Transcript Seminar 25.3.2014 [83,43 KiB]

Seminar
25.3.2014.
Katedra za međunarodno privatno
pravo
Dora Zgrabljić Rotar
Seminar 2014.
Međunarodno privatno pravo
Međunarodno privatno pravo uređuje
privatnopravne situacije s međunarodnim
obilježjem.
1. Privatnopravna situacija
2. Međunarodno obilježje
Članak 1. ZRS
Ovaj zakon sadrži pravila o određivanju
mjerodavnog prava za statusne, porodične i
imovinske odnosno stvarnopravne odnose s
međunarodnim elementom.
Ovaj zakon sadrži i pravila o nadležnosti sudova i
drugih organa Republike Hrvatske za
raspravljanje odnosa iz stavka 1. ovog članka,
pravila postupka i pravila za priznanje i ovrhu
stranih sudskih odluka.
Međunarodno obilježje
Situacija je međunarodno obilježena ako ima
činjenične veze s više država.
• Međunarodni element u subjektu
• Međunarodni element u objektu
• Međunarodni element u pravima i obvezama
Međunarodno privatno pravo
Pravila međunarodnog privatnog prava uređuju:
1. Nadležnost sudova
2. Kolizijska pravila
3. Priznanje i ovrha strane sudske odluke
Članak 1. ZRS
Ovaj zakon sadrži pravila o određivanju
mjerodavnog prava za statusne, porodične i
imovinske odnosno stvarnopravne odnose s
međunarodnim elementom.
Ovaj zakon sadrži i pravila o nadležnosti sudova i
drugih organa Republike Hrvatske za
raspravljanje odnosa iz stavka 1. ovog članka,
pravila postupka i pravila za priznanje i ovrhu
stranih sudskih odluka.
IZVORI MPP-a U RH
1. Europsko pravo - Uredbe
2. Zakon o rješavanju sukoba zakona s propisima
drugih zemalja u određenim odnosima iz 1991.
(Opće odredbe: 1.-13.; Mjerodavno pravo: 14. - 45.; Međunarodna
nadležnost: 46.-85.; Priznanje i ovrha stranih odluka: 86.- 101.)
3. Posebni propisi (lex specialis)
Npr. Pomorski zakonik, Zakon o obveznim i stvarnopravnim odnosima u
zračnom prometu, Zakon o mjenici…
4. Međunarodni ugovori (dvostrani i višestrani)
Najvažniji: Haaške konvencije o međunarodnom privatnom i
procesnom pravu
RELEVANTNE UREDBE
Za utvrđivanje nadležnosti:
Uredba Bruxelles I o nadležnosti i priznanju i ovrsi sudskih odluka
u građanskim i trgovačkim stvarima
Uredba Bruxelles II bis o nadležnosti i priznanju i ovrsi sudskih
odluka u bračnim stvarima i postupcima o roditeljskoj
odgovornosti
Za utvrđivanje mjerodavnog prava:
Uredba Rim I o pravu mjerodavnom za ugovorne obveze
Uredba Rim II o pravu mjerodavnom za izvanugovorne obveze
KOLIZIJSKO PRAVILO
Kolizijsko pravilo određuje koje će se od više
materijalnih prava primijeniti na pravnu situaciju
koja ima vezu s više država.
Elementi kolizijskog pravila:
1. Kategorija vezivanja
2. Poveznica
KATEGORIJA VEZIVANJA
Kategorija vezivanja predstavlja okvirni ili skupni pojam
apstraktnih životnih odnosa, pravnih činjenica, pravnih
situacija ili pravnih odnosa, koji se podvrgavaju pod određeno
mjerodavno pravo.
(Kolizijsko pravilo upućuje na pravo po kojem će se prosuđivati
kategorija vezivanja)
Primjer:
Za ugovore koji se odnose na nekretnine isključivo
je mjerodavno pravo države na kojem se nekretnina
nalazi. (Članak 21. ZRS)
Utvrdi kategoriju vezivanja
Članak 30. ZRS:
Za nasljeđivanje mjerodavno je pravo države
čiji je državljanin bio ostavitelj u vrijeme smrti.
Za sposobnost za pravljenje oporuke
mjerodavno je pravo države čije je državljanstvo
oporučitelj imao u trenutku sastavljanja
oporuke.
Članak 4 (1)a. Uredbe Rim I:
Za ugovor o kupoprodaji robe mjerodavno je pravo države
u kojoj prodavatelj ima uobičajeno boravište.
