Transcript 7 predavanje 2015 16 w-Principi savjetovanja Faza odlucivanja [774,5 KiB]

Principi procesa savjetovanja
i prva faza procesa savjetovanja
– Faza odlučivanja
doc.dr.sc. Gordana Berc
Osnovni principi savjetovanja
1. Izgradnja profesionalnog odnosa korisnik – savjetovatelj
2.
3.
4.
5.
6.
(toplina, autentičnost, empatičnost...svjesnost o djelovanju
pozitivnog i negativnog transfera i kontratransfera)
Poštivanje svakog korisnika kao osobe (bez obzira što ne
odobravamo sve njegove postupke)
Povjerenje
Empatičnost i pozitivan stav prema korisnika
Prilagođavanje individualnim potrebama korisnika
Usmjerenost na korisnikove teškoće (otvorenost za problem,
vještine slušanja, razumijevanje, a ne interpretacija problema)
7. Suradnja - traženje rješenja problema s korisnikom, a ne za
korisnika + zajedničko donošenje odluka
Osnovni principi savjetovanja
8. Vjerovanje u čovjekov razum i kapacitet za učenje,
9. Poticanje procesa učenja radi promjene (stava, ponašanja
klijenta)
10. Uvažavanje ljudske nesavršenosti bez osuđivanja i prekoravanja
(tolerancija otpora u savjetovanju),
11. Spremnost korisnika na promjenu (klijentovo vrijeme)
12. Savjetovateljeve profesionalne vještine i primjena tehnika
(klarifikacija, konfrontacija, interpretacija)
11 principa se odnosi na
savjetovateljevu stručnu
kompetentnost i odgovornost za
proces savjetovanja.
Pretpostavke učinkovitog procesa savjetovanja
Čimbenici o
kojima ovisi
koliko će
vrijeme
provedeno u
savjetovanju
biti korisno za
korisnika i
savjetovatelja
Čimbenici:
 Struktura rada
 Fizički uvjeti rada
 Karakteristike
klijenta
 Karakteristike
savjetovatelja
Pretpostavke učinkovitog savjetovanja
Struktura rada: faze procesa savjetovanja
1. Faza odlučivanja
2. Inicijalna faza (socijalna razina)
3. Faza postizanja uvida (psihološka razina)
4. Faza odluke i promjena (pozitivne akcije)
5. Realizacija ciljeva i završetak procesa savjetovanja
Pojedinačni susreti u trajanju od 60 minuta.
Pretpostavke učinkovitog savjetovanja
Fizički uvjeti rada:
- ugodan prostor (veličina, osvjetljenje)
- diskretno i funkcionalno uređenje
- opremljenost (kompjutor, video snimanja i sl.)
- bez ometanja (telefoni, osobe, buka izvana...)
- prostor koji omogućava:
privatnost, povjerljivost,
tišinu, udobnost.
Pretpostavke učinkovitog savjetovanja
Karakteristike klijenta:
1. Sposobnosti razumijevanja kompleksnosti problema i
procesa savjetovanja.
2. Stalnost emocionalnog odnosa prema problemu,
ključnim osobama u okolini, vezanima uz problem i
mogućnosti promjena.
3. Samostalnost i dosljednost u donošenju i provođenju
odluka o promjenama
Pretpostavke učinkovitog savjetovanja
Karakteristike savjetovatelja
Savjetovatelj = stručna osoba koja temeljem svog obrazovanja i
dodatnog profesionalnog usavršavanja primjenjuje metodu
savjetovanja i različite tehnike u radu s klijentim kako bi se zajedničkim
radom postigla željena promjena kod klijenta i riješio klijentov problem.
