Transcript Pravilo rampe
HRVOJE TURKOVIĆ TEORIJA MONTAŽE
(2012-2013) 18. Izbor strane promatranja – problem rampe 26. III. 2013.
REKAPITULACIJA: UVJETOVANOSTI IZBORA TOČKE PROMATRANJA
Dosad smo razmatrali neke specijalizirane vrijednosti koje određeni izbori točke promatranja imaju a koje mogu uvjetovati njihov izbor Standardizirane vrijednosti (kanonska, normalna i akcijska vizura) – koje se vezuju uz uobičajenu životno-promatračku praksu ljudi Stilizacijske vrijednosti - koje su (retorički, stilski) otkloni od standardiziranih vrijednosti Motivirane vrijednosti - pripisi točke promatranja nekom promatračkom biću, motiviranje izbora takvim pripisom Pripisi točke promatranja unutar kadra, ali i pri smjeni kadrova (pristrani i polusubjektivni komplementarni kadrovi, oni po akcijskoj razini) upozorili su da i (montažne) smjene vizure s kadra na kadar imaju neke motivacijske razloge i uvjetovanosti Jedno od njih se iskazuje i
pravilom rampe
PRIMJER:
Ozloglašena –
razgovor na terasi, uveče.
PERCEPCIJA RAZGOVORA
Što sve uvjetuje percepciju da je po srijedi razgovor između likova, okrenutih jedan prema drugom, u predočenom prizoru, iako je svaki izdvojen u poseban kadar?
Ambijentalno-atmosferska kompatibilnost dvaju kadrova (eksterijer, noć) Kontinuitet (smisleno i zvučno nadovezivanje dijaloga) – smjena po reakcijama Likovi su okrenuti jedno prema drugom.
No, je li u sceni iz koje smo izdvojili ovu razgovornu razmjenu, sve doista tako kako se čini?
PROŠIRENJE PRETHODNOG PRIMJERA: većina ove scene razgovora
PODRAZUMIJEVANJE KOJE JE NARUŠENO:
Zašto zabuna u predočenu primjerku?
Prema prethodnoj analizi prisutne su ključne indikacije razgovornog kontinuiteta: ambijentalno-atmosferska kompatibilnost, dijaloški kontinuitet, indikacija uzajamne orijentiranosti (da su okrenuti licem u lice) Odsutne informacije: Nemamo opću prethodnu predodžbu o njihovom uzajamnom smještaju u ambijentu (nismo imali obuhvatni kadar – kadar koji obuhvaća oba sugovornika) kadrovi su ‘dekontekstualizirani’ – nema temeljnog kadra; k tome ambijent je u dva kadra jedva razlučiv – mračna pozadina, nema ambijentalnog orijentira Suprotna ekranska orijentacija navela nas je na (u ovom slučaju pogrešan) zaključak da oni razgovaraju “licem u lice”, tj. okrenuti jedan prema drugome Na čemu se temeljio ovaj pogrešan zaključak?
PODRAZUMIJEVANJE DA ORIJENTIRANO ZBIVANJE PROMATRAMO S NJEGOVE ISTE STRANE
Kad u životu sudionički pratimo neku (bipolarnu, odnosno usmjerenu) radnju tipično se zadržavamo s iste promatračke strane u odnosu na usmjerenje te radnje, i s te strane prebacujemo pogled prateći smjenu razgovora, kretanje lika ili auta, naciljanost pogleda, uzrok i posljedicu neke akcije... To se načelo prenosi i na film:
Načelo komplementarnih kadrova
usmjerenja (
Ozloglašena
– raskadriravanje sugovornika s iste strane, pod istim kutem prema pravcu njihovog prostornog odnosa, ali sa suprotnog – razgovor u kavani) tj. sa stajališta“promatrača sa strane” koji je uvučen u razgovornu situaciju
Načelo izlaska-ulaska
– načelo da lik, čije kretanje pratimo od kadra do kadra, ulazi u kadar s obratne strane od one na koju je u prethodnom kadru izašao (
Sjever-sjeverozapad -
ch. 26) odgovara promatračkom “preuzimanju” lika nakon što je zamakao za neku prepreku promatranju.
Ovo se sudioničko-promatračko iskustvo iz života prenijelo na film kao propis u kojim vizurama, po prijelazu s kadar na kadar, pratiti takva orijentirana zbivanja, tj. kao
pravilo rampe
koje obavezuje praćenje zbivanja preko montažnog prijelaza (a time i snimanja
za
buduću montažu kadrova)
ZAŠTO “PRAVILO”?
Zašto je to posebno važno na montažnom prijelazu, a ne unutar kadra?
