Transcript Motorički poremećaji i kronične bolesti

Motorički poremećaji i kronične
bolesti
Predškolski odgoj i osnovno školovanje djece s
motoričkim poremećajima i kroničnim bolestima
Djecu s motoričkim poremećajima i kroničnim bolestima dijelimo na:
a)
Djecu s oštećenjem lokomotoričkog sustava (kosti, zglobovi, mišići)
b)
Djecu s oštećenjem središnjeg živčanog sustava
c)
Djecu s oštećenjem perifernog živčanog sustava
d)
Djecu s kroničnim bolestima drugih sustava
Osnovne karakteristike djece s motoričkim poremećajima su :
•
-različiti oblici i težina poremećaja pokreta i položaja tijela
•
-smanjena ili onemogućena funkcija pojedinih dijelova tijela (ruku, nogu, kralježnice)
•
-nepostojanje dijelova tijela (urođena nerazvijenost, bolest ili nezgoda)
a) Oštećenja lokomotoričkog sustava (kosti, zglobovi, mišići) očituju se u
slabosti mišića kao pokretača, u ograničenim kretnjama zglobova, te
nepostojanju ili deformaciji kostiju, a posljedica su bolesti ili povreda.
(pr.iščašenje kuka, uvrnuto stopalo, deformacije kralježnice, nerazvijeni
ekstremiteti, poremećaji metabolizma, upale, prijelomi kostiju, zglobova,
kralješnice)
b) Oštećenja središnjeg živčanog sustava uzrokuju različite motoričke
poremećaje ovisno o vremenu, mjestu i opsegu oštećenja dijelova
središnjeg živčanog sustava
Posljedica oštećenja središnjeg živčanog sustava je cerebralna paraliza .
Cerebralna paraliza
Ovisno o vremenu nastanka oštećenja razlikujemo:
•
Prenatalno oštećenje (oko 30% slučajeva, nastaje u prva 3 mjeseca fetalnog života
kao posljedica infekcija ili parazitarnih bolesti, patoloških stanja posteljice,
metaboličkih poremećaja majke, zatim ionizantnih zračenja ili su genetski
uzrokovani.
•
•
Perinatalno oštećenje (oko 60%, događaju se pri porodu, posljedica su nedostatka
kisika u tkivima/mozgu koji uzrokuje trajna oštećenja mozga)
•
•
Postnatalno oštećenje (oko 10%, posljedica je različitih infekcija (encefalitis,
meningitis, moždani tumori), i traumatskih oštećenja glave
Tipovi cerebralne paralize ovisno o mjestu očitovanja neuromotoričkog poremećaja :
•
monoplegija- zahvaćen jedan ekstremitet
•
hemiplegija- zahvaćeni ekstremiteti jedne strane tijela
•
paraplegija- zahvaćena dva bilateralna ekstremiteta
•
triplegija-
•
kvadriplegija- zahvaćena sva 4 ekstremiteta
•
dvostruka hemiplegija- zahvaćene obje strane tijela
zahvaćena 3 ekstremiteta
Kod djece s cerebralnom paralizom često su prisutne i druge razvojne smetnje poput
oštećenja vida, sluha, govora, perceptivne smetnje, epilepsija, sniženo intelektualno
funkcioniranje, smetnje ponašanja i učenja te emocionalne smetnje.
c) Oštećenja perifernog živčanog sustava - leđne moždine i
perifernih živaca, posljedica su raznih bolesti, trauma ili
nasljeđa
d) Kronične bolesti su trajnije bolesti koje zahtijevaju dugotrajno
liječenje (pr. bolesti srca i krvožilnog sustava, bolesti
probavnog, mokraćnog, dišnog sustava...)
Oblici predškolskog odgoja i osnovnog školovanja djece s
motoričkim poremećajima i kroničnim bolestima
•
Predškolski odgoj i naobrazba
•
U prvoj godini života dijete počinje svojim osjetilima istraživati sebe i okolinu te stvarati koncept o sebi i
svijetu oko sebe. Dijete s neurorazvojnim i motoričkim smetnjama ograničeno je u učenju i spoznavanju sebe
i okoline. Kod takve djece potrebno je provoditi senzomotoričke stimulacije kako bi se potaknuli interesi za
učenje kroz interakciju s okolinom.
•
Senzomotorička stimulacija podrazumijeva stalno pružanje različitih motoričkih i senzoričkih iskustava i
informacija, provodi se kod kuće, u predškolskoj i medicinskoj ustanovi.
