Transcript Seksualno zlostavljanje djece - Važnost ranog prepoznavanja i

Seksualno zlostavljanje djece – važnost
ranog prepoznavanja i primjerene
intervencije
mr. Tamara Žakula Desnica, prof. psiholog
Dječji dom “Tić” Rijeka / Savjetovalište “Tić”
Gradska vijećnica, 24. studenog 2011.g.
• Rano prepoznavanje i primjerena intervencija mogu
ublažiti posljedice seksualnog zlostavljanja i
osigurati oporavak djeteta.
• Odgovarajuća multidisciplinarna obrada /
procjena može biti odlučujuća za posljedice kod
djece, obitelji i društva u cjelini.
• Brojni su faktori koju utječu na razotkrivanje
seksualnog zlostavljanja djece.
• Seksualno zlostavljanje započinje uvođenjem djeteta ili
adolescenta u seksualne aktivnosti koje ono ne razumije, za
koje nije razvojno pripremljeno i za koje ne može dati
zreli pristanak pri čemu postoji razlika u dobi, snazi ili
moći između zlostavljača i žrtve seksualnog zlostavljanja.
• Najčešće su seksualni zlostavljači djetetu poznate osobe i
muškog spola. Novija istraživanja su pokazala da su žene
počinitelji u 20% - 25% slučajeva, a adolescenti u najmanje
20% slučajeva seksualnog zlostavljanja djece.
• Često su djeca istovremeno izložena i drugim oblicima
zlostavljanja i zanemarivanja.
•
Seksualno zlostavljanje je za većinu djece snažno traumatsko
iskustvo. Oporavak se ne odvija „sam od sebe“, odrastanjem,
nego dijete treba primjerenu pomoć i podršku.
•
Često je prva reakcija na zlostavljanje, mnogih odraslih i
djece, želja da sve što prije zaborave.
–
–
•
To je vrlo očekivan i uobičajen način na koji se pokušavamo
sačuvati od boli, straha i drugih intenzivnih osjećaja.
Iako je to možda djelotvoran način suočavanja u početku, pokazalo
se, međutim, kako je puno korisnije suočiti se s traumatskim
iskustvom.
Izostane li pomoć, posljedice seksualnog zlostavljanja i
traumatskog iskustva mogu biti kratkoročne, ali i dugoročne –
na cjelokupni razvoj djeteta.
Kratkoročne posljedice
•
Emocionalne teškoće: npr. osjećaj krivnje, ljutnja, tuga,
neprijateljstvo, anksioznost, strah, fobije, sram, nisko
samopouzdanje
•
Problemi u ponašanju ili s kontrolom ponašanja –
agresija, delinkvencija, poremećaj spavanja i/ili hranjenja,
naglo povlačenje od okoline, autoagresivno ponašanje
•
Teškoće u školskom funkcioniranju, izostajanje s nastave
•
Zdravstveni problemi: npr. spolno prenosive bolesti, fizička
ozljeda
Dugoročne posljedice
• neurološki i intelektualni razvoj
– zlostavljanje tijekom djetinjstva mijenja strukturu i funkcije
mozga te dovodi do značajnih promjena u osobnosti,
ponašanju i raspoloženju.
• socio – emocionalni razvoj - smanjena samokontrola,
povećana depresija, niže samopouzdanje i samopoštovanje
• socijalni odnosi i ponašanje - slabo razvijene socijalne
vještine; agresija i delinkvencija, psihosomatske smetnje
• Utječe na mentalno zdravlje u cjelini - prevladavajući su
osjećaji nelagode, tjeskobe, panike, straha, beznadnosti,
zbunjenosti, usamljenosti. Moguća je pojava post – traumatske
stresne reakcije.
• Seksualno zlostavljano dijete nakon razotkrivanja treba
stručnu pomoć kako bi se smanjile poteškoće u
ponašanju povezane s traumom, traumatsko
iskustvo ugradilo u životno iskustvo na način koji
neće ometati normalno funkcioniranje i održao
normalan tijek njegova razvoja.
Kroz suočavanje s traumatskim iskustvom učimo kako
prihvatiti to što se dogodilo i nastaviti kvalitetno
živjeti.
Procjena (multidisciplinarna obrada)
Prva faza – inicijalni kontakt (uspostaviti odnos povjerenja)
Druga faza:
• identificirati ona ponašanja i probleme relevantne za tretman
• ispitati različita područja funkcioniranja i dosadašnje izvore
podrške
• identificirati moguća područja potrebe kako bi se pružila
podrška
Područja u fokusu pažnje: ponašanje, emocionalne reakcije,
kognitivno funkcioniranje, samopoštovanje, socijalni odnosi
Treća faza: pokazati djetetu da ga uvažavamo i da mu vjerujemo
Tretman zlostavljane djece i njihovih obitelji
• individualni tretman djeteta
• grupni tretman djece
• individualni tretman nezlostavljajućeg roditelja
– Podrška nezlostavljajućeg roditelja ključna je za djetetovu
uspješnu prilagodbu. Stoga je uključivanje roditelja u tretman
traumatiziranog djeteta nakon zlostavljanja ključno za njegov oporavak.
•
•
•
•
grupni tretman roditelja
tretman dijete – roditelj
obiteljska terapija
psihološko praćenje
ANATOMSKE LUTKE
Tijekom tretmana može doći do pogoršanja - dijete počinje
(ponovno) pokazivati različite simptome (uznemirenost,
tugu, strah, ljutnju, regresivno ponašanje itd.)
– to je očekivano i događa se zato što je dijete kroz
tretman na neki način ponovno izloženo teškim
iskustvima kroz koja je prošlo
– to je faza kroz koju dijete prolazi, a ne trajna promjena.
ZAVRŠETAK TRETMANA
Tretman je završen kada je smanjen intenzitet djetetovih simptoma
tako da više ne ometa prilagođeno funkcioniranje.
Dijete bi u tom trenutku trebalo biti:
- sposobno razgovarati o sadržajima povezanim sa
zlostavljanjem uz minimalnu emocionalnu neugodu,
- ne bi smjelo pokazivati paralizu ponašanja ni spolno
opterećena ponašanja i
- moralo bi imati jasnu predodžbu o tome da nije krivo ni
odgovorno za zlostavljnje.
Terapeut može predvidjeti potencijalne kritične situacije u budućnosti
(početak puberteta, razvoj intimnih odnosa,…) koje mogu pogodovati
ponovnom pojavljivanju simptoma.
• Procjenjuje se da se tek oko 10% slučajeva
seksualnog zlostavljanja otkrije, a još manji postotak
biva procesuiran i zlostavljači osuđeni.
• Nužno je da sve institucije koje se bave djecom
posvete veću pažnju informiranosti i edukaciji o
(seksualnom) zlostavljanju djece kako bi znali
prepoznati i pravovremeno reagirati jer se ranijim
otkrivanjem može spriječiti daljnji utjecaj
zlostavljanja i spriječiti dugoročne posljedice.
Hvala na pažnji!