Unutar kadra htjeli-ne-htjeli pratimo zbivanje iz optički kontinuirane točke promatranja, tako da ostajemo s iste strane ili jasno pratimo naše kontinuirano promatračko premještanje u odnosu na odnos likova ili njihovo kretanje Međutim, nadovezujući kadrovi nekog zbivanja u pravilu se snimaju s vremenskim odlaganjem, s novom postavom mizanscene za nadovezujući kadar, i lako se može zaboraviti (ili ne pomišljati) na to gdje se u prethodnom kadru promatrački nalazilo, odnosno kako su točno bili likovi orijentirani u odnosu na točku promatranja (PRIMJER:
An interesting story
) U povijesti filma prilično se kasno otkrilo veću psihološku prihvatljivost, veću ‘prirodnost’ rješenja u kojima je točka promatranja ostajala s iste strane praćena odnosa To se onda poopćilo, odnosno normiralo, u tzv.
pravilo rampe,
u praksi uglavnom ne govori o “pravilu rampe”, nego, skraćeno, samo o “rampi” (‘pazi na rampu’, ‘prešao si rampu’...) iako se
DVA POJMA: RAMPA I PRAVILO RAMPE
Ipak, treba razdvojiti dva pojma: pojam
rampe
i
pravila rampe
;
rampa
se odnosi na usmjerenje, odnos u prizoru koji se prati; a odnosu na to usmjerenje
pravilo rampe
govori kako da se bira točka promatranja, nakon planiranog montažnog prijelaza, u U praksi se uglavnom ne govori o “pravilu rampe”, nego, skraćeno, samo o
rampi
(‘pazi na rampu’) Termini u upotrebi: ZA ‘RAMPU’ hrvatski:
rampa, os akcije, linija pogleda, zamišljena linija
engleski:
180
°
line, axis of action, action axis, eye-line, line of interest, imaginary line, center line, screen direction, stage line
ZA ‘PRAVILO RAMPE’ hrvatski:
pravilo rampe
engleski:
180 0 rule, eye-line matching
Međutim, formulacije tog pravila jako su varirale tijekom povijesti
RANOFILMSKA ODREDBA RAMPE
I. Forenbacher,
Sekretar režije i film –
u rječniku knjige “
Rampa. Zamišljena crta povučena od najljevije do najdesnije osobe ili predmeta u slici. Kad kamera prijeđe tu ‘liniju’, prelazi u direktni kontraplan, a sve osobe i predmeti mijenjaju mjesto u slici, pa će ono što je prije bilo lijevo, sada biti desno, i obrnuto.”
ODREDBA
RAMPE
: “
Zamišljena crta povučena od najljevije do najdesnije osobe ili predmeta u slici. …
” ODREDBA
PRAVILA RAMPE
: “…
Kad kamera prijeđe tu ‘liniju’ prelazi se u direktni kontraplan…
” STVORENA I PRIMJENJIVANA PRI RANOM RASKADRIRAVANJU PRIZORA SUSTAVOM MASTER+INSERTI PRIMJER:
Netrpeljivost,
D.W.Griffitha
VAŽI PRI STUDIJSKOM SNIMANJU KONTINUIRANOG DOGAĐAJA – pri snimanju MASTER + INSERTI NE VAŽI PRI RASKADRIRANJU KADAR PO KADAR PRIMJER: raskadriranje razgovora za stolom u
Sjever-sjeverozapad
(ch 14)
KASNIJA ODREDBA RAMPE
1. “
Rampa je zamišljena crta koja spaja dva ili više lica jedne scene, a koju kamera niti u jednom času ne smije prijeći
” (N. Tanhofer,
Filmska fotografija
).
ODREDBA
RAMPE
u toj definiciji: “
Rampa je zamišljena crta koja spaja dva ili više lica jedne scene…
” ODREDBA
PRAVILA RAMPE
u toj definiciji: “…
a koju kamera niti u jednom času ne smije prijeći.
” Problem s ovom odredbom: (a) nije dovoljno specifična: ne kaže koja dva licada se spoje rampom kad u prizoru postoje više likova koji sudjeluju u središnjoj akciji (b) nije dovoljno općenita: ne spominje praćenje kretanja jednog lica ili predmeta od kadra do kadra (c) dogmatska je: zabranjuje preskoke preko rampe
KOREKTIVNA ODREDBA RAMPE I PRAVILA RAMPE
Rampa:
prizorna orijentacija (orijentirano zbivanje, orijentirana situacija) koja je u središtu pažnje na montažnom prijelazu
To podrazumijeva: Da rampa nije neka posve ‘izmišljena linija’ – nego je utvrdiv prostorni odnos u prizoru (jedino je to što se tvrdi da ona raspolavlja ukupni prizor – zamišljeno) Da rampu ne čini
bilo koja prisutna orijentacija
u prizoru, tj. ne čini je
bilo koji odnos ljudi
koji se gledaju ili razgovaraju – nego onaj koji je pri prelasku s kadra na kadar
u središtu pozornosti
, ili bi to trebao postati za gledatelja pri prelasku na novi kadar
Pravilo rampe strane rampe’)
:
po montažnom prijelazu treba se nastojati da se promatrački ostane na istoj strani prizorne orijentacije koja je u središtu pažnje (‘s iste
Prema takvoj formulaciji pridržavanje pravila rampe
nije obaveza
, nego tek
opcija, izborna stvar
Postoje, naime, dva oprečna stava vezana uz status pravila rampe: (a) da je pravilo rampe univerzalno obavezujuće i (b) da je nepotrebno i da nepoštivanje pravila rampe ništa doživljajno ne mijenja
TEMA SLJEDEĆEG PREDAVANJA
kada treba paziti, a kada ne na rampu Literatura: članak “Rampa” u
Filmskoj enciklopediji
2.