Transcript Osnove medjunarodnog privatnog prava 2016 [111,5 KiB]

Osnove međunarodnog privatnog
prava
Katedra za Međunarodno privatno pravo
Dr. sc. Dora Zgrabljić Rotar
Vježbe 2016.
OPĆE INFORMACIJE O VJEŽBAMA
 22. travnja 2016.
 Prvi sastanak
 29. travnja 2016.
 Drugi sastanak
 29. travnja 2016. - Hipotetski problem će biti objavljen
na mrežnim stranicama katedre
 13. svibnja 2016. - Rok za predaju odgovora za sve
vježbače (do 12 sati, tajnici katedre gospođi Vesni
Komotar)
 20. svibnja 2016. - Podjela potpisa za vježbače koji su
uspješno riješili problem i usmeni popravak za one
koji nisu uspješno riješili problem (prema raspredu
koji će biti naknadno objavljen)
OPĆE INFORMACIJE O VJEŽBAMA
 Za stjecanje potpisa potrebno je:
 Prisustvovati na oba predavanja (osim uz opravdani razlog) i riješiti hipotetski
problem
 Ako ne – usmena provjera
LITERATURA:
 K. Sajko, Međunarodno privatno pravo, 5. izdanje, 85-190.
 Uredba br. 1215/2012 o nadležnosti i priznanju i ovrsi sudskih odluka u
građanskim i trgovačkim stvarima (Bruxelles Ibis) iz 2012. godine
 Uredba br. 593/2008 o pravu mjerodavnom za ugovorne obveze (Rim
I)
 Uredba br. 864/2007 o pravu mjerodavnom za izvanugovorne obveze
(Rim II )
 Zakon o rješavanju sukoba zakona s propisima drugih zemalja u
određenim odnosima iz 1991. (NN 53/91, 88/01)
Međunarodno privatno pravo
Međunarodno privatno pravo uređuje
privatnopravne situacije s međunarodnim
obilježjem.
Privatnopravna situacija
2. Međunarodno obilježje
1.
 Međunarodni element u subjektu
 Međunarodni element u objektu
 Međunarodni element u pravima i obvezama
Međunarodno privatno pravo
Pravila međunarodnog privatnog prava uređuju:
Nadležnost sudova
2. Kolizijska pravila
3. Priznanje i ovrhu strane sudske odluke
4. Druga pravila postupka s međunarodnim obilježjem
1.
1. Radi li se o privatnopravnoj situaciji?
Ne
Primijeniti materijalno pravo RH.
Da
Ne
Primijeniti materijalno pravo RH.
2. Je li situacija međunarodno obilježena?
Da
3. Je li sud Republike Hrvatske
međunarodno nadležan?
Ne
Odbaciti tužbu.
Da
4. Koje materijalno pravo će sud primijeniti?
Materijalno pravno neke druge države
Hrvatsko materijalno pravo
IZVORI MPP-a U RH
Pravo EU:
1. Primarno pravo
2. Sekundarno pravo:
 Za utvrđivanje nadležnosti:
 Uredba Bruxelles Ibis o nadležnosti i priznanju i ovrsi sudskih odluka u
građanskim i trgovačkim stvarima
 Za utvrđivanje mjerodavnog prava:
 Uredba Rim I o pravu mjerodavnom za ugovorne obveze
 Uredba Rim II o pravu mjerodavnom za izvanugovorne obveze
IZVORI MPP-a U RH
Hrvatsko pravo:
1. Međunarodni ugovori (dvostrani i višestrani)
2. Posebni propisi (lex specialis)
3. Zakon o rješavanju sukoba zakona s propisima drugih zemalja u
određenim odnosima iz 1991.
Koji izvor primijeniti?
 Ovisi o:
 Vrsti spora (polje primjene ratione materiae)
 Trenutku u vremenu (polje primjene ratione temporis)
 Subjektima postupka (polje primjene ratione personae)
Polje primjene - primjeri
 Uredba Rim I
 Članci 1., 2. i 28.
 Uredba Rim II
 Članci 1., 3., 31. i 32.
