Soft power - WordPress.com
Download
Report
Transcript Soft power - WordPress.com
Osnovi metodologije političkih
nauka
1
2. Predmet metodologije političkih nauka
2.1. Pojam i predmet metodologije
•
Koji su bitni delovi svake nauke?
Bitni delovi svake nauke su njegov predmet i metod.
METODOLOGIJA JE NAUKA O METODIMA STICANJA
NAUČNOG SAZNANJA ODNOSNO METODIMA
NAUČNOG ISTRAŽIVANJA.
Šta je predmet metodologije?
Predmet metodologije su metode sticanja naučnog
saznanja, tj, načini na kojima se istražuje.
•
2
2.2. Sastavni delovi metodologije
•
Koji su to sastavni delovi metodologije ?
Naučna saznanja o pravilima logike
(pitanja primene
određenih logičkih pravila);
•
Epistemološki ili saznajni
•
Naučno-strategijski (odnosi se na razvojnost nauke i revolucije).
(odnos između različitih vrsta
istraživanja i metoda sticanja naučnih saznanja);
3
2.3. Izvori metodoloških saznanja
Koji su izvori metodologije ?
Filozofija;
• Logika;
• Sociologija;
• Politikološka naučna saznanja (istorija, pravne nauke i itd.);
• Istraživački projekti (istraživačka iskustva);
• Specijalna metodološka istraživanja (struktura projekata,
•
procedure i itd.).
4
2.4. Logičke osnove metodologije političkih nauka
Logičke osnove metodologije političkih nauka čine logička
pravila i uputstva o istinitom mišljenju.
•
•definicije
•
mišljenja,principi i zakoni istinitog mišljenja i itd;
oblici mišljenja – učenje o pojmu, stavu, sudu i itd.
osnovne metode i njihovi postupci (analiza, sinteza, indukcija,
dedukcija....)
•
2.4.1. Mišljenje
•
Mišljenje je predmetno.
5
Mišljenje se odvija kroz : opažanje – predstavljanje –
poimanje.
•
Stepeni istinitosti odnosno pogrešnosti mišljenja mogu biti :
• a) moguća istinitost; b) verovatna; b) izvesna; g) nužna.
•
a) moguća pogrešnost; b) verovatna; v) izvesna; g) nužna.
Postoje dve grupe zakona istinitog mišljenja:
•
Zakoni osnovnih odlika istinitog mišljenja
•
Zakoni istinitog zamišljanja predmeta.
6
2.4.2. Zakoni istinitog mišljenja i zamišljanja
Zakoni osnovnih odlika istinitog mišljenja:
•
predmetnosti-mišljenje se odnosi na neki predmet;
•
sadržajnosti-ispunjeno određenim sadržajem;
•
određenosti-da bude određeno;
•
osnovanosti-zasnovano, a ne proizvoljno;
•
logičke povezanosti-konzistentno i smisleno;
•
stalnosti i razvojnosti.
7
Zakoni istinitog zamišljanja predmeta mogu se razvrstati u dve
grupe:
•
Opšti zakon objektivnog zamišljanja
•
Posebni zakoni mogu biti:
realitetu na koji se odnosi);
1.
2.
3.
4.
5.
6.
(predmet se zamišlja tako da odgovora
Z.I.Z. jedinstva raznovrsnog – masa birača;
Z. identiteta-shvatanje složenih pojava kao jednih – članstvo
stranke;
Z. različitosti–različiti činioci u sastavu jednog-organizacione
jedinice partije;
Z. suprotnosti-opšta: u jednoj pojavi imamo odredbe koje su
međusobno suprotne (apstraktno-konkretno)- prosta: činioci
kvantitativno ili kvalitativno različiti (malo-veliko);
Z. protivurečnosti-svaki složen predmet sastoji se od
protivurečnih i prelaznih delova;
Z. razvojnosti i stalnosti-razumevanje procesa.
8
2.4.3. Predmeti mišljenja i naučnog saznanja
•
Osnovni opšti predmet mišljenja je društvena stvarnost.
