papa Pavao VI. tiskarstvo, paleografija crkveno-liturgijsko, integrativno za Hrv. ekumensko značenje povijesno pravno i političko umjetnost glazbeno (glag.
Download
Report
Transcript papa Pavao VI. tiskarstvo, paleografija crkveno-liturgijsko, integrativno za Hrv. ekumensko značenje povijesno pravno i političko umjetnost glazbeno (glag.
papa Pavao VI.
tiskarstvo, paleografija
crkveno-liturgijsko,
integrativno za Hrv.
ekumensko značenje
povijesno
pravno i političko
umjetnost
glazbeno (glag. pjev.)
književno (Marulić,
Zoranić)
edukativno
turističko
međunarodno
reprezentativno
znanstveno (Slovo)
Z. Črnja, E. Hercigonja
Se zida Maj opat, Radonja, Rugota, Dobroslav
Baka Tjeha, sin Bratohna, unuk Juna
11. st., 2 lista
pergamene
Bečka nacionalna
knjižnica
Kločev glagoljaš, 11.
st. (Innsbruck,
Trento)
11. st., 1782. glagoljska građa prenesena u
Budim, Jelačić vratio 1850., Khuen Hedervary
opet otuđio 1885., vraćeno 1956.-60. (ne sve).
Epizoda s
britanskim
princom Filipom
Bašćanska ploča
u HAZU
font, druga B. pl.
Zvonim., Hrvat
“The Book of
Kells”
naopako
1. siječnja 1100.
Dobrinj, Vrbnik
prijepis iz 16. st.
“Va ime Hristovo
amen...”
na “hrvaškom jeziku”
književna, pravna
vrijednost
12. st., Manastirište, kod Prijedora (Kozara)
Radinu...
suvremenik Bašćanske ploče
1275. (prvi sloj) do
1395., prijepis iz
1546. na 53 str.
žlahtni ljudi
hrvacko ime (23
puta), dežele pisar
odigrao važnu ulogu
priključenju Istre
Hrvatskoj (B.
Milanović, B. Fučić)
1288., 17 str., 75 čl.
poslije Ruske Pravde
najstariji pravni
kodeks među slav.
narodima
likuf (gozba),
moralna zaštita žene
bar 9 eur. prijevoda
(19 st.: ruski, poljski,
francuski)
1368.
knez Novak Disislavić
Krbava
vrijednost - imanje
osrednjeg plemića
u Bečkoj nacionalnoj
knjižnici
predložak za
prvotisak
zapis Jurja iz Roča
60 listova, Arhiv
HAZU, iz 13. (ili 14.)
st.
vjerojatno najstariji
prijevod na živi jezik
benediktinci su
Regule morali znati
napamet (120 str.)
1388. (najstariji tekst
iz 1362.)
Senjski statut 1388.,
Veprinački 1507.,
Kastavski iz 1590.,
Mošćenički iz 1673.
Zadnja tri objavljena
najprije u Rusiji u 19.
st. (!), a kasnije u Zg.
1396., rađen za Roč u
Istri
Nacionalna knjižnica u
Beču (bivša Dvorska)
600. obljetnica 1996.
Branko Fučić
pergamena: 3 stada od
40 ovaca
hrv. ćirilica, latinica
14.-15. st.
Brežice, Sorbonne,
Tours
Chateau de virginite
Istria eadem patria
Charwati
Alphabetum
Charwaticum
Paval dijak z Krbave
1395. st.
Prag, Carigrad,
Rheims
Texte du Sacre
(Krundibena knjiga),
L. Tandarić, s. A.
Pantelić, B. Fučić
Louis XIV.
Que sais je?
1404., misal Hrvoja
Vukčića Hrvatinića
Topkapi Sarayi,
Carigrad, 94 ilum., 380
inicijala
dospio iz Korvinove
knjižnice iz Budima
(pod Turcima)
Hvalov misal, hrv. ćir.,
Bologna
1400-1410, područje
Zadra, ili Like i Krbave
Thomas Phillips
desserts of
manuscripts
Henrik Birnbaum
Otto Sagner Verlag,
1977.
Andrew Corin, UCLA
1456.
Inicijal slova B
župni ured u
Vrbniku
izložen u
Dublinu 2000./01.
1462.
1 list u Princetonu, SAD
Vrbnik - glagoljaški
gradić
Blaž Baromić, lomljene
ligature
Vrbnik (i Dobrinj)
spomenuti 1. siječnja
1100.g.
1442., Istra
Metropolitana u
Zagrebu
Humski grafiti i Ročki
abecedarij
Humski grafiti, 12. st.
(kovača Martina…)
“Zaman jezik flafoli
ako srce ne moli”
(Barban)
Radoslavljev zbornik (1443.),
Banja Luka (1471.)
Prvotisak,
inkunabula
28 godina nakon
Gutenberga
11 primjeraka:
Vatikan, Moskva,
Washington,
Beč, Zagreb
J. Gutenberg, 1455.g.
40000 naslova inkun., 260 gradova (Senj)
10 milijuna tiskanih inkunabula
1483. - prva hrvatska tiskana knjiga
1495. - Lekcionar Bernardina Splićanina
1494., Senj
214 listova
Budimpešta,
Petrograd, Cres (147),
Odessa (frag.)
7 glag. knjiga
1495., inicijal R, 500
listova pergamene
(tj. 1000 str.), oko 10
kg.
bitka na Krbavskom
polju 1493.
zapis popa Martinca,
“Turci nalegoše na
jazik hrvatski...”
