Socijalna skrb za djecu alternativna 2016 [1,1 MiB]

Download Report

Transcript Socijalna skrb za djecu alternativna 2016 [1,1 MiB]

SOCIJALNA SKRB ZA DJECU

ALTERNATIVNI OBLICI SKRBI ZA DJECU

DJECA BEZ RODITELJSKE SKRBI U SVIJETU  Milijuni djece u svijetu žive bez svojih bioloških roditelja, u formalnoj ili neformalnoj udomiteljskoj obitelji, u institucijama ili drugdje,  Milijuni su u riziku od odvajanja od roditelja zbog AIDS a, oružanih sukoba, prirodnih katastrofa i siromaštva.

    13.4 milijuna djece u Aziji, Africi i Latinskoj Americi koji su izgubili jednog ili oba roditelja zbog AIDS-a. Desetine tisuća djece koja su odvojena od roditelja tijekom katastrofa i hitnih stanja velikih razmjera (tsunami, uragani u Americi i sl.) Dječja domaćinstva - posebno u područjima ratnog sukoba i AIDS-a (npr. samo u Ruandi je 227.000 takvih domaćinstava) Nemoguće utvrditi broj djece koja žive izvan roditeljske ili društvene skrbi (na ulici, u ropstvu kao radna snaga ili kao vojnici u sukobima).

RIZICI DJECE BEZ RODITELJSKE SKRBI • Djeca bez ikakve skrbi i zaštite države su izložena najvećem riziku od zlostavljanja i iskorištavanja ( 1.2 milijuna djece žrtve trgovine ljudima i 2 milijuna djece koja rade u komercijalnoj porno industriji) • Djeca u zamjenskim obiteljima u riziku od diskriminacije, neadekvatne skrbi, zlostavljanja i iskorištavanja zbog slabe kontrole.

• Djeca unutar formalnog sistema skrbi (posebno u ustanovama) često ostaju u njima predugo što doprinosi lošem emocionalnom razvoju i riziku od vršnjačkog nasilja, kasnije se teško prilagođavaju na “odrasli” život i češće su u sukobu sa zakonom ili postaju žrtve.

Podjela djece u skrbi : 1.

Djeca bez roditeljske skrbi (bolest ili smrt roditelja, napuštanje, prirodne katastrofe) 2. Djeca bez adekvatne roditeljske skrbi – djeca čijim je roditeljima oduzeto pravo na čuvanje i odgoj odnosno skrb za dijete (uključivo i djecu s PUP)

POTREBE DJECE • osnovne potrebe za preživljavanjem i rastom • potrebe za emocionalnom dobrobiti • posebne potrebe djece odvojene od bioloških roditelja:  Za stabilnošću /trajnosti (sigurnost, pripadanje, obiteljski život, biti voljen i voljeti)  Za identitetom (poznavanje biološke obitelji, poznavanje prijašnjih odnosa i događaja, usklađivanje prošlosti i sadašnjosti, prikladan kontakt s osobama iz prošlosti i biti vrednovan kao ono što jesi) Thoburn, 1994.

PITANJA I DILEME • koliko dugo pružati i kakvu podršku obiteljima koje ne zadovoljavaju temeljne potrebe djece? • kako procijeniti pravi trenutak izdvajanja djeteta? • kako postići da izdvajanje ne bude ni prerano ni prekasno? • kako izabrati najbolji tip smještaja? • kada je udomiteljska obitelj, a kada neki drugi oblik skrbi najbolje rješenje?

KRITERIJI I OKOLNOSTI DONOŠENJA ODLUKE O IZDVAJANJU DJECE • svi oblici zlostavljanja i zanemarivanja djece prema zakonskim i stručnim definicijama, ugrožavanje života i zdravlja djeteta • kvaliteta odnosa između roditelja i djece, osobine roditelja te sposobnosti roditelja za promjene u ponašanju i brizi za dijete • kvaliteta socijalne mreže obitelji Najčešće okolnosti i kumulativni stresori: siromaštvo, nezaposlenost i alkoholizam ( multiproblematičnost obitelji ne sami po sebi, već u međudjelovanju s drugim čimbenicima), odnosno

KRITIČNI MOMENT ILI KOLIČINA AKUMULIRANIH STRESORA KOJI NAVODE NA POKRETANJE POSTUPKA IZDVAJANJA • dojava o teškom zlostavljanju djeteta • eskaliranje situacije u obitelji koja je duže vrijeme pod nadzorom • vidljive posljedice ugroženog razvoja

INSTRUMENTI PROCJENE • rijetko korištenje psihodijagnostičkih instrumenata i upitnika socijalne procjene TEORIJSKA UPORIŠTE?