•
Šta je predmet mišljenja i naučnog saznanja?
Predmet mišljenja i naučnog saznanja su svi činioci političkih
procesa i odnosa i bitni činioci okruženja u kojima se oni odigravaju.
•
Kriterijumi klasifikacije:
Stepen i oblik razvoja predmeta: a)prirodne pojave, b) psihičke
pojave; v) društvene pojave.
Odnos prema subjektu saznanja: a) predmeti nezavisni od
čoveka; b) opaženi predmeti; v) predstave i nečulne slike
predmeta; g) misli.
9
Po složenosti: prosti i složeni predmeti.
Kriterijum složenosti:
Skup – veza između raznovrsnih činilaca skupa je ?
Slučajna i pretežno spoljašna – npr. saobraćajni udes; ljudi u redu,
ljudi koji čekaju autobus.
•
Mnoštvo – jedinstvo raznovrsnih predmeta koji imaju neki
zajedničku kvalitativnu osobinu ili odnos.
•
Agregat – množina sa tačno određenim odnosima članova ali bez
hijerarhijskog reda .
•
“Imperija je agregat mnogih država pod jednom zajedničkom
glavom” E. Berk
10
•
Grupa – množina jednovrsnih ili srodnih članova.
a) interakciju tokom vremena; b) osećaj identiteta ili
pripadnosti; v) postojanje normi.
Klasa, razred i rod – mnoštvo jednovrsnih članova koji
čine celinu na osnovu nekih osobina tj. bitnih svojstava.
•
Npr. marksistička podela na klase. Proleterijat je društvena
klasa u kapitalizmu koju odlikuje odsustvo vlastitih sredstava
za proizvodnju. Buržoaska klasa, pak, poseduje sredstva za
proizvodnju.
Niz i red – članovi koji ih čine slede jedan drugog po nekom
svojstvu (postoji hijerarhija).
•
11
Kolektiv – uređene množine ljudi koju karakteriše
unutrašnja povezanost visokog stepena i izraženo
intenzivni odnosi.
•
Npr. radni kolektiv.
Sistem je celina u kojoj su uspostavljeni saglasni odnosi
svih činilaca strukture. U sistemu se vrše određene
međusobno povezane funkcije.
•
Latinskiski systēma – celina sastavljena od delova.
12
npr. Politički sistem - prema definiciji M.Diveržea,
politički sistem je zapravo celina društvenog sistema
posmatrana u njenim političkim aspektima.
Pojam političkog sistema obuhvata sve institucije,
organizacije koje se formiraju u samom društvu,
koje vrše određeni uticaj na donošenje i primenu
državnih odluka.
Politički sistem ima dva osobine: on je skup
međuzavisnih komponenti; poseduje jasnu granicu prema
okruženju sa kojim je u interakciji.
13
3. Posebnost metodologije političkih nauka
Koja su dva zahteva kada govorimo o konstituisanju nauke?
a)
svaka nauka mora da ima svoj jasno određen predmet
naučnog izučavanja;
b) mora da ima svoj metod svoj metod sticanja naučnog
saznanja.
b)
Zahtevi upućeni metodologiji?
a) da obezbedi metode za sticanje valjanog naučnog saznanja o
politici (koja se mogu primeniti);
b) da iznađe metode o sticanju saznanja, ali i o načinima
uspešnog osposobljavanja za primenu naučnih saznanja u
političkoj praksi.
14
4.1. Pojam naučnog metoda
•Nauku
delom čine već stečena, proverena naučna
saznanja, ali istovremeno i smislena aktivnost sticanja
novog naučnog saznanja.
•
Šta je naučni metod?
•Naučni
metod podrazumeva ukupnost preduzetih radnji i
upotrebu sredstava svih vrsta da bi se došlo do istinitih
saznanja.
15
4.2. Sastavni delovi naučnog metoda
1.Predmet;
2.Naučni metod.
