Transcript Nasilje među učenicima - Osnovna škola Barilović
Slide 1
Verbalno nasilje
među učenicima
http://www.ti-si-sunce.hr/nasilje-medu-ucenicima
Članak priredila Gordana Galetić, dipl.defektolog-socijalni pedagog
Slide 2
Što je nasilje među učenicima?
oblik agresivnog ponašanja učenika prema drugoj osobi, sebi ili
imovini.
zbir namjernih negativnih postupaka koji su dugotrajni (2-3 puta
mjesečno i češće), opetovano usmjereni na istog učenika
(uglavnom slabijeg) od strane jednog učenika ili grupe (najčešće
2 – 3 učenika zlostavljaju jednog).
namjerno zadavanje ili nastojanje da se zada ozljeda ili
neugodnost drugoj osobi. ( fizičko, psihičko nasilje te izolaciju)
Slide 3
Nasilje nije:
• jednokratni incident koji se neće ponoviti
• prijateljska razmirica, svađa ili nesporazum
• slučaj ili pogreška
• nenamjerno nanošenje boli
• prijateljsko zadirkivanje
• nasilno rješavanje sukoba između prijatelja
iste moći
Slide 4
Podaci:
2004. godine Unicefovo istraživanje provedeno u Hrvatskoj
pokazuje da je gotovo 30% djece doživjelo nasilje.
Najčešća «metoda zlostavljanja» u osnovnoj i srednjoj školi je
nazivanje osobe pogrdnim imenima, ismijavanje i bolno zadirkivanje
(ruganje). – VERBALNO NASILJE
Odnos zlostavljača i žrtve je uvijek nesrazmjer snaga na
kontinuumu moć : bespomoćnost
A to znači da:
– Učenik koji je jači, agresivniji, hrabriji i samopouzdaniji od prosječnih
učenika maltretira učenika koji je slabiji, plašljiviji, nesklon odmazdi.
Ponekad stariji učenici zlostavljaju one mlađe ili nove učenike, a
ponekad su za žrtve odabrani učenici iz drugačije kulture ili
manjinske grupe.
Slide 5
Podaci:
Zlostavljači često dolaze iz obitelji u kojima se agresivnim načinima
rješavaju sukobi.
Stil odgajanja pokazao se značajnim čimbenikom utjecaja na pojavu
zlostavljanja.
Većina učenika koji su zlostavljani ili ne prijavljuju zlostavljanje
odraslima, ili prilično dugo čekaju, prije nego što to učine.
Djevojčice pretežno nanose emocionalnu bol verbalnim uvredama,
ogovaranjem ili ignoriranjem.
Dječaci su nešto "grublji", kako u verbalnom zastrašivanju tako i u
fizičkim nasrtajima. Iako su neki veći i snažniji od žrtve, nasilnika ima u
svim veličinama i oblicima.
Materijalno stanje obitelji ne utječe značajno na pojavu
zlostavljanja.
Slide 6
Rezultati istraživanja pokazuju:
da je nastavnik ključna osoba u intervencijskom programu protiv nasilničkog i
drugog nepoželjnog ponašanja.
važno je ugraditi principe preventivnih programa u nastavnikovo vođenje satova
razrednih odjela i nastavnikov svakodnevni rad.
da na mijenjanje stečenih obrazaca ponašanja nasilnih učenika, te i na druge
poremećaje u ponašanju, uveliko može utjecati učitelj koji postavi čvrste granice
i jasno reagira na njihovo kršenje
da kroz stvaranje odnosa sa učenikom tj. pokazivanje da nam je učenik važan,
njegove potrebe, školski uspjeh i zadovoljstvo.
da svojim ponašanjem, stvaranjem odnosa kao i reagiranjem na kršenje pravila,
učitelj podučava učenika adekvatnijim oblicima zadovoljavanja potreba.