• iskustvena znanja i zakonska određenja

SIGURNOST U DONOŠENJU ODLUKE O IZDVAJANJU DJETETA • ugrožen život djeteta odnosno dobrobit djeteta na krajnje opasan način • postojanje vidljivih posljedica teškog zlostavljanja ili grubog zanemarivanja • djetetovo iskazivanje straha od roditelja i želja za ne vraćanjem kući • iznimno teški uvjeti stanovanja • ovisnost roditelja o teškim drogama • psihijatrijske i druge teške bolesti roditelja

DVOJBENI PRIMJERI IZ PRAKSE O POTREBI IZDVAJANJA DJECE • postupci rastave braka (niti jedan roditelj samostalno ne može preuzeti brigu) + različita mišljenja vještaka • kada roditelji kvalitetno obavljaju neke dužnosti a druge u potpunosti zanemaruju • dobra emocionalna veza ali se ne očituje u roditeljskim ponašanjima • roditelji se dobro brinu o npr. jednom djetetu ali zanemaruju drugo • jednoroditeljske obitelji, posebno samohrani očevi: trude se, ali nisu uspješni u potrebnoj mjeri • jednokratko teško zlostavljanje ili povremeno nasilje među roditeljima • izdvajanje djece u kasnijoj dobi, npr. 17 godina

OSNOVNA OBILJEŽJA HRVATSKE PRAKSE  Usmjerenost stručnjaka na vanjske pokazatelje i posljedice zlostavljanja te na dokazivanje i opravdavanje izdvajanja - Pravodobnost izdvajanja?  Kriterij postojanja slobodnog mjesta – smislenost odlučivanja o odabiru smještaja?  Neizvjestan tretman može li određeni oblik smještaja pružiti djetetu upravo ono što mu je potrebno?

 Model “spašavanja” djece vs. modelu podrške obitelji?

Preambula Konvencije o pravima djeteta

Dijete, kako bi potpuno i skladno razvilo svoju osobnost, treba rasti u obiteljskom okruženju, u ozračju sreće, ljubavi i razumijevanja. Obitelji, kao temeljnoj društvenoj skupini i prirodnom okružju za odrastanje i dobrobit svih njezinih članova, a posebice djece, treba omogućiti potrebnu zaštitu i pomoć kako bi mogla u potpunosti preuzeti svoje odgovornosti u zajednici. Dijete kojem je privremeno ili trajno uskraćeno obiteljsko okruženje ili koje zbog vlastite dobrobiti ne smije ostati u obiteljskom okruženju, ima pravo na posebnu zaštitu i pomoć države.

Takva skrb može, među ostalim uključivati udomiteljstvo, ... posvojenje ili, kad je to nužno, smještaj u odgovarajuće institucije koje skrbe o djeci. (Konvencija o pravima djeteta, članak 20.)

VJEŽBA Akademska kontroverza

Pravo na život u obitelji značajnije je od prava na zaštitu.

T-tablica individualno argumenti, u dvije grupe, zajednička debata, oblikovati zajedničko stajalište.

INSTITUCIONALNA SKRB (prošlost!)

• Smještajni kapacitet prosječno 50 mjesta (Dom Zagreb 120 za djecu, ukupno s materinskim domom153) • Popunjenost stalnog smještaja 88,6% • Popunjenost poludnevnog boravka 69% • Prije smještaja u dom djeca su boravila kod roditelja 69%, kod rodbine 4%, kod udomitelja 8%, u drugom domu 7%, u bolnici 6%, u drugoj podružnici istog doma 5%, ostalo 1%.

INSTITUCIONALNA SKRB U HRVATSKOJ (uključivo domove obiteljskog tipa i nedržavne domove) • Struktura djece po dobi: 0-1 5%, 1-3 6%, 3-7 10%, 7-14 40%, 14 18 32 %, 18 i više 7% • Prekid smještaja zbog povratka roditeljima (40%), završetka školovanja i punoljetnosti (15%), posvojenje (13%), odlazak u udomiteljsku obitelj (11,6%) • Prosječna duljina boravka 3,9 godina • 5 i više godina boravi 14% djece • 4% duže od 10 godina • 30% smještene djece redovito kontaktira s roditeljima