•Naučni
metod se sastoji iz tri osnovna sastavna dela:
1.Logički deo
2.Epistemološki deo
3.Operativno-tehnički deo
16
4.3. Klasifikacija naučnog metoda
Osnovne
metode - osnov svih ostalih metoda.
Opštenaučne
Posebne
metode.
metode.
Metode
prikupljanja podataka.
Metode
obrade podataka.
17
1.
Osnovne metode
Analiza
Sinteza
Apstrahovanje
Konkretizacija
Specijalizacija
Generalizacija
Dedukcija
Indukcija
18
•2. Opštenaučne
Statistička
Metoda
metode
metoda
modelovanja.
Akstiomatska
metoda.
Analitičko-dedukcijska
metoda.
Hipotetičko-deduktivna
metoda.
19
3.
Metode posebnih nauka
4.
4. Metode prikupljanja podataka
Metode ispitivanja
Metode posmatranja
Metode eksperimenta
5. Metoda obrade podataka
20
Naučna teorija je sistem naučnih postavki, principa,
stavova i sudova o određenoj vrsti pojava.
•
•
Sastavni delovi naučne teorije su:
•
predmet;
•
osnovni pojmovi;
•
osnovni principi;
•
naučni zakoni;
•
hipoteze;
•
teoreme.
21
1.1. Proces mišljenja i logičko mišljenje
•Mišljenje
je aktivno shvatanje objektivne stvarnosti.
•Mišljenje
odlikuju tri bitna svojstva:
1.razvojnost;
2.kreativnost;
3.sistematičnost
22
•Kako
izgleda proces formiranja mišljenja o
metodologiji i metodama politikologije?
•Opažaj-Predstavljanje-Mišljenje
- posredstvom znakova,
simbola, reči, jezika, informacija i komunikacija.
•Odigrava
se u formama pojma, stava, suda i zaključka.
23
1.2. Imenovanje, označavanje i značenje
Na određenom nivou razvoja ljudskog društva i ljudske
prakse javlja se potreba za komunikacijom između ljudi.
•
•
Znak mora:
•da
ima značenje (znak mora da bude znak nečega);
•biti
znak za nekoga, za neko svesno biće koje shvata i
razume značenje znaka.
24
•Postoji
više različitih vrsta znakova. Možemo ih podeliti u
dve grupe:
•prirodni
znaci (signali)
•veštački znaci (simboli i reči)
•Signali
su prirodne materijalne stvari koje ukazuju na
druge predmete koji se odigravaju ili će se odigrati.
•Njihovo
osnovno značenje je intersubjektivno.
•Primer:
Oblak – znak da će padati kiša; sunce – toplo
vreme
25
Simboli su veštački znaci koji nemaju ili ne moraju
da imaju nikakvu neposrednu prirodnu vezu sa
predmetom koji označavaju.
•
Nastaju konvencijom (običajem ili dogovorom)
kojim se utvrdjuje njihovo značenje.
•
•Bitne
odredbe simbola su:
•stvorili
su ih ljudi i stoga su nužno konvencionalni
•ljudi
se njima služe da bi označili neki predmet
(upotrebljavaju ih umesto tih predmeta)
26
27
28
• Vrste
•
simbola
Po predmetnoj oblasti razlikuju se četiri vrste simbola:
•specifični
vanjezički simboli (krst, zvezda)
•umetnički simboli (umetnička dela)
•simboli običnih jezika (nebo, sunce)
•simboli naučnih jezika (π-pi)
29
•
Imenovanje je pripisivanje imena objektima.
Označavanje je pripisivanje znaka i značenja
objektu.
•
Značenje je složeni psihički proces u kome određeni
predmet preko određenog pojma ukazuje subjektu
na određeni predmet.
•
Značenje mora imati dovoljan stepen određenosti i
mora biti smisleno.