1530.-1531., Rijeka,
Šimun Kožičić Benja,
biskup krbavsko modruški, rođen u
Zadru
napušta
crkvenoslavenski hrv.
redakcije, prelazi na
hrvatski
5 knjiga, knižice od
hrvacke zemle
Venecija (primjerci:
Beč, New York,
Oxford, Petrograd),
glagoljska azbuka, od
az do jest-je
sricanje, bubati
Molitva Nedilna
(Gospodnja), Zdravo
Marie. Luksuzna i u
europskim
razmjerima
15. st.
dokume
nti
1561.-1565.
30ak knjiga u
25600
primjeraka
Stipan Konzul
Istranin, Antun
Dalmatin
Crobatische
Buchstaben
1741., Rim, Matej
Karaman
rusifikacija (zapravo
rutenizacija)
hrvatske glagoljice
pad glagoljice
Rafael Levaković
(Misal 1631.),
brevijar 1688.
Juranić, Paštrić,
Gocinić
1893., napušta se
ukrajinizacija
nedostatak misala i
brevijara
sam izradio slova (gdje
su?)
Tal.-hrv. rječnik,
brzoglas
Vajsov misal 1927.
II. Vatikanski koncil
Bašćanska ploča datira otprilike iz 1100. godine, a potječe iz crkve svete Lucije
u Jurandvoru kod Baške na otoku Krku.
To su jurandvorski ulomci, jedan nađen u 19. stoljeću i još dva ulomka nađena
1957. godine.
Datira se u 1100. godine, a predstavlja značajan izvor za povijest
hrvatskog naroda, jezika i razvitak hrvatske glagoljice. Ona
pokazuje suverenitet hrvatskoga kralja Zvonimira kao donatora
zemljišnog posjeda na otoku; uz jezično i književno, ta ploča ima
i povijesno značenje zbog prvog spominjanja vladareva imena na
narodnome jeziku - kralj Zvonimir.
Bašćansku ploču pronašao je župnik Petar Dorčić ugrađenu u
pod crkve 1851. godine te upozorio Ivana Kukuljevića Sakcinskog
koji ju je predstavio znanosti. 1865. djelomično ju je pročitao
krčki kanonik Ivan Crnčić, a potpuno je to učinio 1875. Franjo
Rački. Budući da je ploča na nekim mjestima oštećena, postoje i
različita čitanja istoga teksta. Najpoznatiji su istraživači
Bašćanske ploče Branko Fučić i Edurard Hercigonja. Stjepan Ivšić
nazvao ju je "dragi kamen hrvatskog jezika".
Danas je izložena u gliptoteci Hrvatske akademije znanosti i
umjetnosti u Zagrebu od 1934, a u crkvi svete Lucije nalazi se
njena kopija.
Originalni prijepis 13 redaka Bašćanske ploče na latinici, prema Branku
Fučiću:
A[ZЪ VЪ IME O]TCA I S(I)NA [I S](VE)TAGO DUHA AZЪ
OPAT[Ъ] DRŽIHA PISAHЪ SE O LEDI[N]Ě JuŽE
DA ZЪVЪNIM[I]RЪ KRALЪ HRЪVATЪSKЪÏ [VЪ]
DNI SVOJĘ VЪ SVETUJu LUCIJu I S[VEDO]MI ŽUPANЪ DESIMRA KRЪ[BA]VĚ MRA[TIN]Ъ VЪ L(I)CĚ PR(I)BЪNEBŽA [S]Ъ POSL[Ъ] VIN[OD](O)LĚ [ĚK](O)VЪ V(Ъ) OTOCĚ DA IŽE TO POREČE KLЪNI I BO(G) I BÏ(=12) AP(OSTO)LA I
G(=4) EVA(N)J(E)LISTI I S(VE)TAĚ LUCIĚ AM(E)NЪ DA IŽE SDĚ ŽIVETЪ MOLI ZA NE BOGA AZЪ OPATЪ D(O)BROVITЪ ZЪDAH CRĚKЪVЪ SIJu I SVOEJu BRATIJu SЪ DEVETIJu VЪ DNI KЪNEZA KOSЪMЪTA OBLADAJuĆAGO VЪSU KЪRAINU I BĚŠE VЪ TЪ DNI MIKULA VЪ OTOČЪCI [SЪ S]VETUJu LUCIJu VЪ EDINO
Prijepis na suvremeni hrvatski jezik:
Ja,u ime oca i Sina i Svetoga Duha. Ja opat Držiha pisah
ovo o ledini koju dade Zvonimir, kralj hrvatski u dane
svoje svetoj Luciji. Svjedoče mi župan Desimir u Krbavi,
Martin u Lici, Piribineg u Vinodolu i Jakov na otoku. Da
tko poreče, nega ga prokune Bog i dvanaest apostola i 4
evanđelista i sveta Lucija. Amen. Neka onaj tko ovdje
živi, moli za njih Boga. Ja opat Dobrovit zidah crkvu
ovu sa svoje devetero braće u dane kneza Kosmata koji
je vladao cijelom Krajinom. I bijaše u te dane Nikola u
Otočcu sa svetom Lucijom zajedno.
Baška na otoku Krku
Crkvica sv. Lucije u Jurandvoru
Hrvatski grb na crkvici sv.
Lucije, ne kasnije od 1494.,
vjerojatno mnogo stariji
(ostatak nepoznate crkve)
Dmitar Zvonimir hrvatski
kralj,
vladao je od 1076. do 1089.
godine.
Naslijedio je Krešimira IV.
Kralj Zvonimir stolovao je u
Kninu, a kako za njegova
vladanja nije bilo većih ratovanja,
ojačao je razvitak gospodarstva i
kulture