STAMBENE ZAJEDNICE • Namijenjene djeci koja se pripremaju za samostalan život nakon izlaska iz doma • Dob 18 do 21 godina • Kapacitet od 2 do 5 korisnika (72 mjesta u 20 SZ kojima je osnivač RH) • Samostalan život, odgajatelj ih posjećuje • 72 mjesta u SZ drugih osnivača-u obliku kuća za mlade uz stalnu prisutnost bar jednog odgajatelja

UDOMITELJSKA SKRB        2331 dijete u 1232 udomiteljske obitelji (stariji podaci, značajni za omjer) 1542 djece bez odgovarajuće roditeljske skrbi, ostala djeca – PUP, privremena nesposobnost roditelja, tjelesno ili mentalno oštećena djeca, ovisna ili psihički bolesna djeca, HIV, žrtve obiteljskog nasilja) Prosječna dob udomitelja je 51 godina (raspon 24 – 77) 85% žene, 56% niski obrazovni status, 34% SSS 81% nezaposlenih udomitelja, 54% nitko u kućanstvu nije zaposlen Duljina bavljenja udomiteljstvom 40% više od 10 godina 20% više od 5 godina, 43% udomljava jedno dijete, 14% pet ili šest djece

SKRB U DOMOVIMA OBITELJSKOG TIPA Primjer SOS Dječje selo • 127 djece, od toga oko 50 u kućama za mlade (uz odgajatelje), a ostali u zasebnim stambenim jedinicama sa SOS-mamom i tetom + socijalni radnik i psiholog u svakom selu + vanjski suradnici

Uputa za vježbu– izraditi SWOT analizu

OBLICI SKRBI ZA DJECU: institucionalna skrb (dječji domovi, odgojni domovi) skrb u udomiteljskoj obitelji skrb u domovima obiteljskog tipa skrb u stambenim zajednicama SWOT analiza 1.

Snage-prednosti 2.

3.

4.

Slabosti-nedostaci Prilike mogućnosti Prijetnje-opasnosti

POSVOJENJE  Godišnje se posvoji oko 100 djece u RH   Dob usvojitelja: do 35godina – 40%, od 35 do 40 – 33%, 40 do 45 – 20 %, 7% starije od 45 godina Većinom bračni parovi, mali broj zamolbi za posvojenje od strane jedne osobe, uglavnom žene  Prema podacima Doma za djecu Zagreb: osnova posvojenja je za 50% djece suglasnost roditelja, 38% roditelji lišeni prava na roditeljsku skrb, 12 % roditelji lišeni poslovne sposobnosti   60% posvojene djece do 2 godine starosti Uslijed lišavanja prava na roditeljsku skrb, djeca se najčešće posvajaju u dobi od 2 do 6 godina uslijed predugog čekanja na pokretanje postupka, dugotrajnog postupka na sudu i manje zainteresiranost posvojitelja za stariju djecu

NASTAVAK -POSVOJENJE • Psihomotorni ili mentalni status status posvojene djece najlošiji kod djece čiji su roditelji lišeni poslovne sposobnosti (zbog MR ili duševne bolesti) a niti jedno urednog zdravstvenog statusa • U odnosu na djecu koja žive u svojim obiteljima, djeca koja su posvojena uz suglasnost roditelja ili je roditeljima oduzeto pravo na roditeljsku skrb - 60% razvojno ispod kronološke dobi i s nekim zdravstvenim teškoćama • Ukupno 1/3 djece redovnog psihomotornog i zdravstvenog statusa

• izbor udomitelja mora odgovarati djetetovim potrebama • Zavod u suradnji s roditeljima/skrbnicima i djetetom prvenstveno bira udomitelja iz kruga srodnika ili drugih osoba bliskih djetetu, u njegovom mjestu prebivališta, kada je to moguće • djetetu na redovnom školovanju Zavod mora osigurati više vrsta usluga, u skladu s utvrđenim potrebama u individualnom planu promjene

• pravilno njegovati, odgajati i pružati mu primjeren smještaj, osigurati primjerenu prehranu, odjeću i obuću, te se brinuti o djetetovom zdravlju • osigurati školske i osobne potrepštine, primjerene igračke, osnovnu športsku i drugu opremu prosječne vrijednosti • poticati pravilan odnos prema učenju i radu, poticati ga na rad i stjecanje radnih navika te skrbiti da stekne profesionalno zvanje • pomoći kod oblikovanja vlastitog identiteta, organizirati provođenje slobodnog vremena • uključivati ga u život lokalne zajednice sukladno njegovim potrebama i interesima • kontakti s roditeljima, rodbinom, prijateljima

