i dvanaest apostola i 4 evanđelista i sveta Lucija. Amen. Neka onaj tko ovdje živi, moli za njih Boga. Ja opat Dobrovit zidah crkvu ovu sa svoje devetero braće u dane kneza Kosmata koji je vladao cijelom Krajinom. I bijaše u te dane Nikola u Otočcu sa svetom Lucijom zajedno. Baška na otoku Krku Crkvica sv. Lucije u Jurandvoru Hrvatski grb na crkvici sv. Lucije, ne kasnije od 1494., vjerojatno mnogo stariji (ostatak nepoznate crkve) Dmitar Zvonimir hrvatski kralj, vladao je od 1076. do 1089. godine. Naslijedio je Krešimira IV. Kralj Zvonimir stolovao je u Kninu, a kako za njegova vladanja nije bilo većih ratovanja, ojačao je razvitak gospodarstva i kulture