Transcript Djeca koju je te*ko odgajati

- DJECA KOJU JE TEŠKO ODGAJATI -
Rešidović Jasna – Pedagog -psiholog
UVOD
Kompleksnost odgojno-obrazovnog rada
Dijete = Ličnost
Individialistički pristup
Agresivna djeca
Djeca koju je “teško” odgajati
Agresivno ponašanje
druge poteškoće
češće se javlja u odnosu na
9% dječaka i 2% djevočica -mlađih od 18g.
Agresivnost društveno-nepoželjan oblik ponašanja
Cilj je da se nanese šteta, da se neko fizički ili psihički
povrijedi.
Karakteristike agresivnog ponašanja:
-vlastita prava i obaveze stavljaju ispred drugih
-neosjetljivi su na tuđe potrebe
-samo prividno su sigurni u sebe
-omalovažavaju druge ljude, ne vjeruju im,
-neposlušni su,egocentrični, neodgovorni,
-željni pažnje i moći po svaku cijenu,
-djeluju nesretno, često cinični i depresivni
-zanemaruju svoje osjećaje, ne mogu ih kontrolisati,
-zatvoreni su za nova saznanja i iskustva,
-imaju slabu kocentraciju, manipulišu slabijim od sebe,
-destruktivni – imaju želju za uništavanjem
Vrste agresivnosti
1) Autoagresivnost - okrenuta je protiv samoga sebe.
2) Heteroagresivnost - okrenuta je protiv ljudi,
životinja i predmeta.
a)Neprijateljska agresivnost - dijete se sluzi otvorenim
neprijateljstvom da postigne vlastiti cilj.
b)Prikrivena agresivnost - javlja se ako postoji strah od kazne.
Uzroci koji mogu dovesti do pretjerane agresivnosti
1. Odbacivanje djeteta
2. Fizičko zlostavljanje djeteta
3. Popustljivost roditelja ili odraslih
4. Emocionalna napetost
5. Želja za skretanjem pažnje
6. Frustriranost djeteta
7. Prenesena Ijutnja djeteta
8. Odbrana kada se osjeća nesigurno
9. Identifikacija sa agresivnivnim odraslim ili dr. agresivnom djecom.
10.ldentifikacija sa agresivnošću grupe
Teorije agresije
1 )Biološke teorije - ističu značaj nasljednih
faktora.
2) Socijalne teorije - ističu uticaj sredine na
proces učenja i ponašanja pojedinca.
Postupci u radu s agresivnom djecom
1. Tehnike samokontrole - osnovni princip rada u ovoj metodi je
nagrađivanje.
Dobro je dječiju agresiju pozitivno preusmjeriti na sportske i
kreativne aktivnosti (sport, likovno, literarno, muzičko i
tehničko stvaralaštvo).
2. Komunikacijska tehnika - to je provjereno najbolja tehnika rada
s agresivnom djecom.
Struktuirani razgovor vaspitača i djeteta:
I faza - Upoznavanje dječijeg viđenja
situacije
II faza - Uviđanje činjenica
III faza - Planovi vezani za ponašanje
IV faza -Praćenje i evaluacija
Zaustavljanje agresivnog ponašanja
Agresivno ponašanje, najjači dječiji porok - dijete se
osjeća ugroženo u određenoj sredini i nije u mogućnosti
kontrolisati emocije.
Dva su osnovna - efikasna postupka:
Izolacija - ima za cilj izvođenje djeteta iz okruženja
(grupe, razreda).
Fizičko obuzdavanje - metoda se primjenjuje kada dijete
svojim ponašanjem ugrožava sebe ili druge.
Uloga nastavnika u promjeni ponašanja
Nastavnik treba da se ponaša opušteno, sigurno i samopouzdano
Treba da se slobodno kreće po učionici, odlučuje i usmjerava sve
aktivnosti učenika
Treba da postavi jasna pravila i granice, koje se dijelom mogu dogovoriti
sa učenicima
Važna je konzistentnost u ponašanju (opća pravila i granice).
Posljedice agresivnog ponašanja – moraju biti opširno objašnjene.
-Nastavnik treba u svom radu koristiti mjere koje smanjuju konflikte
- Najvažniji izvor nastavničkog autoriteta - je njegova stručnost i
poznavanje nastavnih sadržaja koje predaje, kao i stručnost u
organizaciji same nastavne aktivnosti
Analiza pojedinačnog slučaja
-U svakom pojedinačnom slučaju treba odgovoriti na 3 pitanja:
1. Zašto se učenik NN ponaša tako a ne drugačije?
2.Zbog čega razvija tako upadljive oblike ponašanja, koji su ciljevi?
3.Jesu li počinjene i čine li se još uvijek greške u odgoju porodice,
škole, vršnjaka?
Treba procjeniti da li su zadovoljene osnovne potrebe djeteta
(Maslovljeva hijerarhija)
-Hrana i ostale osnovne potrebe
-Sigurnost
-Pripadanje i ljubav
-Poštovanje
-Toplo emocionalno okruženje
-Estetsko okruženje
-Samoaktualizacija i samoporvrđivanje
Primjer dječaka NN koji ima probleme u porodici
Poenta: Dječak voli svoje problematične roditelje i napravio je od sebe
problematično dijete.
„Onaj koji oko sebe širi strah, i sam se boji“ Epikur
Dijete puno strahova svjesnih i nesvjesnih:
-BOJI SE OCA KOJI PREJAKO KAŽNJAVA I DJEČAKA I MAJKU
-BOJI SE NEUSPJEHA U ŠKOLI
-BOJI SE UPOREĐIVANJA SA SVOJOM MNOGO BOLJOM SESTROM
-BOJI SE RASTAVE RODITELJA
-BOJI SE PRIJETEĆE DEPRESIJE SVOG OCA
-BOJI SE PREVELIKE POSLOVNE OPTEREĆENOSTI SVOJE MAJKE
-BOJI SE JOŠ MNOGO ČEGA
Literatura:
1)Žižak Antonija: Identifikacija agresivnog ponašanja i rad sa agresivnom
djecom
2)Winkel Rainer: Djeca koju je teško odgajati
3)Miller Bonnie: Kako ostvariti uspješan kontakt sa učenicima
4)Čaušević Redžo: Trauma i oporavak
5)Selimović Elharun: Osnovi razvojne i pedagoške psihologije
HVALA VAM NA PAŽNJI