•
30
31
1.3. Jezik i naučni jezik
•Jezik
je:
sistem
simbola, reči, jezičkih izraza
instrument izražavanja;
bitan osnov društvenog informisanja i opštenja.
•Jezik
je promenljiv:
•nestanak
reči (isčezavaju predmeti na koje se
odnosila reč);
•promena značenja (prilagođavaju se novim uslovima
ljudskog društva- demokratija u antici i sad);
32
•nastanak
nove reči (odgovraju novim tvorevinama
društva-mobing);
•novi
način upotrebe jezika (primena u novom kotekstu surfovanje na dasci i surfovanje internetom);
•Struktura
jezika:
•Reči
(elementarni činioci jezika);
•Jezički izrazi (značenjski i smisleni spojevi reči).
33
Logička
struktura jezika
•Termin
(spoljni izraz reči, način iskazivanja);
•Pojam (sadržaj i značenje reči, njeno ograničenje).
Razumljivost
jezika je otežana zbog postojanja:
•sinonima; komšiluk-susedstvo
•homonima; list
(papira), list (drveta), list (novine)
•uloge konteksta u značenju;
Obrazovanje je bitno za budućnost naše dece.
Obrazovanje revizorske komisije olakšaće uvid u
troškove.
34
•U
ljudskom društvu jezik se realizuje kroz:
Informisanje
je korišćenje reči informacija u procesualnom
smislu i treba da sadrži barem jednog svesnog
subjekta koji prima ili emituje informaciju, to je
jednostran proces.
To
Komuniciranje
je opštenje, razmena informacija
između najmanje dva svesna subjekta, to je dovstran
i dovosmeran proces
Komuniciranje
35
1.4. Logičke varijable i konstante
• Analizom
jezičkih izraza i značenje otkriva se da neke
reči imaju varijabilnost značenja:VARIJABLE
-Reči koje imaju stalno značenje: KONSTANTE
Postoje dve vrste varijabli:
1. varijable pojmova
2. varijable stavova
36
U varijable pojmova spadaju opšti pojmovi odnosno
pojmovi klasa. Njihov sadržaj se može menjati
konkretizacijom (demokratija - antička, robovlasnička,
parlamentarana itd).
•
• Varijable
stavova su klase iskaza, stavova, čiji je sadržaj
promenljiv.
Tri
modela spojeva varijabli:
1. Niz varijabli;
2. Model kauzalnih spojeva, gde je uzrok nezavisna
varijabla a posledica zavisna;
3. Model vremenski određenih serija.
37
1.5. Logičke iskazne funkcije
Negacija – tačan ili netačan.
Konjukcija - oba tačna;
Alternacija - makar jedan mora biti tačan;
Disjunkcija – jedan mora biti lažan;
Inkopaktibilnost - isključuju se;
Implikacija – ako … onda;
Ekvivalencija – dva stava identična po vrednosti.
38
1.6.2. Logičke valencije
Klasična logika razlikuje SAMO dve saznajne vrednosti
stavova (valencije): ISTINU i POGREŠKU.
Ipak, u praksi se pokazuje da saznajna vrednost
stavova NE MORA biti čista istina ili čista pogreška, već
može biti neodređena, neizvesna, delimična istina
(zabluda).
Multivalentna logika verovatnoće, po kojoj je osnovna
logička valencija VEROVATNOĆA.
Prema ovoj logici svi stavovi o iskustvenoj stvarnosti su
više ili manje verovatni, nikada potpuno istiniti.
39
Probabilističko
“pozite”.
shvatanje stavove verovatnoće tretira kao tzv.
Pozit
ima značenje opklade na određeni ishod nekakvog
dešavanja, koji nikada nije izvestan, već samo u određenoj
meri verovatan.
Devetovalenta logika (Šešić):
Nužna
istinitost
Izvesna istinitost
Verovatna istinitost
Moguća istinitost
NEODREĐENOST
Moguća pogrešnost
Verovatna pogrešnost
Izvesna pogrešnost
Nužna pogrešnost
40