Predispozicije za savjetovatelja :
osobine ličnosti
motivacija za rad u psihosocijalnom radu
obrazovanje i stručne kompetencije (znanje i stručnost) u
psihosocijalnom radu (vođenje savjetovališnog intervjua, uspostavljanje
dobre komunikacije i terapijske atmosfere, izgradnja i održavanje pozitivne
transferne relacije; individualni rad, rad u paru, rad s obitelji; timski rad)
etička orijentacija
Pretpostavke učinkovitog savjetovanja
Djelotvorni savjetovatelji imaju:
interes za čovjeka
originalnost, snalažljivost svestranost
neprestana radoznalost
uvid u vlastite osobine
tolerancija i nearogantnost
prihvaćanje odgovornosti
kooperativnost i taktičnost
visoke etičke vrijednosti
široka opća kultura
smisao za humor
Pretpostavke učinkovitog savjetovanja
emocionalna toplina
stabilnost, snažan integritet
jaka samokontrola
dobra verbalna i neverbalna komunikacija
otvorenost i iskrenost
obzir prema integritetu drugih
Korisnike ne možemo “odvesti dalje nego što smo i sami
spremni otići u svom životu”
- osobna životnost i iskrenost = put do korisnika
- pozitivan stav prema životu
- svjesnost o tome da kao savjetovatelji korisnicima nerijetko
služimo kao model
Pretpostavke učinkovitog savjetovanja
Djelotvorni savjetovatelji:
Imaju svoj identitet (znaju tko su, što mogu postati, što žele,
što je bitno, a što nebitno)
Poštuju sebe (mogu pružiti pomoć i ljubav koji proizlaze iz
njihova vlastita osjećaja vrijednosti i snage)
- Spremni su na promjene u svom životu (promjena je
vrijedna rizika i napora – prenosimo vlastitu nadu i vjeru u sebe)
Donose odluke kojima podižu kvalitetu svog života (nisu
žrtve ranih odluka, ne zadovoljavaju se preživljavanjem, žive
punim životom)
Autentični su, iskreni, čestiti (ne skrivaju se iza maski,
obrana, fasada, uloga)
Djelotvorni savjetovatelji
Počinjene propuste su spremni priznati (ne odbacuju svoje
greške i ne mozgaju stalno o njima i svojoj nevolji)
Žive u sadašnjosti (nisu prikovani za prošlost i ne gledaju
samo u sutra)
Uvažavaju utjecaj kulture (osjetljivi su na jedinstvene razlike
– spremni su učiti o kulturama, rasama, spolovima)
Posvećeni su svom poslu i vide smisao u njemu (ali nisu
njegovi robovi)
Mogu održavati zdrave granice (poslovne teškoće ne nose u
svoje slobodne vrijeme)
Izgrađuju svoju duhovnost i ne nameću ju drugima
Izbjegavaju stav “sve ili ništa” u postizanju osobnih i
profesionalnih ciljeva
Savjetovanje kao radni izazov za savjetovatelja
Zajedničko svim osobama koje traže pomoć savjetovatelja:
Imaju problem stvarnog osobnog otvaranja i
otkrivanja svoje prave suštine, svog stvarnog bića, koje
su negdje tijekom života:
- izgubile,
- zaboravile,
- ili im je njihovo biće oteto zanemarivanjem, nasiljem.
Savjetovanje kao radni izazov za savjetovatelja
Učenje životnih vještina - polazišta pristupa:
1. Većina korisnikovih teškoća su posljedica naučenih načina
ponašanja
2. Korisnici održavaju svoje teškoće načinima svojih
razmišljanja i postupanja o sebi i drugima
3. Savjetovatelji su najuspješniji kad korisnike podučavaju
potrebnim vještinama razmišljanja i postupanja –
korištenje i ostvarivanje njihovih mogućnosti
4. Krajnji cilj: samopomoć
Faza odlučivanja
Prva faza procesa savjetovanja počinje prije dolaska
korisnika u savjetovalište
Nulta psihoterapija: savjetovanje korisnika “sa samim
sobom”
 mogući ishodi bez konstruktivnog rješenja
 mogući zaključci:
- drugi su krivi za problem,
- korisnik je jedini krivac
(ovisno o životnim pozicijama)
Žanko, N. (1999) Osnove transakcijske analize. Alinea
(25-30 str.).
TEORIJA O.K. KORALA
autor teorije Franklin Ernst (psihoterapeut, transakcionist)
na osnovi bogatog iskustva u radu s ljudima zaključio je da se
ljudi razlikuju prema tome kakav je njihov temeljni stav
prema
sebi
i
prema
drugima
(autopercepcija
i
heteropercepcija)
Temeljni stav – životna pozicija
Životne pozicije = definicije koje svaka osoba stvara o sebi,
o drugima i o svijetu u kojem živi temeljem odluka iz
djetinjstva kao moralnim, vrijednosnim odlukama koje postaju
pokretač u životu osobe.