•
Potrebno je stvarati situacije iz svakodnevnog života u kojima će dijete biti aktivan sudionik i doživljavati
ugodna i neugodna iskustva sa svojom okolinom.
•
Kroz igru i svakodnevne aktivnosti, te posebno programirane vježbe treba poticati motoričke vještine koje će
pridonijeti djetetovu osamostaljenju, te poticati njegovo kretanje. Djetetu je potrebno omogućiti mnogo
kontakata i socijalnih iskustava sa djecom i odraslima.
•
Prostor i opremu u domu i vrtiću također treba prilagoditi potrebama djeteta.
• Svrha rane edukacije i rehabilitacije djece s neurorazvojnim i
motoričkim smetnjama je razvoj djetetovih potencijala i ublažavanje
postojećih razvojnih smetnji.
• Edukacijsko rehabilitacijski programi za djecu vrtićke dobi trebaju
poticati razvoj vizualne percepcije i memorije, prostorne
orijentacije, fine motorike šake i taktilnog osjeta, okulomotoričke i
grafomotiričke koordinacije, auditivne percepcije, razvoj pozornosti
i koncentracije, samopouzdanja…
Odgoj i obrazovanje djece s motoričkim poremećajima i kroničnim
bolestima provodi se kroz:
•
potpunu integraciju u vrtiću
•
parcijalnu integraciju ( dio programa dijete provodi u svojoj odgojnoj skupini a dio u
posebnoj skupini sa defektologom)
•
posebne skupine u dječjem vrtiću (vodi ih defektolog)
•
posebne skupine u sastavu posebne organizacije odgoja i obrazovanja, zdravstva i
socijalne skrbi za djecu i mladež s motoričkim poteškoćama i kroničnim bolestima
Osim toga postoje i kraći programi:
-rad s djetetom i roditeljima u ambulanti ili u stanu obitelji
- u zdravstvenim ustanovama
-u igraonici i za vrijeme odmora i rekreacije.
Osnovno školovanje
• Osnovno školovanje učenika s motoričkim poteškoćama sastavni je dio
sustava odgoja i obrazovanja, i zahtjeva zadovoljavanje učeničkih
specifičnih potreba.
• Školske godine 2005./2006. eksperimentalno je u 5 % osnovnih škola u RH
uveden HNOS (Hrvatski nacionalni obrazovni standard). Za sve djelatnike
prije uvođenja HNOS-a obavezna je obuka i doškolovanje.
• U školskoj godini 2006./2007. sve osnovne škole započele su s
primjenjivanjem HNOS-a.
Pretpostavke za ostvarenje HNOS-a za učenike s
posebnim obrazovnim potrebama:
• pristupačnost škole (bez arhitektonskih barijera, prijevoz učenika, asistenti
u nastavi)
• edukacija učitelja za rad s učenicima s posebnim obrazovnim potrebama
• opremljenost potrebnim specifičnim didaktičkim i rehabilitacijskim
sredstvima i pomagalima
• potpora stručnog suradnika defektologa
• izmjena i obogaćivanje programskih sadržaja
• promjene u zakonu i propisima
Prilagodbe u nastavnom radu
• Učenicima s motoričkim poremećajima koji su uključeni
u redovnu osnovnu školu potreban je program
prilagođen njihovim potrebama, odnosno prilagodbe u
obradi tema i dobivanju povratnih informacija od
učenika, te posebna pomagala u radu.
• Osnovni elementi izvođenja programa su
individualizacija, re-edukacija (sustavno razvijanje
aktivnosti oštećenih organa i korištenje ostalih
sposobnosti) i kompenzacija (korištenjem računala ili
drugih pomagala nadomještava se nerazvijena
sposobnost).
Učenici s cerebralnom paralizom školuju se po:
• nastavnom planu i programu za osnovne škole u Republici Hrvatskoj
• posebnom nastavnom planu i programu za učenike s većim
teškoćama u razvoju
• nastavnom planu i programu odgoja i osnovnog školovanja učenika
na stupnju umjerene i teže mentalne retardacije
• planu i programu odgojno- obrazovnog rada s učenicima s
autizmom
• Motorički poremećaji variraju od blage motoričke nesposobnosti do vrlo
teških poremećaja pokreta i položaja tijela koji mogu zahtijevati i potpunu
ovisnost o pomoći druge osobe u obavljanju svakodnevnih aktivnosti. Ove
probleme znatno može olakšati dobra opremljenost rehabilitacijskim i
tehničkim pomagalima koja smanjuju potrebu pomoći druge osobe u
raznim aktivnostima, u kretanju, učenju, komunikaciji i izražavanju.
