Phylum Sarcomastigophora

Download Report

Transcript Phylum Sarcomastigophora

PROTOZOA - praživotinje
 KLASIFIKACIJA PODCARSTVA PROTOZOA
Subregnum
PROTOZOA
Phylum
SARCOMASTIGOPHORA
Phylum
MICROSPORA
Phylum
ASCETOSPORA
Phylum
MYXOZOA
Phylum
LABYRINTHOMORPHA
Phylum
APICOMPLEXA
Phylum
CILIOPHORA
Phylum
Sarcomastigophora
Subphylum
Mastigophora
Subphylum
Sarcodina
SUBPHYLUM SARCODINA
 Slatkovodne, morske i
terestrične; manji broj
vrsta endoparaziti ljudi
i životinja.
 Heterotrofna ishrana -
holozojski
 Kretanje:
pseudopodije (različiti
tipovi), retko bičevi.
 Amoeba sp.
SUBPHYLUM SARCODINA
 Telo bez pelikule
 Citoplazma je diferencirana na- ekto- i endoplazmu.
 Često obrazuju zaštitne kućice od krčnjaka ili silicijuma
 Broj jedara je od 1 do nekoliko
 Solitarne, retko kolonijalne
 Razmnožavanje uglavnom bespolno (binarna i multipna
deoba)
ređe polno (singamijom), gameti sa bičevima.
Klasifikacija Sarcodina
Subphylum Sarcodina
Classis Rhizopoda
Classis Actinopoda
Ordo Amoebida
Ordo Heliozoa
Ordo Testacea
Ordo Radiolaria
Ordo Foraminifera
Classis RHYZOPODA
Ordo Amoebida
 Morske i slatkovodne, bez ljušturica; manji broj
parazitskih.
 Tolerantne na organska zagađenja.
 Lobopodije (A) i filopodije (B) za kretanje.
 Stadijum ciste u nepovoljnim uslovima.
A
B
Ordo Amoebida
 Entamoeba coli – komensal u debelom crevu čoveka.
 Entamoeba hystolitica crevni patogen – dizenterija, dijareja ili
oštećenje jetre.
 Oko 1% svetske populacije je zražen entamebom.
Ordo Testacea
 Uglavnom slatkovodne, bentosne,
kreću se pseudopodama po
podlozi.
 Spoljašnja organsko- mineralna
ljuštura sa jednim otvorom –
pseudostom
 Filopodije, ređe lobopodije.
 11 vrsta endemično za Srbiju
(Difflugia serbica, D. bistrica…).
Difflugia sp.
Ordo Foraminifera
 Većina vrsta su
marinske i bentosne,
ređe planktonske
(Globigerina spp.).
 Jednokomorne ili
višekomorne
krečnjačke ili
organsko - mineralne
ljušture.
Ordo Foraminifera
• Kretanje - granularne
retikulopodije.
• Oko 7000 recentnih i
oko 28 000 fosilnih
vrsta.
• Većina vrsta je
marinska
• Predstavljaju glavne
fosile pomoću kojih se
određuje starost slojeva
Zemlje.
Globigerina spp.
Različiti tipovi foraminifera
Classis ACTINOPODA
Ordo Heliozoa
 Naseljavaju slatke i





slane vode.
Većina pričvšćena za
podlogu, manji broj
planktonskih vrsta.
Sferična simetrija
Kretanje -aksopodije.
Cortex i medulla.
Skelet: organski ili
silicijumske iglice.
Actinosphaerium sp.
Ordo Radiolaria
 Morske,




planktonske.
Brojna komponenta
morskog planktona.
Solitarne, manji broj
kolonijalnih.
Većina vrsta su
predatori i hrane se
silikatnim algama ili
bakterijama.
Simbioza sa
dinoflagelatama.
Ordo Radiolaria
 Igličaste pseudopodije:
aksopodije ili filopodije
 Sferične sa centralnom
kapsulom.
 Skelet je neorganski,
uglavnom od silicijuma.
 Igličaste pseudopodije
 Čine oko 30% sedimenata.
Ordo Radiolaria
Najlepše protozoe pravilnih geometrijskih oblika
PHYLUM APICOMPLEXA
 Oko 5000 vrsta, intra- ili ekstracelularnih parazita






kičmenjaka i beskičmenjaka.
Evoluciono usko specijalizovani paraziti određenih
domaćina ili čak organa ili tkiva.
Značajni patogeni čoveka (malarija…) i životinja.
Nemaju organele za kretanje.
Životni ciklus prilagođen životnom ciklusu domaćina:
šizogonija, gamogonija i sporogonija.
Diploidni zigot.
Organele apikalnog kompleksa.
APICOMPLEXA
opšti
plan
građe
Phylum APICOMPLEXA
- Klasifikacija
Phylum Apicomplexa
Classis Gregarinida
Classis Coccidiomorpha
Ordo Coccidia
Ordo Haemosporidia
Classis Piroplasmae
Classis Gregarinida
 Oko 500 vrsta
 Endoparaziti crevnih i
telesnih duplji
beskičmenjaka,
najčešće insekata.
 Krupne, do 1cm.
 Kod većine nema
šizogonije.
 Građa: epimerit sa
trnovima i kukicama,
protomerit i deutomerit
Classis COCCIDIOMORPHA
 Intracelularni paraziti
crevnog epitela i drugih
organa kičmenjaka i
beskičmenjaka.
 Većina bez prelaznog
domaćina.
 Pravilna smena polnog i
bespolnog razmnožavanja:
sporogonija u spoljašnjoj
sredini (spore, sporozoiti),
šizont u domaćinu.
Ordo Coccidia
 Eimeria zurni, E. stiedae,