(pr. Ja sam snažan. Ja sam glup. Moram biti dobar (jer sam zločest).
Ljudi nisu dobri. Svi me vole.)
TEORIJA O.K. KORALA
Ovisno o tome da li je taj stav o sebi i drugima pozitivan
ili negativan mogu se razlikovati četiri životne pozicije u
kojima se osobe najčešće nalaze:
1. "JA SAM O.K. – DRUGI NISU O.K.“ (+ -)
A) osoba veliča sebe, ali ne govori ništa o drugima (paranoidna pozicija)
B) osoba sebe hvali, a druge stalno ponižava (narcisoidna pozicija)
2. " JA NISAM O.K. – DRUGI JESU O.K.“ (- +)
 osoba se osjeća loše, neuspješno i neadekvatno u usporedbi s drugima, smatra da zbog
nečeg nije u redu i zato se povlači; depresija, samoozljeđivanje, samoubojstvo
3. "JA NISAM O.K. – NI DRUGI NISU O.K.“ (- -)
Stav: "nema smisla, sve je bez veze, sve je uzaludno“osoba ne vjeruje da joj drugi
mogu učiniti bilo što dobro ni da je sama u stanju mijenjati situaciju; psihički poremećaji
4. "JA SAM O.K. – I DRUGI SU O.K.“ (+ + )
Osoba uspijeva uspostaviti zdrave i srdačne odnose; dominiraju osjećaji sklada, sreće,
uspješnosti
Ciljevi prvog susreta
1. Uspostava odnosa
= on je sredstvo kojim korisniku pomažemo da radi na svojim
teškoćama i usvajanjima životnih vještina
= kvaliteta i jačina ljudske veze koju su K i S uspostavili.
- Vještina slušanja i pokazivanja razumijevanja
- 2 odnosa: S
K
i
K
S
Uključuju: stvarne postupke, doživljaje postupaka
između savjetovatelja i korisnika
Usmjerenost na odnos i na zadatke (usvajanje životnih
vještina)
Ciljevi prvog susreta
2. Stvaranje radnog modela
= skup pretpostavki kako korisnik funkcionira u problemskoj
situaciji
prestavljaju izjave korisnika o tome kako se on osjeća, kako
razmišlja, kako postupa
Prednosti:
• uvidi korisnika,
• stvaranje i provjeravanje pretpostavki,
• preuzimanje odgovornosti za manjkavosti i njihovo mijenjanje,
• poboljašanje odnosa kroz razumijevanje i suradnju.
Ciljevi prvog susreta
3. Opis problema/teškoća u obliku vještina
Korisnici postaju puno mirniji kad na 1. susretu prepoznajemo
vještine koje im mogu pomoći u boljem suočavanju s teškoćom i
umanjiti osjećaj samopodcjenjivanja i ugroženosti u savjetovanju
Ublažava tjeskobe i pojačava samoefikasnosti korisnika
Izricanje teškoća u obliku vještina - otkrivamo manjkavosti u
vještinama postupanja i razmišljanja koje održavaju
teškoće – suočavanje s trenutnim nevoljama, “gutačima” snage i
moći korisnika
Njima se prati i vrednuje klijentov napredak (promjena
Vještine: aktivno slušanje i dogovaranja sadržaja razgovora
Ciljevi prvog susreta
4. Oblikovanje radnih ciljeva i intervencija
Dogovor o početnim radnim ciljevima (ciljevi)
Kako postići ciljeve (zadaci)
Dobre i loše strane ciljeva:
 Pomaganje korisniku da postane aktivni stvaratelj svog života
 Most prema zadacima (i realizaciji ciljeva)
 Jasno usmjerenje
 Jačanje motivacije
 Temelj za planiranje intervencija
 Temelj za procjenu napretka i uspjeha
 Poticaj za samopomoć
Funkcija intervjua u fazi odlučivanja:
1. Ventiliranje emocija
2. Trijaža problema (razvrstavanje, selekcija)
3. Sklapanje ugovora
1.
Ventiliranje
- davanje mogućnosti osobi da se oslobodi napetosti i pritisaka vezanih uz
problem
2.
Trijaža:
a) vrsta problema tj. motivi dolaska u savjetovalište,
b) snaga motivacije korisnika za rješavanje problema (savjetovanje),
c) tip korisnika,
d) ograničenja savjetovanja.
Funkcija intervjua u fazi odlučivanja:
2a) Definiranje vrste problema korisnika
zadovoljavanje osobe za komunikacijom
osobni problemi
nezadovoljstvo okolinom i odnosom s njom (partnerski, obiteljski i
međugeneracijski odnosi, međugeneracijski nesporazumi i odnosi sa
širom okolinom)
traženje procjene vlastitih postupaka i njihove ispravnosti
posebne teškoće i problemi (iznenadni invaliditet, suočavanje s
ovisnostima i sl.)
2b) Definiranje snage motivacije korisnika za rješavanje problema
(savjetovanje) – INTRINZIČNA I EKSTRINZIČNA motivacija
Ovisno o težini problema,
Ovisno o intenzitetu emocija vezanih uz problem (koliko je korisniku
stalo da se problem riješi),
Ovisno o dužini pokušavanja rješavanja problema,
Ovisno o privlačnosti cilja savjetovanja (ishoda).
Funkcija intervjua u fazi odlučivanja:
2c) Definiranje tipa korisnika
Skupine ljudi ne mogu biti korisnici savjetovanja
Djeca (?), starije osobe (?), mentalno nerazvijene osobe (Laka
Mentalna Retardacija), duševno bolesne osobe (shizofrenia acuta),
ovisnici, psihopatski strukturirane osobe, osobe nemotivirane za
promjene.
2d) Definiranje ograničenja savjetovanja
- Obzirom na problem
- Obzirom na tip korisnika
- Obzirom na aktivitet i motivaciju korisnika
Funkcija intervjua u fazi odlučivanja:
3. Sklapanje ugovora o savjetovanju:
To je tehnika kojom se dvije strane obavezuju na postizanje
dogovorenog cilja u savjetovanju. Koriste se radi uspješnosti
savjetovanja i garancije diskrecije.
- definiranje realnih cilja savjetovanja i međusobnih
očekivanja očekivanja od savjetovatelja i korisnika
- dogovor o načinu provođenja savjetovanja (mjesto, vrijeme)
- dogovor o duljini trajanja savjetovanja
Početak razgovora
Počinjemo riječima za otvaranje – spremnost za slušanje i
poticanje korisnika da kaže razlog dolaska
Izbjegavati ...kako Vam mogu pomoći – da ne stvorimo dojam
da su korisnici ovisni o savjetovatelju
Molim Vas recite mi koji je razlog Vašeg dolaska......djelujete mi
jako uznemireno....molim Vas recite mi što Vas muči...
prilično je teško početi govoriti...Ne morate žuriti...
Manji poticaji (Razumijem, da, hmm, zaista, točno, nastavite...)
Otvorena pitanja...
Naslov vježbe: Faza odlučivanja
Zadaci vježbe:
1. Početak rada na osobnom problemu vođenjem ventilacijskotrijažnog intervjua kroz elemente prve faze procesa
savjetovanja:
a) ventiliranje emocija ,
b) trijaža problema(1 problem u 5 susreta, s istim
savjetovateljem),
c) ugovor o savjetovanju (definiranje ciljeva)
2. Analiza elemenata uspješne komunikacije (empatija + skala,
zainteresiranost, autentičnost, jasnoća, tolerancija,
poštovanje, aktivno slušanje…) te obrana i otpora
(prepoznavanje transfera i kontratransfera) + korištenje
tehnika reflektiranja, parafraziranja, sažimanja,
usmjeravanja.
Vježba: Faza odlučivanja
Područja istraživanja:
Problem?
Trajanje?
Učestalost?
Cilj?
Dosadašnja iskustva u pokušajima rješavanja problema
(motivacija – intrinzična, ekstrinzična)
Očekivanja - obostrana