• Osnovne pretpostavke za uključivanje učenika s motoričkim smetnjama u
školu su uklanjanje arhitektonskih barijera, zapošljavanje osobnog
asistenta, prilagodba školskog namještaja, didaktičkih sredstava, i nabava
posebnih pomagala.
Učitelji trebaju prilagoditi sadržaje, metode i sredstva rada
učenikovim posebnim potrebama.
1.
učeniku s otežanim kretanjem omogućiti korištenje posebnih
pomagala za kretanje i po potrebi pomoć druge osobe
2. usporenost, nepreciznost i otežano grafičko izražavanje pomaže
se korištenjem pisaćih strojeva i računala (tj. zamjenskih oblika za
pismeno izražavanje)
3. poteškoće u govornom izražavanju zahtijevaju suradnju s
logopedom, a učenike je potrebno poticati da se izražavaju
govorom, ako je nemogućnost govornog izražavanja povezana s
motoričkim smetnjama koje onemogućuju pisanje rukom,
potrebno je koristiti zamjenske oblike komunikacije (tablice,
računala)
4. . perceptivne smetnje manifestiraju se kao disleksija, disgrafija i
diskalkulija.
S vježbama za ublažavanje i uklanjanje ovih smetnji započinje se u
predškolskoj dobi i intenzivno nastavlja u godini prije polaska u
školu i nižim razredima osnovne škole.
Dijete odlazi na logopedske vježbe, a učitelji razredne nastave i
defektolozi provode razne perceptivne vježbe.
Problem nastaje u višim razredima osnovne škole jer se predmetni
učitelji teže prilagođavaju potrebama učenika.
S obzirom da učenici s teškoćama u čitanju i pisanju otežano prate
nastavu, ne mogu samostalno čitati i pratiti što učitelj piše i
objašnjava na ploči, pa im je potrebno omogućiti učenje i
odgovaranje usmenim putem, te raznim auditivnim sredstvima.
Najvažnije je učenike poticati na samostalno čitanje i pisanje uz
pomoću posebnih programa za ublažavanje disleksije i disgrafije.
Izuzetno dobro pomagalo za disgrafiju je računalo jer učenik
prepoznaje slova bez da zna ispisati grafem.
Diskalkulija je otežano shvaćanje količinskih odnosa, pojma broja i
prostornih odnosa i najveći problem predstavlja u matematici.
Učenicima je potrebno mnogo konkretizirati i omogućiti iskustvene
doživljaje drugim osjetilima (dodir, pokret..)
Perceptivne smetnje u auditivnom području dovode do poteškoća u
primanju informacija. Takvim učenicima potrebno je davati kratke i
jezgrovite informacije i govor potkrijepiti gestom i mimikom.
5. . djeci sa smetnjama vida treba prilagoditi radno mjesto
(osvjetljenje), dužinu, učestalost i veličinu pokazivanja
vizualnog materijala, prilagoditi tekstove i pomagala.
6. . djeci sa emocionalnim smetnjama potrebno je pružiti
podršku i pomoć da prihvate sebe i svoja ograničenja, važno
je izbjegavati reakcije samilosti i pretjeranog zaštićivanja, te
pohvalama za uspjeh poticati razvoj osjećaja osobne
vrijednosti.
7. u radu s učenicima koji pokazuju elemente autističnog
ponašanja koriste se metode rada s djecom s autizmom, a
neki se i uključuju u posebne škole za učenike s autizmom.
8. . kod učenika sa zaostajanjem u intelektualnom
funkcioniranju potrebno je koristiti posebne programe
koji uvažavaju njihove motoričke, perceptivne,
govorne, emocionalne, socijalne, vidne i slušne
specifičnosti.
Učenike treba što češće dovoditi u situacije
uspjeha kako bi bili motivirani za daljnje usvajanje
sadržaja i ojačali svoje samopoštovanje. Potrebno ih je
maksimalno podržavati u razvoju sposobnosti kojima su
nadareni.
Prilagodbe namještaja i pribora
• radni stol/radna ploha – najpovoljniji je radni stol koji
omogućuje prilagođavanje visine i nagiba radne plohe, te ima
povišeni rub koji sprječava padanje pribora
• sjedalica - može biti školski stolac,prilagođeni stolac ili kolica
koja omogućavaju oslonac leđima na naslon, vodoravni
položaj natkoljenica i stopala
• pribor i pomagala za grafičke aktivnosti - rukohvat na stolu,
proteze, pomagalo za pisanje glavom, za pisanje nogom,
mekane olovke, bilježnice i radni listovi većih formata,
učvrščivaći papira, prilagođena računalna oprema……