Slide 7
Profil žrtve:
- povučenost (introvertiranost)
- osjetljivost
- prezaštićivanje od strane roditelja (brižni, rade umjesto djece)
- plašljiva i nesigurna
- oprezna, osjetljiva, tiha
- reagira plačem i povlačenjem
- ima manjak samopoštovanja (nisko)
- nema prijatelja
- prezaštićivana od roditelja
- nerazvijene socijalne vještine
- nije agresivna (osim rijetkih)
- fizički slabiji dječaci
- ima neku vidljivu različitost (debelo je, nosi naočale, ima klempave uši i sl.),
- ili ne zna kako se zaštititi i izboriti za sebe.
Slide 8
Bitno je znati:
Ako se nasilništvo ne
zaustavi i žrtvi ne
pomogne da osnaži,
povećana potištenost i
smanjeno
samopoštovanje se
obično ne normalizira čak
ni nakon 23.godine.
Slide 9
Profil nasilnika:
- emocionalni odnos roditelja u ranom razvoju bez topline i empatije
- popustljivi roditelji, ne postavljaju granice
- roditelji toleriraju agresivno ponašanje
- roditelji tjelesno kažnjavaju
- djeca snažnog temperamenta
- impulzivan
- želja za vladanjem, moći
- neprijateljstvo prema okolini
- manjak empatije
- potreba za korišću (materijalnom)
- pozitivno mišljenje o sebi
- dječaci fizički jači
- prosječno ili malo ispodprosječno omiljeni
Istraživanja pokazuju da je do 24. godine 60% školskih nasilnika bilo osuđeno za prekršajna ili
kaznena djela.
Na to tko će biti nasilnici i žrtve ne utječu
obrazovanje roditelja, kvaliteta stanovanja).
socio-ekonomski uvjeti obitelji (prihodi,
Slide 10
Posljedice:
Neke posljedice kroz statističke podatke:
20% žrtava izostaje iz škole da bi izbjegla maltretiranje
29% ima problema s koncentracijom
22% osjeća simptome fizičke bolesti
20% ima problema sa spavanjem
određeni postotak žrtava pokuša ili počini samoubojstvo (16 slučajeva
godišnje u Velikoj Britaniji)
Također je važno prepoznati ozbiljne dugoročne posljedice koje se tiču
onih koji zlostavljaju:
skloni su postati agresivne odrasle osobe
češće od svojih vršnjaka sudski su kažnjavani
Slide 11
Upozoravajući znakovi nasilničkog
ponašanja
imaju potrebu osjetiti kontrolu i moć nad drugima
ponekad im nedostaje suosjećanja za žrtve.
Prkosni su, sukobljavaju se s odraslima, antisocijalni su i skloni kršenju školskih
pravila.
Često su skloni ljutnji i ''lako eksplodiraju''.
Teško se nose s frustrirajućim situacijama.
Lako se uvrijede i često doživljavaju agresiju prema sebi čak i kad nije prisutna.
Neki uživaju u agresiji, osjećaju se sigurnima i prihvaćeni su među vršnjacima,
drugi imaju slabiji školski uspjeh, manje su popularni kod svojih vršnjaka i
osjećaju se manje sigurnima. U nekim situacijama i sami nasilnici postaju
žrtve.
Nasilnici uvijek uspiju pronaći način zastrašivanja i zadirkivanja koji će najviše
uznemiriti žrtvu: zadirkuju zbog težine, izgleda, boje kose, obitelji, popularnosti,
uloženog truda, disleksije, dispraksije, religije, zbog položaja u društvu,
ljubomore na žrtvu...
Slide 12
K A K O S P R I J E ČI T I
N A S I L N I Š T V O?
1.
Zajednička izrada razrednih pravila uz uvjet sustavnog
reagiranja na kršenje.
2.
Gradnja boljih odnosa, povezanosti i bliskosti među
učenicima u razredu i školi.
3.
Prisutnost odraslih na hodnicima (dežurstva!), šetanje ispred
razreda pod odmorom, na igralištu, blizu WC-a i športske
dvorane, bitno smanjuje zlostavljačko ponašanje.
4.
Stvoriti stav da je razgovaranje i pričanje o problemu bitno.
- učenici imaju svoje razloge što ne govore o nasilju.
1.
Djeca uče po modelu
Slide 13
1. Izrada razrednih pravila uz uvjet sustavnog
reagiranja na kršenje.
U njih treba svakako uključiti i dati poseban naglasak pravilima protiv
nasilništva.
Da bi bila djelotvorna neophodno je da učenici kroz različite vježbe,
rad u malim grupama i diskusiju, SAMI dođu do njih.
Učitelj dozvoljava najrazličitije, pa čak i «lude», «neprihvatljive»
ideje, a tek kasnije kada se izabire konačan izgled pravila usmjerava
i prema potrebi postavlja granice.
Važno je da pravila proizlaze iz vrijednosti i uvjerenja djece i
učitelja/škole.
Za učinkovitost pravila protiv zlostavljanja, potrebno je reagirati na
njihovo kršenje.
Slide 14
2. Gradnja boljih odnosa, povezanosti i
bliskosti među učenicima u razredu i školi.
1.
Provoditi kontinuirane i ciljane odgojne radionice na
satu razrednog odjeljenja za razvijanje grupne
povezanosti, suradnje, bliskosti te komunikacijskih i
drugih životnih vještina.
2.
Organizirati vršnjačku pomoć u učenju.
3.
Provoditi događanja i međurazredne akcije na razini
škole u kojima će učenici različite dobi zajedno
organizirati, surađivati i razmjenjivati sadržaje.
Slide 15
3. Prisutnost odraslih na hodnicima, šetanje
ispred razreda pod odmorom, na igralištu,
blizu WC-a i športske dvorane, bitno
smanjuje zlostavljačko ponašanje.
Učenici se nerijetko žale da ih učitelji pod odmorom uopće ne obilaze, da ih ne poznaju, ne znaju
što se njima dešava, da ne pokazuju interes i nemaju kontakta sa njima.
Učitelji trebaju dežurati na hodnicima, wc-ima i mjestima gdje se učenici okupljaju.
Rana prevencija može spriječiti i sam početak nasilničkog ponašanja!
Slide 16
4. Stvoriti stav da je razgovaranje i pričanje o
problemu bitno. Utvrđeno je da učenici imaju
svoje razloge što ne govore o nasilju.
Ankete su pokazale da mnoga djeca šute, jer iz iskustva znaju da su odrasli
najčešće nezainteresirani ili smatraju da nemaju vremena za to, a i kada nije
tako mogu dati pogrešan savjet (A. Mellor, Škotsko vijeće za obrazovanje).
Jedan dvanaestogodišnjak čak kaže: «Ja bih rekao bilo kome osim učiteljima. Oni
ništa ne bi učinili». Stvari se po tom pitanju moraju mijenjati.
Savjeti koji se daju djeci u vezi problema nasilništva bitno je da su osjećajni,
realistični i prilagođeni njima.
I najvažnije od svega, odrasli ne smiju obezvrijediti problem ili zauzeti
prezaštitnički stav prema djetetu.
Dobro je biti oprezan kod davanja savjeta koji se temelje na našem vlastitom
iskustvu. Ako smo mi shvatili što nama najbolje odgovara, ne znači da će to isto
najbolje odgovarati i nekom drugom.
Slide 17
5. Djeca uče po modelu
Stoga je kod nas odraslih
a) svjesnost svojih postupaka,
b) istinsko prihvaćanje da su greške prirodna i životna stvar,
c) spremnost na učenje i razvijanje,
d) prihvaćanje savjeta, nezadovoljstava i prijedloga učenika, roditelja i kolega kao
nove mogućnosti ili podsjetnik, a ne kao nepovjerenje u našu kompetenciju ključno za razvijanje dječjeg kompetentnog ponašanja.
Zanimljivo je da se pokazalo da dijete koje je kod kuće
naučilo određene neprihvatljive oblike ponašanja, u školi
nerijetko nauči konstruktivne oblike ukoliko učitelj/stručni
suradnik/druga važna osoba u svom ponašanju dosljedno
primjenjuje model ponašanja koji traži od učenika.
Slide 18
Zato je važno:
1. pitati djecu što oni misle:
a) tražiti da nabroje više različitih rješenja,
b) tražiti da među njima izaberu ono koje njima najbolje odgovara i ne šteti ni njima ni
drugima,
2. navesti niz strategija, različitih mogućih odgovora (kada dajemo savjet)- kako bi oni
izabrali unutar toga.
Isto vrijedi za rad sa roditeljima.
Poticanje na smišljanje vlastitih ideja i traženje odgovora je kvalitetniji i sigurniji način i traži
više vremena. Davanje gotovih savjeta je brže i primjenjuje se kada je situacija jednostavna
i jasna, a istovremeno nema puno vremena.
Ukoliko smo i dali pogrešan ili nedovoljno jasan savjet, važno je djeci to reći (iz toga uče da
je u redu i normalno pogriješiti i postaju samopouzdanija).
Razgovaranje sa djecom bez kritike i optuživanja pokazuje da su nam važni i korisno je za
njihov kako osobni razvoj tako i školski uspjeh.
Slide 19
Š T O A K O JE U ČE N I K N A S I L A N
ILI NA D R U G I N A ČI N K R Š I P R A V I L A?
discipliniranje, samodisciplina
restitucija
Slide 20
Restitucija
postupak popravljanja učinjene štete (prema Gossen, 1994).
To je kreativan dio samodiscipline, ključ za konstruktivan, human pristup odgoju
djece.
Dijete može naučiti popraviti svoje pogreške.
Ne stavljamo težište na krivnju.
Restitucijom umjesto kaznom omogućujemo djetetu da vlastitim trudom ispravi
pogrešku i tako ne samo da zadrži samopoštovanje nego ga i poveća, pritom ga
ne oslobađajući odgovornosti za njegove vlastite odluke.
Restitucija proizlazi iz VRIJEDNOSTI i uvjerenja koje ljudi/škola žele njegovati.
Kreativna restitucija ne vodi računa samo o negativnom ponašanju nego i o
utjecaju tog ponašanja na oštećenog, u našem slučaju – na zlostavljano dijete!
Pri odabiru restitucije mora se voditi računa o žrtvi odnosno donosi li ona nešto
dobro i za oštećenog.
Slide 21
Osnovna pitanja modela
restitucije:
u što vjerujemo?
2.- što ćeš učiniti da to popraviš?
3.Moguće je pogriješiti, što ćeš učiniti da to
popraviš?!
1.Dobro je reći «žao mi je», i što ćeš učiniti da to
popraviš?
1.-
Važno za djelotvornost restitucije: izbjegavanje
kritike, moraliziranja i okrivljavanja od stane odraslih.
Slide 22
KARAKTERISTIKE
RESTITUCIJE
proizlazi iz naših uvjerenja i vrijednosti koje njegujemo u
školi/domu/…
·
oštećeni će je smatrati prikladnom kompenzacijom
·
zahtijevat će napor onog koji grešku popravlja
·
ni na koji način ne potiče na nove greške
·
bit će relevantna za čitavo područje u kojem je učinjen
prijestup
·
bit će povezana s određenim višim vrijednostima ili
stavovima kako dijete ne bi smatralo da je restitucija
izoliran događaj, već dio šire predodžbe (npr. u našoj školi
ne radimo razliku između vjera)
·
osnažuje dijete (i dijete koje je bilo nasilno i ono koje je
trpilo nasilje).
Slide 23
Koncepciji restitucije se pristupa:
Svatko čini pogreške.
Pogreške su normalne, griješiti je ljudski
Krivnja i kritika pridonose obrambenom ponašanju
Ljudi se mogu naučiti boljem ponašanju ako nastojimo na
izgledima za uspjeh
Naučiti popravljati pogreške je važno životno umijeće
Ako ljudi vjeruju da su sposobni popraviti se i ako im je za to
dana mogućnost, neće morati lagati ili skrivati svoje pogreške
Slide 24
Misao za kraj:
Ljudi kojima je u djetinjstvu dopušteno popravljati pogreške,
velikodušni su u razumijevanju pogrešaka drugih.
A kad odrastu, ti ljudi neće kažnjavati.
Verbalno nasilje
među učenicima
http://www.ti-si-sunce.hr/nasilje-medu-ucenicima
Članak priredila Gordana Galetić, dipl.defektolog-socijalni pedagog
Slide 2
Što je nasilje među učenicima?
oblik agresivnog ponašanja učenika prema drugoj osobi, sebi ili
imovini.
zbir namjernih negativnih postupaka koji su dugotrajni (2-3 puta
mjesečno i češće), opetovano usmjereni na istog učenika
(uglavnom slabijeg) od strane jednog učenika ili grupe (najčešće
2 – 3 učenika zlostavljaju jednog).
namjerno zadavanje ili nastojanje da se zada ozljeda ili
neugodnost drugoj osobi. ( fizičko, psihičko nasilje te izolaciju)
Slide 3
Nasilje nije:
• jednokratni incident koji se neće ponoviti
• prijateljska razmirica, svađa ili nesporazum
• slučaj ili pogreška
• nenamjerno nanošenje boli
• prijateljsko zadirkivanje
• nasilno rješavanje sukoba između prijatelja
iste moći
Slide 4
Podaci:
2004. godine Unicefovo istraživanje provedeno u Hrvatskoj
pokazuje da je gotovo 30% djece doživjelo nasilje.
Najčešća «metoda zlostavljanja» u osnovnoj i srednjoj školi je
nazivanje osobe pogrdnim imenima, ismijavanje i bolno zadirkivanje
(ruganje). – VERBALNO NASILJE
Odnos zlostavljača i žrtve je uvijek nesrazmjer snaga na
kontinuumu moć : bespomoćnost
A to znači da:
– Učenik koji je jači, agresivniji, hrabriji i samopouzdaniji od prosječnih
učenika maltretira učenika koji je slabiji, plašljiviji, nesklon odmazdi.
Ponekad stariji učenici zlostavljaju one mlađe ili nove učenike, a
ponekad su za žrtve odabrani učenici iz drugačije kulture ili
manjinske grupe.
Slide 5
Podaci:
Zlostavljači često dolaze iz obitelji u kojima se agresivnim načinima
rješavaju sukobi.
Stil odgajanja pokazao se značajnim čimbenikom utjecaja na pojavu
zlostavljanja.
Većina učenika koji su zlostavljani ili ne prijavljuju zlostavljanje
odraslima, ili prilično dugo čekaju, prije nego što to učine.
Djevojčice pretežno nanose emocionalnu bol verbalnim uvredama,
ogovaranjem ili ignoriranjem.
Dječaci su nešto "grublji", kako u verbalnom zastrašivanju tako i u
fizičkim nasrtajima. Iako su neki veći i snažniji od žrtve, nasilnika ima u
svim veličinama i oblicima.
Materijalno stanje obitelji ne utječe značajno na pojavu
zlostavljanja.
Slide 6
Rezultati istraživanja pokazuju:
da je nastavnik ključna osoba u intervencijskom programu protiv nasilničkog i
drugog nepoželjnog ponašanja.
važno je ugraditi principe preventivnih programa u nastavnikovo vođenje satova
razrednih odjela i nastavnikov svakodnevni rad.
da na mijenjanje stečenih obrazaca ponašanja nasilnih učenika, te i na druge
poremećaje u ponašanju, uveliko može utjecati učitelj koji postavi čvrste granice
i jasno reagira na njihovo kršenje
da kroz stvaranje odnosa sa učenikom tj. pokazivanje da nam je učenik važan,
njegove potrebe, školski uspjeh i zadovoljstvo.
da svojim ponašanjem, stvaranjem odnosa kao i reagiranjem na kršenje pravila,
učitelj podučava učenika adekvatnijim oblicima zadovoljavanja potreba.
Slide 7
Profil žrtve:
- povučenost (introvertiranost)
- osjetljivost
- prezaštićivanje od strane roditelja (brižni, rade umjesto djece)
- plašljiva i nesigurna
- oprezna, osjetljiva, tiha
- reagira plačem i povlačenjem
- ima manjak samopoštovanja (nisko)
- nema prijatelja
- prezaštićivana od roditelja
- nerazvijene socijalne vještine
- nije agresivna (osim rijetkih)
- fizički slabiji dječaci
- ima neku vidljivu različitost (debelo je, nosi naočale, ima klempave uši i sl.),
- ili ne zna kako se zaštititi i izboriti za sebe.
Slide 8
Bitno je znati:
Ako se nasilništvo ne
zaustavi i žrtvi ne
pomogne da osnaži,
povećana potištenost i
smanjeno
samopoštovanje se
obično ne normalizira čak
ni nakon 23.godine.
Slide 9
Profil nasilnika:
- emocionalni odnos roditelja u ranom razvoju bez topline i empatije
- popustljivi roditelji, ne postavljaju granice
- roditelji toleriraju agresivno ponašanje
- roditelji tjelesno kažnjavaju
- djeca snažnog temperamenta
- impulzivan
- želja za vladanjem, moći
- neprijateljstvo prema okolini
- manjak empatije
- potreba za korišću (materijalnom)
- pozitivno mišljenje o sebi
- dječaci fizički jači
- prosječno ili malo ispodprosječno omiljeni
Istraživanja pokazuju da je do 24. godine 60% školskih nasilnika bilo osuđeno za prekršajna ili
kaznena djela.
Na to tko će biti nasilnici i žrtve ne utječu
obrazovanje roditelja, kvaliteta stanovanja).
socio-ekonomski uvjeti obitelji (prihodi,
Slide 10
Posljedice:
Neke posljedice kroz statističke podatke:
20% žrtava izostaje iz škole da bi izbjegla maltretiranje
29% ima problema s koncentracijom
22% osjeća simptome fizičke bolesti
20% ima problema sa spavanjem
određeni postotak žrtava pokuša ili počini samoubojstvo (16 slučajeva
godišnje u Velikoj Britaniji)
Također je važno prepoznati ozbiljne dugoročne posljedice koje se tiču
onih koji zlostavljaju:
skloni su postati agresivne odrasle osobe
češće od svojih vršnjaka sudski su kažnjavani
Slide 11
Upozoravajući znakovi nasilničkog
ponašanja
imaju potrebu osjetiti kontrolu i moć nad drugima
ponekad im nedostaje suosjećanja za žrtve.
Prkosni su, sukobljavaju se s odraslima, antisocijalni su i skloni kršenju školskih
pravila.
Često su skloni ljutnji i ''lako eksplodiraju''.
Teško se nose s frustrirajućim situacijama.
Lako se uvrijede i često doživljavaju agresiju prema sebi čak i kad nije prisutna.
Neki uživaju u agresiji, osjećaju se sigurnima i prihvaćeni su među vršnjacima,
drugi imaju slabiji školski uspjeh, manje su popularni kod svojih vršnjaka i
osjećaju se manje sigurnima. U nekim situacijama i sami nasilnici postaju
žrtve.
Nasilnici uvijek uspiju pronaći način zastrašivanja i zadirkivanja koji će najviše
uznemiriti žrtvu: zadirkuju zbog težine, izgleda, boje kose, obitelji, popularnosti,
uloženog truda, disleksije, dispraksije, religije, zbog položaja u društvu,
ljubomore na žrtvu...
Slide 12
K A K O S P R I J E ČI T I
N A S I L N I Š T V O?
1.
Zajednička izrada razrednih pravila uz uvjet sustavnog
reagiranja na kršenje.
2.
Gradnja boljih odnosa, povezanosti i bliskosti među
učenicima u razredu i školi.
3.
Prisutnost odraslih na hodnicima (dežurstva!), šetanje ispred
razreda pod odmorom, na igralištu, blizu WC-a i športske
dvorane, bitno smanjuje zlostavljačko ponašanje.
4.
Stvoriti stav da je razgovaranje i pričanje o problemu bitno.
- učenici imaju svoje razloge što ne govore o nasilju.
1.
Djeca uče po modelu
Slide 13
1. Izrada razrednih pravila uz uvjet sustavnog
reagiranja na kršenje.
U njih treba svakako uključiti i dati poseban naglasak pravilima protiv
nasilništva.
Da bi bila djelotvorna neophodno je da učenici kroz različite vježbe,
rad u malim grupama i diskusiju, SAMI dođu do njih.
Učitelj dozvoljava najrazličitije, pa čak i «lude», «neprihvatljive»
ideje, a tek kasnije kada se izabire konačan izgled pravila usmjerava
i prema potrebi postavlja granice.
Važno je da pravila proizlaze iz vrijednosti i uvjerenja djece i
učitelja/škole.
Za učinkovitost pravila protiv zlostavljanja, potrebno je reagirati na
njihovo kršenje.
Slide 14
2. Gradnja boljih odnosa, povezanosti i
bliskosti među učenicima u razredu i školi.
1.
Provoditi kontinuirane i ciljane odgojne radionice na
satu razrednog odjeljenja za razvijanje grupne
povezanosti, suradnje, bliskosti te komunikacijskih i
drugih životnih vještina.
2.
Organizirati vršnjačku pomoć u učenju.
3.
Provoditi događanja i međurazredne akcije na razini
škole u kojima će učenici različite dobi zajedno
organizirati, surađivati i razmjenjivati sadržaje.
Slide 15
3. Prisutnost odraslih na hodnicima, šetanje
ispred razreda pod odmorom, na igralištu,
blizu WC-a i športske dvorane, bitno
smanjuje zlostavljačko ponašanje.
Učenici se nerijetko žale da ih učitelji pod odmorom uopće ne obilaze, da ih ne poznaju, ne znaju
što se njima dešava, da ne pokazuju interes i nemaju kontakta sa njima.
Učitelji trebaju dežurati na hodnicima, wc-ima i mjestima gdje se učenici okupljaju.
Rana prevencija može spriječiti i sam početak nasilničkog ponašanja!
Slide 16
4. Stvoriti stav da je razgovaranje i pričanje o
problemu bitno. Utvrđeno je da učenici imaju
svoje razloge što ne govore o nasilju.
Ankete su pokazale da mnoga djeca šute, jer iz iskustva znaju da su odrasli
najčešće nezainteresirani ili smatraju da nemaju vremena za to, a i kada nije
tako mogu dati pogrešan savjet (A. Mellor, Škotsko vijeće za obrazovanje).
Jedan dvanaestogodišnjak čak kaže: «Ja bih rekao bilo kome osim učiteljima. Oni
ništa ne bi učinili». Stvari se po tom pitanju moraju mijenjati.
Savjeti koji se daju djeci u vezi problema nasilništva bitno je da su osjećajni,
realistični i prilagođeni njima.
I najvažnije od svega, odrasli ne smiju obezvrijediti problem ili zauzeti
prezaštitnički stav prema djetetu.
Dobro je biti oprezan kod davanja savjeta koji se temelje na našem vlastitom
iskustvu. Ako smo mi shvatili što nama najbolje odgovara, ne znači da će to isto
najbolje odgovarati i nekom drugom.
Slide 17
5. Djeca uče po modelu
Stoga je kod nas odraslih
a) svjesnost svojih postupaka,
b) istinsko prihvaćanje da su greške prirodna i životna stvar,
c) spremnost na učenje i razvijanje,
d) prihvaćanje savjeta, nezadovoljstava i prijedloga učenika, roditelja i kolega kao
nove mogućnosti ili podsjetnik, a ne kao nepovjerenje u našu kompetenciju ključno za razvijanje dječjeg kompetentnog ponašanja.
Zanimljivo je da se pokazalo da dijete koje je kod kuće
naučilo određene neprihvatljive oblike ponašanja, u školi
nerijetko nauči konstruktivne oblike ukoliko učitelj/stručni
suradnik/druga važna osoba u svom ponašanju dosljedno
primjenjuje model ponašanja koji traži od učenika.
Slide 18
Zato je važno:
1. pitati djecu što oni misle:
a) tražiti da nabroje više različitih rješenja,
b) tražiti da među njima izaberu ono koje njima najbolje odgovara i ne šteti ni njima ni
drugima,
2. navesti niz strategija, različitih mogućih odgovora (kada dajemo savjet)- kako bi oni
izabrali unutar toga.
Isto vrijedi za rad sa roditeljima.
Poticanje na smišljanje vlastitih ideja i traženje odgovora je kvalitetniji i sigurniji način i traži
više vremena. Davanje gotovih savjeta je brže i primjenjuje se kada je situacija jednostavna
i jasna, a istovremeno nema puno vremena.
Ukoliko smo i dali pogrešan ili nedovoljno jasan savjet, važno je djeci to reći (iz toga uče da
je u redu i normalno pogriješiti i postaju samopouzdanija).
Razgovaranje sa djecom bez kritike i optuživanja pokazuje da su nam važni i korisno je za
njihov kako osobni razvoj tako i školski uspjeh.
Slide 19
Š T O A K O JE U ČE N I K N A S I L A N
ILI NA D R U G I N A ČI N K R Š I P R A V I L A?
discipliniranje, samodisciplina
restitucija
Slide 20
Restitucija
postupak popravljanja učinjene štete (prema Gossen, 1994).
To je kreativan dio samodiscipline, ključ za konstruktivan, human pristup odgoju
djece.
Dijete može naučiti popraviti svoje pogreške.
Ne stavljamo težište na krivnju.
Restitucijom umjesto kaznom omogućujemo djetetu da vlastitim trudom ispravi
pogrešku i tako ne samo da zadrži samopoštovanje nego ga i poveća, pritom ga
ne oslobađajući odgovornosti za njegove vlastite odluke.
Restitucija proizlazi iz VRIJEDNOSTI i uvjerenja koje ljudi/škola žele njegovati.
Kreativna restitucija ne vodi računa samo o negativnom ponašanju nego i o
utjecaju tog ponašanja na oštećenog, u našem slučaju – na zlostavljano dijete!
Pri odabiru restitucije mora se voditi računa o žrtvi odnosno donosi li ona nešto
dobro i za oštećenog.
Slide 21
Osnovna pitanja modela
restitucije:
u što vjerujemo?
2.- što ćeš učiniti da to popraviš?
3.Moguće je pogriješiti, što ćeš učiniti da to
popraviš?!
1.Dobro je reći «žao mi je», i što ćeš učiniti da to
popraviš?
1.-
Važno za djelotvornost restitucije: izbjegavanje
kritike, moraliziranja i okrivljavanja od stane odraslih.
Slide 22
KARAKTERISTIKE
RESTITUCIJE
proizlazi iz naših uvjerenja i vrijednosti koje njegujemo u
školi/domu/…
·
oštećeni će je smatrati prikladnom kompenzacijom
·
zahtijevat će napor onog koji grešku popravlja
·
ni na koji način ne potiče na nove greške
·
bit će relevantna za čitavo područje u kojem je učinjen
prijestup
·
bit će povezana s određenim višim vrijednostima ili
stavovima kako dijete ne bi smatralo da je restitucija
izoliran događaj, već dio šire predodžbe (npr. u našoj školi
ne radimo razliku između vjera)
·
osnažuje dijete (i dijete koje je bilo nasilno i ono koje je
trpilo nasilje).
Slide 23
Koncepciji restitucije se pristupa:
Svatko čini pogreške.
Pogreške su normalne, griješiti je ljudski
Krivnja i kritika pridonose obrambenom ponašanju
Ljudi se mogu naučiti boljem ponašanju ako nastojimo na
izgledima za uspjeh
Naučiti popravljati pogreške je važno životno umijeće
Ako ljudi vjeruju da su sposobni popraviti se i ako im je za to
dana mogućnost, neće morati lagati ili skrivati svoje pogreške
Slide 24
Misao za kraj:
Ljudi kojima je u djetinjstvu dopušteno popravljati pogreške,
velikodušni su u razumijevanju pogrešaka drugih.
A kad odrastu, ti ljudi neće kažnjavati.