 Uredba Bruxelles I
 Članci 1., 2., 3., 4. (i 24. i 25.)
MEĐUNARODNA NADLEŽNOST
1. Isključiva međunarodna nadležnost
Postoji kad država svojim propisima bezuvjetno pridržava za svoju
sudbenu vlast i druga tijela postupanje u određenim pravnim stvarima,
bez obzira na postojanje nadležnosti sudova ili tijela drugih država.
2. Izberiva međunarodna nadležnost
Kad jedna država svojim propisima predvidi izberivu mjesnu nadležnost
svojih sudova i drugih tijela za određene pravne stvari, ona na taj način
ne isključuje postojanje međunarodne nadležnosti sudova i tijela
drugih država.
OPĆE PRAVILO:
ZRS, Članak 46:
Nadležnost hrvatskog suda postoji ako tuženik ima prebivalište
odnosno sjedište u RH.
Uredba Bruxelles I, Članak 4:
Osobe s prebivalištem u nekoj državi članici mogu biti tužene,
bez obzira na njihovo državljanstvo, pred sudovima te države
članice.
POSEBNA NADLEŽNOST - UGOVORI:
Uredba Bruxelles I, Članak 7.
 Osoba s prebivalištem u državi članici može biti tužena u drugoj državi članici:
1.
a)
ako je predmet postupka ugovor ili zahtjevi iz ugovora, pred sudom
mjesta gdje je obveza izvršena ili treba biti izvršena
•
b)
za svrhe ove odredbe, ako drugačije nije ugovoreno, mjesto je
izvršenja obveze:
- u slučaju prodaje robe, mjesto u državi članici, u kojem je po ugovoru roba
isporučena ili treba biti isporučena,
- u slučaju pružanja usluga, mjesto u državi članici, u kojem je po ugovoru
usluga izvršena ili treba biti izvršena.
c)
primjenjuje se odredba pod (a), ako se ne primjenjuje odredba pod
(b);
POSEBNA NADLEŽNOST - UGOVORI:
 Zakon o rješavanju sukoba zakona
 Članak 54.
U sporovima o imovinskopravnim zahtjevima nadležnost suda
Republike Hrvatske postoji ako se na teritoriju Republike
Hrvatske nalazi imovina tuženika ili predmet koji se traži
tužbom.
Nadležnost suda Republike Hrvatske postoji i u sporovima
zbog obveza nastalih za vrijeme boravka tuženika u Republici
Hrvatskoj.
POSEBNA NADLEŽNOST _
IZVANUGOVORNA ODGOVORNOST
 Uredba Bruxelles I, Članak 7/2
 2. ako se radi o predmetima izvanugovorne odgovornosti ili
sličnim predmetima, ili ako su zahtjevi iz takvih radnji
predmet postupka, pred sudom mjesta gdje je štetna radnja
učinjena ili može biti učinjena
 Važno! – mjesto počinjenja štete smatra se mjesto gdje se
dogodio događaj koji je štetu uzrokovao, kao i mjesto gdje je
šteta nastala (Case 21/76 Handelskwekerij G. J. Bier B.V. v Mines
de Potasse d'Alsace S.A. )
POSEBNA NADLEŽNOST _
IZVANUGOVORNA ODGOVORNOST
 Zakon o rješavanju sukoba zakona
 Članak 53.
U sporovima o izvanugovornoj odgovornosti za štetu nadležnost
suda Republike Hrvatske postoji ako ta nadležnost postoji prema
odredbama članaka 46. i čl. od 50. do 52. ovog zakona ili ako je
šteta nastala na teritoriju Republike Hrvatske.
Odredba stavaka 1. ovog članaka primjenjivat će se i u sporovima
protiv zajednice osiguranja imovine i osoba radi naknade štete
trećim osobama na temelju propisa o neposrednoj odgovornosti te
zajednice, a i u sporovima o regresnim zahtjevima po osnovi
naknade štete protiv regresnih dužnika.
