Slide 1

PSIHOFARMAKOTERAPIJA

Prof dr sc Pavo Filaković

POVIJEST PSIHOFARMAKOTERAPIJE



Prefarmakološko razdoblje
- razdoblje liječenja postupcima koji su
se temeljili na tadašnjim predodžbama o
podrijetlu i nastanku duševnih
poremećaja (magijski postupci, puštanje
krvi, liječenje prirodnim lijekovima).

POVIJEST PSIHOFARMAKOTERAPIJE

Prefarmakološko razdoblje









Wagner Jauregg – 1917. - liječenje progresivne
paralize umjetni izazivanjem malarije.
Klaesi – 1920. - prolongirani sam davanjem
barbiturata.
Meduna 1934. - liječenje endogenih psihoza
kardiazolskim konvulzijama.
Sakel 1935. - terapija inzulinskim
(hipoglikemičnim) komama.
Egar Moniz je 1935. godine uveo leukotomiju.
Cherletti i Bini 1937. godine uvode
elektrokonvulzivnu terapiju.
Prostig i sur su 1947. godine uveli elktronarkozu.
Od 1952. godine primjenjuje se elektrostimulativna
terapija u anesteziji, kakvu i danas primjenjujemo.

POVIJEST PSIHOFARMAKOTERAPIJE


Farmakološko razdoblje
- /barbiturati (1862)/,
- chlopromazin -1952, Delay i Deniken –
objavljuju prva iskustva.
- IMAO – 1954.
- prvi antidepresivi – amfetamin i
ipronijazid (opsolentni),
- amitriptylin 1957.
- imipramin (1961),
- benzodiazepini (početak šezdesetih),
- nova generacija antipsihotika (atipični)
i antidepresiva (selektivni inhibitori
ponovne pohrane biogenih amina).

NEUROBIOLOŠKA PODLOGA
PSIHOFARMAKOTERAPIJE
Sastav sinapse:
- presinapsni završetak s presinapsnim receptorima,
sinapsna pukotina, postsinapsna membrana s
postsinapsnim receptorima.
 Neurotransmitor (kriteriji):
- mora se nalaziti na presinapsnom završetku;
- sinapsa mora posjedovati enzimski sustav sinteze i
razgradnje pretpostavljenog neurotransmitora;
- mora se oslobađati pod utjecajem bioelektričnog
impulsa u sinapsnu pukotinu;
- mora djelovati specifično na ciljne receptore;
- izvana apliciran mora izazvati iste učinke kao i
prirodni.
 Neurotransmitorski sustavi:
- monoaminergički (noradrenergički, dopaminergički,
serotoninergički, kolinergički);
- aminokiseline neurotransmitori (GABA, glutamat) drugi neurotransmitorski sustavi (prostaglandinski)

MEHANIZMI DJELOVANJA
PSIHOFARMAKA




Najčešći mehanizmi:
- prekursori neurotrasmitora (L-DOPA, triptofan);
- inhibicija sinteze neurotransmitora;
- lažni neurotransmitori (alfa-metil dopa);
- pražnjenja neurotrasmitora iz vezikula i rana
razgradnja;
- inhibicija oslobađanja neurotransmitora iz vezikula;
- stimuliranje oslobađanja neurotransmitora (amfetamin);
- stimuliranje postsinapsnih receptora (bromokriptin);
- blokiranje postsinapsnih receptora (neuroleptici);
- sprečavanje inaktivacije neurotransmitora:
a) inhibicija ponovnog povrata neurotransmitora
(SIPPS),
b) blokiranje metaboličke razgradnje neurotransmitora
(IMAO);
- manipuliranje genetskim kodovima.
Činitelji koji utječu na učinak psihofarmaka:
- resorpcija, metabolički put, vezivanje za proteine,
krvno- moždana barijera, interakcija (farmakokinetske,
farmakodinamske).

OSNOVNA PODJELA PSIHOFARMAKA


Psiholeptici:

hipnotici i narkotici

(djeluju sedativno)

- barbiturrati i drugi hipnotici,

trankvilizanti
- hidroksazin, meprobamat,
klordiazepoksid, benzodiazepini,
psihofarmaci u užem

neuroleptici

smislu – prikladni

- fenotijazini, butirofenoni,

za liječenje psihoza

antidepresivi
- dibenzazepini, IMAO i dr.





Psihoanaleptici:

psihostimulansi

(djeluju stimulirajuće)

- stimulirajući amini (amfetamin),

Psihodisletici:

euforici - alkohol, opijati,
meskalin, LSD, psilocibin

(izazivaju model-psihoze)

ANTIPSIHOTICI (NEUROLEPTICI)











Kemijski sastav: alifatski fenotijazini (klorpromazin),
piperazinski fenotijazini, (fluphenazin), piperidinski
fenotijazini (tioridazin), tioksanteni (klorprotiksen),
derivati dibenzometerotepina (klozapin), butirofenoni
(haloperidol), derivati difenil-butil-piperidina i
benzamida (pimozid, sulpirid).
Mehanizam djelovanja: blokada DA- NA- i 5HT2A r.
Kliničko djelovane: uklanjanje sumanutih ideja i
halucinacija, sedacija
Kliničke podjele: tipični-atipični, nespecifičnispecifični, sedativni-incizivni itd.
Indikacije: psihotična stanja s halucinacijama i
sumanutim idejama
Primjena: peroralna-parenteralna, uobičajene dnevne
doze su: chlorpromazin 50-300 mg, fluphenazin 3-15
mg, tioridazin 50-600 mg, haloperidol 2-15mg, sulpirid
50-600mg
Kontraindikacije: depresivna stanja, parkinsonizam,
prva 3 mj. trudnoće, komatozna stanja.
Nuspojave: rane i kasne mišićne diskinezije,
parkinsonizam, ortostatska hipotenzija

NOVI ANTIPSIHOTICI






Risperidon (Rispolept, Risperdal, Riset)
Olanzapin (Zyprexa)
Quetiapin (Seroquel)
Aripiprazol
Iloperidon

KAKO DJELUJU NOVI
ANTIPSIHOTICI




Više od 65% blokade D2 = antipsihotični učinak
Više od 72% blokade D2 = hiperprolaktinemija
Više od 78% blokade D2 = EPS i akatizija

Poredak antipsihotika prema brzini
disociacije
Quetiapin – olanzapin – risperidon - haloperidol

D2-blokada i učinak
antipsihotika

78%
72%
65%

EPS I AKATIZIJA
HIPERPROLAKTINEMIJA
ANTIPSIHOTIČNI UČINAK

Blokada D2

ANTIDEPRESIVI












Kemijski sastav: monociklički, biciklički, triciklički,
tetraciklički.
Mehanizam djelovanja: povećanje aktivnosti
neurotransmitorskih sustava (stimulacija postsinapsnih
receptora, inhibicija ponovnog povrata biogenih amina u
presinapsne završetke, inhibicija monoaminooksidaze).
Kliničko djelovanje: uklanjanje depresivnog
raspoloženja, normalizacija vegetativnih funkcija i
psihomotorike, uklanjanje depresivnih sumanutosti.
Klinička podjela:1) klinička: amitriptilinski tip (sedativni),
dezipraminski tip (stimulativni), imipraminski tip (umjereno
stimulativni); 2) generacijaska (i, II, III); 3) mehanizam
djelovanja (selektivni, neselektivni); 4) broj prstenova
(mono, bi, tri, heterociklički)
Indikacije: endogene depresije, depresivni sindromi
Primjena: peroralna-parenteralna; terapijski ukučinak
nastupa poslije 2-3 tj. Primjene, a nuspojave odmah;
optimalnu dozu odrediti u prva 2 tj. (postupno)
Kontraindikacije: bolesti miokarda, teške tjelesne
bolesti.
Nuspojave: vegetativne (ortostatsa hipotenzija i dr).

NOVI ANTIDEPRESIVI






Fluoksetin (Prozac, Fluval, Portal)
Fluvoxamin (Avoxin, Fevarin)
Paroxetin (Seroxat)
Sertralin (Zoloft)
Melitracen

ANKSIOLITICI













Kemijski sastav: benzodiazepini i
nebenzodiazepinski anksiolitici.
Mehanizam djelovanja: potenciranje inhibicijske
aktivnosti GABA-sustava.
Kliničko djelovanje: anksiolitički, sedativni,
hipnotički, miorelaksantni i antikonvulzivni učinci.
Klinička podjela: prema vodećem kliničkom
učinku: anksiolitici, sedativni, hipnotici,
miorelaksansi i antikonvulzivi.
Indikacije: anksioznost, psihomtorni nemir,
psihosomatski poremećaji, smetnje spavanja,
reaktivna stanja, različiti tjelesni poremećaji.
Primjena: peroralna i parenteralna, uobičajene
doze – diazepam 6-80 mg, lorazepam 2-8 mg,
oxazepam 20-90 mg.
Kontraindikacije: nema apsolutnih
kontraindikacija, a relativne su trudnoća, glaukom,
miastenija itd.
Nuspojave: pospanost, smanjenje psihomotornih
sposobnosti.

DRUGI LIJEKOVI U PSIHIJATRIJI










Psihostimulansi: amfetamini i slični spojevi; stimuliraju
psihičke funkcije; primjena vrlo rijetka (narkolepsija,
MCD); izazivaju ovisnost, simptomatske psihoze i
nekritičnost.
Hipnotici i narkotici: različite kombinacije barbiturata;
treba ih izbjegavati, jer induciraju mikrosomalne enzime
jetre, jer su toksičnii od anksiolitika i jer imaju veći
potencijal izazivanja ovisnosti, a lošiji terapijski učinak.
Lijekovi protiv alkoholizma: disulfiram; blokira
alkoholnu dehidrogenazu; daje se kao pomoć u
održavanju apstinencije, kontraindiciran kod nesuradnje;
može izazvati snažne vegetativne poremećaje i psihozu.
Metabolički moderatori: piracetam (Oikamid), piritinol
(Encefabol); upitne učinkovitosti; daju se kod organskih
postraumatskih, staračkih i drugih psihosindroma; nemaju
kontraindikacija; izaivaju nemir, konfuziju i nesanice.
Litij: sol litija; afektivni stabilizator; daje se kod afektivnih
poremećaja radi sprečavanja recidiva, primjenjuje se
peroralno; zbog potencijalne nefro- i tireotoksičnosti
kontroaindiciran je kod bubrežnih i tireoidnih poremećaja
te u trudnoći; najčešće nuspojave su mučnine,
povraćanje, poliurija i tremor.

ELEKTROKONVULZIVNA TERAPIJA







Povijest: Na temelju opažanja antagonizma između
epilepsije i shizofrenije, Ladislav Meduna je 1934. izazvao
konvulziju kardiazolom kod bolesnika s katatonom
shizoffrenijom. Cerleti i Bini su 1938. konvulzije izavali
električnom strujom. Od 1952. EKT se primjenjuje u
anesteziji uz miorelaksaciju.
Indikacije: teške depresije, akutni shizofreni poremećaji s
izraženim poremećajem afektiviteta, manična stanja.
Mehanizam djelovanja: nepoznat; kao mogući
mehanizmi navode se psihološki, neuroendokrini
(promjene u HHT iHHA osi), neurokemijski (promjene u
moždanoj neurotransmisiji).
Postupak pri primjeni EKT-a: prethodno napraviti opći
tjelesni, kardiološki i okulistiki pregled te osnovnu lab.
analizu krvi i mokraće; Ukinuti ili barem smanjiti doze
psihofarmaka; osigurati prostor za EKT anesteziji; pacijent
mora biti natašte najmanje 8 sati; Prvo se daje atropin 11,2 mg i.v. 5 minuta prije EKT-a, zatim anestetik nesdonal i
miorelaksans leptosukcin za mišićnu relaksaciju; pacijent
ventilira kisikom; elektrode se postave bifrontotemporalno i
pusti struja jačine 100 do 800 mA uz napon od 70 do 130
V u trajanju od 1 do 5 s. Daje se ukupno 6-12 EKT-a,
obično 2 puta tjedno.

VRIJEDI UPAMTITI



UMIJEĆE PSIHOFARMAKOLOŠKOG
LIJEČENJA JE UMIJEĆE
IZBJEGAVANJA NUSPOJAVA

OSNOVNI POSTULATI
PSIHOFARMAKOTERAPIJE







Točno i detaljno poznavati lijek, njegovo
farmakološko djelovanje, opasnosti,
kontraindikacije, štetne učinke i sredstva
za njihovo suzbijanje.
Svim raspoloživim dijagnostičkim
sredstvima upoznati tjelesni status
bolesnika te pri određivanju terapije
voditi računa o eventualnim funkcijskim
ili organskim poremećajima i
konstitucijskoj predispoziciji organizma
za određeni tip reagiranja na lijek.
Lijek dozirati prema načelu: s
najmanjom količinom postići najveći
terapijski učinak.


Slide 2

PSIHOFARMAKOTERAPIJA

Prof dr sc Pavo Filaković

POVIJEST PSIHOFARMAKOTERAPIJE



Prefarmakološko razdoblje
- razdoblje liječenja postupcima koji su
se temeljili na tadašnjim predodžbama o
podrijetlu i nastanku duševnih
poremećaja (magijski postupci, puštanje
krvi, liječenje prirodnim lijekovima).

POVIJEST PSIHOFARMAKOTERAPIJE

Prefarmakološko razdoblje









Wagner Jauregg – 1917. - liječenje progresivne
paralize umjetni izazivanjem malarije.
Klaesi – 1920. - prolongirani sam davanjem
barbiturata.
Meduna 1934. - liječenje endogenih psihoza
kardiazolskim konvulzijama.
Sakel 1935. - terapija inzulinskim
(hipoglikemičnim) komama.
Egar Moniz je 1935. godine uveo leukotomiju.
Cherletti i Bini 1937. godine uvode
elektrokonvulzivnu terapiju.
Prostig i sur su 1947. godine uveli elktronarkozu.
Od 1952. godine primjenjuje se elektrostimulativna
terapija u anesteziji, kakvu i danas primjenjujemo.

POVIJEST PSIHOFARMAKOTERAPIJE


Farmakološko razdoblje
- /barbiturati (1862)/,
- chlopromazin -1952, Delay i Deniken –
objavljuju prva iskustva.
- IMAO – 1954.
- prvi antidepresivi – amfetamin i
ipronijazid (opsolentni),
- amitriptylin 1957.
- imipramin (1961),
- benzodiazepini (početak šezdesetih),
- nova generacija antipsihotika (atipični)
i antidepresiva (selektivni inhibitori
ponovne pohrane biogenih amina).

NEUROBIOLOŠKA PODLOGA
PSIHOFARMAKOTERAPIJE
Sastav sinapse:
- presinapsni završetak s presinapsnim receptorima,
sinapsna pukotina, postsinapsna membrana s
postsinapsnim receptorima.
 Neurotransmitor (kriteriji):
- mora se nalaziti na presinapsnom završetku;
- sinapsa mora posjedovati enzimski sustav sinteze i
razgradnje pretpostavljenog neurotransmitora;
- mora se oslobađati pod utjecajem bioelektričnog
impulsa u sinapsnu pukotinu;
- mora djelovati specifično na ciljne receptore;
- izvana apliciran mora izazvati iste učinke kao i
prirodni.
 Neurotransmitorski sustavi:
- monoaminergički (noradrenergički, dopaminergički,
serotoninergički, kolinergički);
- aminokiseline neurotransmitori (GABA, glutamat) drugi neurotransmitorski sustavi (prostaglandinski)

MEHANIZMI DJELOVANJA
PSIHOFARMAKA




Najčešći mehanizmi:
- prekursori neurotrasmitora (L-DOPA, triptofan);
- inhibicija sinteze neurotransmitora;
- lažni neurotransmitori (alfa-metil dopa);
- pražnjenja neurotrasmitora iz vezikula i rana
razgradnja;
- inhibicija oslobađanja neurotransmitora iz vezikula;
- stimuliranje oslobađanja neurotransmitora (amfetamin);
- stimuliranje postsinapsnih receptora (bromokriptin);
- blokiranje postsinapsnih receptora (neuroleptici);
- sprečavanje inaktivacije neurotransmitora:
a) inhibicija ponovnog povrata neurotransmitora
(SIPPS),
b) blokiranje metaboličke razgradnje neurotransmitora
(IMAO);
- manipuliranje genetskim kodovima.
Činitelji koji utječu na učinak psihofarmaka:
- resorpcija, metabolički put, vezivanje za proteine,
krvno- moždana barijera, interakcija (farmakokinetske,
farmakodinamske).

OSNOVNA PODJELA PSIHOFARMAKA


Psiholeptici:

hipnotici i narkotici

(djeluju sedativno)

- barbiturrati i drugi hipnotici,

trankvilizanti
- hidroksazin, meprobamat,
klordiazepoksid, benzodiazepini,
psihofarmaci u užem

neuroleptici

smislu – prikladni

- fenotijazini, butirofenoni,

za liječenje psihoza

antidepresivi
- dibenzazepini, IMAO i dr.





Psihoanaleptici:

psihostimulansi

(djeluju stimulirajuće)

- stimulirajući amini (amfetamin),

Psihodisletici:

euforici - alkohol, opijati,
meskalin, LSD, psilocibin

(izazivaju model-psihoze)

ANTIPSIHOTICI (NEUROLEPTICI)











Kemijski sastav: alifatski fenotijazini (klorpromazin),
piperazinski fenotijazini, (fluphenazin), piperidinski
fenotijazini (tioridazin), tioksanteni (klorprotiksen),
derivati dibenzometerotepina (klozapin), butirofenoni
(haloperidol), derivati difenil-butil-piperidina i
benzamida (pimozid, sulpirid).
Mehanizam djelovanja: blokada DA- NA- i 5HT2A r.
Kliničko djelovane: uklanjanje sumanutih ideja i
halucinacija, sedacija
Kliničke podjele: tipični-atipični, nespecifičnispecifični, sedativni-incizivni itd.
Indikacije: psihotična stanja s halucinacijama i
sumanutim idejama
Primjena: peroralna-parenteralna, uobičajene dnevne
doze su: chlorpromazin 50-300 mg, fluphenazin 3-15
mg, tioridazin 50-600 mg, haloperidol 2-15mg, sulpirid
50-600mg
Kontraindikacije: depresivna stanja, parkinsonizam,
prva 3 mj. trudnoće, komatozna stanja.
Nuspojave: rane i kasne mišićne diskinezije,
parkinsonizam, ortostatska hipotenzija

NOVI ANTIPSIHOTICI






Risperidon (Rispolept, Risperdal, Riset)
Olanzapin (Zyprexa)
Quetiapin (Seroquel)
Aripiprazol
Iloperidon

KAKO DJELUJU NOVI
ANTIPSIHOTICI




Više od 65% blokade D2 = antipsihotični učinak
Više od 72% blokade D2 = hiperprolaktinemija
Više od 78% blokade D2 = EPS i akatizija

Poredak antipsihotika prema brzini
disociacije
Quetiapin – olanzapin – risperidon - haloperidol

D2-blokada i učinak
antipsihotika

78%
72%
65%

EPS I AKATIZIJA
HIPERPROLAKTINEMIJA
ANTIPSIHOTIČNI UČINAK

Blokada D2

ANTIDEPRESIVI












Kemijski sastav: monociklički, biciklički, triciklički,
tetraciklički.
Mehanizam djelovanja: povećanje aktivnosti
neurotransmitorskih sustava (stimulacija postsinapsnih
receptora, inhibicija ponovnog povrata biogenih amina u
presinapsne završetke, inhibicija monoaminooksidaze).
Kliničko djelovanje: uklanjanje depresivnog
raspoloženja, normalizacija vegetativnih funkcija i
psihomotorike, uklanjanje depresivnih sumanutosti.
Klinička podjela:1) klinička: amitriptilinski tip (sedativni),
dezipraminski tip (stimulativni), imipraminski tip (umjereno
stimulativni); 2) generacijaska (i, II, III); 3) mehanizam
djelovanja (selektivni, neselektivni); 4) broj prstenova
(mono, bi, tri, heterociklički)
Indikacije: endogene depresije, depresivni sindromi
Primjena: peroralna-parenteralna; terapijski ukučinak
nastupa poslije 2-3 tj. Primjene, a nuspojave odmah;
optimalnu dozu odrediti u prva 2 tj. (postupno)
Kontraindikacije: bolesti miokarda, teške tjelesne
bolesti.
Nuspojave: vegetativne (ortostatsa hipotenzija i dr).

NOVI ANTIDEPRESIVI






Fluoksetin (Prozac, Fluval, Portal)
Fluvoxamin (Avoxin, Fevarin)
Paroxetin (Seroxat)
Sertralin (Zoloft)
Melitracen

ANKSIOLITICI













Kemijski sastav: benzodiazepini i
nebenzodiazepinski anksiolitici.
Mehanizam djelovanja: potenciranje inhibicijske
aktivnosti GABA-sustava.
Kliničko djelovanje: anksiolitički, sedativni,
hipnotički, miorelaksantni i antikonvulzivni učinci.
Klinička podjela: prema vodećem kliničkom
učinku: anksiolitici, sedativni, hipnotici,
miorelaksansi i antikonvulzivi.
Indikacije: anksioznost, psihomtorni nemir,
psihosomatski poremećaji, smetnje spavanja,
reaktivna stanja, različiti tjelesni poremećaji.
Primjena: peroralna i parenteralna, uobičajene
doze – diazepam 6-80 mg, lorazepam 2-8 mg,
oxazepam 20-90 mg.
Kontraindikacije: nema apsolutnih
kontraindikacija, a relativne su trudnoća, glaukom,
miastenija itd.
Nuspojave: pospanost, smanjenje psihomotornih
sposobnosti.

DRUGI LIJEKOVI U PSIHIJATRIJI










Psihostimulansi: amfetamini i slični spojevi; stimuliraju
psihičke funkcije; primjena vrlo rijetka (narkolepsija,
MCD); izazivaju ovisnost, simptomatske psihoze i
nekritičnost.
Hipnotici i narkotici: različite kombinacije barbiturata;
treba ih izbjegavati, jer induciraju mikrosomalne enzime
jetre, jer su toksičnii od anksiolitika i jer imaju veći
potencijal izazivanja ovisnosti, a lošiji terapijski učinak.
Lijekovi protiv alkoholizma: disulfiram; blokira
alkoholnu dehidrogenazu; daje se kao pomoć u
održavanju apstinencije, kontraindiciran kod nesuradnje;
može izazvati snažne vegetativne poremećaje i psihozu.
Metabolički moderatori: piracetam (Oikamid), piritinol
(Encefabol); upitne učinkovitosti; daju se kod organskih
postraumatskih, staračkih i drugih psihosindroma; nemaju
kontraindikacija; izaivaju nemir, konfuziju i nesanice.
Litij: sol litija; afektivni stabilizator; daje se kod afektivnih
poremećaja radi sprečavanja recidiva, primjenjuje se
peroralno; zbog potencijalne nefro- i tireotoksičnosti
kontroaindiciran je kod bubrežnih i tireoidnih poremećaja
te u trudnoći; najčešće nuspojave su mučnine,
povraćanje, poliurija i tremor.

ELEKTROKONVULZIVNA TERAPIJA







Povijest: Na temelju opažanja antagonizma između
epilepsije i shizofrenije, Ladislav Meduna je 1934. izazvao
konvulziju kardiazolom kod bolesnika s katatonom
shizoffrenijom. Cerleti i Bini su 1938. konvulzije izavali
električnom strujom. Od 1952. EKT se primjenjuje u
anesteziji uz miorelaksaciju.
Indikacije: teške depresije, akutni shizofreni poremećaji s
izraženim poremećajem afektiviteta, manična stanja.
Mehanizam djelovanja: nepoznat; kao mogući
mehanizmi navode se psihološki, neuroendokrini
(promjene u HHT iHHA osi), neurokemijski (promjene u
moždanoj neurotransmisiji).
Postupak pri primjeni EKT-a: prethodno napraviti opći
tjelesni, kardiološki i okulistiki pregled te osnovnu lab.
analizu krvi i mokraće; Ukinuti ili barem smanjiti doze
psihofarmaka; osigurati prostor za EKT anesteziji; pacijent
mora biti natašte najmanje 8 sati; Prvo se daje atropin 11,2 mg i.v. 5 minuta prije EKT-a, zatim anestetik nesdonal i
miorelaksans leptosukcin za mišićnu relaksaciju; pacijent
ventilira kisikom; elektrode se postave bifrontotemporalno i
pusti struja jačine 100 do 800 mA uz napon od 70 do 130
V u trajanju od 1 do 5 s. Daje se ukupno 6-12 EKT-a,
obično 2 puta tjedno.

VRIJEDI UPAMTITI



UMIJEĆE PSIHOFARMAKOLOŠKOG
LIJEČENJA JE UMIJEĆE
IZBJEGAVANJA NUSPOJAVA

OSNOVNI POSTULATI
PSIHOFARMAKOTERAPIJE







Točno i detaljno poznavati lijek, njegovo
farmakološko djelovanje, opasnosti,
kontraindikacije, štetne učinke i sredstva
za njihovo suzbijanje.
Svim raspoloživim dijagnostičkim
sredstvima upoznati tjelesni status
bolesnika te pri određivanju terapije
voditi računa o eventualnim funkcijskim
ili organskim poremećajima i
konstitucijskoj predispoziciji organizma
za određeni tip reagiranja na lijek.
Lijek dozirati prema načelu: s
najmanjom količinom postići najveći
terapijski učinak.


Slide 3

PSIHOFARMAKOTERAPIJA

Prof dr sc Pavo Filaković

POVIJEST PSIHOFARMAKOTERAPIJE



Prefarmakološko razdoblje
- razdoblje liječenja postupcima koji su
se temeljili na tadašnjim predodžbama o
podrijetlu i nastanku duševnih
poremećaja (magijski postupci, puštanje
krvi, liječenje prirodnim lijekovima).

POVIJEST PSIHOFARMAKOTERAPIJE

Prefarmakološko razdoblje









Wagner Jauregg – 1917. - liječenje progresivne
paralize umjetni izazivanjem malarije.
Klaesi – 1920. - prolongirani sam davanjem
barbiturata.
Meduna 1934. - liječenje endogenih psihoza
kardiazolskim konvulzijama.
Sakel 1935. - terapija inzulinskim
(hipoglikemičnim) komama.
Egar Moniz je 1935. godine uveo leukotomiju.
Cherletti i Bini 1937. godine uvode
elektrokonvulzivnu terapiju.
Prostig i sur su 1947. godine uveli elktronarkozu.
Od 1952. godine primjenjuje se elektrostimulativna
terapija u anesteziji, kakvu i danas primjenjujemo.

POVIJEST PSIHOFARMAKOTERAPIJE


Farmakološko razdoblje
- /barbiturati (1862)/,
- chlopromazin -1952, Delay i Deniken –
objavljuju prva iskustva.
- IMAO – 1954.
- prvi antidepresivi – amfetamin i
ipronijazid (opsolentni),
- amitriptylin 1957.
- imipramin (1961),
- benzodiazepini (početak šezdesetih),
- nova generacija antipsihotika (atipični)
i antidepresiva (selektivni inhibitori
ponovne pohrane biogenih amina).

NEUROBIOLOŠKA PODLOGA
PSIHOFARMAKOTERAPIJE
Sastav sinapse:
- presinapsni završetak s presinapsnim receptorima,
sinapsna pukotina, postsinapsna membrana s
postsinapsnim receptorima.
 Neurotransmitor (kriteriji):
- mora se nalaziti na presinapsnom završetku;
- sinapsa mora posjedovati enzimski sustav sinteze i
razgradnje pretpostavljenog neurotransmitora;
- mora se oslobađati pod utjecajem bioelektričnog
impulsa u sinapsnu pukotinu;
- mora djelovati specifično na ciljne receptore;
- izvana apliciran mora izazvati iste učinke kao i
prirodni.
 Neurotransmitorski sustavi:
- monoaminergički (noradrenergički, dopaminergički,
serotoninergički, kolinergički);
- aminokiseline neurotransmitori (GABA, glutamat) drugi neurotransmitorski sustavi (prostaglandinski)

MEHANIZMI DJELOVANJA
PSIHOFARMAKA




Najčešći mehanizmi:
- prekursori neurotrasmitora (L-DOPA, triptofan);
- inhibicija sinteze neurotransmitora;
- lažni neurotransmitori (alfa-metil dopa);
- pražnjenja neurotrasmitora iz vezikula i rana
razgradnja;
- inhibicija oslobađanja neurotransmitora iz vezikula;
- stimuliranje oslobađanja neurotransmitora (amfetamin);
- stimuliranje postsinapsnih receptora (bromokriptin);
- blokiranje postsinapsnih receptora (neuroleptici);
- sprečavanje inaktivacije neurotransmitora:
a) inhibicija ponovnog povrata neurotransmitora
(SIPPS),
b) blokiranje metaboličke razgradnje neurotransmitora
(IMAO);
- manipuliranje genetskim kodovima.
Činitelji koji utječu na učinak psihofarmaka:
- resorpcija, metabolički put, vezivanje za proteine,
krvno- moždana barijera, interakcija (farmakokinetske,
farmakodinamske).

OSNOVNA PODJELA PSIHOFARMAKA


Psiholeptici:

hipnotici i narkotici

(djeluju sedativno)

- barbiturrati i drugi hipnotici,

trankvilizanti
- hidroksazin, meprobamat,
klordiazepoksid, benzodiazepini,
psihofarmaci u užem

neuroleptici

smislu – prikladni

- fenotijazini, butirofenoni,

za liječenje psihoza

antidepresivi
- dibenzazepini, IMAO i dr.





Psihoanaleptici:

psihostimulansi

(djeluju stimulirajuće)

- stimulirajući amini (amfetamin),

Psihodisletici:

euforici - alkohol, opijati,
meskalin, LSD, psilocibin

(izazivaju model-psihoze)

ANTIPSIHOTICI (NEUROLEPTICI)











Kemijski sastav: alifatski fenotijazini (klorpromazin),
piperazinski fenotijazini, (fluphenazin), piperidinski
fenotijazini (tioridazin), tioksanteni (klorprotiksen),
derivati dibenzometerotepina (klozapin), butirofenoni
(haloperidol), derivati difenil-butil-piperidina i
benzamida (pimozid, sulpirid).
Mehanizam djelovanja: blokada DA- NA- i 5HT2A r.
Kliničko djelovane: uklanjanje sumanutih ideja i
halucinacija, sedacija
Kliničke podjele: tipični-atipični, nespecifičnispecifični, sedativni-incizivni itd.
Indikacije: psihotična stanja s halucinacijama i
sumanutim idejama
Primjena: peroralna-parenteralna, uobičajene dnevne
doze su: chlorpromazin 50-300 mg, fluphenazin 3-15
mg, tioridazin 50-600 mg, haloperidol 2-15mg, sulpirid
50-600mg
Kontraindikacije: depresivna stanja, parkinsonizam,
prva 3 mj. trudnoće, komatozna stanja.
Nuspojave: rane i kasne mišićne diskinezije,
parkinsonizam, ortostatska hipotenzija

NOVI ANTIPSIHOTICI






Risperidon (Rispolept, Risperdal, Riset)
Olanzapin (Zyprexa)
Quetiapin (Seroquel)
Aripiprazol
Iloperidon

KAKO DJELUJU NOVI
ANTIPSIHOTICI




Više od 65% blokade D2 = antipsihotični učinak
Više od 72% blokade D2 = hiperprolaktinemija
Više od 78% blokade D2 = EPS i akatizija

Poredak antipsihotika prema brzini
disociacije
Quetiapin – olanzapin – risperidon - haloperidol

D2-blokada i učinak
antipsihotika

78%
72%
65%

EPS I AKATIZIJA
HIPERPROLAKTINEMIJA
ANTIPSIHOTIČNI UČINAK

Blokada D2

ANTIDEPRESIVI












Kemijski sastav: monociklički, biciklički, triciklički,
tetraciklički.
Mehanizam djelovanja: povećanje aktivnosti
neurotransmitorskih sustava (stimulacija postsinapsnih
receptora, inhibicija ponovnog povrata biogenih amina u
presinapsne završetke, inhibicija monoaminooksidaze).
Kliničko djelovanje: uklanjanje depresivnog
raspoloženja, normalizacija vegetativnih funkcija i
psihomotorike, uklanjanje depresivnih sumanutosti.
Klinička podjela:1) klinička: amitriptilinski tip (sedativni),
dezipraminski tip (stimulativni), imipraminski tip (umjereno
stimulativni); 2) generacijaska (i, II, III); 3) mehanizam
djelovanja (selektivni, neselektivni); 4) broj prstenova
(mono, bi, tri, heterociklički)
Indikacije: endogene depresije, depresivni sindromi
Primjena: peroralna-parenteralna; terapijski ukučinak
nastupa poslije 2-3 tj. Primjene, a nuspojave odmah;
optimalnu dozu odrediti u prva 2 tj. (postupno)
Kontraindikacije: bolesti miokarda, teške tjelesne
bolesti.
Nuspojave: vegetativne (ortostatsa hipotenzija i dr).

NOVI ANTIDEPRESIVI






Fluoksetin (Prozac, Fluval, Portal)
Fluvoxamin (Avoxin, Fevarin)
Paroxetin (Seroxat)
Sertralin (Zoloft)
Melitracen

ANKSIOLITICI













Kemijski sastav: benzodiazepini i
nebenzodiazepinski anksiolitici.
Mehanizam djelovanja: potenciranje inhibicijske
aktivnosti GABA-sustava.
Kliničko djelovanje: anksiolitički, sedativni,
hipnotički, miorelaksantni i antikonvulzivni učinci.
Klinička podjela: prema vodećem kliničkom
učinku: anksiolitici, sedativni, hipnotici,
miorelaksansi i antikonvulzivi.
Indikacije: anksioznost, psihomtorni nemir,
psihosomatski poremećaji, smetnje spavanja,
reaktivna stanja, različiti tjelesni poremećaji.
Primjena: peroralna i parenteralna, uobičajene
doze – diazepam 6-80 mg, lorazepam 2-8 mg,
oxazepam 20-90 mg.
Kontraindikacije: nema apsolutnih
kontraindikacija, a relativne su trudnoća, glaukom,
miastenija itd.
Nuspojave: pospanost, smanjenje psihomotornih
sposobnosti.

DRUGI LIJEKOVI U PSIHIJATRIJI










Psihostimulansi: amfetamini i slični spojevi; stimuliraju
psihičke funkcije; primjena vrlo rijetka (narkolepsija,
MCD); izazivaju ovisnost, simptomatske psihoze i
nekritičnost.
Hipnotici i narkotici: različite kombinacije barbiturata;
treba ih izbjegavati, jer induciraju mikrosomalne enzime
jetre, jer su toksičnii od anksiolitika i jer imaju veći
potencijal izazivanja ovisnosti, a lošiji terapijski učinak.
Lijekovi protiv alkoholizma: disulfiram; blokira
alkoholnu dehidrogenazu; daje se kao pomoć u
održavanju apstinencije, kontraindiciran kod nesuradnje;
može izazvati snažne vegetativne poremećaje i psihozu.
Metabolički moderatori: piracetam (Oikamid), piritinol
(Encefabol); upitne učinkovitosti; daju se kod organskih
postraumatskih, staračkih i drugih psihosindroma; nemaju
kontraindikacija; izaivaju nemir, konfuziju i nesanice.
Litij: sol litija; afektivni stabilizator; daje se kod afektivnih
poremećaja radi sprečavanja recidiva, primjenjuje se
peroralno; zbog potencijalne nefro- i tireotoksičnosti
kontroaindiciran je kod bubrežnih i tireoidnih poremećaja
te u trudnoći; najčešće nuspojave su mučnine,
povraćanje, poliurija i tremor.

ELEKTROKONVULZIVNA TERAPIJA







Povijest: Na temelju opažanja antagonizma između
epilepsije i shizofrenije, Ladislav Meduna je 1934. izazvao
konvulziju kardiazolom kod bolesnika s katatonom
shizoffrenijom. Cerleti i Bini su 1938. konvulzije izavali
električnom strujom. Od 1952. EKT se primjenjuje u
anesteziji uz miorelaksaciju.
Indikacije: teške depresije, akutni shizofreni poremećaji s
izraženim poremećajem afektiviteta, manična stanja.
Mehanizam djelovanja: nepoznat; kao mogući
mehanizmi navode se psihološki, neuroendokrini
(promjene u HHT iHHA osi), neurokemijski (promjene u
moždanoj neurotransmisiji).
Postupak pri primjeni EKT-a: prethodno napraviti opći
tjelesni, kardiološki i okulistiki pregled te osnovnu lab.
analizu krvi i mokraće; Ukinuti ili barem smanjiti doze
psihofarmaka; osigurati prostor za EKT anesteziji; pacijent
mora biti natašte najmanje 8 sati; Prvo se daje atropin 11,2 mg i.v. 5 minuta prije EKT-a, zatim anestetik nesdonal i
miorelaksans leptosukcin za mišićnu relaksaciju; pacijent
ventilira kisikom; elektrode se postave bifrontotemporalno i
pusti struja jačine 100 do 800 mA uz napon od 70 do 130
V u trajanju od 1 do 5 s. Daje se ukupno 6-12 EKT-a,
obično 2 puta tjedno.

VRIJEDI UPAMTITI



UMIJEĆE PSIHOFARMAKOLOŠKOG
LIJEČENJA JE UMIJEĆE
IZBJEGAVANJA NUSPOJAVA

OSNOVNI POSTULATI
PSIHOFARMAKOTERAPIJE







Točno i detaljno poznavati lijek, njegovo
farmakološko djelovanje, opasnosti,
kontraindikacije, štetne učinke i sredstva
za njihovo suzbijanje.
Svim raspoloživim dijagnostičkim
sredstvima upoznati tjelesni status
bolesnika te pri određivanju terapije
voditi računa o eventualnim funkcijskim
ili organskim poremećajima i
konstitucijskoj predispoziciji organizma
za određeni tip reagiranja na lijek.
Lijek dozirati prema načelu: s
najmanjom količinom postići najveći
terapijski učinak.


Slide 4

PSIHOFARMAKOTERAPIJA

Prof dr sc Pavo Filaković

POVIJEST PSIHOFARMAKOTERAPIJE



Prefarmakološko razdoblje
- razdoblje liječenja postupcima koji su
se temeljili na tadašnjim predodžbama o
podrijetlu i nastanku duševnih
poremećaja (magijski postupci, puštanje
krvi, liječenje prirodnim lijekovima).

POVIJEST PSIHOFARMAKOTERAPIJE

Prefarmakološko razdoblje









Wagner Jauregg – 1917. - liječenje progresivne
paralize umjetni izazivanjem malarije.
Klaesi – 1920. - prolongirani sam davanjem
barbiturata.
Meduna 1934. - liječenje endogenih psihoza
kardiazolskim konvulzijama.
Sakel 1935. - terapija inzulinskim
(hipoglikemičnim) komama.
Egar Moniz je 1935. godine uveo leukotomiju.
Cherletti i Bini 1937. godine uvode
elektrokonvulzivnu terapiju.
Prostig i sur su 1947. godine uveli elktronarkozu.
Od 1952. godine primjenjuje se elektrostimulativna
terapija u anesteziji, kakvu i danas primjenjujemo.

POVIJEST PSIHOFARMAKOTERAPIJE


Farmakološko razdoblje
- /barbiturati (1862)/,
- chlopromazin -1952, Delay i Deniken –
objavljuju prva iskustva.
- IMAO – 1954.
- prvi antidepresivi – amfetamin i
ipronijazid (opsolentni),
- amitriptylin 1957.
- imipramin (1961),
- benzodiazepini (početak šezdesetih),
- nova generacija antipsihotika (atipični)
i antidepresiva (selektivni inhibitori
ponovne pohrane biogenih amina).

NEUROBIOLOŠKA PODLOGA
PSIHOFARMAKOTERAPIJE
Sastav sinapse:
- presinapsni završetak s presinapsnim receptorima,
sinapsna pukotina, postsinapsna membrana s
postsinapsnim receptorima.
 Neurotransmitor (kriteriji):
- mora se nalaziti na presinapsnom završetku;
- sinapsa mora posjedovati enzimski sustav sinteze i
razgradnje pretpostavljenog neurotransmitora;
- mora se oslobađati pod utjecajem bioelektričnog
impulsa u sinapsnu pukotinu;
- mora djelovati specifično na ciljne receptore;
- izvana apliciran mora izazvati iste učinke kao i
prirodni.
 Neurotransmitorski sustavi:
- monoaminergički (noradrenergički, dopaminergički,
serotoninergički, kolinergički);
- aminokiseline neurotransmitori (GABA, glutamat) drugi neurotransmitorski sustavi (prostaglandinski)

MEHANIZMI DJELOVANJA
PSIHOFARMAKA




Najčešći mehanizmi:
- prekursori neurotrasmitora (L-DOPA, triptofan);
- inhibicija sinteze neurotransmitora;
- lažni neurotransmitori (alfa-metil dopa);
- pražnjenja neurotrasmitora iz vezikula i rana
razgradnja;
- inhibicija oslobađanja neurotransmitora iz vezikula;
- stimuliranje oslobađanja neurotransmitora (amfetamin);
- stimuliranje postsinapsnih receptora (bromokriptin);
- blokiranje postsinapsnih receptora (neuroleptici);
- sprečavanje inaktivacije neurotransmitora:
a) inhibicija ponovnog povrata neurotransmitora
(SIPPS),
b) blokiranje metaboličke razgradnje neurotransmitora
(IMAO);
- manipuliranje genetskim kodovima.
Činitelji koji utječu na učinak psihofarmaka:
- resorpcija, metabolički put, vezivanje za proteine,
krvno- moždana barijera, interakcija (farmakokinetske,
farmakodinamske).

OSNOVNA PODJELA PSIHOFARMAKA


Psiholeptici:

hipnotici i narkotici

(djeluju sedativno)

- barbiturrati i drugi hipnotici,

trankvilizanti
- hidroksazin, meprobamat,
klordiazepoksid, benzodiazepini,
psihofarmaci u užem

neuroleptici

smislu – prikladni

- fenotijazini, butirofenoni,

za liječenje psihoza

antidepresivi
- dibenzazepini, IMAO i dr.





Psihoanaleptici:

psihostimulansi

(djeluju stimulirajuće)

- stimulirajući amini (amfetamin),

Psihodisletici:

euforici - alkohol, opijati,
meskalin, LSD, psilocibin

(izazivaju model-psihoze)

ANTIPSIHOTICI (NEUROLEPTICI)











Kemijski sastav: alifatski fenotijazini (klorpromazin),
piperazinski fenotijazini, (fluphenazin), piperidinski
fenotijazini (tioridazin), tioksanteni (klorprotiksen),
derivati dibenzometerotepina (klozapin), butirofenoni
(haloperidol), derivati difenil-butil-piperidina i
benzamida (pimozid, sulpirid).
Mehanizam djelovanja: blokada DA- NA- i 5HT2A r.
Kliničko djelovane: uklanjanje sumanutih ideja i
halucinacija, sedacija
Kliničke podjele: tipični-atipični, nespecifičnispecifični, sedativni-incizivni itd.
Indikacije: psihotična stanja s halucinacijama i
sumanutim idejama
Primjena: peroralna-parenteralna, uobičajene dnevne
doze su: chlorpromazin 50-300 mg, fluphenazin 3-15
mg, tioridazin 50-600 mg, haloperidol 2-15mg, sulpirid
50-600mg
Kontraindikacije: depresivna stanja, parkinsonizam,
prva 3 mj. trudnoće, komatozna stanja.
Nuspojave: rane i kasne mišićne diskinezije,
parkinsonizam, ortostatska hipotenzija

NOVI ANTIPSIHOTICI






Risperidon (Rispolept, Risperdal, Riset)
Olanzapin (Zyprexa)
Quetiapin (Seroquel)
Aripiprazol
Iloperidon

KAKO DJELUJU NOVI
ANTIPSIHOTICI




Više od 65% blokade D2 = antipsihotični učinak
Više od 72% blokade D2 = hiperprolaktinemija
Više od 78% blokade D2 = EPS i akatizija

Poredak antipsihotika prema brzini
disociacije
Quetiapin – olanzapin – risperidon - haloperidol

D2-blokada i učinak
antipsihotika

78%
72%
65%

EPS I AKATIZIJA
HIPERPROLAKTINEMIJA
ANTIPSIHOTIČNI UČINAK

Blokada D2

ANTIDEPRESIVI












Kemijski sastav: monociklički, biciklički, triciklički,
tetraciklički.
Mehanizam djelovanja: povećanje aktivnosti
neurotransmitorskih sustava (stimulacija postsinapsnih
receptora, inhibicija ponovnog povrata biogenih amina u
presinapsne završetke, inhibicija monoaminooksidaze).
Kliničko djelovanje: uklanjanje depresivnog
raspoloženja, normalizacija vegetativnih funkcija i
psihomotorike, uklanjanje depresivnih sumanutosti.
Klinička podjela:1) klinička: amitriptilinski tip (sedativni),
dezipraminski tip (stimulativni), imipraminski tip (umjereno
stimulativni); 2) generacijaska (i, II, III); 3) mehanizam
djelovanja (selektivni, neselektivni); 4) broj prstenova
(mono, bi, tri, heterociklički)
Indikacije: endogene depresije, depresivni sindromi
Primjena: peroralna-parenteralna; terapijski ukučinak
nastupa poslije 2-3 tj. Primjene, a nuspojave odmah;
optimalnu dozu odrediti u prva 2 tj. (postupno)
Kontraindikacije: bolesti miokarda, teške tjelesne
bolesti.
Nuspojave: vegetativne (ortostatsa hipotenzija i dr).

NOVI ANTIDEPRESIVI






Fluoksetin (Prozac, Fluval, Portal)
Fluvoxamin (Avoxin, Fevarin)
Paroxetin (Seroxat)
Sertralin (Zoloft)
Melitracen

ANKSIOLITICI













Kemijski sastav: benzodiazepini i
nebenzodiazepinski anksiolitici.
Mehanizam djelovanja: potenciranje inhibicijske
aktivnosti GABA-sustava.
Kliničko djelovanje: anksiolitički, sedativni,
hipnotički, miorelaksantni i antikonvulzivni učinci.
Klinička podjela: prema vodećem kliničkom
učinku: anksiolitici, sedativni, hipnotici,
miorelaksansi i antikonvulzivi.
Indikacije: anksioznost, psihomtorni nemir,
psihosomatski poremećaji, smetnje spavanja,
reaktivna stanja, različiti tjelesni poremećaji.
Primjena: peroralna i parenteralna, uobičajene
doze – diazepam 6-80 mg, lorazepam 2-8 mg,
oxazepam 20-90 mg.
Kontraindikacije: nema apsolutnih
kontraindikacija, a relativne su trudnoća, glaukom,
miastenija itd.
Nuspojave: pospanost, smanjenje psihomotornih
sposobnosti.

DRUGI LIJEKOVI U PSIHIJATRIJI










Psihostimulansi: amfetamini i slični spojevi; stimuliraju
psihičke funkcije; primjena vrlo rijetka (narkolepsija,
MCD); izazivaju ovisnost, simptomatske psihoze i
nekritičnost.
Hipnotici i narkotici: različite kombinacije barbiturata;
treba ih izbjegavati, jer induciraju mikrosomalne enzime
jetre, jer su toksičnii od anksiolitika i jer imaju veći
potencijal izazivanja ovisnosti, a lošiji terapijski učinak.
Lijekovi protiv alkoholizma: disulfiram; blokira
alkoholnu dehidrogenazu; daje se kao pomoć u
održavanju apstinencije, kontraindiciran kod nesuradnje;
može izazvati snažne vegetativne poremećaje i psihozu.
Metabolički moderatori: piracetam (Oikamid), piritinol
(Encefabol); upitne učinkovitosti; daju se kod organskih
postraumatskih, staračkih i drugih psihosindroma; nemaju
kontraindikacija; izaivaju nemir, konfuziju i nesanice.
Litij: sol litija; afektivni stabilizator; daje se kod afektivnih
poremećaja radi sprečavanja recidiva, primjenjuje se
peroralno; zbog potencijalne nefro- i tireotoksičnosti
kontroaindiciran je kod bubrežnih i tireoidnih poremećaja
te u trudnoći; najčešće nuspojave su mučnine,
povraćanje, poliurija i tremor.

ELEKTROKONVULZIVNA TERAPIJA







Povijest: Na temelju opažanja antagonizma između
epilepsije i shizofrenije, Ladislav Meduna je 1934. izazvao
konvulziju kardiazolom kod bolesnika s katatonom
shizoffrenijom. Cerleti i Bini su 1938. konvulzije izavali
električnom strujom. Od 1952. EKT se primjenjuje u
anesteziji uz miorelaksaciju.
Indikacije: teške depresije, akutni shizofreni poremećaji s
izraženim poremećajem afektiviteta, manična stanja.
Mehanizam djelovanja: nepoznat; kao mogući
mehanizmi navode se psihološki, neuroendokrini
(promjene u HHT iHHA osi), neurokemijski (promjene u
moždanoj neurotransmisiji).
Postupak pri primjeni EKT-a: prethodno napraviti opći
tjelesni, kardiološki i okulistiki pregled te osnovnu lab.
analizu krvi i mokraće; Ukinuti ili barem smanjiti doze
psihofarmaka; osigurati prostor za EKT anesteziji; pacijent
mora biti natašte najmanje 8 sati; Prvo se daje atropin 11,2 mg i.v. 5 minuta prije EKT-a, zatim anestetik nesdonal i
miorelaksans leptosukcin za mišićnu relaksaciju; pacijent
ventilira kisikom; elektrode se postave bifrontotemporalno i
pusti struja jačine 100 do 800 mA uz napon od 70 do 130
V u trajanju od 1 do 5 s. Daje se ukupno 6-12 EKT-a,
obično 2 puta tjedno.

VRIJEDI UPAMTITI



UMIJEĆE PSIHOFARMAKOLOŠKOG
LIJEČENJA JE UMIJEĆE
IZBJEGAVANJA NUSPOJAVA

OSNOVNI POSTULATI
PSIHOFARMAKOTERAPIJE







Točno i detaljno poznavati lijek, njegovo
farmakološko djelovanje, opasnosti,
kontraindikacije, štetne učinke i sredstva
za njihovo suzbijanje.
Svim raspoloživim dijagnostičkim
sredstvima upoznati tjelesni status
bolesnika te pri određivanju terapije
voditi računa o eventualnim funkcijskim
ili organskim poremećajima i
konstitucijskoj predispoziciji organizma
za određeni tip reagiranja na lijek.
Lijek dozirati prema načelu: s
najmanjom količinom postići najveći
terapijski učinak.


Slide 5

PSIHOFARMAKOTERAPIJA

Prof dr sc Pavo Filaković

POVIJEST PSIHOFARMAKOTERAPIJE



Prefarmakološko razdoblje
- razdoblje liječenja postupcima koji su
se temeljili na tadašnjim predodžbama o
podrijetlu i nastanku duševnih
poremećaja (magijski postupci, puštanje
krvi, liječenje prirodnim lijekovima).

POVIJEST PSIHOFARMAKOTERAPIJE

Prefarmakološko razdoblje









Wagner Jauregg – 1917. - liječenje progresivne
paralize umjetni izazivanjem malarije.
Klaesi – 1920. - prolongirani sam davanjem
barbiturata.
Meduna 1934. - liječenje endogenih psihoza
kardiazolskim konvulzijama.
Sakel 1935. - terapija inzulinskim
(hipoglikemičnim) komama.
Egar Moniz je 1935. godine uveo leukotomiju.
Cherletti i Bini 1937. godine uvode
elektrokonvulzivnu terapiju.
Prostig i sur su 1947. godine uveli elktronarkozu.
Od 1952. godine primjenjuje se elektrostimulativna
terapija u anesteziji, kakvu i danas primjenjujemo.

POVIJEST PSIHOFARMAKOTERAPIJE


Farmakološko razdoblje
- /barbiturati (1862)/,
- chlopromazin -1952, Delay i Deniken –
objavljuju prva iskustva.
- IMAO – 1954.
- prvi antidepresivi – amfetamin i
ipronijazid (opsolentni),
- amitriptylin 1957.
- imipramin (1961),
- benzodiazepini (početak šezdesetih),
- nova generacija antipsihotika (atipični)
i antidepresiva (selektivni inhibitori
ponovne pohrane biogenih amina).

NEUROBIOLOŠKA PODLOGA
PSIHOFARMAKOTERAPIJE
Sastav sinapse:
- presinapsni završetak s presinapsnim receptorima,
sinapsna pukotina, postsinapsna membrana s
postsinapsnim receptorima.
 Neurotransmitor (kriteriji):
- mora se nalaziti na presinapsnom završetku;
- sinapsa mora posjedovati enzimski sustav sinteze i
razgradnje pretpostavljenog neurotransmitora;
- mora se oslobađati pod utjecajem bioelektričnog
impulsa u sinapsnu pukotinu;
- mora djelovati specifično na ciljne receptore;
- izvana apliciran mora izazvati iste učinke kao i
prirodni.
 Neurotransmitorski sustavi:
- monoaminergički (noradrenergički, dopaminergički,
serotoninergički, kolinergički);
- aminokiseline neurotransmitori (GABA, glutamat) drugi neurotransmitorski sustavi (prostaglandinski)

MEHANIZMI DJELOVANJA
PSIHOFARMAKA




Najčešći mehanizmi:
- prekursori neurotrasmitora (L-DOPA, triptofan);
- inhibicija sinteze neurotransmitora;
- lažni neurotransmitori (alfa-metil dopa);
- pražnjenja neurotrasmitora iz vezikula i rana
razgradnja;
- inhibicija oslobađanja neurotransmitora iz vezikula;
- stimuliranje oslobađanja neurotransmitora (amfetamin);
- stimuliranje postsinapsnih receptora (bromokriptin);
- blokiranje postsinapsnih receptora (neuroleptici);
- sprečavanje inaktivacije neurotransmitora:
a) inhibicija ponovnog povrata neurotransmitora
(SIPPS),
b) blokiranje metaboličke razgradnje neurotransmitora
(IMAO);
- manipuliranje genetskim kodovima.
Činitelji koji utječu na učinak psihofarmaka:
- resorpcija, metabolički put, vezivanje za proteine,
krvno- moždana barijera, interakcija (farmakokinetske,
farmakodinamske).

OSNOVNA PODJELA PSIHOFARMAKA


Psiholeptici:

hipnotici i narkotici

(djeluju sedativno)

- barbiturrati i drugi hipnotici,

trankvilizanti
- hidroksazin, meprobamat,
klordiazepoksid, benzodiazepini,
psihofarmaci u užem

neuroleptici

smislu – prikladni

- fenotijazini, butirofenoni,

za liječenje psihoza

antidepresivi
- dibenzazepini, IMAO i dr.





Psihoanaleptici:

psihostimulansi

(djeluju stimulirajuće)

- stimulirajući amini (amfetamin),

Psihodisletici:

euforici - alkohol, opijati,
meskalin, LSD, psilocibin

(izazivaju model-psihoze)

ANTIPSIHOTICI (NEUROLEPTICI)











Kemijski sastav: alifatski fenotijazini (klorpromazin),
piperazinski fenotijazini, (fluphenazin), piperidinski
fenotijazini (tioridazin), tioksanteni (klorprotiksen),
derivati dibenzometerotepina (klozapin), butirofenoni
(haloperidol), derivati difenil-butil-piperidina i
benzamida (pimozid, sulpirid).
Mehanizam djelovanja: blokada DA- NA- i 5HT2A r.
Kliničko djelovane: uklanjanje sumanutih ideja i
halucinacija, sedacija
Kliničke podjele: tipični-atipični, nespecifičnispecifični, sedativni-incizivni itd.
Indikacije: psihotična stanja s halucinacijama i
sumanutim idejama
Primjena: peroralna-parenteralna, uobičajene dnevne
doze su: chlorpromazin 50-300 mg, fluphenazin 3-15
mg, tioridazin 50-600 mg, haloperidol 2-15mg, sulpirid
50-600mg
Kontraindikacije: depresivna stanja, parkinsonizam,
prva 3 mj. trudnoće, komatozna stanja.
Nuspojave: rane i kasne mišićne diskinezije,
parkinsonizam, ortostatska hipotenzija

NOVI ANTIPSIHOTICI






Risperidon (Rispolept, Risperdal, Riset)
Olanzapin (Zyprexa)
Quetiapin (Seroquel)
Aripiprazol
Iloperidon

KAKO DJELUJU NOVI
ANTIPSIHOTICI




Više od 65% blokade D2 = antipsihotični učinak
Više od 72% blokade D2 = hiperprolaktinemija
Više od 78% blokade D2 = EPS i akatizija

Poredak antipsihotika prema brzini
disociacije
Quetiapin – olanzapin – risperidon - haloperidol

D2-blokada i učinak
antipsihotika

78%
72%
65%

EPS I AKATIZIJA
HIPERPROLAKTINEMIJA
ANTIPSIHOTIČNI UČINAK

Blokada D2

ANTIDEPRESIVI












Kemijski sastav: monociklički, biciklički, triciklički,
tetraciklički.
Mehanizam djelovanja: povećanje aktivnosti
neurotransmitorskih sustava (stimulacija postsinapsnih
receptora, inhibicija ponovnog povrata biogenih amina u
presinapsne završetke, inhibicija monoaminooksidaze).
Kliničko djelovanje: uklanjanje depresivnog
raspoloženja, normalizacija vegetativnih funkcija i
psihomotorike, uklanjanje depresivnih sumanutosti.
Klinička podjela:1) klinička: amitriptilinski tip (sedativni),
dezipraminski tip (stimulativni), imipraminski tip (umjereno
stimulativni); 2) generacijaska (i, II, III); 3) mehanizam
djelovanja (selektivni, neselektivni); 4) broj prstenova
(mono, bi, tri, heterociklički)
Indikacije: endogene depresije, depresivni sindromi
Primjena: peroralna-parenteralna; terapijski ukučinak
nastupa poslije 2-3 tj. Primjene, a nuspojave odmah;
optimalnu dozu odrediti u prva 2 tj. (postupno)
Kontraindikacije: bolesti miokarda, teške tjelesne
bolesti.
Nuspojave: vegetativne (ortostatsa hipotenzija i dr).

NOVI ANTIDEPRESIVI






Fluoksetin (Prozac, Fluval, Portal)
Fluvoxamin (Avoxin, Fevarin)
Paroxetin (Seroxat)
Sertralin (Zoloft)
Melitracen

ANKSIOLITICI













Kemijski sastav: benzodiazepini i
nebenzodiazepinski anksiolitici.
Mehanizam djelovanja: potenciranje inhibicijske
aktivnosti GABA-sustava.
Kliničko djelovanje: anksiolitički, sedativni,
hipnotički, miorelaksantni i antikonvulzivni učinci.
Klinička podjela: prema vodećem kliničkom
učinku: anksiolitici, sedativni, hipnotici,
miorelaksansi i antikonvulzivi.
Indikacije: anksioznost, psihomtorni nemir,
psihosomatski poremećaji, smetnje spavanja,
reaktivna stanja, različiti tjelesni poremećaji.
Primjena: peroralna i parenteralna, uobičajene
doze – diazepam 6-80 mg, lorazepam 2-8 mg,
oxazepam 20-90 mg.
Kontraindikacije: nema apsolutnih
kontraindikacija, a relativne su trudnoća, glaukom,
miastenija itd.
Nuspojave: pospanost, smanjenje psihomotornih
sposobnosti.

DRUGI LIJEKOVI U PSIHIJATRIJI










Psihostimulansi: amfetamini i slični spojevi; stimuliraju
psihičke funkcije; primjena vrlo rijetka (narkolepsija,
MCD); izazivaju ovisnost, simptomatske psihoze i
nekritičnost.
Hipnotici i narkotici: različite kombinacije barbiturata;
treba ih izbjegavati, jer induciraju mikrosomalne enzime
jetre, jer su toksičnii od anksiolitika i jer imaju veći
potencijal izazivanja ovisnosti, a lošiji terapijski učinak.
Lijekovi protiv alkoholizma: disulfiram; blokira
alkoholnu dehidrogenazu; daje se kao pomoć u
održavanju apstinencije, kontraindiciran kod nesuradnje;
može izazvati snažne vegetativne poremećaje i psihozu.
Metabolički moderatori: piracetam (Oikamid), piritinol
(Encefabol); upitne učinkovitosti; daju se kod organskih
postraumatskih, staračkih i drugih psihosindroma; nemaju
kontraindikacija; izaivaju nemir, konfuziju i nesanice.
Litij: sol litija; afektivni stabilizator; daje se kod afektivnih
poremećaja radi sprečavanja recidiva, primjenjuje se
peroralno; zbog potencijalne nefro- i tireotoksičnosti
kontroaindiciran je kod bubrežnih i tireoidnih poremećaja
te u trudnoći; najčešće nuspojave su mučnine,
povraćanje, poliurija i tremor.

ELEKTROKONVULZIVNA TERAPIJA







Povijest: Na temelju opažanja antagonizma između
epilepsije i shizofrenije, Ladislav Meduna je 1934. izazvao
konvulziju kardiazolom kod bolesnika s katatonom
shizoffrenijom. Cerleti i Bini su 1938. konvulzije izavali
električnom strujom. Od 1952. EKT se primjenjuje u
anesteziji uz miorelaksaciju.
Indikacije: teške depresije, akutni shizofreni poremećaji s
izraženim poremećajem afektiviteta, manična stanja.
Mehanizam djelovanja: nepoznat; kao mogući
mehanizmi navode se psihološki, neuroendokrini
(promjene u HHT iHHA osi), neurokemijski (promjene u
moždanoj neurotransmisiji).
Postupak pri primjeni EKT-a: prethodno napraviti opći
tjelesni, kardiološki i okulistiki pregled te osnovnu lab.
analizu krvi i mokraće; Ukinuti ili barem smanjiti doze
psihofarmaka; osigurati prostor za EKT anesteziji; pacijent
mora biti natašte najmanje 8 sati; Prvo se daje atropin 11,2 mg i.v. 5 minuta prije EKT-a, zatim anestetik nesdonal i
miorelaksans leptosukcin za mišićnu relaksaciju; pacijent
ventilira kisikom; elektrode se postave bifrontotemporalno i
pusti struja jačine 100 do 800 mA uz napon od 70 do 130
V u trajanju od 1 do 5 s. Daje se ukupno 6-12 EKT-a,
obično 2 puta tjedno.

VRIJEDI UPAMTITI



UMIJEĆE PSIHOFARMAKOLOŠKOG
LIJEČENJA JE UMIJEĆE
IZBJEGAVANJA NUSPOJAVA

OSNOVNI POSTULATI
PSIHOFARMAKOTERAPIJE







Točno i detaljno poznavati lijek, njegovo
farmakološko djelovanje, opasnosti,
kontraindikacije, štetne učinke i sredstva
za njihovo suzbijanje.
Svim raspoloživim dijagnostičkim
sredstvima upoznati tjelesni status
bolesnika te pri određivanju terapije
voditi računa o eventualnim funkcijskim
ili organskim poremećajima i
konstitucijskoj predispoziciji organizma
za određeni tip reagiranja na lijek.
Lijek dozirati prema načelu: s
najmanjom količinom postići najveći
terapijski učinak.


Slide 6

PSIHOFARMAKOTERAPIJA

Prof dr sc Pavo Filaković

POVIJEST PSIHOFARMAKOTERAPIJE



Prefarmakološko razdoblje
- razdoblje liječenja postupcima koji su
se temeljili na tadašnjim predodžbama o
podrijetlu i nastanku duševnih
poremećaja (magijski postupci, puštanje
krvi, liječenje prirodnim lijekovima).

POVIJEST PSIHOFARMAKOTERAPIJE

Prefarmakološko razdoblje









Wagner Jauregg – 1917. - liječenje progresivne
paralize umjetni izazivanjem malarije.
Klaesi – 1920. - prolongirani sam davanjem
barbiturata.
Meduna 1934. - liječenje endogenih psihoza
kardiazolskim konvulzijama.
Sakel 1935. - terapija inzulinskim
(hipoglikemičnim) komama.
Egar Moniz je 1935. godine uveo leukotomiju.
Cherletti i Bini 1937. godine uvode
elektrokonvulzivnu terapiju.
Prostig i sur su 1947. godine uveli elktronarkozu.
Od 1952. godine primjenjuje se elektrostimulativna
terapija u anesteziji, kakvu i danas primjenjujemo.

POVIJEST PSIHOFARMAKOTERAPIJE


Farmakološko razdoblje
- /barbiturati (1862)/,
- chlopromazin -1952, Delay i Deniken –
objavljuju prva iskustva.
- IMAO – 1954.
- prvi antidepresivi – amfetamin i
ipronijazid (opsolentni),
- amitriptylin 1957.
- imipramin (1961),
- benzodiazepini (početak šezdesetih),
- nova generacija antipsihotika (atipični)
i antidepresiva (selektivni inhibitori
ponovne pohrane biogenih amina).

NEUROBIOLOŠKA PODLOGA
PSIHOFARMAKOTERAPIJE
Sastav sinapse:
- presinapsni završetak s presinapsnim receptorima,
sinapsna pukotina, postsinapsna membrana s
postsinapsnim receptorima.
 Neurotransmitor (kriteriji):
- mora se nalaziti na presinapsnom završetku;
- sinapsa mora posjedovati enzimski sustav sinteze i
razgradnje pretpostavljenog neurotransmitora;
- mora se oslobađati pod utjecajem bioelektričnog
impulsa u sinapsnu pukotinu;
- mora djelovati specifično na ciljne receptore;
- izvana apliciran mora izazvati iste učinke kao i
prirodni.
 Neurotransmitorski sustavi:
- monoaminergički (noradrenergički, dopaminergički,
serotoninergički, kolinergički);
- aminokiseline neurotransmitori (GABA, glutamat) drugi neurotransmitorski sustavi (prostaglandinski)

MEHANIZMI DJELOVANJA
PSIHOFARMAKA




Najčešći mehanizmi:
- prekursori neurotrasmitora (L-DOPA, triptofan);
- inhibicija sinteze neurotransmitora;
- lažni neurotransmitori (alfa-metil dopa);
- pražnjenja neurotrasmitora iz vezikula i rana
razgradnja;
- inhibicija oslobađanja neurotransmitora iz vezikula;
- stimuliranje oslobađanja neurotransmitora (amfetamin);
- stimuliranje postsinapsnih receptora (bromokriptin);
- blokiranje postsinapsnih receptora (neuroleptici);
- sprečavanje inaktivacije neurotransmitora:
a) inhibicija ponovnog povrata neurotransmitora
(SIPPS),
b) blokiranje metaboličke razgradnje neurotransmitora
(IMAO);
- manipuliranje genetskim kodovima.
Činitelji koji utječu na učinak psihofarmaka:
- resorpcija, metabolički put, vezivanje za proteine,
krvno- moždana barijera, interakcija (farmakokinetske,
farmakodinamske).

OSNOVNA PODJELA PSIHOFARMAKA


Psiholeptici:

hipnotici i narkotici

(djeluju sedativno)

- barbiturrati i drugi hipnotici,

trankvilizanti
- hidroksazin, meprobamat,
klordiazepoksid, benzodiazepini,
psihofarmaci u užem

neuroleptici

smislu – prikladni

- fenotijazini, butirofenoni,

za liječenje psihoza

antidepresivi
- dibenzazepini, IMAO i dr.





Psihoanaleptici:

psihostimulansi

(djeluju stimulirajuće)

- stimulirajući amini (amfetamin),

Psihodisletici:

euforici - alkohol, opijati,
meskalin, LSD, psilocibin

(izazivaju model-psihoze)

ANTIPSIHOTICI (NEUROLEPTICI)











Kemijski sastav: alifatski fenotijazini (klorpromazin),
piperazinski fenotijazini, (fluphenazin), piperidinski
fenotijazini (tioridazin), tioksanteni (klorprotiksen),
derivati dibenzometerotepina (klozapin), butirofenoni
(haloperidol), derivati difenil-butil-piperidina i
benzamida (pimozid, sulpirid).
Mehanizam djelovanja: blokada DA- NA- i 5HT2A r.
Kliničko djelovane: uklanjanje sumanutih ideja i
halucinacija, sedacija
Kliničke podjele: tipični-atipični, nespecifičnispecifični, sedativni-incizivni itd.
Indikacije: psihotična stanja s halucinacijama i
sumanutim idejama
Primjena: peroralna-parenteralna, uobičajene dnevne
doze su: chlorpromazin 50-300 mg, fluphenazin 3-15
mg, tioridazin 50-600 mg, haloperidol 2-15mg, sulpirid
50-600mg
Kontraindikacije: depresivna stanja, parkinsonizam,
prva 3 mj. trudnoće, komatozna stanja.
Nuspojave: rane i kasne mišićne diskinezije,
parkinsonizam, ortostatska hipotenzija

NOVI ANTIPSIHOTICI






Risperidon (Rispolept, Risperdal, Riset)
Olanzapin (Zyprexa)
Quetiapin (Seroquel)
Aripiprazol
Iloperidon

KAKO DJELUJU NOVI
ANTIPSIHOTICI




Više od 65% blokade D2 = antipsihotični učinak
Više od 72% blokade D2 = hiperprolaktinemija
Više od 78% blokade D2 = EPS i akatizija

Poredak antipsihotika prema brzini
disociacije
Quetiapin – olanzapin – risperidon - haloperidol

D2-blokada i učinak
antipsihotika

78%
72%
65%

EPS I AKATIZIJA
HIPERPROLAKTINEMIJA
ANTIPSIHOTIČNI UČINAK

Blokada D2

ANTIDEPRESIVI












Kemijski sastav: monociklički, biciklički, triciklički,
tetraciklički.
Mehanizam djelovanja: povećanje aktivnosti
neurotransmitorskih sustava (stimulacija postsinapsnih
receptora, inhibicija ponovnog povrata biogenih amina u
presinapsne završetke, inhibicija monoaminooksidaze).
Kliničko djelovanje: uklanjanje depresivnog
raspoloženja, normalizacija vegetativnih funkcija i
psihomotorike, uklanjanje depresivnih sumanutosti.
Klinička podjela:1) klinička: amitriptilinski tip (sedativni),
dezipraminski tip (stimulativni), imipraminski tip (umjereno
stimulativni); 2) generacijaska (i, II, III); 3) mehanizam
djelovanja (selektivni, neselektivni); 4) broj prstenova
(mono, bi, tri, heterociklički)
Indikacije: endogene depresije, depresivni sindromi
Primjena: peroralna-parenteralna; terapijski ukučinak
nastupa poslije 2-3 tj. Primjene, a nuspojave odmah;
optimalnu dozu odrediti u prva 2 tj. (postupno)
Kontraindikacije: bolesti miokarda, teške tjelesne
bolesti.
Nuspojave: vegetativne (ortostatsa hipotenzija i dr).

NOVI ANTIDEPRESIVI






Fluoksetin (Prozac, Fluval, Portal)
Fluvoxamin (Avoxin, Fevarin)
Paroxetin (Seroxat)
Sertralin (Zoloft)
Melitracen

ANKSIOLITICI













Kemijski sastav: benzodiazepini i
nebenzodiazepinski anksiolitici.
Mehanizam djelovanja: potenciranje inhibicijske
aktivnosti GABA-sustava.
Kliničko djelovanje: anksiolitički, sedativni,
hipnotički, miorelaksantni i antikonvulzivni učinci.
Klinička podjela: prema vodećem kliničkom
učinku: anksiolitici, sedativni, hipnotici,
miorelaksansi i antikonvulzivi.
Indikacije: anksioznost, psihomtorni nemir,
psihosomatski poremećaji, smetnje spavanja,
reaktivna stanja, različiti tjelesni poremećaji.
Primjena: peroralna i parenteralna, uobičajene
doze – diazepam 6-80 mg, lorazepam 2-8 mg,
oxazepam 20-90 mg.
Kontraindikacije: nema apsolutnih
kontraindikacija, a relativne su trudnoća, glaukom,
miastenija itd.
Nuspojave: pospanost, smanjenje psihomotornih
sposobnosti.

DRUGI LIJEKOVI U PSIHIJATRIJI










Psihostimulansi: amfetamini i slični spojevi; stimuliraju
psihičke funkcije; primjena vrlo rijetka (narkolepsija,
MCD); izazivaju ovisnost, simptomatske psihoze i
nekritičnost.
Hipnotici i narkotici: različite kombinacije barbiturata;
treba ih izbjegavati, jer induciraju mikrosomalne enzime
jetre, jer su toksičnii od anksiolitika i jer imaju veći
potencijal izazivanja ovisnosti, a lošiji terapijski učinak.
Lijekovi protiv alkoholizma: disulfiram; blokira
alkoholnu dehidrogenazu; daje se kao pomoć u
održavanju apstinencije, kontraindiciran kod nesuradnje;
može izazvati snažne vegetativne poremećaje i psihozu.
Metabolički moderatori: piracetam (Oikamid), piritinol
(Encefabol); upitne učinkovitosti; daju se kod organskih
postraumatskih, staračkih i drugih psihosindroma; nemaju
kontraindikacija; izaivaju nemir, konfuziju i nesanice.
Litij: sol litija; afektivni stabilizator; daje se kod afektivnih
poremećaja radi sprečavanja recidiva, primjenjuje se
peroralno; zbog potencijalne nefro- i tireotoksičnosti
kontroaindiciran je kod bubrežnih i tireoidnih poremećaja
te u trudnoći; najčešće nuspojave su mučnine,
povraćanje, poliurija i tremor.

ELEKTROKONVULZIVNA TERAPIJA







Povijest: Na temelju opažanja antagonizma između
epilepsije i shizofrenije, Ladislav Meduna je 1934. izazvao
konvulziju kardiazolom kod bolesnika s katatonom
shizoffrenijom. Cerleti i Bini su 1938. konvulzije izavali
električnom strujom. Od 1952. EKT se primjenjuje u
anesteziji uz miorelaksaciju.
Indikacije: teške depresije, akutni shizofreni poremećaji s
izraženim poremećajem afektiviteta, manična stanja.
Mehanizam djelovanja: nepoznat; kao mogući
mehanizmi navode se psihološki, neuroendokrini
(promjene u HHT iHHA osi), neurokemijski (promjene u
moždanoj neurotransmisiji).
Postupak pri primjeni EKT-a: prethodno napraviti opći
tjelesni, kardiološki i okulistiki pregled te osnovnu lab.
analizu krvi i mokraće; Ukinuti ili barem smanjiti doze
psihofarmaka; osigurati prostor za EKT anesteziji; pacijent
mora biti natašte najmanje 8 sati; Prvo se daje atropin 11,2 mg i.v. 5 minuta prije EKT-a, zatim anestetik nesdonal i
miorelaksans leptosukcin za mišićnu relaksaciju; pacijent
ventilira kisikom; elektrode se postave bifrontotemporalno i
pusti struja jačine 100 do 800 mA uz napon od 70 do 130
V u trajanju od 1 do 5 s. Daje se ukupno 6-12 EKT-a,
obično 2 puta tjedno.

VRIJEDI UPAMTITI



UMIJEĆE PSIHOFARMAKOLOŠKOG
LIJEČENJA JE UMIJEĆE
IZBJEGAVANJA NUSPOJAVA

OSNOVNI POSTULATI
PSIHOFARMAKOTERAPIJE







Točno i detaljno poznavati lijek, njegovo
farmakološko djelovanje, opasnosti,
kontraindikacije, štetne učinke i sredstva
za njihovo suzbijanje.
Svim raspoloživim dijagnostičkim
sredstvima upoznati tjelesni status
bolesnika te pri određivanju terapije
voditi računa o eventualnim funkcijskim
ili organskim poremećajima i
konstitucijskoj predispoziciji organizma
za određeni tip reagiranja na lijek.
Lijek dozirati prema načelu: s
najmanjom količinom postići najveći
terapijski učinak.


Slide 7

PSIHOFARMAKOTERAPIJA

Prof dr sc Pavo Filaković

POVIJEST PSIHOFARMAKOTERAPIJE



Prefarmakološko razdoblje
- razdoblje liječenja postupcima koji su
se temeljili na tadašnjim predodžbama o
podrijetlu i nastanku duševnih
poremećaja (magijski postupci, puštanje
krvi, liječenje prirodnim lijekovima).

POVIJEST PSIHOFARMAKOTERAPIJE

Prefarmakološko razdoblje









Wagner Jauregg – 1917. - liječenje progresivne
paralize umjetni izazivanjem malarije.
Klaesi – 1920. - prolongirani sam davanjem
barbiturata.
Meduna 1934. - liječenje endogenih psihoza
kardiazolskim konvulzijama.
Sakel 1935. - terapija inzulinskim
(hipoglikemičnim) komama.
Egar Moniz je 1935. godine uveo leukotomiju.
Cherletti i Bini 1937. godine uvode
elektrokonvulzivnu terapiju.
Prostig i sur su 1947. godine uveli elktronarkozu.
Od 1952. godine primjenjuje se elektrostimulativna
terapija u anesteziji, kakvu i danas primjenjujemo.

POVIJEST PSIHOFARMAKOTERAPIJE


Farmakološko razdoblje
- /barbiturati (1862)/,
- chlopromazin -1952, Delay i Deniken –
objavljuju prva iskustva.
- IMAO – 1954.
- prvi antidepresivi – amfetamin i
ipronijazid (opsolentni),
- amitriptylin 1957.
- imipramin (1961),
- benzodiazepini (početak šezdesetih),
- nova generacija antipsihotika (atipični)
i antidepresiva (selektivni inhibitori
ponovne pohrane biogenih amina).

NEUROBIOLOŠKA PODLOGA
PSIHOFARMAKOTERAPIJE
Sastav sinapse:
- presinapsni završetak s presinapsnim receptorima,
sinapsna pukotina, postsinapsna membrana s
postsinapsnim receptorima.
 Neurotransmitor (kriteriji):
- mora se nalaziti na presinapsnom završetku;
- sinapsa mora posjedovati enzimski sustav sinteze i
razgradnje pretpostavljenog neurotransmitora;
- mora se oslobađati pod utjecajem bioelektričnog
impulsa u sinapsnu pukotinu;
- mora djelovati specifično na ciljne receptore;
- izvana apliciran mora izazvati iste učinke kao i
prirodni.
 Neurotransmitorski sustavi:
- monoaminergički (noradrenergički, dopaminergički,
serotoninergički, kolinergički);
- aminokiseline neurotransmitori (GABA, glutamat) drugi neurotransmitorski sustavi (prostaglandinski)

MEHANIZMI DJELOVANJA
PSIHOFARMAKA




Najčešći mehanizmi:
- prekursori neurotrasmitora (L-DOPA, triptofan);
- inhibicija sinteze neurotransmitora;
- lažni neurotransmitori (alfa-metil dopa);
- pražnjenja neurotrasmitora iz vezikula i rana
razgradnja;
- inhibicija oslobađanja neurotransmitora iz vezikula;
- stimuliranje oslobađanja neurotransmitora (amfetamin);
- stimuliranje postsinapsnih receptora (bromokriptin);
- blokiranje postsinapsnih receptora (neuroleptici);
- sprečavanje inaktivacije neurotransmitora:
a) inhibicija ponovnog povrata neurotransmitora
(SIPPS),
b) blokiranje metaboličke razgradnje neurotransmitora
(IMAO);
- manipuliranje genetskim kodovima.
Činitelji koji utječu na učinak psihofarmaka:
- resorpcija, metabolički put, vezivanje za proteine,
krvno- moždana barijera, interakcija (farmakokinetske,
farmakodinamske).

OSNOVNA PODJELA PSIHOFARMAKA


Psiholeptici:

hipnotici i narkotici

(djeluju sedativno)

- barbiturrati i drugi hipnotici,

trankvilizanti
- hidroksazin, meprobamat,
klordiazepoksid, benzodiazepini,
psihofarmaci u užem

neuroleptici

smislu – prikladni

- fenotijazini, butirofenoni,

za liječenje psihoza

antidepresivi
- dibenzazepini, IMAO i dr.





Psihoanaleptici:

psihostimulansi

(djeluju stimulirajuće)

- stimulirajući amini (amfetamin),

Psihodisletici:

euforici - alkohol, opijati,
meskalin, LSD, psilocibin

(izazivaju model-psihoze)

ANTIPSIHOTICI (NEUROLEPTICI)











Kemijski sastav: alifatski fenotijazini (klorpromazin),
piperazinski fenotijazini, (fluphenazin), piperidinski
fenotijazini (tioridazin), tioksanteni (klorprotiksen),
derivati dibenzometerotepina (klozapin), butirofenoni
(haloperidol), derivati difenil-butil-piperidina i
benzamida (pimozid, sulpirid).
Mehanizam djelovanja: blokada DA- NA- i 5HT2A r.
Kliničko djelovane: uklanjanje sumanutih ideja i
halucinacija, sedacija
Kliničke podjele: tipični-atipični, nespecifičnispecifični, sedativni-incizivni itd.
Indikacije: psihotična stanja s halucinacijama i
sumanutim idejama
Primjena: peroralna-parenteralna, uobičajene dnevne
doze su: chlorpromazin 50-300 mg, fluphenazin 3-15
mg, tioridazin 50-600 mg, haloperidol 2-15mg, sulpirid
50-600mg
Kontraindikacije: depresivna stanja, parkinsonizam,
prva 3 mj. trudnoće, komatozna stanja.
Nuspojave: rane i kasne mišićne diskinezije,
parkinsonizam, ortostatska hipotenzija

NOVI ANTIPSIHOTICI






Risperidon (Rispolept, Risperdal, Riset)
Olanzapin (Zyprexa)
Quetiapin (Seroquel)
Aripiprazol
Iloperidon

KAKO DJELUJU NOVI
ANTIPSIHOTICI




Više od 65% blokade D2 = antipsihotični učinak
Više od 72% blokade D2 = hiperprolaktinemija
Više od 78% blokade D2 = EPS i akatizija

Poredak antipsihotika prema brzini
disociacije
Quetiapin – olanzapin – risperidon - haloperidol

D2-blokada i učinak
antipsihotika

78%
72%
65%

EPS I AKATIZIJA
HIPERPROLAKTINEMIJA
ANTIPSIHOTIČNI UČINAK

Blokada D2

ANTIDEPRESIVI












Kemijski sastav: monociklički, biciklički, triciklički,
tetraciklički.
Mehanizam djelovanja: povećanje aktivnosti
neurotransmitorskih sustava (stimulacija postsinapsnih
receptora, inhibicija ponovnog povrata biogenih amina u
presinapsne završetke, inhibicija monoaminooksidaze).
Kliničko djelovanje: uklanjanje depresivnog
raspoloženja, normalizacija vegetativnih funkcija i
psihomotorike, uklanjanje depresivnih sumanutosti.
Klinička podjela:1) klinička: amitriptilinski tip (sedativni),
dezipraminski tip (stimulativni), imipraminski tip (umjereno
stimulativni); 2) generacijaska (i, II, III); 3) mehanizam
djelovanja (selektivni, neselektivni); 4) broj prstenova
(mono, bi, tri, heterociklički)
Indikacije: endogene depresije, depresivni sindromi
Primjena: peroralna-parenteralna; terapijski ukučinak
nastupa poslije 2-3 tj. Primjene, a nuspojave odmah;
optimalnu dozu odrediti u prva 2 tj. (postupno)
Kontraindikacije: bolesti miokarda, teške tjelesne
bolesti.
Nuspojave: vegetativne (ortostatsa hipotenzija i dr).

NOVI ANTIDEPRESIVI






Fluoksetin (Prozac, Fluval, Portal)
Fluvoxamin (Avoxin, Fevarin)
Paroxetin (Seroxat)
Sertralin (Zoloft)
Melitracen

ANKSIOLITICI













Kemijski sastav: benzodiazepini i
nebenzodiazepinski anksiolitici.
Mehanizam djelovanja: potenciranje inhibicijske
aktivnosti GABA-sustava.
Kliničko djelovanje: anksiolitički, sedativni,
hipnotički, miorelaksantni i antikonvulzivni učinci.
Klinička podjela: prema vodećem kliničkom
učinku: anksiolitici, sedativni, hipnotici,
miorelaksansi i antikonvulzivi.
Indikacije: anksioznost, psihomtorni nemir,
psihosomatski poremećaji, smetnje spavanja,
reaktivna stanja, različiti tjelesni poremećaji.
Primjena: peroralna i parenteralna, uobičajene
doze – diazepam 6-80 mg, lorazepam 2-8 mg,
oxazepam 20-90 mg.
Kontraindikacije: nema apsolutnih
kontraindikacija, a relativne su trudnoća, glaukom,
miastenija itd.
Nuspojave: pospanost, smanjenje psihomotornih
sposobnosti.

DRUGI LIJEKOVI U PSIHIJATRIJI










Psihostimulansi: amfetamini i slični spojevi; stimuliraju
psihičke funkcije; primjena vrlo rijetka (narkolepsija,
MCD); izazivaju ovisnost, simptomatske psihoze i
nekritičnost.
Hipnotici i narkotici: različite kombinacije barbiturata;
treba ih izbjegavati, jer induciraju mikrosomalne enzime
jetre, jer su toksičnii od anksiolitika i jer imaju veći
potencijal izazivanja ovisnosti, a lošiji terapijski učinak.
Lijekovi protiv alkoholizma: disulfiram; blokira
alkoholnu dehidrogenazu; daje se kao pomoć u
održavanju apstinencije, kontraindiciran kod nesuradnje;
može izazvati snažne vegetativne poremećaje i psihozu.
Metabolički moderatori: piracetam (Oikamid), piritinol
(Encefabol); upitne učinkovitosti; daju se kod organskih
postraumatskih, staračkih i drugih psihosindroma; nemaju
kontraindikacija; izaivaju nemir, konfuziju i nesanice.
Litij: sol litija; afektivni stabilizator; daje se kod afektivnih
poremećaja radi sprečavanja recidiva, primjenjuje se
peroralno; zbog potencijalne nefro- i tireotoksičnosti
kontroaindiciran je kod bubrežnih i tireoidnih poremećaja
te u trudnoći; najčešće nuspojave su mučnine,
povraćanje, poliurija i tremor.

ELEKTROKONVULZIVNA TERAPIJA







Povijest: Na temelju opažanja antagonizma između
epilepsije i shizofrenije, Ladislav Meduna je 1934. izazvao
konvulziju kardiazolom kod bolesnika s katatonom
shizoffrenijom. Cerleti i Bini su 1938. konvulzije izavali
električnom strujom. Od 1952. EKT se primjenjuje u
anesteziji uz miorelaksaciju.
Indikacije: teške depresije, akutni shizofreni poremećaji s
izraženim poremećajem afektiviteta, manična stanja.
Mehanizam djelovanja: nepoznat; kao mogući
mehanizmi navode se psihološki, neuroendokrini
(promjene u HHT iHHA osi), neurokemijski (promjene u
moždanoj neurotransmisiji).
Postupak pri primjeni EKT-a: prethodno napraviti opći
tjelesni, kardiološki i okulistiki pregled te osnovnu lab.
analizu krvi i mokraće; Ukinuti ili barem smanjiti doze
psihofarmaka; osigurati prostor za EKT anesteziji; pacijent
mora biti natašte najmanje 8 sati; Prvo se daje atropin 11,2 mg i.v. 5 minuta prije EKT-a, zatim anestetik nesdonal i
miorelaksans leptosukcin za mišićnu relaksaciju; pacijent
ventilira kisikom; elektrode se postave bifrontotemporalno i
pusti struja jačine 100 do 800 mA uz napon od 70 do 130
V u trajanju od 1 do 5 s. Daje se ukupno 6-12 EKT-a,
obično 2 puta tjedno.

VRIJEDI UPAMTITI



UMIJEĆE PSIHOFARMAKOLOŠKOG
LIJEČENJA JE UMIJEĆE
IZBJEGAVANJA NUSPOJAVA

OSNOVNI POSTULATI
PSIHOFARMAKOTERAPIJE







Točno i detaljno poznavati lijek, njegovo
farmakološko djelovanje, opasnosti,
kontraindikacije, štetne učinke i sredstva
za njihovo suzbijanje.
Svim raspoloživim dijagnostičkim
sredstvima upoznati tjelesni status
bolesnika te pri određivanju terapije
voditi računa o eventualnim funkcijskim
ili organskim poremećajima i
konstitucijskoj predispoziciji organizma
za određeni tip reagiranja na lijek.
Lijek dozirati prema načelu: s
najmanjom količinom postići najveći
terapijski učinak.


Slide 8

PSIHOFARMAKOTERAPIJA

Prof dr sc Pavo Filaković

POVIJEST PSIHOFARMAKOTERAPIJE



Prefarmakološko razdoblje
- razdoblje liječenja postupcima koji su
se temeljili na tadašnjim predodžbama o
podrijetlu i nastanku duševnih
poremećaja (magijski postupci, puštanje
krvi, liječenje prirodnim lijekovima).

POVIJEST PSIHOFARMAKOTERAPIJE

Prefarmakološko razdoblje









Wagner Jauregg – 1917. - liječenje progresivne
paralize umjetni izazivanjem malarije.
Klaesi – 1920. - prolongirani sam davanjem
barbiturata.
Meduna 1934. - liječenje endogenih psihoza
kardiazolskim konvulzijama.
Sakel 1935. - terapija inzulinskim
(hipoglikemičnim) komama.
Egar Moniz je 1935. godine uveo leukotomiju.
Cherletti i Bini 1937. godine uvode
elektrokonvulzivnu terapiju.
Prostig i sur su 1947. godine uveli elktronarkozu.
Od 1952. godine primjenjuje se elektrostimulativna
terapija u anesteziji, kakvu i danas primjenjujemo.

POVIJEST PSIHOFARMAKOTERAPIJE


Farmakološko razdoblje
- /barbiturati (1862)/,
- chlopromazin -1952, Delay i Deniken –
objavljuju prva iskustva.
- IMAO – 1954.
- prvi antidepresivi – amfetamin i
ipronijazid (opsolentni),
- amitriptylin 1957.
- imipramin (1961),
- benzodiazepini (početak šezdesetih),
- nova generacija antipsihotika (atipični)
i antidepresiva (selektivni inhibitori
ponovne pohrane biogenih amina).

NEUROBIOLOŠKA PODLOGA
PSIHOFARMAKOTERAPIJE
Sastav sinapse:
- presinapsni završetak s presinapsnim receptorima,
sinapsna pukotina, postsinapsna membrana s
postsinapsnim receptorima.
 Neurotransmitor (kriteriji):
- mora se nalaziti na presinapsnom završetku;
- sinapsa mora posjedovati enzimski sustav sinteze i
razgradnje pretpostavljenog neurotransmitora;
- mora se oslobađati pod utjecajem bioelektričnog
impulsa u sinapsnu pukotinu;
- mora djelovati specifično na ciljne receptore;
- izvana apliciran mora izazvati iste učinke kao i
prirodni.
 Neurotransmitorski sustavi:
- monoaminergički (noradrenergički, dopaminergički,
serotoninergički, kolinergički);
- aminokiseline neurotransmitori (GABA, glutamat) drugi neurotransmitorski sustavi (prostaglandinski)

MEHANIZMI DJELOVANJA
PSIHOFARMAKA




Najčešći mehanizmi:
- prekursori neurotrasmitora (L-DOPA, triptofan);
- inhibicija sinteze neurotransmitora;
- lažni neurotransmitori (alfa-metil dopa);
- pražnjenja neurotrasmitora iz vezikula i rana
razgradnja;
- inhibicija oslobađanja neurotransmitora iz vezikula;
- stimuliranje oslobađanja neurotransmitora (amfetamin);
- stimuliranje postsinapsnih receptora (bromokriptin);
- blokiranje postsinapsnih receptora (neuroleptici);
- sprečavanje inaktivacije neurotransmitora:
a) inhibicija ponovnog povrata neurotransmitora
(SIPPS),
b) blokiranje metaboličke razgradnje neurotransmitora
(IMAO);
- manipuliranje genetskim kodovima.
Činitelji koji utječu na učinak psihofarmaka:
- resorpcija, metabolički put, vezivanje za proteine,
krvno- moždana barijera, interakcija (farmakokinetske,
farmakodinamske).

OSNOVNA PODJELA PSIHOFARMAKA


Psiholeptici:

hipnotici i narkotici

(djeluju sedativno)

- barbiturrati i drugi hipnotici,

trankvilizanti
- hidroksazin, meprobamat,
klordiazepoksid, benzodiazepini,
psihofarmaci u užem

neuroleptici

smislu – prikladni

- fenotijazini, butirofenoni,

za liječenje psihoza

antidepresivi
- dibenzazepini, IMAO i dr.





Psihoanaleptici:

psihostimulansi

(djeluju stimulirajuće)

- stimulirajući amini (amfetamin),

Psihodisletici:

euforici - alkohol, opijati,
meskalin, LSD, psilocibin

(izazivaju model-psihoze)

ANTIPSIHOTICI (NEUROLEPTICI)











Kemijski sastav: alifatski fenotijazini (klorpromazin),
piperazinski fenotijazini, (fluphenazin), piperidinski
fenotijazini (tioridazin), tioksanteni (klorprotiksen),
derivati dibenzometerotepina (klozapin), butirofenoni
(haloperidol), derivati difenil-butil-piperidina i
benzamida (pimozid, sulpirid).
Mehanizam djelovanja: blokada DA- NA- i 5HT2A r.
Kliničko djelovane: uklanjanje sumanutih ideja i
halucinacija, sedacija
Kliničke podjele: tipični-atipični, nespecifičnispecifični, sedativni-incizivni itd.
Indikacije: psihotična stanja s halucinacijama i
sumanutim idejama
Primjena: peroralna-parenteralna, uobičajene dnevne
doze su: chlorpromazin 50-300 mg, fluphenazin 3-15
mg, tioridazin 50-600 mg, haloperidol 2-15mg, sulpirid
50-600mg
Kontraindikacije: depresivna stanja, parkinsonizam,
prva 3 mj. trudnoće, komatozna stanja.
Nuspojave: rane i kasne mišićne diskinezije,
parkinsonizam, ortostatska hipotenzija

NOVI ANTIPSIHOTICI






Risperidon (Rispolept, Risperdal, Riset)
Olanzapin (Zyprexa)
Quetiapin (Seroquel)
Aripiprazol
Iloperidon

KAKO DJELUJU NOVI
ANTIPSIHOTICI




Više od 65% blokade D2 = antipsihotični učinak
Više od 72% blokade D2 = hiperprolaktinemija
Više od 78% blokade D2 = EPS i akatizija

Poredak antipsihotika prema brzini
disociacije
Quetiapin – olanzapin – risperidon - haloperidol

D2-blokada i učinak
antipsihotika

78%
72%
65%

EPS I AKATIZIJA
HIPERPROLAKTINEMIJA
ANTIPSIHOTIČNI UČINAK

Blokada D2

ANTIDEPRESIVI












Kemijski sastav: monociklički, biciklički, triciklički,
tetraciklički.
Mehanizam djelovanja: povećanje aktivnosti
neurotransmitorskih sustava (stimulacija postsinapsnih
receptora, inhibicija ponovnog povrata biogenih amina u
presinapsne završetke, inhibicija monoaminooksidaze).
Kliničko djelovanje: uklanjanje depresivnog
raspoloženja, normalizacija vegetativnih funkcija i
psihomotorike, uklanjanje depresivnih sumanutosti.
Klinička podjela:1) klinička: amitriptilinski tip (sedativni),
dezipraminski tip (stimulativni), imipraminski tip (umjereno
stimulativni); 2) generacijaska (i, II, III); 3) mehanizam
djelovanja (selektivni, neselektivni); 4) broj prstenova
(mono, bi, tri, heterociklički)
Indikacije: endogene depresije, depresivni sindromi
Primjena: peroralna-parenteralna; terapijski ukučinak
nastupa poslije 2-3 tj. Primjene, a nuspojave odmah;
optimalnu dozu odrediti u prva 2 tj. (postupno)
Kontraindikacije: bolesti miokarda, teške tjelesne
bolesti.
Nuspojave: vegetativne (ortostatsa hipotenzija i dr).

NOVI ANTIDEPRESIVI






Fluoksetin (Prozac, Fluval, Portal)
Fluvoxamin (Avoxin, Fevarin)
Paroxetin (Seroxat)
Sertralin (Zoloft)
Melitracen

ANKSIOLITICI













Kemijski sastav: benzodiazepini i
nebenzodiazepinski anksiolitici.
Mehanizam djelovanja: potenciranje inhibicijske
aktivnosti GABA-sustava.
Kliničko djelovanje: anksiolitički, sedativni,
hipnotički, miorelaksantni i antikonvulzivni učinci.
Klinička podjela: prema vodećem kliničkom
učinku: anksiolitici, sedativni, hipnotici,
miorelaksansi i antikonvulzivi.
Indikacije: anksioznost, psihomtorni nemir,
psihosomatski poremećaji, smetnje spavanja,
reaktivna stanja, različiti tjelesni poremećaji.
Primjena: peroralna i parenteralna, uobičajene
doze – diazepam 6-80 mg, lorazepam 2-8 mg,
oxazepam 20-90 mg.
Kontraindikacije: nema apsolutnih
kontraindikacija, a relativne su trudnoća, glaukom,
miastenija itd.
Nuspojave: pospanost, smanjenje psihomotornih
sposobnosti.

DRUGI LIJEKOVI U PSIHIJATRIJI










Psihostimulansi: amfetamini i slični spojevi; stimuliraju
psihičke funkcije; primjena vrlo rijetka (narkolepsija,
MCD); izazivaju ovisnost, simptomatske psihoze i
nekritičnost.
Hipnotici i narkotici: različite kombinacije barbiturata;
treba ih izbjegavati, jer induciraju mikrosomalne enzime
jetre, jer su toksičnii od anksiolitika i jer imaju veći
potencijal izazivanja ovisnosti, a lošiji terapijski učinak.
Lijekovi protiv alkoholizma: disulfiram; blokira
alkoholnu dehidrogenazu; daje se kao pomoć u
održavanju apstinencije, kontraindiciran kod nesuradnje;
može izazvati snažne vegetativne poremećaje i psihozu.
Metabolički moderatori: piracetam (Oikamid), piritinol
(Encefabol); upitne učinkovitosti; daju se kod organskih
postraumatskih, staračkih i drugih psihosindroma; nemaju
kontraindikacija; izaivaju nemir, konfuziju i nesanice.
Litij: sol litija; afektivni stabilizator; daje se kod afektivnih
poremećaja radi sprečavanja recidiva, primjenjuje se
peroralno; zbog potencijalne nefro- i tireotoksičnosti
kontroaindiciran je kod bubrežnih i tireoidnih poremećaja
te u trudnoći; najčešće nuspojave su mučnine,
povraćanje, poliurija i tremor.

ELEKTROKONVULZIVNA TERAPIJA







Povijest: Na temelju opažanja antagonizma između
epilepsije i shizofrenije, Ladislav Meduna je 1934. izazvao
konvulziju kardiazolom kod bolesnika s katatonom
shizoffrenijom. Cerleti i Bini su 1938. konvulzije izavali
električnom strujom. Od 1952. EKT se primjenjuje u
anesteziji uz miorelaksaciju.
Indikacije: teške depresije, akutni shizofreni poremećaji s
izraženim poremećajem afektiviteta, manična stanja.
Mehanizam djelovanja: nepoznat; kao mogući
mehanizmi navode se psihološki, neuroendokrini
(promjene u HHT iHHA osi), neurokemijski (promjene u
moždanoj neurotransmisiji).
Postupak pri primjeni EKT-a: prethodno napraviti opći
tjelesni, kardiološki i okulistiki pregled te osnovnu lab.
analizu krvi i mokraće; Ukinuti ili barem smanjiti doze
psihofarmaka; osigurati prostor za EKT anesteziji; pacijent
mora biti natašte najmanje 8 sati; Prvo se daje atropin 11,2 mg i.v. 5 minuta prije EKT-a, zatim anestetik nesdonal i
miorelaksans leptosukcin za mišićnu relaksaciju; pacijent
ventilira kisikom; elektrode se postave bifrontotemporalno i
pusti struja jačine 100 do 800 mA uz napon od 70 do 130
V u trajanju od 1 do 5 s. Daje se ukupno 6-12 EKT-a,
obično 2 puta tjedno.

VRIJEDI UPAMTITI



UMIJEĆE PSIHOFARMAKOLOŠKOG
LIJEČENJA JE UMIJEĆE
IZBJEGAVANJA NUSPOJAVA

OSNOVNI POSTULATI
PSIHOFARMAKOTERAPIJE







Točno i detaljno poznavati lijek, njegovo
farmakološko djelovanje, opasnosti,
kontraindikacije, štetne učinke i sredstva
za njihovo suzbijanje.
Svim raspoloživim dijagnostičkim
sredstvima upoznati tjelesni status
bolesnika te pri određivanju terapije
voditi računa o eventualnim funkcijskim
ili organskim poremećajima i
konstitucijskoj predispoziciji organizma
za određeni tip reagiranja na lijek.
Lijek dozirati prema načelu: s
najmanjom količinom postići najveći
terapijski učinak.


Slide 9

PSIHOFARMAKOTERAPIJA

Prof dr sc Pavo Filaković

POVIJEST PSIHOFARMAKOTERAPIJE



Prefarmakološko razdoblje
- razdoblje liječenja postupcima koji su
se temeljili na tadašnjim predodžbama o
podrijetlu i nastanku duševnih
poremećaja (magijski postupci, puštanje
krvi, liječenje prirodnim lijekovima).

POVIJEST PSIHOFARMAKOTERAPIJE

Prefarmakološko razdoblje









Wagner Jauregg – 1917. - liječenje progresivne
paralize umjetni izazivanjem malarije.
Klaesi – 1920. - prolongirani sam davanjem
barbiturata.
Meduna 1934. - liječenje endogenih psihoza
kardiazolskim konvulzijama.
Sakel 1935. - terapija inzulinskim
(hipoglikemičnim) komama.
Egar Moniz je 1935. godine uveo leukotomiju.
Cherletti i Bini 1937. godine uvode
elektrokonvulzivnu terapiju.
Prostig i sur su 1947. godine uveli elktronarkozu.
Od 1952. godine primjenjuje se elektrostimulativna
terapija u anesteziji, kakvu i danas primjenjujemo.

POVIJEST PSIHOFARMAKOTERAPIJE


Farmakološko razdoblje
- /barbiturati (1862)/,
- chlopromazin -1952, Delay i Deniken –
objavljuju prva iskustva.
- IMAO – 1954.
- prvi antidepresivi – amfetamin i
ipronijazid (opsolentni),
- amitriptylin 1957.
- imipramin (1961),
- benzodiazepini (početak šezdesetih),
- nova generacija antipsihotika (atipični)
i antidepresiva (selektivni inhibitori
ponovne pohrane biogenih amina).

NEUROBIOLOŠKA PODLOGA
PSIHOFARMAKOTERAPIJE
Sastav sinapse:
- presinapsni završetak s presinapsnim receptorima,
sinapsna pukotina, postsinapsna membrana s
postsinapsnim receptorima.
 Neurotransmitor (kriteriji):
- mora se nalaziti na presinapsnom završetku;
- sinapsa mora posjedovati enzimski sustav sinteze i
razgradnje pretpostavljenog neurotransmitora;
- mora se oslobađati pod utjecajem bioelektričnog
impulsa u sinapsnu pukotinu;
- mora djelovati specifično na ciljne receptore;
- izvana apliciran mora izazvati iste učinke kao i
prirodni.
 Neurotransmitorski sustavi:
- monoaminergički (noradrenergički, dopaminergički,
serotoninergički, kolinergički);
- aminokiseline neurotransmitori (GABA, glutamat) drugi neurotransmitorski sustavi (prostaglandinski)

MEHANIZMI DJELOVANJA
PSIHOFARMAKA




Najčešći mehanizmi:
- prekursori neurotrasmitora (L-DOPA, triptofan);
- inhibicija sinteze neurotransmitora;
- lažni neurotransmitori (alfa-metil dopa);
- pražnjenja neurotrasmitora iz vezikula i rana
razgradnja;
- inhibicija oslobađanja neurotransmitora iz vezikula;
- stimuliranje oslobađanja neurotransmitora (amfetamin);
- stimuliranje postsinapsnih receptora (bromokriptin);
- blokiranje postsinapsnih receptora (neuroleptici);
- sprečavanje inaktivacije neurotransmitora:
a) inhibicija ponovnog povrata neurotransmitora
(SIPPS),
b) blokiranje metaboličke razgradnje neurotransmitora
(IMAO);
- manipuliranje genetskim kodovima.
Činitelji koji utječu na učinak psihofarmaka:
- resorpcija, metabolički put, vezivanje za proteine,
krvno- moždana barijera, interakcija (farmakokinetske,
farmakodinamske).

OSNOVNA PODJELA PSIHOFARMAKA


Psiholeptici:

hipnotici i narkotici

(djeluju sedativno)

- barbiturrati i drugi hipnotici,

trankvilizanti
- hidroksazin, meprobamat,
klordiazepoksid, benzodiazepini,
psihofarmaci u užem

neuroleptici

smislu – prikladni

- fenotijazini, butirofenoni,

za liječenje psihoza

antidepresivi
- dibenzazepini, IMAO i dr.





Psihoanaleptici:

psihostimulansi

(djeluju stimulirajuće)

- stimulirajući amini (amfetamin),

Psihodisletici:

euforici - alkohol, opijati,
meskalin, LSD, psilocibin

(izazivaju model-psihoze)

ANTIPSIHOTICI (NEUROLEPTICI)











Kemijski sastav: alifatski fenotijazini (klorpromazin),
piperazinski fenotijazini, (fluphenazin), piperidinski
fenotijazini (tioridazin), tioksanteni (klorprotiksen),
derivati dibenzometerotepina (klozapin), butirofenoni
(haloperidol), derivati difenil-butil-piperidina i
benzamida (pimozid, sulpirid).
Mehanizam djelovanja: blokada DA- NA- i 5HT2A r.
Kliničko djelovane: uklanjanje sumanutih ideja i
halucinacija, sedacija
Kliničke podjele: tipični-atipični, nespecifičnispecifični, sedativni-incizivni itd.
Indikacije: psihotična stanja s halucinacijama i
sumanutim idejama
Primjena: peroralna-parenteralna, uobičajene dnevne
doze su: chlorpromazin 50-300 mg, fluphenazin 3-15
mg, tioridazin 50-600 mg, haloperidol 2-15mg, sulpirid
50-600mg
Kontraindikacije: depresivna stanja, parkinsonizam,
prva 3 mj. trudnoće, komatozna stanja.
Nuspojave: rane i kasne mišićne diskinezije,
parkinsonizam, ortostatska hipotenzija

NOVI ANTIPSIHOTICI






Risperidon (Rispolept, Risperdal, Riset)
Olanzapin (Zyprexa)
Quetiapin (Seroquel)
Aripiprazol
Iloperidon

KAKO DJELUJU NOVI
ANTIPSIHOTICI




Više od 65% blokade D2 = antipsihotični učinak
Više od 72% blokade D2 = hiperprolaktinemija
Više od 78% blokade D2 = EPS i akatizija

Poredak antipsihotika prema brzini
disociacije
Quetiapin – olanzapin – risperidon - haloperidol

D2-blokada i učinak
antipsihotika

78%
72%
65%

EPS I AKATIZIJA
HIPERPROLAKTINEMIJA
ANTIPSIHOTIČNI UČINAK

Blokada D2

ANTIDEPRESIVI












Kemijski sastav: monociklički, biciklički, triciklički,
tetraciklički.
Mehanizam djelovanja: povećanje aktivnosti
neurotransmitorskih sustava (stimulacija postsinapsnih
receptora, inhibicija ponovnog povrata biogenih amina u
presinapsne završetke, inhibicija monoaminooksidaze).
Kliničko djelovanje: uklanjanje depresivnog
raspoloženja, normalizacija vegetativnih funkcija i
psihomotorike, uklanjanje depresivnih sumanutosti.
Klinička podjela:1) klinička: amitriptilinski tip (sedativni),
dezipraminski tip (stimulativni), imipraminski tip (umjereno
stimulativni); 2) generacijaska (i, II, III); 3) mehanizam
djelovanja (selektivni, neselektivni); 4) broj prstenova
(mono, bi, tri, heterociklički)
Indikacije: endogene depresije, depresivni sindromi
Primjena: peroralna-parenteralna; terapijski ukučinak
nastupa poslije 2-3 tj. Primjene, a nuspojave odmah;
optimalnu dozu odrediti u prva 2 tj. (postupno)
Kontraindikacije: bolesti miokarda, teške tjelesne
bolesti.
Nuspojave: vegetativne (ortostatsa hipotenzija i dr).

NOVI ANTIDEPRESIVI






Fluoksetin (Prozac, Fluval, Portal)
Fluvoxamin (Avoxin, Fevarin)
Paroxetin (Seroxat)
Sertralin (Zoloft)
Melitracen

ANKSIOLITICI













Kemijski sastav: benzodiazepini i
nebenzodiazepinski anksiolitici.
Mehanizam djelovanja: potenciranje inhibicijske
aktivnosti GABA-sustava.
Kliničko djelovanje: anksiolitički, sedativni,
hipnotički, miorelaksantni i antikonvulzivni učinci.
Klinička podjela: prema vodećem kliničkom
učinku: anksiolitici, sedativni, hipnotici,
miorelaksansi i antikonvulzivi.
Indikacije: anksioznost, psihomtorni nemir,
psihosomatski poremećaji, smetnje spavanja,
reaktivna stanja, različiti tjelesni poremećaji.
Primjena: peroralna i parenteralna, uobičajene
doze – diazepam 6-80 mg, lorazepam 2-8 mg,
oxazepam 20-90 mg.
Kontraindikacije: nema apsolutnih
kontraindikacija, a relativne su trudnoća, glaukom,
miastenija itd.
Nuspojave: pospanost, smanjenje psihomotornih
sposobnosti.

DRUGI LIJEKOVI U PSIHIJATRIJI










Psihostimulansi: amfetamini i slični spojevi; stimuliraju
psihičke funkcije; primjena vrlo rijetka (narkolepsija,
MCD); izazivaju ovisnost, simptomatske psihoze i
nekritičnost.
Hipnotici i narkotici: različite kombinacije barbiturata;
treba ih izbjegavati, jer induciraju mikrosomalne enzime
jetre, jer su toksičnii od anksiolitika i jer imaju veći
potencijal izazivanja ovisnosti, a lošiji terapijski učinak.
Lijekovi protiv alkoholizma: disulfiram; blokira
alkoholnu dehidrogenazu; daje se kao pomoć u
održavanju apstinencije, kontraindiciran kod nesuradnje;
može izazvati snažne vegetativne poremećaje i psihozu.
Metabolički moderatori: piracetam (Oikamid), piritinol
(Encefabol); upitne učinkovitosti; daju se kod organskih
postraumatskih, staračkih i drugih psihosindroma; nemaju
kontraindikacija; izaivaju nemir, konfuziju i nesanice.
Litij: sol litija; afektivni stabilizator; daje se kod afektivnih
poremećaja radi sprečavanja recidiva, primjenjuje se
peroralno; zbog potencijalne nefro- i tireotoksičnosti
kontroaindiciran je kod bubrežnih i tireoidnih poremećaja
te u trudnoći; najčešće nuspojave su mučnine,
povraćanje, poliurija i tremor.

ELEKTROKONVULZIVNA TERAPIJA







Povijest: Na temelju opažanja antagonizma između
epilepsije i shizofrenije, Ladislav Meduna je 1934. izazvao
konvulziju kardiazolom kod bolesnika s katatonom
shizoffrenijom. Cerleti i Bini su 1938. konvulzije izavali
električnom strujom. Od 1952. EKT se primjenjuje u
anesteziji uz miorelaksaciju.
Indikacije: teške depresije, akutni shizofreni poremećaji s
izraženim poremećajem afektiviteta, manična stanja.
Mehanizam djelovanja: nepoznat; kao mogući
mehanizmi navode se psihološki, neuroendokrini
(promjene u HHT iHHA osi), neurokemijski (promjene u
moždanoj neurotransmisiji).
Postupak pri primjeni EKT-a: prethodno napraviti opći
tjelesni, kardiološki i okulistiki pregled te osnovnu lab.
analizu krvi i mokraće; Ukinuti ili barem smanjiti doze
psihofarmaka; osigurati prostor za EKT anesteziji; pacijent
mora biti natašte najmanje 8 sati; Prvo se daje atropin 11,2 mg i.v. 5 minuta prije EKT-a, zatim anestetik nesdonal i
miorelaksans leptosukcin za mišićnu relaksaciju; pacijent
ventilira kisikom; elektrode se postave bifrontotemporalno i
pusti struja jačine 100 do 800 mA uz napon od 70 do 130
V u trajanju od 1 do 5 s. Daje se ukupno 6-12 EKT-a,
obično 2 puta tjedno.

VRIJEDI UPAMTITI



UMIJEĆE PSIHOFARMAKOLOŠKOG
LIJEČENJA JE UMIJEĆE
IZBJEGAVANJA NUSPOJAVA

OSNOVNI POSTULATI
PSIHOFARMAKOTERAPIJE







Točno i detaljno poznavati lijek, njegovo
farmakološko djelovanje, opasnosti,
kontraindikacije, štetne učinke i sredstva
za njihovo suzbijanje.
Svim raspoloživim dijagnostičkim
sredstvima upoznati tjelesni status
bolesnika te pri određivanju terapije
voditi računa o eventualnim funkcijskim
ili organskim poremećajima i
konstitucijskoj predispoziciji organizma
za određeni tip reagiranja na lijek.
Lijek dozirati prema načelu: s
najmanjom količinom postići najveći
terapijski učinak.


Slide 10

PSIHOFARMAKOTERAPIJA

Prof dr sc Pavo Filaković

POVIJEST PSIHOFARMAKOTERAPIJE



Prefarmakološko razdoblje
- razdoblje liječenja postupcima koji su
se temeljili na tadašnjim predodžbama o
podrijetlu i nastanku duševnih
poremećaja (magijski postupci, puštanje
krvi, liječenje prirodnim lijekovima).

POVIJEST PSIHOFARMAKOTERAPIJE

Prefarmakološko razdoblje









Wagner Jauregg – 1917. - liječenje progresivne
paralize umjetni izazivanjem malarije.
Klaesi – 1920. - prolongirani sam davanjem
barbiturata.
Meduna 1934. - liječenje endogenih psihoza
kardiazolskim konvulzijama.
Sakel 1935. - terapija inzulinskim
(hipoglikemičnim) komama.
Egar Moniz je 1935. godine uveo leukotomiju.
Cherletti i Bini 1937. godine uvode
elektrokonvulzivnu terapiju.
Prostig i sur su 1947. godine uveli elktronarkozu.
Od 1952. godine primjenjuje se elektrostimulativna
terapija u anesteziji, kakvu i danas primjenjujemo.

POVIJEST PSIHOFARMAKOTERAPIJE


Farmakološko razdoblje
- /barbiturati (1862)/,
- chlopromazin -1952, Delay i Deniken –
objavljuju prva iskustva.
- IMAO – 1954.
- prvi antidepresivi – amfetamin i
ipronijazid (opsolentni),
- amitriptylin 1957.
- imipramin (1961),
- benzodiazepini (početak šezdesetih),
- nova generacija antipsihotika (atipični)
i antidepresiva (selektivni inhibitori
ponovne pohrane biogenih amina).

NEUROBIOLOŠKA PODLOGA
PSIHOFARMAKOTERAPIJE
Sastav sinapse:
- presinapsni završetak s presinapsnim receptorima,
sinapsna pukotina, postsinapsna membrana s
postsinapsnim receptorima.
 Neurotransmitor (kriteriji):
- mora se nalaziti na presinapsnom završetku;
- sinapsa mora posjedovati enzimski sustav sinteze i
razgradnje pretpostavljenog neurotransmitora;
- mora se oslobađati pod utjecajem bioelektričnog
impulsa u sinapsnu pukotinu;
- mora djelovati specifično na ciljne receptore;
- izvana apliciran mora izazvati iste učinke kao i
prirodni.
 Neurotransmitorski sustavi:
- monoaminergički (noradrenergički, dopaminergički,
serotoninergički, kolinergički);
- aminokiseline neurotransmitori (GABA, glutamat) drugi neurotransmitorski sustavi (prostaglandinski)

MEHANIZMI DJELOVANJA
PSIHOFARMAKA




Najčešći mehanizmi:
- prekursori neurotrasmitora (L-DOPA, triptofan);
- inhibicija sinteze neurotransmitora;
- lažni neurotransmitori (alfa-metil dopa);
- pražnjenja neurotrasmitora iz vezikula i rana
razgradnja;
- inhibicija oslobađanja neurotransmitora iz vezikula;
- stimuliranje oslobađanja neurotransmitora (amfetamin);
- stimuliranje postsinapsnih receptora (bromokriptin);
- blokiranje postsinapsnih receptora (neuroleptici);
- sprečavanje inaktivacije neurotransmitora:
a) inhibicija ponovnog povrata neurotransmitora
(SIPPS),
b) blokiranje metaboličke razgradnje neurotransmitora
(IMAO);
- manipuliranje genetskim kodovima.
Činitelji koji utječu na učinak psihofarmaka:
- resorpcija, metabolički put, vezivanje za proteine,
krvno- moždana barijera, interakcija (farmakokinetske,
farmakodinamske).

OSNOVNA PODJELA PSIHOFARMAKA


Psiholeptici:

hipnotici i narkotici

(djeluju sedativno)

- barbiturrati i drugi hipnotici,

trankvilizanti
- hidroksazin, meprobamat,
klordiazepoksid, benzodiazepini,
psihofarmaci u užem

neuroleptici

smislu – prikladni

- fenotijazini, butirofenoni,

za liječenje psihoza

antidepresivi
- dibenzazepini, IMAO i dr.





Psihoanaleptici:

psihostimulansi

(djeluju stimulirajuće)

- stimulirajući amini (amfetamin),

Psihodisletici:

euforici - alkohol, opijati,
meskalin, LSD, psilocibin

(izazivaju model-psihoze)

ANTIPSIHOTICI (NEUROLEPTICI)











Kemijski sastav: alifatski fenotijazini (klorpromazin),
piperazinski fenotijazini, (fluphenazin), piperidinski
fenotijazini (tioridazin), tioksanteni (klorprotiksen),
derivati dibenzometerotepina (klozapin), butirofenoni
(haloperidol), derivati difenil-butil-piperidina i
benzamida (pimozid, sulpirid).
Mehanizam djelovanja: blokada DA- NA- i 5HT2A r.
Kliničko djelovane: uklanjanje sumanutih ideja i
halucinacija, sedacija
Kliničke podjele: tipični-atipični, nespecifičnispecifični, sedativni-incizivni itd.
Indikacije: psihotična stanja s halucinacijama i
sumanutim idejama
Primjena: peroralna-parenteralna, uobičajene dnevne
doze su: chlorpromazin 50-300 mg, fluphenazin 3-15
mg, tioridazin 50-600 mg, haloperidol 2-15mg, sulpirid
50-600mg
Kontraindikacije: depresivna stanja, parkinsonizam,
prva 3 mj. trudnoće, komatozna stanja.
Nuspojave: rane i kasne mišićne diskinezije,
parkinsonizam, ortostatska hipotenzija

NOVI ANTIPSIHOTICI






Risperidon (Rispolept, Risperdal, Riset)
Olanzapin (Zyprexa)
Quetiapin (Seroquel)
Aripiprazol
Iloperidon

KAKO DJELUJU NOVI
ANTIPSIHOTICI




Više od 65% blokade D2 = antipsihotični učinak
Više od 72% blokade D2 = hiperprolaktinemija
Više od 78% blokade D2 = EPS i akatizija

Poredak antipsihotika prema brzini
disociacije
Quetiapin – olanzapin – risperidon - haloperidol

D2-blokada i učinak
antipsihotika

78%
72%
65%

EPS I AKATIZIJA
HIPERPROLAKTINEMIJA
ANTIPSIHOTIČNI UČINAK

Blokada D2

ANTIDEPRESIVI












Kemijski sastav: monociklički, biciklički, triciklički,
tetraciklički.
Mehanizam djelovanja: povećanje aktivnosti
neurotransmitorskih sustava (stimulacija postsinapsnih
receptora, inhibicija ponovnog povrata biogenih amina u
presinapsne završetke, inhibicija monoaminooksidaze).
Kliničko djelovanje: uklanjanje depresivnog
raspoloženja, normalizacija vegetativnih funkcija i
psihomotorike, uklanjanje depresivnih sumanutosti.
Klinička podjela:1) klinička: amitriptilinski tip (sedativni),
dezipraminski tip (stimulativni), imipraminski tip (umjereno
stimulativni); 2) generacijaska (i, II, III); 3) mehanizam
djelovanja (selektivni, neselektivni); 4) broj prstenova
(mono, bi, tri, heterociklički)
Indikacije: endogene depresije, depresivni sindromi
Primjena: peroralna-parenteralna; terapijski ukučinak
nastupa poslije 2-3 tj. Primjene, a nuspojave odmah;
optimalnu dozu odrediti u prva 2 tj. (postupno)
Kontraindikacije: bolesti miokarda, teške tjelesne
bolesti.
Nuspojave: vegetativne (ortostatsa hipotenzija i dr).

NOVI ANTIDEPRESIVI






Fluoksetin (Prozac, Fluval, Portal)
Fluvoxamin (Avoxin, Fevarin)
Paroxetin (Seroxat)
Sertralin (Zoloft)
Melitracen

ANKSIOLITICI













Kemijski sastav: benzodiazepini i
nebenzodiazepinski anksiolitici.
Mehanizam djelovanja: potenciranje inhibicijske
aktivnosti GABA-sustava.
Kliničko djelovanje: anksiolitički, sedativni,
hipnotički, miorelaksantni i antikonvulzivni učinci.
Klinička podjela: prema vodećem kliničkom
učinku: anksiolitici, sedativni, hipnotici,
miorelaksansi i antikonvulzivi.
Indikacije: anksioznost, psihomtorni nemir,
psihosomatski poremećaji, smetnje spavanja,
reaktivna stanja, različiti tjelesni poremećaji.
Primjena: peroralna i parenteralna, uobičajene
doze – diazepam 6-80 mg, lorazepam 2-8 mg,
oxazepam 20-90 mg.
Kontraindikacije: nema apsolutnih
kontraindikacija, a relativne su trudnoća, glaukom,
miastenija itd.
Nuspojave: pospanost, smanjenje psihomotornih
sposobnosti.

DRUGI LIJEKOVI U PSIHIJATRIJI










Psihostimulansi: amfetamini i slični spojevi; stimuliraju
psihičke funkcije; primjena vrlo rijetka (narkolepsija,
MCD); izazivaju ovisnost, simptomatske psihoze i
nekritičnost.
Hipnotici i narkotici: različite kombinacije barbiturata;
treba ih izbjegavati, jer induciraju mikrosomalne enzime
jetre, jer su toksičnii od anksiolitika i jer imaju veći
potencijal izazivanja ovisnosti, a lošiji terapijski učinak.
Lijekovi protiv alkoholizma: disulfiram; blokira
alkoholnu dehidrogenazu; daje se kao pomoć u
održavanju apstinencije, kontraindiciran kod nesuradnje;
može izazvati snažne vegetativne poremećaje i psihozu.
Metabolički moderatori: piracetam (Oikamid), piritinol
(Encefabol); upitne učinkovitosti; daju se kod organskih
postraumatskih, staračkih i drugih psihosindroma; nemaju
kontraindikacija; izaivaju nemir, konfuziju i nesanice.
Litij: sol litija; afektivni stabilizator; daje se kod afektivnih
poremećaja radi sprečavanja recidiva, primjenjuje se
peroralno; zbog potencijalne nefro- i tireotoksičnosti
kontroaindiciran je kod bubrežnih i tireoidnih poremećaja
te u trudnoći; najčešće nuspojave su mučnine,
povraćanje, poliurija i tremor.

ELEKTROKONVULZIVNA TERAPIJA







Povijest: Na temelju opažanja antagonizma između
epilepsije i shizofrenije, Ladislav Meduna je 1934. izazvao
konvulziju kardiazolom kod bolesnika s katatonom
shizoffrenijom. Cerleti i Bini su 1938. konvulzije izavali
električnom strujom. Od 1952. EKT se primjenjuje u
anesteziji uz miorelaksaciju.
Indikacije: teške depresije, akutni shizofreni poremećaji s
izraženim poremećajem afektiviteta, manična stanja.
Mehanizam djelovanja: nepoznat; kao mogući
mehanizmi navode se psihološki, neuroendokrini
(promjene u HHT iHHA osi), neurokemijski (promjene u
moždanoj neurotransmisiji).
Postupak pri primjeni EKT-a: prethodno napraviti opći
tjelesni, kardiološki i okulistiki pregled te osnovnu lab.
analizu krvi i mokraće; Ukinuti ili barem smanjiti doze
psihofarmaka; osigurati prostor za EKT anesteziji; pacijent
mora biti natašte najmanje 8 sati; Prvo se daje atropin 11,2 mg i.v. 5 minuta prije EKT-a, zatim anestetik nesdonal i
miorelaksans leptosukcin za mišićnu relaksaciju; pacijent
ventilira kisikom; elektrode se postave bifrontotemporalno i
pusti struja jačine 100 do 800 mA uz napon od 70 do 130
V u trajanju od 1 do 5 s. Daje se ukupno 6-12 EKT-a,
obično 2 puta tjedno.

VRIJEDI UPAMTITI



UMIJEĆE PSIHOFARMAKOLOŠKOG
LIJEČENJA JE UMIJEĆE
IZBJEGAVANJA NUSPOJAVA

OSNOVNI POSTULATI
PSIHOFARMAKOTERAPIJE







Točno i detaljno poznavati lijek, njegovo
farmakološko djelovanje, opasnosti,
kontraindikacije, štetne učinke i sredstva
za njihovo suzbijanje.
Svim raspoloživim dijagnostičkim
sredstvima upoznati tjelesni status
bolesnika te pri određivanju terapije
voditi računa o eventualnim funkcijskim
ili organskim poremećajima i
konstitucijskoj predispoziciji organizma
za određeni tip reagiranja na lijek.
Lijek dozirati prema načelu: s
najmanjom količinom postići najveći
terapijski učinak.


Slide 11

PSIHOFARMAKOTERAPIJA

Prof dr sc Pavo Filaković

POVIJEST PSIHOFARMAKOTERAPIJE



Prefarmakološko razdoblje
- razdoblje liječenja postupcima koji su
se temeljili na tadašnjim predodžbama o
podrijetlu i nastanku duševnih
poremećaja (magijski postupci, puštanje
krvi, liječenje prirodnim lijekovima).

POVIJEST PSIHOFARMAKOTERAPIJE

Prefarmakološko razdoblje









Wagner Jauregg – 1917. - liječenje progresivne
paralize umjetni izazivanjem malarije.
Klaesi – 1920. - prolongirani sam davanjem
barbiturata.
Meduna 1934. - liječenje endogenih psihoza
kardiazolskim konvulzijama.
Sakel 1935. - terapija inzulinskim
(hipoglikemičnim) komama.
Egar Moniz je 1935. godine uveo leukotomiju.
Cherletti i Bini 1937. godine uvode
elektrokonvulzivnu terapiju.
Prostig i sur su 1947. godine uveli elktronarkozu.
Od 1952. godine primjenjuje se elektrostimulativna
terapija u anesteziji, kakvu i danas primjenjujemo.

POVIJEST PSIHOFARMAKOTERAPIJE


Farmakološko razdoblje
- /barbiturati (1862)/,
- chlopromazin -1952, Delay i Deniken –
objavljuju prva iskustva.
- IMAO – 1954.
- prvi antidepresivi – amfetamin i
ipronijazid (opsolentni),
- amitriptylin 1957.
- imipramin (1961),
- benzodiazepini (početak šezdesetih),
- nova generacija antipsihotika (atipični)
i antidepresiva (selektivni inhibitori
ponovne pohrane biogenih amina).

NEUROBIOLOŠKA PODLOGA
PSIHOFARMAKOTERAPIJE
Sastav sinapse:
- presinapsni završetak s presinapsnim receptorima,
sinapsna pukotina, postsinapsna membrana s
postsinapsnim receptorima.
 Neurotransmitor (kriteriji):
- mora se nalaziti na presinapsnom završetku;
- sinapsa mora posjedovati enzimski sustav sinteze i
razgradnje pretpostavljenog neurotransmitora;
- mora se oslobađati pod utjecajem bioelektričnog
impulsa u sinapsnu pukotinu;
- mora djelovati specifično na ciljne receptore;
- izvana apliciran mora izazvati iste učinke kao i
prirodni.
 Neurotransmitorski sustavi:
- monoaminergički (noradrenergički, dopaminergički,
serotoninergički, kolinergički);
- aminokiseline neurotransmitori (GABA, glutamat) drugi neurotransmitorski sustavi (prostaglandinski)

MEHANIZMI DJELOVANJA
PSIHOFARMAKA




Najčešći mehanizmi:
- prekursori neurotrasmitora (L-DOPA, triptofan);
- inhibicija sinteze neurotransmitora;
- lažni neurotransmitori (alfa-metil dopa);
- pražnjenja neurotrasmitora iz vezikula i rana
razgradnja;
- inhibicija oslobađanja neurotransmitora iz vezikula;
- stimuliranje oslobađanja neurotransmitora (amfetamin);
- stimuliranje postsinapsnih receptora (bromokriptin);
- blokiranje postsinapsnih receptora (neuroleptici);
- sprečavanje inaktivacije neurotransmitora:
a) inhibicija ponovnog povrata neurotransmitora
(SIPPS),
b) blokiranje metaboličke razgradnje neurotransmitora
(IMAO);
- manipuliranje genetskim kodovima.
Činitelji koji utječu na učinak psihofarmaka:
- resorpcija, metabolički put, vezivanje za proteine,
krvno- moždana barijera, interakcija (farmakokinetske,
farmakodinamske).

OSNOVNA PODJELA PSIHOFARMAKA


Psiholeptici:

hipnotici i narkotici

(djeluju sedativno)

- barbiturrati i drugi hipnotici,

trankvilizanti
- hidroksazin, meprobamat,
klordiazepoksid, benzodiazepini,
psihofarmaci u užem

neuroleptici

smislu – prikladni

- fenotijazini, butirofenoni,

za liječenje psihoza

antidepresivi
- dibenzazepini, IMAO i dr.





Psihoanaleptici:

psihostimulansi

(djeluju stimulirajuće)

- stimulirajući amini (amfetamin),

Psihodisletici:

euforici - alkohol, opijati,
meskalin, LSD, psilocibin

(izazivaju model-psihoze)

ANTIPSIHOTICI (NEUROLEPTICI)











Kemijski sastav: alifatski fenotijazini (klorpromazin),
piperazinski fenotijazini, (fluphenazin), piperidinski
fenotijazini (tioridazin), tioksanteni (klorprotiksen),
derivati dibenzometerotepina (klozapin), butirofenoni
(haloperidol), derivati difenil-butil-piperidina i
benzamida (pimozid, sulpirid).
Mehanizam djelovanja: blokada DA- NA- i 5HT2A r.
Kliničko djelovane: uklanjanje sumanutih ideja i
halucinacija, sedacija
Kliničke podjele: tipični-atipični, nespecifičnispecifični, sedativni-incizivni itd.
Indikacije: psihotična stanja s halucinacijama i
sumanutim idejama
Primjena: peroralna-parenteralna, uobičajene dnevne
doze su: chlorpromazin 50-300 mg, fluphenazin 3-15
mg, tioridazin 50-600 mg, haloperidol 2-15mg, sulpirid
50-600mg
Kontraindikacije: depresivna stanja, parkinsonizam,
prva 3 mj. trudnoće, komatozna stanja.
Nuspojave: rane i kasne mišićne diskinezije,
parkinsonizam, ortostatska hipotenzija

NOVI ANTIPSIHOTICI






Risperidon (Rispolept, Risperdal, Riset)
Olanzapin (Zyprexa)
Quetiapin (Seroquel)
Aripiprazol
Iloperidon

KAKO DJELUJU NOVI
ANTIPSIHOTICI




Više od 65% blokade D2 = antipsihotični učinak
Više od 72% blokade D2 = hiperprolaktinemija
Više od 78% blokade D2 = EPS i akatizija

Poredak antipsihotika prema brzini
disociacije
Quetiapin – olanzapin – risperidon - haloperidol

D2-blokada i učinak
antipsihotika

78%
72%
65%

EPS I AKATIZIJA
HIPERPROLAKTINEMIJA
ANTIPSIHOTIČNI UČINAK

Blokada D2

ANTIDEPRESIVI












Kemijski sastav: monociklički, biciklički, triciklički,
tetraciklički.
Mehanizam djelovanja: povećanje aktivnosti
neurotransmitorskih sustava (stimulacija postsinapsnih
receptora, inhibicija ponovnog povrata biogenih amina u
presinapsne završetke, inhibicija monoaminooksidaze).
Kliničko djelovanje: uklanjanje depresivnog
raspoloženja, normalizacija vegetativnih funkcija i
psihomotorike, uklanjanje depresivnih sumanutosti.
Klinička podjela:1) klinička: amitriptilinski tip (sedativni),
dezipraminski tip (stimulativni), imipraminski tip (umjereno
stimulativni); 2) generacijaska (i, II, III); 3) mehanizam
djelovanja (selektivni, neselektivni); 4) broj prstenova
(mono, bi, tri, heterociklički)
Indikacije: endogene depresije, depresivni sindromi
Primjena: peroralna-parenteralna; terapijski ukučinak
nastupa poslije 2-3 tj. Primjene, a nuspojave odmah;
optimalnu dozu odrediti u prva 2 tj. (postupno)
Kontraindikacije: bolesti miokarda, teške tjelesne
bolesti.
Nuspojave: vegetativne (ortostatsa hipotenzija i dr).

NOVI ANTIDEPRESIVI






Fluoksetin (Prozac, Fluval, Portal)
Fluvoxamin (Avoxin, Fevarin)
Paroxetin (Seroxat)
Sertralin (Zoloft)
Melitracen

ANKSIOLITICI













Kemijski sastav: benzodiazepini i
nebenzodiazepinski anksiolitici.
Mehanizam djelovanja: potenciranje inhibicijske
aktivnosti GABA-sustava.
Kliničko djelovanje: anksiolitički, sedativni,
hipnotički, miorelaksantni i antikonvulzivni učinci.
Klinička podjela: prema vodećem kliničkom
učinku: anksiolitici, sedativni, hipnotici,
miorelaksansi i antikonvulzivi.
Indikacije: anksioznost, psihomtorni nemir,
psihosomatski poremećaji, smetnje spavanja,
reaktivna stanja, različiti tjelesni poremećaji.
Primjena: peroralna i parenteralna, uobičajene
doze – diazepam 6-80 mg, lorazepam 2-8 mg,
oxazepam 20-90 mg.
Kontraindikacije: nema apsolutnih
kontraindikacija, a relativne su trudnoća, glaukom,
miastenija itd.
Nuspojave: pospanost, smanjenje psihomotornih
sposobnosti.

DRUGI LIJEKOVI U PSIHIJATRIJI










Psihostimulansi: amfetamini i slični spojevi; stimuliraju
psihičke funkcije; primjena vrlo rijetka (narkolepsija,
MCD); izazivaju ovisnost, simptomatske psihoze i
nekritičnost.
Hipnotici i narkotici: različite kombinacije barbiturata;
treba ih izbjegavati, jer induciraju mikrosomalne enzime
jetre, jer su toksičnii od anksiolitika i jer imaju veći
potencijal izazivanja ovisnosti, a lošiji terapijski učinak.
Lijekovi protiv alkoholizma: disulfiram; blokira
alkoholnu dehidrogenazu; daje se kao pomoć u
održavanju apstinencije, kontraindiciran kod nesuradnje;
može izazvati snažne vegetativne poremećaje i psihozu.
Metabolički moderatori: piracetam (Oikamid), piritinol
(Encefabol); upitne učinkovitosti; daju se kod organskih
postraumatskih, staračkih i drugih psihosindroma; nemaju
kontraindikacija; izaivaju nemir, konfuziju i nesanice.
Litij: sol litija; afektivni stabilizator; daje se kod afektivnih
poremećaja radi sprečavanja recidiva, primjenjuje se
peroralno; zbog potencijalne nefro- i tireotoksičnosti
kontroaindiciran je kod bubrežnih i tireoidnih poremećaja
te u trudnoći; najčešće nuspojave su mučnine,
povraćanje, poliurija i tremor.

ELEKTROKONVULZIVNA TERAPIJA







Povijest: Na temelju opažanja antagonizma između
epilepsije i shizofrenije, Ladislav Meduna je 1934. izazvao
konvulziju kardiazolom kod bolesnika s katatonom
shizoffrenijom. Cerleti i Bini su 1938. konvulzije izavali
električnom strujom. Od 1952. EKT se primjenjuje u
anesteziji uz miorelaksaciju.
Indikacije: teške depresije, akutni shizofreni poremećaji s
izraženim poremećajem afektiviteta, manična stanja.
Mehanizam djelovanja: nepoznat; kao mogući
mehanizmi navode se psihološki, neuroendokrini
(promjene u HHT iHHA osi), neurokemijski (promjene u
moždanoj neurotransmisiji).
Postupak pri primjeni EKT-a: prethodno napraviti opći
tjelesni, kardiološki i okulistiki pregled te osnovnu lab.
analizu krvi i mokraće; Ukinuti ili barem smanjiti doze
psihofarmaka; osigurati prostor za EKT anesteziji; pacijent
mora biti natašte najmanje 8 sati; Prvo se daje atropin 11,2 mg i.v. 5 minuta prije EKT-a, zatim anestetik nesdonal i
miorelaksans leptosukcin za mišićnu relaksaciju; pacijent
ventilira kisikom; elektrode se postave bifrontotemporalno i
pusti struja jačine 100 do 800 mA uz napon od 70 do 130
V u trajanju od 1 do 5 s. Daje se ukupno 6-12 EKT-a,
obično 2 puta tjedno.

VRIJEDI UPAMTITI



UMIJEĆE PSIHOFARMAKOLOŠKOG
LIJEČENJA JE UMIJEĆE
IZBJEGAVANJA NUSPOJAVA

OSNOVNI POSTULATI
PSIHOFARMAKOTERAPIJE







Točno i detaljno poznavati lijek, njegovo
farmakološko djelovanje, opasnosti,
kontraindikacije, štetne učinke i sredstva
za njihovo suzbijanje.
Svim raspoloživim dijagnostičkim
sredstvima upoznati tjelesni status
bolesnika te pri određivanju terapije
voditi računa o eventualnim funkcijskim
ili organskim poremećajima i
konstitucijskoj predispoziciji organizma
za određeni tip reagiranja na lijek.
Lijek dozirati prema načelu: s
najmanjom količinom postići najveći
terapijski učinak.


Slide 12

PSIHOFARMAKOTERAPIJA

Prof dr sc Pavo Filaković

POVIJEST PSIHOFARMAKOTERAPIJE



Prefarmakološko razdoblje
- razdoblje liječenja postupcima koji su
se temeljili na tadašnjim predodžbama o
podrijetlu i nastanku duševnih
poremećaja (magijski postupci, puštanje
krvi, liječenje prirodnim lijekovima).

POVIJEST PSIHOFARMAKOTERAPIJE

Prefarmakološko razdoblje









Wagner Jauregg – 1917. - liječenje progresivne
paralize umjetni izazivanjem malarije.
Klaesi – 1920. - prolongirani sam davanjem
barbiturata.
Meduna 1934. - liječenje endogenih psihoza
kardiazolskim konvulzijama.
Sakel 1935. - terapija inzulinskim
(hipoglikemičnim) komama.
Egar Moniz je 1935. godine uveo leukotomiju.
Cherletti i Bini 1937. godine uvode
elektrokonvulzivnu terapiju.
Prostig i sur su 1947. godine uveli elktronarkozu.
Od 1952. godine primjenjuje se elektrostimulativna
terapija u anesteziji, kakvu i danas primjenjujemo.

POVIJEST PSIHOFARMAKOTERAPIJE


Farmakološko razdoblje
- /barbiturati (1862)/,
- chlopromazin -1952, Delay i Deniken –
objavljuju prva iskustva.
- IMAO – 1954.
- prvi antidepresivi – amfetamin i
ipronijazid (opsolentni),
- amitriptylin 1957.
- imipramin (1961),
- benzodiazepini (početak šezdesetih),
- nova generacija antipsihotika (atipični)
i antidepresiva (selektivni inhibitori
ponovne pohrane biogenih amina).

NEUROBIOLOŠKA PODLOGA
PSIHOFARMAKOTERAPIJE
Sastav sinapse:
- presinapsni završetak s presinapsnim receptorima,
sinapsna pukotina, postsinapsna membrana s
postsinapsnim receptorima.
 Neurotransmitor (kriteriji):
- mora se nalaziti na presinapsnom završetku;
- sinapsa mora posjedovati enzimski sustav sinteze i
razgradnje pretpostavljenog neurotransmitora;
- mora se oslobađati pod utjecajem bioelektričnog
impulsa u sinapsnu pukotinu;
- mora djelovati specifično na ciljne receptore;
- izvana apliciran mora izazvati iste učinke kao i
prirodni.
 Neurotransmitorski sustavi:
- monoaminergički (noradrenergički, dopaminergički,
serotoninergički, kolinergički);
- aminokiseline neurotransmitori (GABA, glutamat) drugi neurotransmitorski sustavi (prostaglandinski)

MEHANIZMI DJELOVANJA
PSIHOFARMAKA




Najčešći mehanizmi:
- prekursori neurotrasmitora (L-DOPA, triptofan);
- inhibicija sinteze neurotransmitora;
- lažni neurotransmitori (alfa-metil dopa);
- pražnjenja neurotrasmitora iz vezikula i rana
razgradnja;
- inhibicija oslobađanja neurotransmitora iz vezikula;
- stimuliranje oslobađanja neurotransmitora (amfetamin);
- stimuliranje postsinapsnih receptora (bromokriptin);
- blokiranje postsinapsnih receptora (neuroleptici);
- sprečavanje inaktivacije neurotransmitora:
a) inhibicija ponovnog povrata neurotransmitora
(SIPPS),
b) blokiranje metaboličke razgradnje neurotransmitora
(IMAO);
- manipuliranje genetskim kodovima.
Činitelji koji utječu na učinak psihofarmaka:
- resorpcija, metabolički put, vezivanje za proteine,
krvno- moždana barijera, interakcija (farmakokinetske,
farmakodinamske).

OSNOVNA PODJELA PSIHOFARMAKA


Psiholeptici:

hipnotici i narkotici

(djeluju sedativno)

- barbiturrati i drugi hipnotici,

trankvilizanti
- hidroksazin, meprobamat,
klordiazepoksid, benzodiazepini,
psihofarmaci u užem

neuroleptici

smislu – prikladni

- fenotijazini, butirofenoni,

za liječenje psihoza

antidepresivi
- dibenzazepini, IMAO i dr.





Psihoanaleptici:

psihostimulansi

(djeluju stimulirajuće)

- stimulirajući amini (amfetamin),

Psihodisletici:

euforici - alkohol, opijati,
meskalin, LSD, psilocibin

(izazivaju model-psihoze)

ANTIPSIHOTICI (NEUROLEPTICI)











Kemijski sastav: alifatski fenotijazini (klorpromazin),
piperazinski fenotijazini, (fluphenazin), piperidinski
fenotijazini (tioridazin), tioksanteni (klorprotiksen),
derivati dibenzometerotepina (klozapin), butirofenoni
(haloperidol), derivati difenil-butil-piperidina i
benzamida (pimozid, sulpirid).
Mehanizam djelovanja: blokada DA- NA- i 5HT2A r.
Kliničko djelovane: uklanjanje sumanutih ideja i
halucinacija, sedacija
Kliničke podjele: tipični-atipični, nespecifičnispecifični, sedativni-incizivni itd.
Indikacije: psihotična stanja s halucinacijama i
sumanutim idejama
Primjena: peroralna-parenteralna, uobičajene dnevne
doze su: chlorpromazin 50-300 mg, fluphenazin 3-15
mg, tioridazin 50-600 mg, haloperidol 2-15mg, sulpirid
50-600mg
Kontraindikacije: depresivna stanja, parkinsonizam,
prva 3 mj. trudnoće, komatozna stanja.
Nuspojave: rane i kasne mišićne diskinezije,
parkinsonizam, ortostatska hipotenzija

NOVI ANTIPSIHOTICI






Risperidon (Rispolept, Risperdal, Riset)
Olanzapin (Zyprexa)
Quetiapin (Seroquel)
Aripiprazol
Iloperidon

KAKO DJELUJU NOVI
ANTIPSIHOTICI




Više od 65% blokade D2 = antipsihotični učinak
Više od 72% blokade D2 = hiperprolaktinemija
Više od 78% blokade D2 = EPS i akatizija

Poredak antipsihotika prema brzini
disociacije
Quetiapin – olanzapin – risperidon - haloperidol

D2-blokada i učinak
antipsihotika

78%
72%
65%

EPS I AKATIZIJA
HIPERPROLAKTINEMIJA
ANTIPSIHOTIČNI UČINAK

Blokada D2

ANTIDEPRESIVI












Kemijski sastav: monociklički, biciklički, triciklički,
tetraciklički.
Mehanizam djelovanja: povećanje aktivnosti
neurotransmitorskih sustava (stimulacija postsinapsnih
receptora, inhibicija ponovnog povrata biogenih amina u
presinapsne završetke, inhibicija monoaminooksidaze).
Kliničko djelovanje: uklanjanje depresivnog
raspoloženja, normalizacija vegetativnih funkcija i
psihomotorike, uklanjanje depresivnih sumanutosti.
Klinička podjela:1) klinička: amitriptilinski tip (sedativni),
dezipraminski tip (stimulativni), imipraminski tip (umjereno
stimulativni); 2) generacijaska (i, II, III); 3) mehanizam
djelovanja (selektivni, neselektivni); 4) broj prstenova
(mono, bi, tri, heterociklički)
Indikacije: endogene depresije, depresivni sindromi
Primjena: peroralna-parenteralna; terapijski ukučinak
nastupa poslije 2-3 tj. Primjene, a nuspojave odmah;
optimalnu dozu odrediti u prva 2 tj. (postupno)
Kontraindikacije: bolesti miokarda, teške tjelesne
bolesti.
Nuspojave: vegetativne (ortostatsa hipotenzija i dr).

NOVI ANTIDEPRESIVI






Fluoksetin (Prozac, Fluval, Portal)
Fluvoxamin (Avoxin, Fevarin)
Paroxetin (Seroxat)
Sertralin (Zoloft)
Melitracen

ANKSIOLITICI













Kemijski sastav: benzodiazepini i
nebenzodiazepinski anksiolitici.
Mehanizam djelovanja: potenciranje inhibicijske
aktivnosti GABA-sustava.
Kliničko djelovanje: anksiolitički, sedativni,
hipnotički, miorelaksantni i antikonvulzivni učinci.
Klinička podjela: prema vodećem kliničkom
učinku: anksiolitici, sedativni, hipnotici,
miorelaksansi i antikonvulzivi.
Indikacije: anksioznost, psihomtorni nemir,
psihosomatski poremećaji, smetnje spavanja,
reaktivna stanja, različiti tjelesni poremećaji.
Primjena: peroralna i parenteralna, uobičajene
doze – diazepam 6-80 mg, lorazepam 2-8 mg,
oxazepam 20-90 mg.
Kontraindikacije: nema apsolutnih
kontraindikacija, a relativne su trudnoća, glaukom,
miastenija itd.
Nuspojave: pospanost, smanjenje psihomotornih
sposobnosti.

DRUGI LIJEKOVI U PSIHIJATRIJI










Psihostimulansi: amfetamini i slični spojevi; stimuliraju
psihičke funkcije; primjena vrlo rijetka (narkolepsija,
MCD); izazivaju ovisnost, simptomatske psihoze i
nekritičnost.
Hipnotici i narkotici: različite kombinacije barbiturata;
treba ih izbjegavati, jer induciraju mikrosomalne enzime
jetre, jer su toksičnii od anksiolitika i jer imaju veći
potencijal izazivanja ovisnosti, a lošiji terapijski učinak.
Lijekovi protiv alkoholizma: disulfiram; blokira
alkoholnu dehidrogenazu; daje se kao pomoć u
održavanju apstinencije, kontraindiciran kod nesuradnje;
može izazvati snažne vegetativne poremećaje i psihozu.
Metabolički moderatori: piracetam (Oikamid), piritinol
(Encefabol); upitne učinkovitosti; daju se kod organskih
postraumatskih, staračkih i drugih psihosindroma; nemaju
kontraindikacija; izaivaju nemir, konfuziju i nesanice.
Litij: sol litija; afektivni stabilizator; daje se kod afektivnih
poremećaja radi sprečavanja recidiva, primjenjuje se
peroralno; zbog potencijalne nefro- i tireotoksičnosti
kontroaindiciran je kod bubrežnih i tireoidnih poremećaja
te u trudnoći; najčešće nuspojave su mučnine,
povraćanje, poliurija i tremor.

ELEKTROKONVULZIVNA TERAPIJA







Povijest: Na temelju opažanja antagonizma između
epilepsije i shizofrenije, Ladislav Meduna je 1934. izazvao
konvulziju kardiazolom kod bolesnika s katatonom
shizoffrenijom. Cerleti i Bini su 1938. konvulzije izavali
električnom strujom. Od 1952. EKT se primjenjuje u
anesteziji uz miorelaksaciju.
Indikacije: teške depresije, akutni shizofreni poremećaji s
izraženim poremećajem afektiviteta, manična stanja.
Mehanizam djelovanja: nepoznat; kao mogući
mehanizmi navode se psihološki, neuroendokrini
(promjene u HHT iHHA osi), neurokemijski (promjene u
moždanoj neurotransmisiji).
Postupak pri primjeni EKT-a: prethodno napraviti opći
tjelesni, kardiološki i okulistiki pregled te osnovnu lab.
analizu krvi i mokraće; Ukinuti ili barem smanjiti doze
psihofarmaka; osigurati prostor za EKT anesteziji; pacijent
mora biti natašte najmanje 8 sati; Prvo se daje atropin 11,2 mg i.v. 5 minuta prije EKT-a, zatim anestetik nesdonal i
miorelaksans leptosukcin za mišićnu relaksaciju; pacijent
ventilira kisikom; elektrode se postave bifrontotemporalno i
pusti struja jačine 100 do 800 mA uz napon od 70 do 130
V u trajanju od 1 do 5 s. Daje se ukupno 6-12 EKT-a,
obično 2 puta tjedno.

VRIJEDI UPAMTITI



UMIJEĆE PSIHOFARMAKOLOŠKOG
LIJEČENJA JE UMIJEĆE
IZBJEGAVANJA NUSPOJAVA

OSNOVNI POSTULATI
PSIHOFARMAKOTERAPIJE







Točno i detaljno poznavati lijek, njegovo
farmakološko djelovanje, opasnosti,
kontraindikacije, štetne učinke i sredstva
za njihovo suzbijanje.
Svim raspoloživim dijagnostičkim
sredstvima upoznati tjelesni status
bolesnika te pri određivanju terapije
voditi računa o eventualnim funkcijskim
ili organskim poremećajima i
konstitucijskoj predispoziciji organizma
za određeni tip reagiranja na lijek.
Lijek dozirati prema načelu: s
najmanjom količinom postići najveći
terapijski učinak.


Slide 13

PSIHOFARMAKOTERAPIJA

Prof dr sc Pavo Filaković

POVIJEST PSIHOFARMAKOTERAPIJE



Prefarmakološko razdoblje
- razdoblje liječenja postupcima koji su
se temeljili na tadašnjim predodžbama o
podrijetlu i nastanku duševnih
poremećaja (magijski postupci, puštanje
krvi, liječenje prirodnim lijekovima).

POVIJEST PSIHOFARMAKOTERAPIJE

Prefarmakološko razdoblje









Wagner Jauregg – 1917. - liječenje progresivne
paralize umjetni izazivanjem malarije.
Klaesi – 1920. - prolongirani sam davanjem
barbiturata.
Meduna 1934. - liječenje endogenih psihoza
kardiazolskim konvulzijama.
Sakel 1935. - terapija inzulinskim
(hipoglikemičnim) komama.
Egar Moniz je 1935. godine uveo leukotomiju.
Cherletti i Bini 1937. godine uvode
elektrokonvulzivnu terapiju.
Prostig i sur su 1947. godine uveli elktronarkozu.
Od 1952. godine primjenjuje se elektrostimulativna
terapija u anesteziji, kakvu i danas primjenjujemo.

POVIJEST PSIHOFARMAKOTERAPIJE


Farmakološko razdoblje
- /barbiturati (1862)/,
- chlopromazin -1952, Delay i Deniken –
objavljuju prva iskustva.
- IMAO – 1954.
- prvi antidepresivi – amfetamin i
ipronijazid (opsolentni),
- amitriptylin 1957.
- imipramin (1961),
- benzodiazepini (početak šezdesetih),
- nova generacija antipsihotika (atipični)
i antidepresiva (selektivni inhibitori
ponovne pohrane biogenih amina).

NEUROBIOLOŠKA PODLOGA
PSIHOFARMAKOTERAPIJE
Sastav sinapse:
- presinapsni završetak s presinapsnim receptorima,
sinapsna pukotina, postsinapsna membrana s
postsinapsnim receptorima.
 Neurotransmitor (kriteriji):
- mora se nalaziti na presinapsnom završetku;
- sinapsa mora posjedovati enzimski sustav sinteze i
razgradnje pretpostavljenog neurotransmitora;
- mora se oslobađati pod utjecajem bioelektričnog
impulsa u sinapsnu pukotinu;
- mora djelovati specifično na ciljne receptore;
- izvana apliciran mora izazvati iste učinke kao i
prirodni.
 Neurotransmitorski sustavi:
- monoaminergički (noradrenergički, dopaminergički,
serotoninergički, kolinergički);
- aminokiseline neurotransmitori (GABA, glutamat) drugi neurotransmitorski sustavi (prostaglandinski)

MEHANIZMI DJELOVANJA
PSIHOFARMAKA




Najčešći mehanizmi:
- prekursori neurotrasmitora (L-DOPA, triptofan);
- inhibicija sinteze neurotransmitora;
- lažni neurotransmitori (alfa-metil dopa);
- pražnjenja neurotrasmitora iz vezikula i rana
razgradnja;
- inhibicija oslobađanja neurotransmitora iz vezikula;
- stimuliranje oslobađanja neurotransmitora (amfetamin);
- stimuliranje postsinapsnih receptora (bromokriptin);
- blokiranje postsinapsnih receptora (neuroleptici);
- sprečavanje inaktivacije neurotransmitora:
a) inhibicija ponovnog povrata neurotransmitora
(SIPPS),
b) blokiranje metaboličke razgradnje neurotransmitora
(IMAO);
- manipuliranje genetskim kodovima.
Činitelji koji utječu na učinak psihofarmaka:
- resorpcija, metabolički put, vezivanje za proteine,
krvno- moždana barijera, interakcija (farmakokinetske,
farmakodinamske).

OSNOVNA PODJELA PSIHOFARMAKA


Psiholeptici:

hipnotici i narkotici

(djeluju sedativno)

- barbiturrati i drugi hipnotici,

trankvilizanti
- hidroksazin, meprobamat,
klordiazepoksid, benzodiazepini,
psihofarmaci u užem

neuroleptici

smislu – prikladni

- fenotijazini, butirofenoni,

za liječenje psihoza

antidepresivi
- dibenzazepini, IMAO i dr.





Psihoanaleptici:

psihostimulansi

(djeluju stimulirajuće)

- stimulirajući amini (amfetamin),

Psihodisletici:

euforici - alkohol, opijati,
meskalin, LSD, psilocibin

(izazivaju model-psihoze)

ANTIPSIHOTICI (NEUROLEPTICI)











Kemijski sastav: alifatski fenotijazini (klorpromazin),
piperazinski fenotijazini, (fluphenazin), piperidinski
fenotijazini (tioridazin), tioksanteni (klorprotiksen),
derivati dibenzometerotepina (klozapin), butirofenoni
(haloperidol), derivati difenil-butil-piperidina i
benzamida (pimozid, sulpirid).
Mehanizam djelovanja: blokada DA- NA- i 5HT2A r.
Kliničko djelovane: uklanjanje sumanutih ideja i
halucinacija, sedacija
Kliničke podjele: tipični-atipični, nespecifičnispecifični, sedativni-incizivni itd.
Indikacije: psihotična stanja s halucinacijama i
sumanutim idejama
Primjena: peroralna-parenteralna, uobičajene dnevne
doze su: chlorpromazin 50-300 mg, fluphenazin 3-15
mg, tioridazin 50-600 mg, haloperidol 2-15mg, sulpirid
50-600mg
Kontraindikacije: depresivna stanja, parkinsonizam,
prva 3 mj. trudnoće, komatozna stanja.
Nuspojave: rane i kasne mišićne diskinezije,
parkinsonizam, ortostatska hipotenzija

NOVI ANTIPSIHOTICI






Risperidon (Rispolept, Risperdal, Riset)
Olanzapin (Zyprexa)
Quetiapin (Seroquel)
Aripiprazol
Iloperidon

KAKO DJELUJU NOVI
ANTIPSIHOTICI




Više od 65% blokade D2 = antipsihotični učinak
Više od 72% blokade D2 = hiperprolaktinemija
Više od 78% blokade D2 = EPS i akatizija

Poredak antipsihotika prema brzini
disociacije
Quetiapin – olanzapin – risperidon - haloperidol

D2-blokada i učinak
antipsihotika

78%
72%
65%

EPS I AKATIZIJA
HIPERPROLAKTINEMIJA
ANTIPSIHOTIČNI UČINAK

Blokada D2

ANTIDEPRESIVI












Kemijski sastav: monociklički, biciklički, triciklički,
tetraciklički.
Mehanizam djelovanja: povećanje aktivnosti
neurotransmitorskih sustava (stimulacija postsinapsnih
receptora, inhibicija ponovnog povrata biogenih amina u
presinapsne završetke, inhibicija monoaminooksidaze).
Kliničko djelovanje: uklanjanje depresivnog
raspoloženja, normalizacija vegetativnih funkcija i
psihomotorike, uklanjanje depresivnih sumanutosti.
Klinička podjela:1) klinička: amitriptilinski tip (sedativni),
dezipraminski tip (stimulativni), imipraminski tip (umjereno
stimulativni); 2) generacijaska (i, II, III); 3) mehanizam
djelovanja (selektivni, neselektivni); 4) broj prstenova
(mono, bi, tri, heterociklički)
Indikacije: endogene depresije, depresivni sindromi
Primjena: peroralna-parenteralna; terapijski ukučinak
nastupa poslije 2-3 tj. Primjene, a nuspojave odmah;
optimalnu dozu odrediti u prva 2 tj. (postupno)
Kontraindikacije: bolesti miokarda, teške tjelesne
bolesti.
Nuspojave: vegetativne (ortostatsa hipotenzija i dr).

NOVI ANTIDEPRESIVI






Fluoksetin (Prozac, Fluval, Portal)
Fluvoxamin (Avoxin, Fevarin)
Paroxetin (Seroxat)
Sertralin (Zoloft)
Melitracen

ANKSIOLITICI













Kemijski sastav: benzodiazepini i
nebenzodiazepinski anksiolitici.
Mehanizam djelovanja: potenciranje inhibicijske
aktivnosti GABA-sustava.
Kliničko djelovanje: anksiolitički, sedativni,
hipnotički, miorelaksantni i antikonvulzivni učinci.
Klinička podjela: prema vodećem kliničkom
učinku: anksiolitici, sedativni, hipnotici,
miorelaksansi i antikonvulzivi.
Indikacije: anksioznost, psihomtorni nemir,
psihosomatski poremećaji, smetnje spavanja,
reaktivna stanja, različiti tjelesni poremećaji.
Primjena: peroralna i parenteralna, uobičajene
doze – diazepam 6-80 mg, lorazepam 2-8 mg,
oxazepam 20-90 mg.
Kontraindikacije: nema apsolutnih
kontraindikacija, a relativne su trudnoća, glaukom,
miastenija itd.
Nuspojave: pospanost, smanjenje psihomotornih
sposobnosti.

DRUGI LIJEKOVI U PSIHIJATRIJI










Psihostimulansi: amfetamini i slični spojevi; stimuliraju
psihičke funkcije; primjena vrlo rijetka (narkolepsija,
MCD); izazivaju ovisnost, simptomatske psihoze i
nekritičnost.
Hipnotici i narkotici: različite kombinacije barbiturata;
treba ih izbjegavati, jer induciraju mikrosomalne enzime
jetre, jer su toksičnii od anksiolitika i jer imaju veći
potencijal izazivanja ovisnosti, a lošiji terapijski učinak.
Lijekovi protiv alkoholizma: disulfiram; blokira
alkoholnu dehidrogenazu; daje se kao pomoć u
održavanju apstinencije, kontraindiciran kod nesuradnje;
može izazvati snažne vegetativne poremećaje i psihozu.
Metabolički moderatori: piracetam (Oikamid), piritinol
(Encefabol); upitne učinkovitosti; daju se kod organskih
postraumatskih, staračkih i drugih psihosindroma; nemaju
kontraindikacija; izaivaju nemir, konfuziju i nesanice.
Litij: sol litija; afektivni stabilizator; daje se kod afektivnih
poremećaja radi sprečavanja recidiva, primjenjuje se
peroralno; zbog potencijalne nefro- i tireotoksičnosti
kontroaindiciran je kod bubrežnih i tireoidnih poremećaja
te u trudnoći; najčešće nuspojave su mučnine,
povraćanje, poliurija i tremor.

ELEKTROKONVULZIVNA TERAPIJA







Povijest: Na temelju opažanja antagonizma između
epilepsije i shizofrenije, Ladislav Meduna je 1934. izazvao
konvulziju kardiazolom kod bolesnika s katatonom
shizoffrenijom. Cerleti i Bini su 1938. konvulzije izavali
električnom strujom. Od 1952. EKT se primjenjuje u
anesteziji uz miorelaksaciju.
Indikacije: teške depresije, akutni shizofreni poremećaji s
izraženim poremećajem afektiviteta, manična stanja.
Mehanizam djelovanja: nepoznat; kao mogući
mehanizmi navode se psihološki, neuroendokrini
(promjene u HHT iHHA osi), neurokemijski (promjene u
moždanoj neurotransmisiji).
Postupak pri primjeni EKT-a: prethodno napraviti opći
tjelesni, kardiološki i okulistiki pregled te osnovnu lab.
analizu krvi i mokraće; Ukinuti ili barem smanjiti doze
psihofarmaka; osigurati prostor za EKT anesteziji; pacijent
mora biti natašte najmanje 8 sati; Prvo se daje atropin 11,2 mg i.v. 5 minuta prije EKT-a, zatim anestetik nesdonal i
miorelaksans leptosukcin za mišićnu relaksaciju; pacijent
ventilira kisikom; elektrode se postave bifrontotemporalno i
pusti struja jačine 100 do 800 mA uz napon od 70 do 130
V u trajanju od 1 do 5 s. Daje se ukupno 6-12 EKT-a,
obično 2 puta tjedno.

VRIJEDI UPAMTITI



UMIJEĆE PSIHOFARMAKOLOŠKOG
LIJEČENJA JE UMIJEĆE
IZBJEGAVANJA NUSPOJAVA

OSNOVNI POSTULATI
PSIHOFARMAKOTERAPIJE







Točno i detaljno poznavati lijek, njegovo
farmakološko djelovanje, opasnosti,
kontraindikacije, štetne učinke i sredstva
za njihovo suzbijanje.
Svim raspoloživim dijagnostičkim
sredstvima upoznati tjelesni status
bolesnika te pri određivanju terapije
voditi računa o eventualnim funkcijskim
ili organskim poremećajima i
konstitucijskoj predispoziciji organizma
za određeni tip reagiranja na lijek.
Lijek dozirati prema načelu: s
najmanjom količinom postići najveći
terapijski učinak.


Slide 14

PSIHOFARMAKOTERAPIJA

Prof dr sc Pavo Filaković

POVIJEST PSIHOFARMAKOTERAPIJE



Prefarmakološko razdoblje
- razdoblje liječenja postupcima koji su
se temeljili na tadašnjim predodžbama o
podrijetlu i nastanku duševnih
poremećaja (magijski postupci, puštanje
krvi, liječenje prirodnim lijekovima).

POVIJEST PSIHOFARMAKOTERAPIJE

Prefarmakološko razdoblje









Wagner Jauregg – 1917. - liječenje progresivne
paralize umjetni izazivanjem malarije.
Klaesi – 1920. - prolongirani sam davanjem
barbiturata.
Meduna 1934. - liječenje endogenih psihoza
kardiazolskim konvulzijama.
Sakel 1935. - terapija inzulinskim
(hipoglikemičnim) komama.
Egar Moniz je 1935. godine uveo leukotomiju.
Cherletti i Bini 1937. godine uvode
elektrokonvulzivnu terapiju.
Prostig i sur su 1947. godine uveli elktronarkozu.
Od 1952. godine primjenjuje se elektrostimulativna
terapija u anesteziji, kakvu i danas primjenjujemo.

POVIJEST PSIHOFARMAKOTERAPIJE


Farmakološko razdoblje
- /barbiturati (1862)/,
- chlopromazin -1952, Delay i Deniken –
objavljuju prva iskustva.
- IMAO – 1954.
- prvi antidepresivi – amfetamin i
ipronijazid (opsolentni),
- amitriptylin 1957.
- imipramin (1961),
- benzodiazepini (početak šezdesetih),
- nova generacija antipsihotika (atipični)
i antidepresiva (selektivni inhibitori
ponovne pohrane biogenih amina).

NEUROBIOLOŠKA PODLOGA
PSIHOFARMAKOTERAPIJE
Sastav sinapse:
- presinapsni završetak s presinapsnim receptorima,
sinapsna pukotina, postsinapsna membrana s
postsinapsnim receptorima.
 Neurotransmitor (kriteriji):
- mora se nalaziti na presinapsnom završetku;
- sinapsa mora posjedovati enzimski sustav sinteze i
razgradnje pretpostavljenog neurotransmitora;
- mora se oslobađati pod utjecajem bioelektričnog
impulsa u sinapsnu pukotinu;
- mora djelovati specifično na ciljne receptore;
- izvana apliciran mora izazvati iste učinke kao i
prirodni.
 Neurotransmitorski sustavi:
- monoaminergički (noradrenergički, dopaminergički,
serotoninergički, kolinergički);
- aminokiseline neurotransmitori (GABA, glutamat) drugi neurotransmitorski sustavi (prostaglandinski)

MEHANIZMI DJELOVANJA
PSIHOFARMAKA




Najčešći mehanizmi:
- prekursori neurotrasmitora (L-DOPA, triptofan);
- inhibicija sinteze neurotransmitora;
- lažni neurotransmitori (alfa-metil dopa);
- pražnjenja neurotrasmitora iz vezikula i rana
razgradnja;
- inhibicija oslobađanja neurotransmitora iz vezikula;
- stimuliranje oslobađanja neurotransmitora (amfetamin);
- stimuliranje postsinapsnih receptora (bromokriptin);
- blokiranje postsinapsnih receptora (neuroleptici);
- sprečavanje inaktivacije neurotransmitora:
a) inhibicija ponovnog povrata neurotransmitora
(SIPPS),
b) blokiranje metaboličke razgradnje neurotransmitora
(IMAO);
- manipuliranje genetskim kodovima.
Činitelji koji utječu na učinak psihofarmaka:
- resorpcija, metabolički put, vezivanje za proteine,
krvno- moždana barijera, interakcija (farmakokinetske,
farmakodinamske).

OSNOVNA PODJELA PSIHOFARMAKA


Psiholeptici:

hipnotici i narkotici

(djeluju sedativno)

- barbiturrati i drugi hipnotici,

trankvilizanti
- hidroksazin, meprobamat,
klordiazepoksid, benzodiazepini,
psihofarmaci u užem

neuroleptici

smislu – prikladni

- fenotijazini, butirofenoni,

za liječenje psihoza

antidepresivi
- dibenzazepini, IMAO i dr.





Psihoanaleptici:

psihostimulansi

(djeluju stimulirajuće)

- stimulirajući amini (amfetamin),

Psihodisletici:

euforici - alkohol, opijati,
meskalin, LSD, psilocibin

(izazivaju model-psihoze)

ANTIPSIHOTICI (NEUROLEPTICI)











Kemijski sastav: alifatski fenotijazini (klorpromazin),
piperazinski fenotijazini, (fluphenazin), piperidinski
fenotijazini (tioridazin), tioksanteni (klorprotiksen),
derivati dibenzometerotepina (klozapin), butirofenoni
(haloperidol), derivati difenil-butil-piperidina i
benzamida (pimozid, sulpirid).
Mehanizam djelovanja: blokada DA- NA- i 5HT2A r.
Kliničko djelovane: uklanjanje sumanutih ideja i
halucinacija, sedacija
Kliničke podjele: tipični-atipični, nespecifičnispecifični, sedativni-incizivni itd.
Indikacije: psihotična stanja s halucinacijama i
sumanutim idejama
Primjena: peroralna-parenteralna, uobičajene dnevne
doze su: chlorpromazin 50-300 mg, fluphenazin 3-15
mg, tioridazin 50-600 mg, haloperidol 2-15mg, sulpirid
50-600mg
Kontraindikacije: depresivna stanja, parkinsonizam,
prva 3 mj. trudnoće, komatozna stanja.
Nuspojave: rane i kasne mišićne diskinezije,
parkinsonizam, ortostatska hipotenzija

NOVI ANTIPSIHOTICI






Risperidon (Rispolept, Risperdal, Riset)
Olanzapin (Zyprexa)
Quetiapin (Seroquel)
Aripiprazol
Iloperidon

KAKO DJELUJU NOVI
ANTIPSIHOTICI




Više od 65% blokade D2 = antipsihotični učinak
Više od 72% blokade D2 = hiperprolaktinemija
Više od 78% blokade D2 = EPS i akatizija

Poredak antipsihotika prema brzini
disociacije
Quetiapin – olanzapin – risperidon - haloperidol

D2-blokada i učinak
antipsihotika

78%
72%
65%

EPS I AKATIZIJA
HIPERPROLAKTINEMIJA
ANTIPSIHOTIČNI UČINAK

Blokada D2

ANTIDEPRESIVI












Kemijski sastav: monociklički, biciklički, triciklički,
tetraciklički.
Mehanizam djelovanja: povećanje aktivnosti
neurotransmitorskih sustava (stimulacija postsinapsnih
receptora, inhibicija ponovnog povrata biogenih amina u
presinapsne završetke, inhibicija monoaminooksidaze).
Kliničko djelovanje: uklanjanje depresivnog
raspoloženja, normalizacija vegetativnih funkcija i
psihomotorike, uklanjanje depresivnih sumanutosti.
Klinička podjela:1) klinička: amitriptilinski tip (sedativni),
dezipraminski tip (stimulativni), imipraminski tip (umjereno
stimulativni); 2) generacijaska (i, II, III); 3) mehanizam
djelovanja (selektivni, neselektivni); 4) broj prstenova
(mono, bi, tri, heterociklički)
Indikacije: endogene depresije, depresivni sindromi
Primjena: peroralna-parenteralna; terapijski ukučinak
nastupa poslije 2-3 tj. Primjene, a nuspojave odmah;
optimalnu dozu odrediti u prva 2 tj. (postupno)
Kontraindikacije: bolesti miokarda, teške tjelesne
bolesti.
Nuspojave: vegetativne (ortostatsa hipotenzija i dr).

NOVI ANTIDEPRESIVI






Fluoksetin (Prozac, Fluval, Portal)
Fluvoxamin (Avoxin, Fevarin)
Paroxetin (Seroxat)
Sertralin (Zoloft)
Melitracen

ANKSIOLITICI













Kemijski sastav: benzodiazepini i
nebenzodiazepinski anksiolitici.
Mehanizam djelovanja: potenciranje inhibicijske
aktivnosti GABA-sustava.
Kliničko djelovanje: anksiolitički, sedativni,
hipnotički, miorelaksantni i antikonvulzivni učinci.
Klinička podjela: prema vodećem kliničkom
učinku: anksiolitici, sedativni, hipnotici,
miorelaksansi i antikonvulzivi.
Indikacije: anksioznost, psihomtorni nemir,
psihosomatski poremećaji, smetnje spavanja,
reaktivna stanja, različiti tjelesni poremećaji.
Primjena: peroralna i parenteralna, uobičajene
doze – diazepam 6-80 mg, lorazepam 2-8 mg,
oxazepam 20-90 mg.
Kontraindikacije: nema apsolutnih
kontraindikacija, a relativne su trudnoća, glaukom,
miastenija itd.
Nuspojave: pospanost, smanjenje psihomotornih
sposobnosti.

DRUGI LIJEKOVI U PSIHIJATRIJI










Psihostimulansi: amfetamini i slični spojevi; stimuliraju
psihičke funkcije; primjena vrlo rijetka (narkolepsija,
MCD); izazivaju ovisnost, simptomatske psihoze i
nekritičnost.
Hipnotici i narkotici: različite kombinacije barbiturata;
treba ih izbjegavati, jer induciraju mikrosomalne enzime
jetre, jer su toksičnii od anksiolitika i jer imaju veći
potencijal izazivanja ovisnosti, a lošiji terapijski učinak.
Lijekovi protiv alkoholizma: disulfiram; blokira
alkoholnu dehidrogenazu; daje se kao pomoć u
održavanju apstinencije, kontraindiciran kod nesuradnje;
može izazvati snažne vegetativne poremećaje i psihozu.
Metabolički moderatori: piracetam (Oikamid), piritinol
(Encefabol); upitne učinkovitosti; daju se kod organskih
postraumatskih, staračkih i drugih psihosindroma; nemaju
kontraindikacija; izaivaju nemir, konfuziju i nesanice.
Litij: sol litija; afektivni stabilizator; daje se kod afektivnih
poremećaja radi sprečavanja recidiva, primjenjuje se
peroralno; zbog potencijalne nefro- i tireotoksičnosti
kontroaindiciran je kod bubrežnih i tireoidnih poremećaja
te u trudnoći; najčešće nuspojave su mučnine,
povraćanje, poliurija i tremor.

ELEKTROKONVULZIVNA TERAPIJA







Povijest: Na temelju opažanja antagonizma između
epilepsije i shizofrenije, Ladislav Meduna je 1934. izazvao
konvulziju kardiazolom kod bolesnika s katatonom
shizoffrenijom. Cerleti i Bini su 1938. konvulzije izavali
električnom strujom. Od 1952. EKT se primjenjuje u
anesteziji uz miorelaksaciju.
Indikacije: teške depresije, akutni shizofreni poremećaji s
izraženim poremećajem afektiviteta, manična stanja.
Mehanizam djelovanja: nepoznat; kao mogući
mehanizmi navode se psihološki, neuroendokrini
(promjene u HHT iHHA osi), neurokemijski (promjene u
moždanoj neurotransmisiji).
Postupak pri primjeni EKT-a: prethodno napraviti opći
tjelesni, kardiološki i okulistiki pregled te osnovnu lab.
analizu krvi i mokraće; Ukinuti ili barem smanjiti doze
psihofarmaka; osigurati prostor za EKT anesteziji; pacijent
mora biti natašte najmanje 8 sati; Prvo se daje atropin 11,2 mg i.v. 5 minuta prije EKT-a, zatim anestetik nesdonal i
miorelaksans leptosukcin za mišićnu relaksaciju; pacijent
ventilira kisikom; elektrode se postave bifrontotemporalno i
pusti struja jačine 100 do 800 mA uz napon od 70 do 130
V u trajanju od 1 do 5 s. Daje se ukupno 6-12 EKT-a,
obično 2 puta tjedno.

VRIJEDI UPAMTITI



UMIJEĆE PSIHOFARMAKOLOŠKOG
LIJEČENJA JE UMIJEĆE
IZBJEGAVANJA NUSPOJAVA

OSNOVNI POSTULATI
PSIHOFARMAKOTERAPIJE







Točno i detaljno poznavati lijek, njegovo
farmakološko djelovanje, opasnosti,
kontraindikacije, štetne učinke i sredstva
za njihovo suzbijanje.
Svim raspoloživim dijagnostičkim
sredstvima upoznati tjelesni status
bolesnika te pri određivanju terapije
voditi računa o eventualnim funkcijskim
ili organskim poremećajima i
konstitucijskoj predispoziciji organizma
za određeni tip reagiranja na lijek.
Lijek dozirati prema načelu: s
najmanjom količinom postići najveći
terapijski učinak.


Slide 15

PSIHOFARMAKOTERAPIJA

Prof dr sc Pavo Filaković

POVIJEST PSIHOFARMAKOTERAPIJE



Prefarmakološko razdoblje
- razdoblje liječenja postupcima koji su
se temeljili na tadašnjim predodžbama o
podrijetlu i nastanku duševnih
poremećaja (magijski postupci, puštanje
krvi, liječenje prirodnim lijekovima).

POVIJEST PSIHOFARMAKOTERAPIJE

Prefarmakološko razdoblje









Wagner Jauregg – 1917. - liječenje progresivne
paralize umjetni izazivanjem malarije.
Klaesi – 1920. - prolongirani sam davanjem
barbiturata.
Meduna 1934. - liječenje endogenih psihoza
kardiazolskim konvulzijama.
Sakel 1935. - terapija inzulinskim
(hipoglikemičnim) komama.
Egar Moniz je 1935. godine uveo leukotomiju.
Cherletti i Bini 1937. godine uvode
elektrokonvulzivnu terapiju.
Prostig i sur su 1947. godine uveli elktronarkozu.
Od 1952. godine primjenjuje se elektrostimulativna
terapija u anesteziji, kakvu i danas primjenjujemo.

POVIJEST PSIHOFARMAKOTERAPIJE


Farmakološko razdoblje
- /barbiturati (1862)/,
- chlopromazin -1952, Delay i Deniken –
objavljuju prva iskustva.
- IMAO – 1954.
- prvi antidepresivi – amfetamin i
ipronijazid (opsolentni),
- amitriptylin 1957.
- imipramin (1961),
- benzodiazepini (početak šezdesetih),
- nova generacija antipsihotika (atipični)
i antidepresiva (selektivni inhibitori
ponovne pohrane biogenih amina).

NEUROBIOLOŠKA PODLOGA
PSIHOFARMAKOTERAPIJE
Sastav sinapse:
- presinapsni završetak s presinapsnim receptorima,
sinapsna pukotina, postsinapsna membrana s
postsinapsnim receptorima.
 Neurotransmitor (kriteriji):
- mora se nalaziti na presinapsnom završetku;
- sinapsa mora posjedovati enzimski sustav sinteze i
razgradnje pretpostavljenog neurotransmitora;
- mora se oslobađati pod utjecajem bioelektričnog
impulsa u sinapsnu pukotinu;
- mora djelovati specifično na ciljne receptore;
- izvana apliciran mora izazvati iste učinke kao i
prirodni.
 Neurotransmitorski sustavi:
- monoaminergički (noradrenergički, dopaminergički,
serotoninergički, kolinergički);
- aminokiseline neurotransmitori (GABA, glutamat) drugi neurotransmitorski sustavi (prostaglandinski)

MEHANIZMI DJELOVANJA
PSIHOFARMAKA




Najčešći mehanizmi:
- prekursori neurotrasmitora (L-DOPA, triptofan);
- inhibicija sinteze neurotransmitora;
- lažni neurotransmitori (alfa-metil dopa);
- pražnjenja neurotrasmitora iz vezikula i rana
razgradnja;
- inhibicija oslobađanja neurotransmitora iz vezikula;
- stimuliranje oslobađanja neurotransmitora (amfetamin);
- stimuliranje postsinapsnih receptora (bromokriptin);
- blokiranje postsinapsnih receptora (neuroleptici);
- sprečavanje inaktivacije neurotransmitora:
a) inhibicija ponovnog povrata neurotransmitora
(SIPPS),
b) blokiranje metaboličke razgradnje neurotransmitora
(IMAO);
- manipuliranje genetskim kodovima.
Činitelji koji utječu na učinak psihofarmaka:
- resorpcija, metabolički put, vezivanje za proteine,
krvno- moždana barijera, interakcija (farmakokinetske,
farmakodinamske).

OSNOVNA PODJELA PSIHOFARMAKA


Psiholeptici:

hipnotici i narkotici

(djeluju sedativno)

- barbiturrati i drugi hipnotici,

trankvilizanti
- hidroksazin, meprobamat,
klordiazepoksid, benzodiazepini,
psihofarmaci u užem

neuroleptici

smislu – prikladni

- fenotijazini, butirofenoni,

za liječenje psihoza

antidepresivi
- dibenzazepini, IMAO i dr.





Psihoanaleptici:

psihostimulansi

(djeluju stimulirajuće)

- stimulirajući amini (amfetamin),

Psihodisletici:

euforici - alkohol, opijati,
meskalin, LSD, psilocibin

(izazivaju model-psihoze)

ANTIPSIHOTICI (NEUROLEPTICI)











Kemijski sastav: alifatski fenotijazini (klorpromazin),
piperazinski fenotijazini, (fluphenazin), piperidinski
fenotijazini (tioridazin), tioksanteni (klorprotiksen),
derivati dibenzometerotepina (klozapin), butirofenoni
(haloperidol), derivati difenil-butil-piperidina i
benzamida (pimozid, sulpirid).
Mehanizam djelovanja: blokada DA- NA- i 5HT2A r.
Kliničko djelovane: uklanjanje sumanutih ideja i
halucinacija, sedacija
Kliničke podjele: tipični-atipični, nespecifičnispecifični, sedativni-incizivni itd.
Indikacije: psihotična stanja s halucinacijama i
sumanutim idejama
Primjena: peroralna-parenteralna, uobičajene dnevne
doze su: chlorpromazin 50-300 mg, fluphenazin 3-15
mg, tioridazin 50-600 mg, haloperidol 2-15mg, sulpirid
50-600mg
Kontraindikacije: depresivna stanja, parkinsonizam,
prva 3 mj. trudnoće, komatozna stanja.
Nuspojave: rane i kasne mišićne diskinezije,
parkinsonizam, ortostatska hipotenzija

NOVI ANTIPSIHOTICI






Risperidon (Rispolept, Risperdal, Riset)
Olanzapin (Zyprexa)
Quetiapin (Seroquel)
Aripiprazol
Iloperidon

KAKO DJELUJU NOVI
ANTIPSIHOTICI




Više od 65% blokade D2 = antipsihotični učinak
Više od 72% blokade D2 = hiperprolaktinemija
Više od 78% blokade D2 = EPS i akatizija

Poredak antipsihotika prema brzini
disociacije
Quetiapin – olanzapin – risperidon - haloperidol

D2-blokada i učinak
antipsihotika

78%
72%
65%

EPS I AKATIZIJA
HIPERPROLAKTINEMIJA
ANTIPSIHOTIČNI UČINAK

Blokada D2

ANTIDEPRESIVI












Kemijski sastav: monociklički, biciklički, triciklički,
tetraciklički.
Mehanizam djelovanja: povećanje aktivnosti
neurotransmitorskih sustava (stimulacija postsinapsnih
receptora, inhibicija ponovnog povrata biogenih amina u
presinapsne završetke, inhibicija monoaminooksidaze).
Kliničko djelovanje: uklanjanje depresivnog
raspoloženja, normalizacija vegetativnih funkcija i
psihomotorike, uklanjanje depresivnih sumanutosti.
Klinička podjela:1) klinička: amitriptilinski tip (sedativni),
dezipraminski tip (stimulativni), imipraminski tip (umjereno
stimulativni); 2) generacijaska (i, II, III); 3) mehanizam
djelovanja (selektivni, neselektivni); 4) broj prstenova
(mono, bi, tri, heterociklički)
Indikacije: endogene depresije, depresivni sindromi
Primjena: peroralna-parenteralna; terapijski ukučinak
nastupa poslije 2-3 tj. Primjene, a nuspojave odmah;
optimalnu dozu odrediti u prva 2 tj. (postupno)
Kontraindikacije: bolesti miokarda, teške tjelesne
bolesti.
Nuspojave: vegetativne (ortostatsa hipotenzija i dr).

NOVI ANTIDEPRESIVI






Fluoksetin (Prozac, Fluval, Portal)
Fluvoxamin (Avoxin, Fevarin)
Paroxetin (Seroxat)
Sertralin (Zoloft)
Melitracen

ANKSIOLITICI













Kemijski sastav: benzodiazepini i
nebenzodiazepinski anksiolitici.
Mehanizam djelovanja: potenciranje inhibicijske
aktivnosti GABA-sustava.
Kliničko djelovanje: anksiolitički, sedativni,
hipnotički, miorelaksantni i antikonvulzivni učinci.
Klinička podjela: prema vodećem kliničkom
učinku: anksiolitici, sedativni, hipnotici,
miorelaksansi i antikonvulzivi.
Indikacije: anksioznost, psihomtorni nemir,
psihosomatski poremećaji, smetnje spavanja,
reaktivna stanja, različiti tjelesni poremećaji.
Primjena: peroralna i parenteralna, uobičajene
doze – diazepam 6-80 mg, lorazepam 2-8 mg,
oxazepam 20-90 mg.
Kontraindikacije: nema apsolutnih
kontraindikacija, a relativne su trudnoća, glaukom,
miastenija itd.
Nuspojave: pospanost, smanjenje psihomotornih
sposobnosti.

DRUGI LIJEKOVI U PSIHIJATRIJI










Psihostimulansi: amfetamini i slični spojevi; stimuliraju
psihičke funkcije; primjena vrlo rijetka (narkolepsija,
MCD); izazivaju ovisnost, simptomatske psihoze i
nekritičnost.
Hipnotici i narkotici: različite kombinacije barbiturata;
treba ih izbjegavati, jer induciraju mikrosomalne enzime
jetre, jer su toksičnii od anksiolitika i jer imaju veći
potencijal izazivanja ovisnosti, a lošiji terapijski učinak.
Lijekovi protiv alkoholizma: disulfiram; blokira
alkoholnu dehidrogenazu; daje se kao pomoć u
održavanju apstinencije, kontraindiciran kod nesuradnje;
može izazvati snažne vegetativne poremećaje i psihozu.
Metabolički moderatori: piracetam (Oikamid), piritinol
(Encefabol); upitne učinkovitosti; daju se kod organskih
postraumatskih, staračkih i drugih psihosindroma; nemaju
kontraindikacija; izaivaju nemir, konfuziju i nesanice.
Litij: sol litija; afektivni stabilizator; daje se kod afektivnih
poremećaja radi sprečavanja recidiva, primjenjuje se
peroralno; zbog potencijalne nefro- i tireotoksičnosti
kontroaindiciran je kod bubrežnih i tireoidnih poremećaja
te u trudnoći; najčešće nuspojave su mučnine,
povraćanje, poliurija i tremor.

ELEKTROKONVULZIVNA TERAPIJA







Povijest: Na temelju opažanja antagonizma između
epilepsije i shizofrenije, Ladislav Meduna je 1934. izazvao
konvulziju kardiazolom kod bolesnika s katatonom
shizoffrenijom. Cerleti i Bini su 1938. konvulzije izavali
električnom strujom. Od 1952. EKT se primjenjuje u
anesteziji uz miorelaksaciju.
Indikacije: teške depresije, akutni shizofreni poremećaji s
izraženim poremećajem afektiviteta, manična stanja.
Mehanizam djelovanja: nepoznat; kao mogući
mehanizmi navode se psihološki, neuroendokrini
(promjene u HHT iHHA osi), neurokemijski (promjene u
moždanoj neurotransmisiji).
Postupak pri primjeni EKT-a: prethodno napraviti opći
tjelesni, kardiološki i okulistiki pregled te osnovnu lab.
analizu krvi i mokraće; Ukinuti ili barem smanjiti doze
psihofarmaka; osigurati prostor za EKT anesteziji; pacijent
mora biti natašte najmanje 8 sati; Prvo se daje atropin 11,2 mg i.v. 5 minuta prije EKT-a, zatim anestetik nesdonal i
miorelaksans leptosukcin za mišićnu relaksaciju; pacijent
ventilira kisikom; elektrode se postave bifrontotemporalno i
pusti struja jačine 100 do 800 mA uz napon od 70 do 130
V u trajanju od 1 do 5 s. Daje se ukupno 6-12 EKT-a,
obično 2 puta tjedno.

VRIJEDI UPAMTITI



UMIJEĆE PSIHOFARMAKOLOŠKOG
LIJEČENJA JE UMIJEĆE
IZBJEGAVANJA NUSPOJAVA

OSNOVNI POSTULATI
PSIHOFARMAKOTERAPIJE







Točno i detaljno poznavati lijek, njegovo
farmakološko djelovanje, opasnosti,
kontraindikacije, štetne učinke i sredstva
za njihovo suzbijanje.
Svim raspoloživim dijagnostičkim
sredstvima upoznati tjelesni status
bolesnika te pri određivanju terapije
voditi računa o eventualnim funkcijskim
ili organskim poremećajima i
konstitucijskoj predispoziciji organizma
za određeni tip reagiranja na lijek.
Lijek dozirati prema načelu: s
najmanjom količinom postići najveći
terapijski učinak.


Slide 16

PSIHOFARMAKOTERAPIJA

Prof dr sc Pavo Filaković

POVIJEST PSIHOFARMAKOTERAPIJE



Prefarmakološko razdoblje
- razdoblje liječenja postupcima koji su
se temeljili na tadašnjim predodžbama o
podrijetlu i nastanku duševnih
poremećaja (magijski postupci, puštanje
krvi, liječenje prirodnim lijekovima).

POVIJEST PSIHOFARMAKOTERAPIJE

Prefarmakološko razdoblje









Wagner Jauregg – 1917. - liječenje progresivne
paralize umjetni izazivanjem malarije.
Klaesi – 1920. - prolongirani sam davanjem
barbiturata.
Meduna 1934. - liječenje endogenih psihoza
kardiazolskim konvulzijama.
Sakel 1935. - terapija inzulinskim
(hipoglikemičnim) komama.
Egar Moniz je 1935. godine uveo leukotomiju.
Cherletti i Bini 1937. godine uvode
elektrokonvulzivnu terapiju.
Prostig i sur su 1947. godine uveli elktronarkozu.
Od 1952. godine primjenjuje se elektrostimulativna
terapija u anesteziji, kakvu i danas primjenjujemo.

POVIJEST PSIHOFARMAKOTERAPIJE


Farmakološko razdoblje
- /barbiturati (1862)/,
- chlopromazin -1952, Delay i Deniken –
objavljuju prva iskustva.
- IMAO – 1954.
- prvi antidepresivi – amfetamin i
ipronijazid (opsolentni),
- amitriptylin 1957.
- imipramin (1961),
- benzodiazepini (početak šezdesetih),
- nova generacija antipsihotika (atipični)
i antidepresiva (selektivni inhibitori
ponovne pohrane biogenih amina).

NEUROBIOLOŠKA PODLOGA
PSIHOFARMAKOTERAPIJE
Sastav sinapse:
- presinapsni završetak s presinapsnim receptorima,
sinapsna pukotina, postsinapsna membrana s
postsinapsnim receptorima.
 Neurotransmitor (kriteriji):
- mora se nalaziti na presinapsnom završetku;
- sinapsa mora posjedovati enzimski sustav sinteze i
razgradnje pretpostavljenog neurotransmitora;
- mora se oslobađati pod utjecajem bioelektričnog
impulsa u sinapsnu pukotinu;
- mora djelovati specifično na ciljne receptore;
- izvana apliciran mora izazvati iste učinke kao i
prirodni.
 Neurotransmitorski sustavi:
- monoaminergički (noradrenergički, dopaminergički,
serotoninergički, kolinergički);
- aminokiseline neurotransmitori (GABA, glutamat) drugi neurotransmitorski sustavi (prostaglandinski)

MEHANIZMI DJELOVANJA
PSIHOFARMAKA




Najčešći mehanizmi:
- prekursori neurotrasmitora (L-DOPA, triptofan);
- inhibicija sinteze neurotransmitora;
- lažni neurotransmitori (alfa-metil dopa);
- pražnjenja neurotrasmitora iz vezikula i rana
razgradnja;
- inhibicija oslobađanja neurotransmitora iz vezikula;
- stimuliranje oslobađanja neurotransmitora (amfetamin);
- stimuliranje postsinapsnih receptora (bromokriptin);
- blokiranje postsinapsnih receptora (neuroleptici);
- sprečavanje inaktivacije neurotransmitora:
a) inhibicija ponovnog povrata neurotransmitora
(SIPPS),
b) blokiranje metaboličke razgradnje neurotransmitora
(IMAO);
- manipuliranje genetskim kodovima.
Činitelji koji utječu na učinak psihofarmaka:
- resorpcija, metabolički put, vezivanje za proteine,
krvno- moždana barijera, interakcija (farmakokinetske,
farmakodinamske).

OSNOVNA PODJELA PSIHOFARMAKA


Psiholeptici:

hipnotici i narkotici

(djeluju sedativno)

- barbiturrati i drugi hipnotici,

trankvilizanti
- hidroksazin, meprobamat,
klordiazepoksid, benzodiazepini,
psihofarmaci u užem

neuroleptici

smislu – prikladni

- fenotijazini, butirofenoni,

za liječenje psihoza

antidepresivi
- dibenzazepini, IMAO i dr.





Psihoanaleptici:

psihostimulansi

(djeluju stimulirajuće)

- stimulirajući amini (amfetamin),

Psihodisletici:

euforici - alkohol, opijati,
meskalin, LSD, psilocibin

(izazivaju model-psihoze)

ANTIPSIHOTICI (NEUROLEPTICI)











Kemijski sastav: alifatski fenotijazini (klorpromazin),
piperazinski fenotijazini, (fluphenazin), piperidinski
fenotijazini (tioridazin), tioksanteni (klorprotiksen),
derivati dibenzometerotepina (klozapin), butirofenoni
(haloperidol), derivati difenil-butil-piperidina i
benzamida (pimozid, sulpirid).
Mehanizam djelovanja: blokada DA- NA- i 5HT2A r.
Kliničko djelovane: uklanjanje sumanutih ideja i
halucinacija, sedacija
Kliničke podjele: tipični-atipični, nespecifičnispecifični, sedativni-incizivni itd.
Indikacije: psihotična stanja s halucinacijama i
sumanutim idejama
Primjena: peroralna-parenteralna, uobičajene dnevne
doze su: chlorpromazin 50-300 mg, fluphenazin 3-15
mg, tioridazin 50-600 mg, haloperidol 2-15mg, sulpirid
50-600mg
Kontraindikacije: depresivna stanja, parkinsonizam,
prva 3 mj. trudnoće, komatozna stanja.
Nuspojave: rane i kasne mišićne diskinezije,
parkinsonizam, ortostatska hipotenzija

NOVI ANTIPSIHOTICI






Risperidon (Rispolept, Risperdal, Riset)
Olanzapin (Zyprexa)
Quetiapin (Seroquel)
Aripiprazol
Iloperidon

KAKO DJELUJU NOVI
ANTIPSIHOTICI




Više od 65% blokade D2 = antipsihotični učinak
Više od 72% blokade D2 = hiperprolaktinemija
Više od 78% blokade D2 = EPS i akatizija

Poredak antipsihotika prema brzini
disociacije
Quetiapin – olanzapin – risperidon - haloperidol

D2-blokada i učinak
antipsihotika

78%
72%
65%

EPS I AKATIZIJA
HIPERPROLAKTINEMIJA
ANTIPSIHOTIČNI UČINAK

Blokada D2

ANTIDEPRESIVI












Kemijski sastav: monociklički, biciklički, triciklički,
tetraciklički.
Mehanizam djelovanja: povećanje aktivnosti
neurotransmitorskih sustava (stimulacija postsinapsnih
receptora, inhibicija ponovnog povrata biogenih amina u
presinapsne završetke, inhibicija monoaminooksidaze).
Kliničko djelovanje: uklanjanje depresivnog
raspoloženja, normalizacija vegetativnih funkcija i
psihomotorike, uklanjanje depresivnih sumanutosti.
Klinička podjela:1) klinička: amitriptilinski tip (sedativni),
dezipraminski tip (stimulativni), imipraminski tip (umjereno
stimulativni); 2) generacijaska (i, II, III); 3) mehanizam
djelovanja (selektivni, neselektivni); 4) broj prstenova
(mono, bi, tri, heterociklički)
Indikacije: endogene depresije, depresivni sindromi
Primjena: peroralna-parenteralna; terapijski ukučinak
nastupa poslije 2-3 tj. Primjene, a nuspojave odmah;
optimalnu dozu odrediti u prva 2 tj. (postupno)
Kontraindikacije: bolesti miokarda, teške tjelesne
bolesti.
Nuspojave: vegetativne (ortostatsa hipotenzija i dr).

NOVI ANTIDEPRESIVI






Fluoksetin (Prozac, Fluval, Portal)
Fluvoxamin (Avoxin, Fevarin)
Paroxetin (Seroxat)
Sertralin (Zoloft)
Melitracen

ANKSIOLITICI













Kemijski sastav: benzodiazepini i
nebenzodiazepinski anksiolitici.
Mehanizam djelovanja: potenciranje inhibicijske
aktivnosti GABA-sustava.
Kliničko djelovanje: anksiolitički, sedativni,
hipnotički, miorelaksantni i antikonvulzivni učinci.
Klinička podjela: prema vodećem kliničkom
učinku: anksiolitici, sedativni, hipnotici,
miorelaksansi i antikonvulzivi.
Indikacije: anksioznost, psihomtorni nemir,
psihosomatski poremećaji, smetnje spavanja,
reaktivna stanja, različiti tjelesni poremećaji.
Primjena: peroralna i parenteralna, uobičajene
doze – diazepam 6-80 mg, lorazepam 2-8 mg,
oxazepam 20-90 mg.
Kontraindikacije: nema apsolutnih
kontraindikacija, a relativne su trudnoća, glaukom,
miastenija itd.
Nuspojave: pospanost, smanjenje psihomotornih
sposobnosti.

DRUGI LIJEKOVI U PSIHIJATRIJI










Psihostimulansi: amfetamini i slični spojevi; stimuliraju
psihičke funkcije; primjena vrlo rijetka (narkolepsija,
MCD); izazivaju ovisnost, simptomatske psihoze i
nekritičnost.
Hipnotici i narkotici: različite kombinacije barbiturata;
treba ih izbjegavati, jer induciraju mikrosomalne enzime
jetre, jer su toksičnii od anksiolitika i jer imaju veći
potencijal izazivanja ovisnosti, a lošiji terapijski učinak.
Lijekovi protiv alkoholizma: disulfiram; blokira
alkoholnu dehidrogenazu; daje se kao pomoć u
održavanju apstinencije, kontraindiciran kod nesuradnje;
može izazvati snažne vegetativne poremećaje i psihozu.
Metabolički moderatori: piracetam (Oikamid), piritinol
(Encefabol); upitne učinkovitosti; daju se kod organskih
postraumatskih, staračkih i drugih psihosindroma; nemaju
kontraindikacija; izaivaju nemir, konfuziju i nesanice.
Litij: sol litija; afektivni stabilizator; daje se kod afektivnih
poremećaja radi sprečavanja recidiva, primjenjuje se
peroralno; zbog potencijalne nefro- i tireotoksičnosti
kontroaindiciran je kod bubrežnih i tireoidnih poremećaja
te u trudnoći; najčešće nuspojave su mučnine,
povraćanje, poliurija i tremor.

ELEKTROKONVULZIVNA TERAPIJA







Povijest: Na temelju opažanja antagonizma između
epilepsije i shizofrenije, Ladislav Meduna je 1934. izazvao
konvulziju kardiazolom kod bolesnika s katatonom
shizoffrenijom. Cerleti i Bini su 1938. konvulzije izavali
električnom strujom. Od 1952. EKT se primjenjuje u
anesteziji uz miorelaksaciju.
Indikacije: teške depresije, akutni shizofreni poremećaji s
izraženim poremećajem afektiviteta, manična stanja.
Mehanizam djelovanja: nepoznat; kao mogući
mehanizmi navode se psihološki, neuroendokrini
(promjene u HHT iHHA osi), neurokemijski (promjene u
moždanoj neurotransmisiji).
Postupak pri primjeni EKT-a: prethodno napraviti opći
tjelesni, kardiološki i okulistiki pregled te osnovnu lab.
analizu krvi i mokraće; Ukinuti ili barem smanjiti doze
psihofarmaka; osigurati prostor za EKT anesteziji; pacijent
mora biti natašte najmanje 8 sati; Prvo se daje atropin 11,2 mg i.v. 5 minuta prije EKT-a, zatim anestetik nesdonal i
miorelaksans leptosukcin za mišićnu relaksaciju; pacijent
ventilira kisikom; elektrode se postave bifrontotemporalno i
pusti struja jačine 100 do 800 mA uz napon od 70 do 130
V u trajanju od 1 do 5 s. Daje se ukupno 6-12 EKT-a,
obično 2 puta tjedno.

VRIJEDI UPAMTITI



UMIJEĆE PSIHOFARMAKOLOŠKOG
LIJEČENJA JE UMIJEĆE
IZBJEGAVANJA NUSPOJAVA

OSNOVNI POSTULATI
PSIHOFARMAKOTERAPIJE







Točno i detaljno poznavati lijek, njegovo
farmakološko djelovanje, opasnosti,
kontraindikacije, štetne učinke i sredstva
za njihovo suzbijanje.
Svim raspoloživim dijagnostičkim
sredstvima upoznati tjelesni status
bolesnika te pri određivanju terapije
voditi računa o eventualnim funkcijskim
ili organskim poremećajima i
konstitucijskoj predispoziciji organizma
za određeni tip reagiranja na lijek.
Lijek dozirati prema načelu: s
najmanjom količinom postići najveći
terapijski učinak.


Slide 17

PSIHOFARMAKOTERAPIJA

Prof dr sc Pavo Filaković

POVIJEST PSIHOFARMAKOTERAPIJE



Prefarmakološko razdoblje
- razdoblje liječenja postupcima koji su
se temeljili na tadašnjim predodžbama o
podrijetlu i nastanku duševnih
poremećaja (magijski postupci, puštanje
krvi, liječenje prirodnim lijekovima).

POVIJEST PSIHOFARMAKOTERAPIJE

Prefarmakološko razdoblje









Wagner Jauregg – 1917. - liječenje progresivne
paralize umjetni izazivanjem malarije.
Klaesi – 1920. - prolongirani sam davanjem
barbiturata.
Meduna 1934. - liječenje endogenih psihoza
kardiazolskim konvulzijama.
Sakel 1935. - terapija inzulinskim
(hipoglikemičnim) komama.
Egar Moniz je 1935. godine uveo leukotomiju.
Cherletti i Bini 1937. godine uvode
elektrokonvulzivnu terapiju.
Prostig i sur su 1947. godine uveli elktronarkozu.
Od 1952. godine primjenjuje se elektrostimulativna
terapija u anesteziji, kakvu i danas primjenjujemo.

POVIJEST PSIHOFARMAKOTERAPIJE


Farmakološko razdoblje
- /barbiturati (1862)/,
- chlopromazin -1952, Delay i Deniken –
objavljuju prva iskustva.
- IMAO – 1954.
- prvi antidepresivi – amfetamin i
ipronijazid (opsolentni),
- amitriptylin 1957.
- imipramin (1961),
- benzodiazepini (početak šezdesetih),
- nova generacija antipsihotika (atipični)
i antidepresiva (selektivni inhibitori
ponovne pohrane biogenih amina).

NEUROBIOLOŠKA PODLOGA
PSIHOFARMAKOTERAPIJE
Sastav sinapse:
- presinapsni završetak s presinapsnim receptorima,
sinapsna pukotina, postsinapsna membrana s
postsinapsnim receptorima.
 Neurotransmitor (kriteriji):
- mora se nalaziti na presinapsnom završetku;
- sinapsa mora posjedovati enzimski sustav sinteze i
razgradnje pretpostavljenog neurotransmitora;
- mora se oslobađati pod utjecajem bioelektričnog
impulsa u sinapsnu pukotinu;
- mora djelovati specifično na ciljne receptore;
- izvana apliciran mora izazvati iste učinke kao i
prirodni.
 Neurotransmitorski sustavi:
- monoaminergički (noradrenergički, dopaminergički,
serotoninergički, kolinergički);
- aminokiseline neurotransmitori (GABA, glutamat) drugi neurotransmitorski sustavi (prostaglandinski)

MEHANIZMI DJELOVANJA
PSIHOFARMAKA




Najčešći mehanizmi:
- prekursori neurotrasmitora (L-DOPA, triptofan);
- inhibicija sinteze neurotransmitora;
- lažni neurotransmitori (alfa-metil dopa);
- pražnjenja neurotrasmitora iz vezikula i rana
razgradnja;
- inhibicija oslobađanja neurotransmitora iz vezikula;
- stimuliranje oslobađanja neurotransmitora (amfetamin);
- stimuliranje postsinapsnih receptora (bromokriptin);
- blokiranje postsinapsnih receptora (neuroleptici);
- sprečavanje inaktivacije neurotransmitora:
a) inhibicija ponovnog povrata neurotransmitora
(SIPPS),
b) blokiranje metaboličke razgradnje neurotransmitora
(IMAO);
- manipuliranje genetskim kodovima.
Činitelji koji utječu na učinak psihofarmaka:
- resorpcija, metabolički put, vezivanje za proteine,
krvno- moždana barijera, interakcija (farmakokinetske,
farmakodinamske).

OSNOVNA PODJELA PSIHOFARMAKA


Psiholeptici:

hipnotici i narkotici

(djeluju sedativno)

- barbiturrati i drugi hipnotici,

trankvilizanti
- hidroksazin, meprobamat,
klordiazepoksid, benzodiazepini,
psihofarmaci u užem

neuroleptici

smislu – prikladni

- fenotijazini, butirofenoni,

za liječenje psihoza

antidepresivi
- dibenzazepini, IMAO i dr.





Psihoanaleptici:

psihostimulansi

(djeluju stimulirajuće)

- stimulirajući amini (amfetamin),

Psihodisletici:

euforici - alkohol, opijati,
meskalin, LSD, psilocibin

(izazivaju model-psihoze)

ANTIPSIHOTICI (NEUROLEPTICI)











Kemijski sastav: alifatski fenotijazini (klorpromazin),
piperazinski fenotijazini, (fluphenazin), piperidinski
fenotijazini (tioridazin), tioksanteni (klorprotiksen),
derivati dibenzometerotepina (klozapin), butirofenoni
(haloperidol), derivati difenil-butil-piperidina i
benzamida (pimozid, sulpirid).
Mehanizam djelovanja: blokada DA- NA- i 5HT2A r.
Kliničko djelovane: uklanjanje sumanutih ideja i
halucinacija, sedacija
Kliničke podjele: tipični-atipični, nespecifičnispecifični, sedativni-incizivni itd.
Indikacije: psihotična stanja s halucinacijama i
sumanutim idejama
Primjena: peroralna-parenteralna, uobičajene dnevne
doze su: chlorpromazin 50-300 mg, fluphenazin 3-15
mg, tioridazin 50-600 mg, haloperidol 2-15mg, sulpirid
50-600mg
Kontraindikacije: depresivna stanja, parkinsonizam,
prva 3 mj. trudnoće, komatozna stanja.
Nuspojave: rane i kasne mišićne diskinezije,
parkinsonizam, ortostatska hipotenzija

NOVI ANTIPSIHOTICI






Risperidon (Rispolept, Risperdal, Riset)
Olanzapin (Zyprexa)
Quetiapin (Seroquel)
Aripiprazol
Iloperidon

KAKO DJELUJU NOVI
ANTIPSIHOTICI




Više od 65% blokade D2 = antipsihotični učinak
Više od 72% blokade D2 = hiperprolaktinemija
Više od 78% blokade D2 = EPS i akatizija

Poredak antipsihotika prema brzini
disociacije
Quetiapin – olanzapin – risperidon - haloperidol

D2-blokada i učinak
antipsihotika

78%
72%
65%

EPS I AKATIZIJA
HIPERPROLAKTINEMIJA
ANTIPSIHOTIČNI UČINAK

Blokada D2

ANTIDEPRESIVI












Kemijski sastav: monociklički, biciklički, triciklički,
tetraciklički.
Mehanizam djelovanja: povećanje aktivnosti
neurotransmitorskih sustava (stimulacija postsinapsnih
receptora, inhibicija ponovnog povrata biogenih amina u
presinapsne završetke, inhibicija monoaminooksidaze).
Kliničko djelovanje: uklanjanje depresivnog
raspoloženja, normalizacija vegetativnih funkcija i
psihomotorike, uklanjanje depresivnih sumanutosti.
Klinička podjela:1) klinička: amitriptilinski tip (sedativni),
dezipraminski tip (stimulativni), imipraminski tip (umjereno
stimulativni); 2) generacijaska (i, II, III); 3) mehanizam
djelovanja (selektivni, neselektivni); 4) broj prstenova
(mono, bi, tri, heterociklički)
Indikacije: endogene depresije, depresivni sindromi
Primjena: peroralna-parenteralna; terapijski ukučinak
nastupa poslije 2-3 tj. Primjene, a nuspojave odmah;
optimalnu dozu odrediti u prva 2 tj. (postupno)
Kontraindikacije: bolesti miokarda, teške tjelesne
bolesti.
Nuspojave: vegetativne (ortostatsa hipotenzija i dr).

NOVI ANTIDEPRESIVI






Fluoksetin (Prozac, Fluval, Portal)
Fluvoxamin (Avoxin, Fevarin)
Paroxetin (Seroxat)
Sertralin (Zoloft)
Melitracen

ANKSIOLITICI













Kemijski sastav: benzodiazepini i
nebenzodiazepinski anksiolitici.
Mehanizam djelovanja: potenciranje inhibicijske
aktivnosti GABA-sustava.
Kliničko djelovanje: anksiolitički, sedativni,
hipnotički, miorelaksantni i antikonvulzivni učinci.
Klinička podjela: prema vodećem kliničkom
učinku: anksiolitici, sedativni, hipnotici,
miorelaksansi i antikonvulzivi.
Indikacije: anksioznost, psihomtorni nemir,
psihosomatski poremećaji, smetnje spavanja,
reaktivna stanja, različiti tjelesni poremećaji.
Primjena: peroralna i parenteralna, uobičajene
doze – diazepam 6-80 mg, lorazepam 2-8 mg,
oxazepam 20-90 mg.
Kontraindikacije: nema apsolutnih
kontraindikacija, a relativne su trudnoća, glaukom,
miastenija itd.
Nuspojave: pospanost, smanjenje psihomotornih
sposobnosti.

DRUGI LIJEKOVI U PSIHIJATRIJI










Psihostimulansi: amfetamini i slični spojevi; stimuliraju
psihičke funkcije; primjena vrlo rijetka (narkolepsija,
MCD); izazivaju ovisnost, simptomatske psihoze i
nekritičnost.
Hipnotici i narkotici: različite kombinacije barbiturata;
treba ih izbjegavati, jer induciraju mikrosomalne enzime
jetre, jer su toksičnii od anksiolitika i jer imaju veći
potencijal izazivanja ovisnosti, a lošiji terapijski učinak.
Lijekovi protiv alkoholizma: disulfiram; blokira
alkoholnu dehidrogenazu; daje se kao pomoć u
održavanju apstinencije, kontraindiciran kod nesuradnje;
može izazvati snažne vegetativne poremećaje i psihozu.
Metabolički moderatori: piracetam (Oikamid), piritinol
(Encefabol); upitne učinkovitosti; daju se kod organskih
postraumatskih, staračkih i drugih psihosindroma; nemaju
kontraindikacija; izaivaju nemir, konfuziju i nesanice.
Litij: sol litija; afektivni stabilizator; daje se kod afektivnih
poremećaja radi sprečavanja recidiva, primjenjuje se
peroralno; zbog potencijalne nefro- i tireotoksičnosti
kontroaindiciran je kod bubrežnih i tireoidnih poremećaja
te u trudnoći; najčešće nuspojave su mučnine,
povraćanje, poliurija i tremor.

ELEKTROKONVULZIVNA TERAPIJA







Povijest: Na temelju opažanja antagonizma između
epilepsije i shizofrenije, Ladislav Meduna je 1934. izazvao
konvulziju kardiazolom kod bolesnika s katatonom
shizoffrenijom. Cerleti i Bini su 1938. konvulzije izavali
električnom strujom. Od 1952. EKT se primjenjuje u
anesteziji uz miorelaksaciju.
Indikacije: teške depresije, akutni shizofreni poremećaji s
izraženim poremećajem afektiviteta, manična stanja.
Mehanizam djelovanja: nepoznat; kao mogući
mehanizmi navode se psihološki, neuroendokrini
(promjene u HHT iHHA osi), neurokemijski (promjene u
moždanoj neurotransmisiji).
Postupak pri primjeni EKT-a: prethodno napraviti opći
tjelesni, kardiološki i okulistiki pregled te osnovnu lab.
analizu krvi i mokraće; Ukinuti ili barem smanjiti doze
psihofarmaka; osigurati prostor za EKT anesteziji; pacijent
mora biti natašte najmanje 8 sati; Prvo se daje atropin 11,2 mg i.v. 5 minuta prije EKT-a, zatim anestetik nesdonal i
miorelaksans leptosukcin za mišićnu relaksaciju; pacijent
ventilira kisikom; elektrode se postave bifrontotemporalno i
pusti struja jačine 100 do 800 mA uz napon od 70 do 130
V u trajanju od 1 do 5 s. Daje se ukupno 6-12 EKT-a,
obično 2 puta tjedno.

VRIJEDI UPAMTITI



UMIJEĆE PSIHOFARMAKOLOŠKOG
LIJEČENJA JE UMIJEĆE
IZBJEGAVANJA NUSPOJAVA

OSNOVNI POSTULATI
PSIHOFARMAKOTERAPIJE







Točno i detaljno poznavati lijek, njegovo
farmakološko djelovanje, opasnosti,
kontraindikacije, štetne učinke i sredstva
za njihovo suzbijanje.
Svim raspoloživim dijagnostičkim
sredstvima upoznati tjelesni status
bolesnika te pri određivanju terapije
voditi računa o eventualnim funkcijskim
ili organskim poremećajima i
konstitucijskoj predispoziciji organizma
za određeni tip reagiranja na lijek.
Lijek dozirati prema načelu: s
najmanjom količinom postići najveći
terapijski učinak.


Slide 18

PSIHOFARMAKOTERAPIJA

Prof dr sc Pavo Filaković

POVIJEST PSIHOFARMAKOTERAPIJE



Prefarmakološko razdoblje
- razdoblje liječenja postupcima koji su
se temeljili na tadašnjim predodžbama o
podrijetlu i nastanku duševnih
poremećaja (magijski postupci, puštanje
krvi, liječenje prirodnim lijekovima).

POVIJEST PSIHOFARMAKOTERAPIJE

Prefarmakološko razdoblje









Wagner Jauregg – 1917. - liječenje progresivne
paralize umjetni izazivanjem malarije.
Klaesi – 1920. - prolongirani sam davanjem
barbiturata.
Meduna 1934. - liječenje endogenih psihoza
kardiazolskim konvulzijama.
Sakel 1935. - terapija inzulinskim
(hipoglikemičnim) komama.
Egar Moniz je 1935. godine uveo leukotomiju.
Cherletti i Bini 1937. godine uvode
elektrokonvulzivnu terapiju.
Prostig i sur su 1947. godine uveli elktronarkozu.
Od 1952. godine primjenjuje se elektrostimulativna
terapija u anesteziji, kakvu i danas primjenjujemo.

POVIJEST PSIHOFARMAKOTERAPIJE


Farmakološko razdoblje
- /barbiturati (1862)/,
- chlopromazin -1952, Delay i Deniken –
objavljuju prva iskustva.
- IMAO – 1954.
- prvi antidepresivi – amfetamin i
ipronijazid (opsolentni),
- amitriptylin 1957.
- imipramin (1961),
- benzodiazepini (početak šezdesetih),
- nova generacija antipsihotika (atipični)
i antidepresiva (selektivni inhibitori
ponovne pohrane biogenih amina).

NEUROBIOLOŠKA PODLOGA
PSIHOFARMAKOTERAPIJE
Sastav sinapse:
- presinapsni završetak s presinapsnim receptorima,
sinapsna pukotina, postsinapsna membrana s
postsinapsnim receptorima.
 Neurotransmitor (kriteriji):
- mora se nalaziti na presinapsnom završetku;
- sinapsa mora posjedovati enzimski sustav sinteze i
razgradnje pretpostavljenog neurotransmitora;
- mora se oslobađati pod utjecajem bioelektričnog
impulsa u sinapsnu pukotinu;
- mora djelovati specifično na ciljne receptore;
- izvana apliciran mora izazvati iste učinke kao i
prirodni.
 Neurotransmitorski sustavi:
- monoaminergički (noradrenergički, dopaminergički,
serotoninergički, kolinergički);
- aminokiseline neurotransmitori (GABA, glutamat) drugi neurotransmitorski sustavi (prostaglandinski)

MEHANIZMI DJELOVANJA
PSIHOFARMAKA




Najčešći mehanizmi:
- prekursori neurotrasmitora (L-DOPA, triptofan);
- inhibicija sinteze neurotransmitora;
- lažni neurotransmitori (alfa-metil dopa);
- pražnjenja neurotrasmitora iz vezikula i rana
razgradnja;
- inhibicija oslobađanja neurotransmitora iz vezikula;
- stimuliranje oslobađanja neurotransmitora (amfetamin);
- stimuliranje postsinapsnih receptora (bromokriptin);
- blokiranje postsinapsnih receptora (neuroleptici);
- sprečavanje inaktivacije neurotransmitora:
a) inhibicija ponovnog povrata neurotransmitora
(SIPPS),
b) blokiranje metaboličke razgradnje neurotransmitora
(IMAO);
- manipuliranje genetskim kodovima.
Činitelji koji utječu na učinak psihofarmaka:
- resorpcija, metabolički put, vezivanje za proteine,
krvno- moždana barijera, interakcija (farmakokinetske,
farmakodinamske).

OSNOVNA PODJELA PSIHOFARMAKA


Psiholeptici:

hipnotici i narkotici

(djeluju sedativno)

- barbiturrati i drugi hipnotici,

trankvilizanti
- hidroksazin, meprobamat,
klordiazepoksid, benzodiazepini,
psihofarmaci u užem

neuroleptici

smislu – prikladni

- fenotijazini, butirofenoni,

za liječenje psihoza

antidepresivi
- dibenzazepini, IMAO i dr.





Psihoanaleptici:

psihostimulansi

(djeluju stimulirajuće)

- stimulirajući amini (amfetamin),

Psihodisletici:

euforici - alkohol, opijati,
meskalin, LSD, psilocibin

(izazivaju model-psihoze)

ANTIPSIHOTICI (NEUROLEPTICI)











Kemijski sastav: alifatski fenotijazini (klorpromazin),
piperazinski fenotijazini, (fluphenazin), piperidinski
fenotijazini (tioridazin), tioksanteni (klorprotiksen),
derivati dibenzometerotepina (klozapin), butirofenoni
(haloperidol), derivati difenil-butil-piperidina i
benzamida (pimozid, sulpirid).
Mehanizam djelovanja: blokada DA- NA- i 5HT2A r.
Kliničko djelovane: uklanjanje sumanutih ideja i
halucinacija, sedacija
Kliničke podjele: tipični-atipični, nespecifičnispecifični, sedativni-incizivni itd.
Indikacije: psihotična stanja s halucinacijama i
sumanutim idejama
Primjena: peroralna-parenteralna, uobičajene dnevne
doze su: chlorpromazin 50-300 mg, fluphenazin 3-15
mg, tioridazin 50-600 mg, haloperidol 2-15mg, sulpirid
50-600mg
Kontraindikacije: depresivna stanja, parkinsonizam,
prva 3 mj. trudnoće, komatozna stanja.
Nuspojave: rane i kasne mišićne diskinezije,
parkinsonizam, ortostatska hipotenzija

NOVI ANTIPSIHOTICI






Risperidon (Rispolept, Risperdal, Riset)
Olanzapin (Zyprexa)
Quetiapin (Seroquel)
Aripiprazol
Iloperidon

KAKO DJELUJU NOVI
ANTIPSIHOTICI




Više od 65% blokade D2 = antipsihotični učinak
Više od 72% blokade D2 = hiperprolaktinemija
Više od 78% blokade D2 = EPS i akatizija

Poredak antipsihotika prema brzini
disociacije
Quetiapin – olanzapin – risperidon - haloperidol

D2-blokada i učinak
antipsihotika

78%
72%
65%

EPS I AKATIZIJA
HIPERPROLAKTINEMIJA
ANTIPSIHOTIČNI UČINAK

Blokada D2

ANTIDEPRESIVI












Kemijski sastav: monociklički, biciklički, triciklički,
tetraciklički.
Mehanizam djelovanja: povećanje aktivnosti
neurotransmitorskih sustava (stimulacija postsinapsnih
receptora, inhibicija ponovnog povrata biogenih amina u
presinapsne završetke, inhibicija monoaminooksidaze).
Kliničko djelovanje: uklanjanje depresivnog
raspoloženja, normalizacija vegetativnih funkcija i
psihomotorike, uklanjanje depresivnih sumanutosti.
Klinička podjela:1) klinička: amitriptilinski tip (sedativni),
dezipraminski tip (stimulativni), imipraminski tip (umjereno
stimulativni); 2) generacijaska (i, II, III); 3) mehanizam
djelovanja (selektivni, neselektivni); 4) broj prstenova
(mono, bi, tri, heterociklički)
Indikacije: endogene depresije, depresivni sindromi
Primjena: peroralna-parenteralna; terapijski ukučinak
nastupa poslije 2-3 tj. Primjene, a nuspojave odmah;
optimalnu dozu odrediti u prva 2 tj. (postupno)
Kontraindikacije: bolesti miokarda, teške tjelesne
bolesti.
Nuspojave: vegetativne (ortostatsa hipotenzija i dr).

NOVI ANTIDEPRESIVI






Fluoksetin (Prozac, Fluval, Portal)
Fluvoxamin (Avoxin, Fevarin)
Paroxetin (Seroxat)
Sertralin (Zoloft)
Melitracen

ANKSIOLITICI













Kemijski sastav: benzodiazepini i
nebenzodiazepinski anksiolitici.
Mehanizam djelovanja: potenciranje inhibicijske
aktivnosti GABA-sustava.
Kliničko djelovanje: anksiolitički, sedativni,
hipnotički, miorelaksantni i antikonvulzivni učinci.
Klinička podjela: prema vodećem kliničkom
učinku: anksiolitici, sedativni, hipnotici,
miorelaksansi i antikonvulzivi.
Indikacije: anksioznost, psihomtorni nemir,
psihosomatski poremećaji, smetnje spavanja,
reaktivna stanja, različiti tjelesni poremećaji.
Primjena: peroralna i parenteralna, uobičajene
doze – diazepam 6-80 mg, lorazepam 2-8 mg,
oxazepam 20-90 mg.
Kontraindikacije: nema apsolutnih
kontraindikacija, a relativne su trudnoća, glaukom,
miastenija itd.
Nuspojave: pospanost, smanjenje psihomotornih
sposobnosti.

DRUGI LIJEKOVI U PSIHIJATRIJI










Psihostimulansi: amfetamini i slični spojevi; stimuliraju
psihičke funkcije; primjena vrlo rijetka (narkolepsija,
MCD); izazivaju ovisnost, simptomatske psihoze i
nekritičnost.
Hipnotici i narkotici: različite kombinacije barbiturata;
treba ih izbjegavati, jer induciraju mikrosomalne enzime
jetre, jer su toksičnii od anksiolitika i jer imaju veći
potencijal izazivanja ovisnosti, a lošiji terapijski učinak.
Lijekovi protiv alkoholizma: disulfiram; blokira
alkoholnu dehidrogenazu; daje se kao pomoć u
održavanju apstinencije, kontraindiciran kod nesuradnje;
može izazvati snažne vegetativne poremećaje i psihozu.
Metabolički moderatori: piracetam (Oikamid), piritinol
(Encefabol); upitne učinkovitosti; daju se kod organskih
postraumatskih, staračkih i drugih psihosindroma; nemaju
kontraindikacija; izaivaju nemir, konfuziju i nesanice.
Litij: sol litija; afektivni stabilizator; daje se kod afektivnih
poremećaja radi sprečavanja recidiva, primjenjuje se
peroralno; zbog potencijalne nefro- i tireotoksičnosti
kontroaindiciran je kod bubrežnih i tireoidnih poremećaja
te u trudnoći; najčešće nuspojave su mučnine,
povraćanje, poliurija i tremor.

ELEKTROKONVULZIVNA TERAPIJA







Povijest: Na temelju opažanja antagonizma između
epilepsije i shizofrenije, Ladislav Meduna je 1934. izazvao
konvulziju kardiazolom kod bolesnika s katatonom
shizoffrenijom. Cerleti i Bini su 1938. konvulzije izavali
električnom strujom. Od 1952. EKT se primjenjuje u
anesteziji uz miorelaksaciju.
Indikacije: teške depresije, akutni shizofreni poremećaji s
izraženim poremećajem afektiviteta, manična stanja.
Mehanizam djelovanja: nepoznat; kao mogući
mehanizmi navode se psihološki, neuroendokrini
(promjene u HHT iHHA osi), neurokemijski (promjene u
moždanoj neurotransmisiji).
Postupak pri primjeni EKT-a: prethodno napraviti opći
tjelesni, kardiološki i okulistiki pregled te osnovnu lab.
analizu krvi i mokraće; Ukinuti ili barem smanjiti doze
psihofarmaka; osigurati prostor za EKT anesteziji; pacijent
mora biti natašte najmanje 8 sati; Prvo se daje atropin 11,2 mg i.v. 5 minuta prije EKT-a, zatim anestetik nesdonal i
miorelaksans leptosukcin za mišićnu relaksaciju; pacijent
ventilira kisikom; elektrode se postave bifrontotemporalno i
pusti struja jačine 100 do 800 mA uz napon od 70 do 130
V u trajanju od 1 do 5 s. Daje se ukupno 6-12 EKT-a,
obično 2 puta tjedno.

VRIJEDI UPAMTITI



UMIJEĆE PSIHOFARMAKOLOŠKOG
LIJEČENJA JE UMIJEĆE
IZBJEGAVANJA NUSPOJAVA

OSNOVNI POSTULATI
PSIHOFARMAKOTERAPIJE







Točno i detaljno poznavati lijek, njegovo
farmakološko djelovanje, opasnosti,
kontraindikacije, štetne učinke i sredstva
za njihovo suzbijanje.
Svim raspoloživim dijagnostičkim
sredstvima upoznati tjelesni status
bolesnika te pri određivanju terapije
voditi računa o eventualnim funkcijskim
ili organskim poremećajima i
konstitucijskoj predispoziciji organizma
za određeni tip reagiranja na lijek.
Lijek dozirati prema načelu: s
najmanjom količinom postići najveći
terapijski učinak.