Teorija konačnih deformacija
Download
Report
Transcript Teorija konačnih deformacija
6. STABILNOST KONSTRUKCIJA
II čas
dr Mira Petronijević, v. prof.
Prof. dr Stanko Brčić
3. Stabilnost konstrukcija
1
6.2 Osnovne jednačine štapa
6.2.1 Linearna teorija štapa
Važe pretpostavke o geometrijskoj (1), statičkoj
(2) i fizičkoj (3) linearnosti:
1) Deformacije su male ( )
2) Pomeranja napadnih tačaka spoljašnjih sila
su mala u odnosu na dimenzije štapa (uslovi
ravnoteže na nedeformisanom štapu)
3) Linearna veza (Hukov zakon)
Linearne jednačine, jednoznačna rešenja,
važi superpozicija uticaja
3. Stabilnost konstrukcija
2
Osnovne jednačine linearne
teorije štapa za t=0
du dx dy
.... (1)
dv dy dx
.... (2)
dN p x dx 0
....
(3)
dT p y dx 0
....
(4)
dM T dx 0
....
(5)
t 0
.....
(6)
....
(7 )
....
(8)
d
dx
M
EI
N
EF
t
tt
t
(AI)
h
3. Stabilnost konstrukcija
3
6.2.2 Teorija konačnih deformacija
Teorija konačnih deformacija
pretpostavlja da važi Hookov zakon (pr.
o fizičkoj linearnosti), a da ne važe
pretpostavke o malim deformacijama,
(pr. o geometrijskoj linearnosti) i malim
pomeranjima (pr. o statičkoj
linearnosti). Reč je o GEOMETRIJSKOJ
NELINEARNOSTI.
3. Stabilnost konstrukcija
4
Teorija konačnih deformacija
Veze deformacija i pomeranja:
3. Stabilnost konstrukcija
5
Teorija konačnih deformacija
Uslovi ravnoteže elementa štapa
3. Stabilnost konstrukcija
6
Teorija konačnih deformacija
Hukov zakon. Veze između deformacija i
presečnih sila, temperature:
d
dx
M
EI
N
EF
t
tt
t
h
1
EF
( H cos V sin ) t t
T 0
*uticaj T-sila na deformaciju se zanemaruje
3. Stabilnost konstrukcija
7
Teorija konačnih deformacija.
Osnovne jednačine:
Veze deformacija-pomeranja:
dx du (1 ) dx cos
(1)
dv (1 ) dx sin
(2)
Uslovi ravnoteže:
dH p x dx 0
(3)
dV p y dx 0
(4)
dM V ( dx du ) Hdv 0
(A)
(5 )
Hukov zakon
d
dx
M
EI
N
EF
t
tt
t
(6)
h
1
EF
( H cos V sin ) t t
3. Stabilnost konstrukcija
(7 )
8
Teorija konačnih deformacija
Jednačine štapa (A) po teoriji konačnih
deformacija predstavljaju sistem od 7
jednačina sa 7 nepoznatih:
u , v, , , M , N ,T
Jednačine su nelinearne. U njima se javljaju
proizvodi nepoznatih veličina.
Složene su za rešavanje.
3. Stabilnost konstrukcija
9
6.2.3 Teorija drugog reda
Ako uvedemo pretpostavku o malim
deformacijama:
0
sin ,
1
0
cos 1
a zadržimo i dalje pretpostavku da su
pomeranja velika i da se uslovi ravnoteže
posmatraju na deformisanom štapu, onda se
jednačine uprošćavaju, a teorija u kojoj važe
dodatne pretpostavke se naziva Teorija
drugog reda.
3. Stabilnost konstrukcija
10
Teorija drugog reda
Iz jednačina (A)
se dobija sistem
od 7 jednačina
štapa po Teoriji
II reda (AII) sa 7
nepoznatih
(1)
dx
dv
(2)
dx
dH
dx
dV
, ,
dx
M , H ,V ,
dM
u, v
du
px
(3)
py
(4)
V (1 ) H 0
(5 )
(AII)
dx
1
EF
(H V ) t t
o
d
t
M
t
dx
EI
h
3. Stabilnost konstrukcija
(6 )
(7 )
11
Teorija drugog reda
Jednačine predstavljaju sistem od 7
jednačina sa sedam nepoznatih.
Sistem je nelinearan, jer se u uslovu
ravnoteže (5) javlja proizvod statičkih i
deformacijskih veličina.