SPORAZUM O MEĐUNARODNOJ
NADLEŽNOSTI
Članak 49. ZRS
Stranke se mogu sporazumjeti o nadležnosti stranog suda
samo ako je barem jedna od njih strani državljanin ili
pravna osoba sa sjedištem u inozemstvu a nije riječ o
sporu za koji postoji, prema odredbama ovoga zakona ili
drugog zakona Republike Hrvatske, isključiva nadležnost
suda Republike Hrvatske.
Stranke se mogu sporazumjeti o nadležnosti suda Republike
Hrvatske ako je barem jedna stranka državljanin Republike
Hrvatske ili pravna osoba sa sjedištem u Republici Hrvatskoj.
SPORAZUM O MEĐUNARODNOJ
NADLEŽNOSTI
Članak 25. Uredbe Bruxelles I
1. Ako su se stranke, bez obzira na njihovo prebivalište,
sporazumjele da će sud ili sudovi jedne države članice biti
nadležni za rješavanje već nastalog spora ili budućeg spora koji
će nastati iz određenog pravnog odnosa, tada je taj sud ili ti
sudovi nadležni. Ta nadležnost je isključiva, osim ako se stranke
nisu drugačije sporazumjele. Takav sporazum o sudskoj
nadležnosti treba biti zaključen :
a) pismeno ili usmeno s pismenim dokazom, ili
b) u obliku koji odgovara praksi što su je stranke međusobno
uspostavile, ili
(c)
u međunarodnoj trgovini, u obliku što odgovara trgovačkom
običaju kojeg su stranke poznavale ili trebali poznavati, i kojeg
ugovorne stranke takvih vrsta ugovora općenito poznaju i redovito
primjenjuju.
Postoji li isključiva nadležnost prema
Uredbi BI?
Ne
Postoji li valjani sporazum o nadležnosti
Prema Uredbi BI?
Da
Primijeniti Uredbu BI.
Da
Primijeniti Uredbu BI.
Ne
Da
Ima li tuženik prebivalište u EU?
Ne
Primijeniti ZRSZ.
Primijeniti Uredbu BI.
KOLIZIJSKO PRAVILO
Kolizijsko pravilo određuje koje će se od više materijalnih
prava primijeniti na pravnu situaciju koja ima vezu s više
država.
Elementi kolizijskog pravila:
1. Kategorija vezivanja
2. Poveznica
KATEGORIJA VEZIVANJA
Kategorija vezivanja predstavlja okvirni ili skupni pojam
apstraktnih životnih odnosa, pravnih činjenica, pravnih
situacija ili pravnih odnosa, koji se podvrgavaju pod određeno
mjerodavno pravo.
(Kolizijsko pravilo upućuje na pravo po kojem će se prosuđivati
kategorija vezivanja)
Primjer:
Za ugovore koji se odnose na nekretnine isključivo je
mjerodavno pravo države na kojem se nekretnina nalazi.
(članak 21. ZRS).
Utvrdi kategoriju vezivanja
Članak 30. ZRS:
Za nasljeđivanje mjerodavno je pravo države čiji je državljanin
bio ostavitelj u vrijeme smrti.
Za sposobnost za pravljenje oporuke mjerodavno je pravo države
čije je državljanstvo oporučitelj imao u trenutku sastavljanja
oporuke.
Članak 4 (1)a. Uredbe Rim I:
Za ugovor o kupoprodaji robe mjerodavno je pravo države u
kojoj prodavatelj ima uobičajeno boravište.
POVEZNICA
Pravni pojam, pravna činjenica ili ugovorna odredba koji
upućuju na mjerodavno pravo za kategoriju vezivanja.
Pravni pojam: državljanstvo, prebivalište
2. Pravna činjenica: mjesto počinjenja protupravnog čina,
mjesto gdje stvar leži…
3. Ugovorna odredba: stranačka autonomija
1.
Utvrdi poveznicu
Članak 30. ZRS:
Za nasljeđivanje mjerodavno je pravo države čiji je
državljanin bio ostavitelj u vrijeme smrti.
Za sposobnost za pravljenje oporuke mjerodavno je pravo
države čije je državljanstvo oporučitelj imao u trenutku
sastavljanja oporuke.