POVEZNICA
Pravni pojam, pravna činjenica ili ugovorna
odredba koji upućuju na mjerodavno pravo za
kategoriju vezivanja.
1. Pravni pojam: državljanstvo, prebivalište
2. Pravna činjenica: mjesto počinjenja
protupravnog čina, mjesto gdje stvar leži…
3. Ugovorna odredba: stranačka autonomija
Utvrdi poveznicu
Članak 30. ZRS:
Za nasljeđivanje mjerodavno je pravo države
čiji je državljanin bio ostavitelj u vrijeme smrti.
Za sposobnost za pravljenje oporuke
mjerodavno je pravo države čije je državljanstvo
oporučitelj imao u trenutku sastavljanja
oporuke.
Članak 4 (1)a. Uredbe Rim I:
Za ugovor o kupoprodaji robe mjerodavno je pravo države
u kojoj prodavatelj ima uobičajeno boravište.
Subjektivna i objektivna poveznica
Objektivne poveznice: pravni pojmovi ili pravne
činjenice koje određuje zakonodavac.
Subjektivna poveznica: autonomija volje ili
stranačka autonomija.
(Primarna poveznica ugovornog statuta)
Poveznica najbliža veza
Apstraktno određena poveznica koja ostavlja
vrednovanje konkretnog pravnog odnosa tijelu
primjene.
Čl. 27(2) ZA
Ako stranke ne postupe u skladu s odredbama
stavka 1. ovog članka, arbitražni sud će suditi po
pravu za koje smatra da je sa sporom u najužoj vezi.
Izbjegavajuća klauzula
- tijelu primjene omogućava odstupanje od
primjene mjerodavnog prava na koje upućuju
kolizijska pravila u slučaju kada tijelo primjene
procijeni da s drugim pravnim poretkom postoji
bliža veza.
1. Opća izbjegavajuća klauzula (npr. Švicarski
ZMPP)
2. Posebna izbjegavajuća klauzula (npr. Uredba
Rim I)
Poveznice za statusne i obiteljske
odnose
• lex patiae – pravo državljanstva
• lex domicilii – pravo prebivališta
• lex habitationis – pravo redovnog boravišta
Poveznice: državljanstvo, prebivalište i redovno
boravište.
Poveznice za ugovorne odnose
• lex autonomiae – pravo koje su stranke izabrale
• lex loci contractus ili lex loci actus – pravo mjesta
sklapanja ugovora
• lex loci solutionis – pravo mjesta izvršenja
ugovora
• lex loci venditoris – pravo mjesta prodavatelja
Poveznice: autonomija stranaka, mjesto sklapanje
ugovora, mjesto izvršenje ugovora, mjesto
sjedišta prodavatelja.
Poveznice za izvanugovornu
odgovornost za štetu
• lex loci delicti commissi – pravo mjesta
počinjenja protupravnog čina
• lex loci damni – pravo mjesta nastanka štete
Poveznice: mjesto počinjenja protupravnog čina,
mjesto nastanka štete.
Poveznica za stvarnopravne odnose
• lex rei sitae – pravo mjesta gdje se stvar nalazi
Poveznica: mjesto gdje se stvar nalazi.
Druge važne poveznice
• lex causae – mjerodavno pravo prema kojem
se određuje glavni predmet (pravo prema
kojem se ocjenjuju glavna prava i obveze,
pravo koje je mjerodavno za odnos u cijelosti,
pravo koje se primjenjuje za sadržaj pravnog
posla)
• lex fori – pravo suda odnosno tijela koje
postupa u određenom predmetu
Vrste kolizijskih pravila
1. Izričita i skrivena pravila
2. Nepotpuna ili jednostrana i potpuna ili
višestrana pravila
3. Samostalna i nesamostalna pravila
Izričita i skrivena pravila
Izričita: sva kolizijska pravila koja poznaje
hrvatsko pravo.
Skrivena: ona kolizijska pravila koja nisu
kolizijska pravila nego primjerice procesna
pravila koja u primjeni vrše funkciju kolizijskih
pravila.
Potpuna i nepotpuna pravila
Potpuna ili višestrana pravila: ovisno o
okolnostima konkretnog slučaja mogu uputiti na
materijalno pravo bilo koje države kao
mjerodavno pravo za određenu privatnopravnu
situaciju.
Nepotpuna ili jednostrana: u svakom konkretnom
slučaju dovode do primjene jednog istog, i to
domaćeg prava.
Samostalna i nesamostalna pravila
Samostalno kolizijsko pravilo: ono koje upućuje
na mjerodavno pravo.
Nesamostalno kolizijsko pravilo: ono koje ne
upućuje na mjerodavno pravo nego se njime
dopunjuje primjena samostalnih kolizijskih
pravila.
Nesamostalna kolizijska pravila
Popunjavanje praznina
Javni poredak
Renvoi
Zabrana prijevarnog zaobilaženja prava
Apatridija i polipatridija
Kvalifikacija
…
MEĐUNARODNA NADLEŽNOST
Razgraničenje nadležnosti između domaćih sudova i
inozemnih sudova i drugih inozemnih tijela vrši se
po pravilima o međunarodnoj sudskoj nadležnosti
unutrašnjeg prava države pred čijim se sudom
pojavi takav problem razgraničenja.
Pravila o međunarodnoj nadležnosti sudova
postavljaju granice jednog pravosuđa, određuju
krug situacija u kojima jedno pravosuđe ima pravo i
dužnost postupati.
Vrste međunarodne nadležnosti
• Isključiva i izberiva
• Opća i posebna
• Zakonski određena i sporazumno određena
Isključiva i izberiva nadležnost
1. Isključiva međunarodna nadležnost
Postoji kad država svojim propisima bezuvjetno pridržava za svoju
sudbenu vlast i druga tijela postupanje u određenim pravnim stvarima,
bez obzira na postojanje nadležnosti sudova ili tijela drugih država.
2. Izberiva međunarodna nadležnost
Kad jedna država svojim propisima predvidi izberivu mjesnu nadležnost
svojih sudova i drugih tijela za određene pravne stvari, ona na taj način
ne isključuje postojanje međunarodne nadležnosti sudova i tijela
drugih država.
Opća i posebna
Opća međunarodna nadležnost jest nadležnost
jednog pravosuđa za sve vrste sporova i drugih
postupaka (najčešće na temelju prebivališta ili
sjedišta tuženika – actor sequitur forum rei).
Posebna međunarodna nadležnost postoji kada se
nadležnost nekog pravosuđa zasniva za posebne vrste
situacija u kojima bez obzira na prebivalište ili sjedište
tuženika postoji povezanost s pravosuđem te države
(primjerice mjesto gdje se nekretnina nalazi).
Opće pravilo
ZRS, Članak 46:
Nadležnost hrvatskog suda postoji ako tuženik ima
prebivalište odnosno sjedište u RH.
Uredba Bruxelles I, Članak 2:
Osobe s prebivalištem u nekoj državi članici mogu
biti tužene, bez obzira na njihovo državljanstvo,pred
sudovima te države članice.
SPORAZUM O MEĐUNARODNOJ
NADLEŽNOSTI
Članak 49. ZRS
Stranke se mogu sporazumjeti o nadležnosti stranog suda
samo ako je barem jedna od njih strani državljanin ili
pravna osoba sa sjedištem u inozemstvu a nije riječ o
sporu za koji postoji, prema odredbama ovoga zakona ili
drugog zakona Republike Hrvatske, isključiva nadležnost
suda Republike Hrvatske.
Stranke se mogu sporazumjeti o nadležnosti suda Republike
Hrvatske ako je barem jedna stranka državljanin Republike
Hrvatske ili pravna osoba sa sjedištem u Republici Hrvatskoj.
Članak 23. Uredbe Bruxelles I
1. Ako su se stranke, od kojih barem jedna ima prebivalište na
području jedne države članice, sporazumjele da će sud ili sudovi
jedne države članice biti nadležni za rješavanje već nastalog spora
ili budućeg spora koji će nastati iz određenog pravnog odnosa,
tada je taj sud ili ti sudovi nadležni. Ta nadležnost je isključiva,
osim ako se stranke nisu drugačije sporazumjele. Takav sporazum
o sudskoj nadležnosti treba biti zaključen :
a) pismeno ili usmeno s pismenim dokazom, ili
b) u obliku koji odgovara praksi što su je stranke međusobno
uspostavile, ili
(c) u međunarodnoj trgovini, u obliku što odgovara trgovačkom običaju
(usansi) kojeg su stranke poznavale ili trebali poznavati, i kojeg
ugovorne stranke takvih vrsta ugovora općenito poznaju i redovito
primjenjuju.