E. subepithelialis, E. bovis
Spora dospeva u crevo domaćina.
Apikalnim kompleksom probija
ćelije epitela creva – šizont.
Multipna deoba jedra do 60, oko
kojih se diferencira citoplazma
(meroiti), reinfekcija.
Posle nekoloko generacija
šizonata, sledi formiranje
gamogonija (mikro i makro).
Zigot prelazi u oocistu koja se
izbacuje van.
Oociste Eimeria spp.
daju 4 spore.
Oociste Isospora spp.
2 spore.
Toxoplasma gondii – bolest toksoplazma
 Prvi domaćin je mačka,
u crevu (šizogonija i
gamogonija).
 Drugi domaćin čovek spore dospevaju u
crevo, odatle u mozak.
 Višećelijska cista –
oslobađaju se merozoiti.
Ordo Haemosporidia
 Krvni paraziti kičmenjaka.
 Prelazni domaćin je
zglavkar, sekundarni ptica
ili sisar.
 Plasmodium vivax, P.
falciparum (najrašireniji i
izaziva cerebralni oblik
malarije), P. malariae i P.
ovale izazivači malarije
isključivo kod ljudi, osim
P. malariae koji parazitira
ponekad i druge primate.
Ordo Haemosporidia
 Vektor - ženka
malaričnog komarca Anopheles spp.
 Od oko 400 vrsta roda
Anopheles, 60 vrsta su
vektori malarije; ostale
vrste ne omogućavaju
završetak gamogonije,
zbog velike aktivnosti
crevnih enzima (tripsin).
• U tropima i subtropima temperatura je limitirajući faktor
- Ispod 16C° izostaje kopulacija gameta formiranje
sporozoita.
Ordo Haemosporidia
 Oko 500 miliona ljudi godišnje oboli, a oko 2 miliona umre od
malarije. Od toga 800.000 dece do 5 godina. Manifestacija:
anemija, bubrežne i plućne smetnje, oštećenja mozga.
 1997 - vakcina protiv P. falciparum. Najpoznatiji lek je kinin.
Plasmodium – ciklus razvića
 Šizogonija i početni
stupnjevi gamogonije
u krvnim ćelijama
čoveka.
 Razviće gameta i
sporogonija nastanak infektivnih
sporozoita jedino je
moguć u crevu ženke
malaričnog komarca.
 P. vivax do 10 meseci
period inkubacije.
Plasmodium – ciklus razvića
Krvni razmaz
PHYLUM MYXOZOA
 Oko 800 vrsta endo-parazita riba, ređe vodozemaca,
gmiza-vaca i anelida.
 Telo je ameboidno.
 Višećelijske spore (broj jedara je od 100 -1000) sa više
polarnih tela.
 Na telu ribe zapažaju se ciste veličine graška i veće.
Životni ciklus Myxozoa
PHYLUM MYXOZOA
PHYLUM
MICROSPORA
 Oko 400 vrsta
intracelularnih parazita
kičmenjaka i
beskičmenjaka.
 Jednoćelijske spore.
 Cevasta polarna nit.
 Nosema apis – bolest
nozemoza kod
medonosne pčele.
 N. bombycis u crevu
gusenica svilene bube
PHYLUM MICROSPORA
Nosema apis
N. bombycis
PHYLUM CILIOPHORA
 Oko 8000 vrsta, većinom
slatkovodnih i marinskih;
trećina vrsta komensali ili
paraziti drugih životinja.
 Solitarne, manji broj vrsta
kolonijalne ili sesilne.
 Cilije za kretanje.
 Stalni oblik tela - čvrsta
pelikula; cytostom i
cytopyg.
 Dimorfnost jedra:
makronukleusi i
mikronukleusi.
Phylum Ciliophora
Paramecium sp.
 Hranljive vakuole.
Phylum Ciliophora
 Uloga telesnih cilija
(lokomotorna, čulna,
zaštitna, pričvršćivanje
za podlogu).
 Oralne cilije su u nivou
citostoma (cire,
membranele).
 Cilije koje čine
undulentnu membranu.
Phylum Ciliophora
 Polno
razmnožavanje
- konjugacija,
omogućava
rekombinaciju
gena.
 Bespolno
razmnožavanje
moguće do 700
generacija kod
Parameciuma,
posle čega
uginu.
Phylum Ciliophora -klasifikacija
Phylum Ciliophora
Classis Karyorelicta
Classis Spirotricha
Classis Prostomata
Classis Litostomata
Classis Phyllopharingea
Classis Nassophora
Classis Olygohymenophora
Classis Colpodea
Ciliophora - razglednica
Vorticella
Stentor
Sphaerophrya
Didinium
Epidinium