3. Stabilnost konstrukcija
12
Teorija drugog reda
Sistem se dalje može uprostiti ako
uvedemo pretpostavku da se uticaj normalnih
sila na deformaciju može zanemariti,
zanemarimo dilataciju u trećem uslovu
ravnoteže, tj. 0
Sistem se raspada na dva nezavisna sistema
jednačina. Prvi sistem čine 2 jednačine za
aksijalno naprezanje, a drugi 5 jednačina
savijanja štapa:
3. Stabilnost konstrukcija
13
Teorija drugog reda.
Osnovne jednačine
Aksijalno naprezanje:
du
0
(1)
(2)
dx
N
EF
tt 0
o
3. Stabilnost konstrukcija
14
Teorija drugog reda.
Osnovne jednačine
Savijanje silama:
Za štap sa zadatim
graničnim uslovima, iz
jednačine (B2) može
da se direktno odredi
H, tako da se sistem
svodi na 4 jednačine
savijanja po Teoriji II
reda.
U opštem sličaju sila
H zavisi od ostalih
sila, tj. pomeranja i
obrtanja.
dv
(1)
dx
dH
px
(2)
py
(3)
V H 0
(4)
t
M
t
dx
E
I
h
(5)
dx
dV
dx
dM
(B)
dx
d
3. Stabilnost konstrukcija
15
6.2.4 Linearizovana teorija II reda
Jednačine (B) su i dalje nelinearne.
U praksi je dovoljno tačno ako se usvoji
da je H=S, gde je S vrednost sile H
određena po teoriji I reda. Na taj način
sistem jednačina (B) postaje linearan, a
teorija u kojoj važe načinjene
pretpostavke naziva se Linearizovana
teorija II reda.
3. Stabilnost konstrukcija
16
Diferencijalna jednačina štapa po
linearizovanoj teoriji II reda
Diferenciranjem jednačine (B4)
dM
dv
V H
dx
dx
/
2
d
dx
d M
dx
2
dV
dx
d
dx
(H
dv
)
dx
uz korišćenje jednačina (B3) i (B5) dobija se:
d
dx
2
2
2
( EI
d v
dx
2
EI t
t
h
) py
d
dx
3. Stabilnost konstrukcija
(H
dv
)
/ ( 1)
dx
17
Diferencijalna jednačina štapa po
linearizovanoj teoriji II reda
diferencijalna jednačina štapa po
Linearizovanoj teoriji II reda:
d
2
dx
2
2
(EI
d v
dx
2
)
d
dx
(H
dv
dx
) py
d
2
dx
2
(EI t
3. Stabilnost konstrukcija
t
)
(C )
h
18
Prav prizmatičan štap
Za prizmatičan štap EI=const, py=p(x) i za
t=0 , jednačina (C) postaje:
4
d v
dx
4
gde je: k
2
k
2
d v
dx
S
2
p( x)
EI
(C’)
, S=H
EI
•
•
gornji znak se odnosi na pritisak (-S),
donji znak se odnosi na zatezanje (S)
3. Stabilnost konstrukcija
19
Rešenje diferencijalne jednačine
Rešenje dif. jednačine (C’) je oblika:
v( x) vh ( x) v p ( x)
gde je:
vh(x) - rešenje homogenog dela d.j. a
vp(x) - partikularni integral
3. Stabilnost konstrukcija
20
Rešenje diferencijalne jednačine
1) Homogeno rešenje za pritisnut štap, S<0
vh ( x ) e
px
v h ( x ) pe , v h ( x ) p e ,
px
I
2
II
px
vh ( x) p e , vh ( x) p e
III
3
px
IV
4
px
Karakteristična jednačina i rešenje:
p ( p k ) 0 p1,2 0, p 3,4 ik
2
2
2
3. Stabilnost konstrukcija
21
Rešenje diferencijalne jednačine
v h ( x ) 1 e 2 kx e 3 e
0
e
0
ikx
4 e
ikx
Euler-ove formule:
ikx
cos kx i sin kx
e
ikx
cos kx i sin kx
Homogeno rešenje za pritisnut štap
v h ( x ) 1 2 kx 3 sin kx 4 cos kx
3. Stabilnost konstrukcija
22
Rešenje diferencijalne jednačine
2) Homogeno rešenje za zategnut štap, S>0
Karakteristična jednačina i rešenje:
p ( p k ) 0 p1,2 0, p 3,4 k
2
2
2
v h ( x ) 1 e 2 kx e 3 e
0
shkx
e
kx
0
e
2
kx
,
chkx
e
kx
e
kx
4 e
kx
kx
2
3. Stabilnost konstrukcija
23
Rešenje diferencijalne jednačine
Homogeno rešenje - zatezanje
v h ( x ) 1 2 kx 3 sh kx 4 ch kx
i , i – integracione konstante , koje
se određuju iz graničnih uslova štapa
3. Stabilnost konstrukcija
24