Članak 4 (1)a. Uredbe Rim I:
Za ugovor o kupoprodaji robe mjerodavno je pravo države u
kojoj prodavatelj ima uobičajeno boravište.
ODREĐIVANJE MJERODAVNOG PRAVA
1. Primarna poveznica: stranačka autonomija (je li stranačka
autonomija dozvoljena i koje su njene granice ocjenjuje se
prema lex fori)
2. Podredna poveznica: ako stranke nisu izabrale mjerodavno
pravo, mjerodavno pravo određuje se prema podrednim
poveznicama koje propisuje pravo zemlje suda (neposredne
poveznice ili najuža veza)
Uredba Rim I
1. stranke mogu izabrati pravo mjerodavno za ugovor (članak 3)
2. u nedostatku izbora prava mjerodavno je pravo države koja je
najuže povezana s ugovorom (članak 4)
3. s iznimkom nekih određenih vrsta ugovora u kojima je toliko
poremećen odnos snaga da je potrebno zaštiti slabiju stranu
Stranački izbor mjerodavnog prava (lex
autonomiae)
 čl. 3. st. 1. Uredba Rim I
 “Za ugovor je mjerodavno pravo koje stranke izaberu. Izbor
mora biti izričit ili mora jasno proizlaziti iz ugovornih odredaba
ili okolnosti slučaja. Stranke mogu izabrati pravo mjerodavno za
čitav ugovor ili neki njegov dio.”
 Za izbor mjerodavnog prava ne traži se koneksitet,. tj.
objektivna veza ugovora ili stranaka s izabranim pravom
 Lex autonomiae predstavlja odstupanje od načela najuže veze
kao temeljnog načela mppa
 Kolizijskopravna i materijalnopravna autonomija – granice
izbora!
Oblik izbora mjerodavnog prava
 načelo neformalnosti
 čl. 3. st. 1. Rim I
 ne traži se određeni oblik (npr. pisani)
 može biti izričit ili prešutan
 izričit: uglavnom kao ugovorne klauzule o izboru
mjerodavnog prava
Prešutni izbor mjerodavnog prava
 Prešutni izbor mora biti izraz stvarne, a ne hipotetske volje stranaka da ugovore
određeno pravo.
 Indiciji o prešutnom izboru:
 ugovorne odredbe, npr.
 klauzula o nadležnosti suda određene države;
 upućivanje na odredbe zakona neke države;
 upotreba općih uvjeta poslovanja tipičnih za neko pravo;
 (jezik ugovora);
 (ugovorena valuta).
 okolnosti slučaja, npr.
 praksa koju su stranke između sebe uspostavile;
 ponašanje stranaka tijekom ispunjenja ugovora;
 ponašanje stranaka tijekom postupka.
Izbjegavajuća klauzula
 Ako je prema okolnostima slučaja s ugovorom očito bliže
povezano neko drugo pravo, mjerodavno je to pravo (čl. 4. Rim I).
 Okolnosti koje se pritom mogu uzeti u obzir:
 mjesto ispunjenja pojedinih ugovornih obveza;
 mjesto pregovaranja i sklapanja ugovora;
 jezik ugovora;
 valuta plaćanja;
 državljanstvo stranaka.
1. Ima li ugovor međ. obilježje?
Ne
Primijeniti pravo RH. Izabrano strano pravo
samo u granicama prisilnih propisa RH
Da
2. Je li mjerodavan neki međ. ugovor
koji sadrži unificirana mat. pravila?
Da
Primijeniti unificirano pravo.
Podredno – kao pod “Ne”.
Ne
3. Jesu li stranke izričito
izabrale mjerodavno pravo?
Da
Primijeniti izričito izabrano
pravo (čl. 13. Rim I)
Ne
4. Jesu li stranke prešutno
izabrale mjerodavno pravo?
Da
Primijeniti prešutno izabrano
pravo (čl. 3. Rm I).
Ne
5. Upućuju li posebne okolnosti
slučaja na pravo najuže veze?
Ne
Primijeniti pravo na koje upućuju
odredbe čl. 4. st.1., 2., 4. Rim I
Da
Primijeniti pravo najuže
veze (čl. 4. st. 3. Rim I).