Viseći sa zida metalni lanac je pun ponosa napinjao svoje mišiće držeći u naručju povjereni mu teret. Važna je bila njegova uloga: čvrstoćom svoga stiska jamčio je cjelovitost i jedinstvo svega što je viseći ovisilo.
Download ReportTranscript Viseći sa zida metalni lanac je pun ponosa napinjao svoje mišiće držeći u naručju povjereni mu teret. Važna je bila njegova uloga: čvrstoćom svoga stiska jamčio je cjelovitost i jedinstvo svega što je viseći ovisilo.
Viseći sa zida metalni lanac je pun ponosa napinjao svoje mišiće držeći u naručju povjereni mu teret. Važna je bila njegova uloga: čvrstoćom svoga stiska jamčio je cjelovitost i jedinstvo svega što je viseći ovisilo o njemu. Svakodnevni napor nije mogao poremetiti skladni rad njegovih karika. On se radom vježbao i jačao. I sve je bilo dobro dok se jednoga dana jedna karika, zavedena zamamnošću lijenosti, nije odlučila za drukčiji život. Počela je lagano popuštati svoj stisak prepuštajući teret na svoje sestre, čuvajući se svakog napora. Zanemarila je rad, prezrela napor i svakodnevno vježbanje. Nije marila za savjete i kritike onih koji su je upozoravali da nije dobro provoditi život u ispraznosti i lijenosti. Samo je odmahivala glavom kad su je uvjeravali da bez rada na sebi i postojanog vježbanja lako može zahrđati, te će je to istrošiti umjesto da je sačuva. Uza sve kritike ona je ipak nalazila načina da se izvuče od posla, da svoj teret prebaci na druge, dvolično izmičući svojoj odgovornosti bijegom od zajedništva koje je svima davalo snagu. Krišom je s jedne strane popuštala svoj stisak, nemarno misleći kako uvijek ima onih koji će bez problema ponijeti i njezin dio. Koliko god su mogle, trudile su se druge karike preuzeti i njezin dio tereta, ali došao je trenutak kada više nisu mogle zamijeniti njezinu ulogu. Kao svaka druga i ona je bila bitna poveznica između dva dijela lanca. Kad je vlasnik povjerio dodatni teret ne znajući što se sve odigrava među njima, ona je, naviknuta na lagodni život, bila nespremna prihvatiti ga. Popuštanjem njezina stiska cijeli se teret rasuo, a lanac je ostao tužno visjeti. Njezinom neodgovornošću propalo je ono što je osmišljavalo život i zajedništvo cijeloga lanca čineći ga skladnom cjelinom. Prepuštajući se individualizmu i lijenosti, zanemarila je potrebu jedinstva i snagu sklada. Prouzročila je propast iskrenog truda mnogih karika, koje su se odano u svim teškoćama držale pod ruku. Prekasno je shvatila da se lanac, kao čvrsta cjelina, rađa iz zajedništva, te je jak onoliko koliko je jaka njegova najslabija karika. