Seminar 1.4.2014 [68,76 KiB]

Download Report

Transcript Seminar 1.4.2014 [68,76 KiB]

Seminar
1.4.2014.
Katedra za međunarodno privatno
pravo
Dora Zgrabljić Rotar
Seminar 2014.
Prvi ugovori o europskoj zajednici
Države imaju obvezu suradnje kako bi se
olakšalo priznanje i ovrha stranih odluka i kasnije
obvezu pravosudne suradnje u građanskim
predmetima.
• 1968. godine donošenjem Bruxelleske konvencije o
sudskoj nadležnosti, proznaju i ovrsi odluka u
građanskim i trgovačkim predmetima započeo
postupak unifikacije građanskoga procesnog prava EU i
time je postavljen temelj za unifi kaciju kolizijskih
pravila EU
• Rimska konvencija o mjerodavnom pravu za ugovorne
obveze iz 1980. (Rimska konvencija)
Ugovor iz Amsterdama
• Članak 65.
• Donošenje kolizijskih pravila i pravila
međunarodnog građanskog procesnog prava u
nadležnosti su europskog zakonodavca
• Na području MPP-a ne donose se više
konvencije nego uredbe – Rimska konvencija
zamijenjena je Uredbom Rim I, Briselska
konvencija zamijenjena je Uredbom Bruxelles I
Prednosti uređenja materije MPP-a
uredbama
Prednosti uređenja materije MPP-a
uredbama
1. Uredbama izbjegnuta dugotrajnost i
neizvjesnost postupka izmjena konvencija.
2. Uredbe su obvezujući pravni akti EU koji u
svim državama članicama EU djeluju izravno,
a podložne su tumačenju od strane
Europskog suda.
3. Donošenju uredbe u skladu je sa
sistematizacijom pravila međunarodnog
privatnog prava na području europske unije.
Izvori europskog MPP-a
1. Primarno pravo Europske unije
Ugovor iz Lisabona (čl . 101 i čl. 102)
Uredbe EU (izravno se primjenjuju u državama
članicama)
Međunarodni ugovori u kojima je EU stranka
(europski ugovori)
2. Sekundarno
Pravila iz smjernica EU koja se imaju smatrati
pravilima neposredne primjene
Ugovorni i izvanugovorni statut
• Uredba (EZ) br. 593/2008 Europskog parlamenta i
Vijeća od 17. lipnja 2008. o pravu mjerodavnom
za ugovorne obveze (Uredba Rim I)
• Uredba (EZ) br. 864/2007 Europskog parlamenta i
Vijeća od 11. srpnja 2007. o pravu mjerodavnom
za izvanugovorne obveze (Uredba Rim II)
• Uredba Vijeća (EZ) br. 44/2001 od 22. prosinca
2000. o nadležnosti i priznanju i ovrsi sudskih
odluka u građanskim i trgovačkim stvarima
(Uredba Bruxelles I)
Cilj unifikacije
Zašto je važna unifikacija pravila
međunarodnog privatnog prava na europskoj
razini?
Moguća rješenja:
1. Harmonizacija privatnog prava
2. Harmonizacija pravila mpp
Izvori kolizijskih pravila o ugovorima
(EU)
• Uredba (EZ) Br. 593/2008. Europskog
parlamenta i Vijeća od 17.6.2008. o
mjerodavnom pravu za ugovorne obveze –
Rim I – stupila na snagu 19. prosinca 2009.
• Uredba Rim I zamijenila je Rimsku konvenciju
iz 1980.
KOLIZIJSKO PRAVILO
Kolizijsko pravilo određuje koje će se od više
materijalnih prava primijeniti na pravnu situaciju
koja ima vezu s više država.
Elementi kolizijskog pravila:
1. Kategorija vezivanja
2. Poveznica
POVEZNICA
Pravni pojam, pravna činjenica ili ugovorna
odredba koji upućuju na mjerodavno pravo za
kategoriju vezivanja.
1. Pravni pojam: državljanstvo, prebivalište
2. Pravna činjenica: mjesto počinjenja
protupravnog čina, mjesto gdje stvar leži…
3. Ugovorna odredba: stranačka autonomija
Poveznica najbliža veza
Apstraktno određena poveznica koja ostavlja
vrednovanje konkretnog pravnog odnosa tijelu
primjene.
Čl. 27(2) ZA
Ako stranke ne postupe u skladu s odredbama
stavka 1. ovog članka, arbitražni sud će suditi po
pravu za koje smatra da je sa sporom u najužoj vezi.
Načelo najbliže veze
Temeljno načelo međunarodnog privatnog
prava!
Zakonodavac uvijek nastoji uvijek pronaći
poveznicu koja za određenu kategoriju vezivanja
upućuje na najbliže povezano pravo.
Načelo karakterističnog sadržaja
• A. Schnitzer, 1944:
– za svaki pravni odnos mjerodavno pravo treba
odrediti prema onome što je za taj odnos
karakteristično
Načelo karakterističnog sadržaja
• A. Schnitzer, 1944:
– za svaki pravni odnos mjerodavno pravo treba
odrediti prema onome što je za taj odnos
karakteristično
• Ugovorni statut: pravo stranke koja obavlja činidbu
koja predmetnu vrstu ugovora razlikuje od drugih.
Načelo karakterističnog sadržaja
• A. Schnitzer, 1944:
– za svaki pravni odnos mjerodavno pravo treba
odrediti prema onome što je za taj odnos
karakteristično
• Ugovorni statut: pravo stranke koja obavlja činidbu
koja predmetnu vrstu ugovora razlikuje od drugih
(ona koja odražava bit ugovora).
• Karakteristična činidba – osnovna poveznica za
ugovorni statut u švicarskom pravu.
Ugovorni statut
• Ako stranke nisu izabrale mjerodavno pravo,
mjerodavno je pravo s kojim je ugovor najuže
povezan.
Ugovorni statut
• Ako stranke nisu izabrale mjerodavno pravo,
mjerodavno je pravo s kojim je ugovor najuže
povezan.
• Oboriva presumpcija da je ugovor najuže
povezan s pravom karakteristične činidbe.
Ugovorni statut
• Ako stranke nisu izabrale mjerodavno pravo,
mjerodavno je pravo s kojim je ugovor najuže
povezan.
• Oboriva presumpcija da je ugovor najuže
povezan s pravom karakteristične činidbe.
• Karakteristična činidba je za većinu ugovora
nenovčana (naturalna) činidba.
– npr. činidba prodavatelja, zajmodavca, izvođača
radova
ZRS, članak 20.
• Zakonodavac je konkretizirao načelo
karakterističnog sadržaja
ZRS, članak 20.
• Zakonodavac je konkretizirao načelo
karakterističnog sadržaja
• 3 iznimke:
ZRS, članak 20.
• Zakonodavac je konkretizirao načelo
karakterističnog sadržaja
• 3 iznimke:
1. Burzovni poslovi
2. Ugovor o prijenosu tehnologije
3. Imovinska potraživanja iz ugovora o radu
Uredba Rim I
1. stranke mogu izabrati pravo mjerodavno za
ugovor
2. u nedostatku izbora prava mjerodavno je
pravo države koja je najuže povezana s
ugovorom
3. s iznimkom nekih određenih vrsta ugovora u
kojima je toliko poremećen odnos snaga da je
potrebno zaštiti slabiju stranu
Uredba Rim I – članak 4. (podredna
poveznica)
1. Konkretizacija načela karakteristične činidbe
za izričito određene ugovore (uz tri iznimke)
2. Poveznica karakteristična činidba
3. Izbjegavajuća klauzula – zbog poštivanja
načela najuže veze
4. Poveznica najuža veza
Zašto pravo karakteristične činidbe?
– najčešće ispunjava glavnu gospodarsku i
društvenu svrhu ugovora
– uglavnom je više regulirana od činidbe plaćanja
– upućivanje na pravo karakteristične činidbe
omogućuje da se za slične ugovore mjerodavno
pravo određuje na sličan način
– relativno predvidljiv kriterij za određivanje
mjerodavnog prava