• na osobni dignitet i privatnost • biti uključeni kao ravnopravni članovi stručnog tima Zavoda • biti upoznati sa svim informacijama o korisniku koji dolazi u njihov dom i ranijem obiteljskom životu te za vrijeme trajanja brige o udomljenom djetetu • sudjelovati u izradi individualnog plana promjene i imati saznanja o ciljevima plana za udomljenog korisnika • na sigurnost članova vlastite obitelji • na stručnu pomoć u svladavanju poteškoća pri prijemu i odlasku djeteta koje je bilo smješteno u obitelji • biti upoznati sa svim postupcima vezanima uz njihovu ulogu udomitelja • Supervizija udomitelja • na evaluaciju i povratnu informaciju o njihovoj ulozi zamjenske obitelji

• Ustanova za skrb o djeci (dječji dom) definira se kao dvadesetčetverosatni institucionalni smještaj u kojem grupa djece koja nisu u srodstvu živi zajedno, a za njih skrbi grupa odraslih s kojima također nisu u srodničkim odnosima (Kadushin, 1980., prema Sladović Franz, 2003.).

• grupni smještaj za više od desetoro djece bez roditelja ili zamjenskih roditelja u kojem skrb djeci pruža mali broj plaćenih odraslih odgajatelja. • u Europi to najčešće znači jedan odgajatelj na šestoro djece tijekom dana i znatno manje osoblja noću. • smještaj uključuje organizaciju, pravila i rutinu svakodnevnog života djece te više profesionalan nego roditeljski odnos djece i odgajatelja • Dječja perspektiva:

mjesto daleko od doma gdje na njih pazi netko tko nije njihov roditelj

(Ward, 1997. prema Miles i Stephenson, 2001.)

održavanje

: zadovoljavanje temeljnih tjelesnih i psihičkih razvojnih potreba djeteta u skladu s njegovom dobi, razvojnom fazom te specifičnim zahtjevima, •

zaštita

: sprječavanje daljnjeg zlostavljanja djeteta i/ili drugih oblika ugroženosti uz zaštitu i promociju djetetovih prava i interesa, •

kompenzacija

: oporavak djeteta od stresnih i traumatskih događaja koji su prethodili ili uzrokovali smještaj u ustanovu, •

priprema

: osposobljavanje djeteta i mlade osobe za povratak u obitelj ili samostalan život razvijanjem praktičnih vještina i znanja, te emocionalne stabilnosti i otpornosti.

• 14 domova za djecu bez odgovarajuće roditeljske skrbi čiji je osnivač Republika Hrvatska + 7 podružnica. • Ukupni kapacitet navedenih ustanova iznosi 1017 djece te je u 2010. godini bio popunjen 82,6 % tj. 840 djece (Godišnje statističko izvješće, 2010.), a zaposleno je 532 osoba.

• U Hrvatskoj djeluju i dva nedržavna doma za djecu bez odgovarajuće roditeljske skrbi (SOS dječje selo i Caritasov dom u Brezovici) u kojima je u 2010. godini bilo smješteno 210 djece na 113 zaposlenih osoba.

Prekid smještaja zbog povratka roditeljima (40%)

Završetka školovanja i punoljetnosti (15%)

Posvojenje (13%)

Odlazak u udomiteljsku obitelj (11,6%)

• Veličina dječjih domova: • Od 27 do 71 dijete na smještaju • Izuzetak Split 115 djece u 2 podružnice i Zagreb 218 djece u 4 podružnice • Broj djece u odgojnoj grupi - 2 do 12 • 40% – u grupama od 8 djece • 19,3% - u grupama od 7 djece • 12,8% - u grupama od 9 djece • Broj odgajatelja u odgojnoj grupi – 1 do 2

• U sobama djeca najčešće spavaju po dvoje (54,4%) ili ih je troje ili više (43,9%), a samo 1,7% djece spava samo u sobi. • Gotovo sva djeca imaju odvojenu prostoriju za provođenje slobodnog vremena odnosno dnevni boravak • 36 % djece nema odvojenu i mirnu prostoriju za učenje • 30% smještene djece redovito kontaktira s roditeljima

DOBNA SKUPINA

0-11 11-18 18-21

UKUPNO BROJ DJECE NA SMJEŠTAJU

DJEVOJČI CE DJEČACI UKUPNO 129 201 60 160 256 34 289 457 94 390 450 840

• dugotrajni boravak djeteta u instituciji!

• velik broj djece ostaje u domu sve do svoje samostalnosti ( Žic Grgat, 2005.).

35%

duljina boravka u ustanovi

25% manje od 1 godine od 2 do 5 godina 5 i više godina 40%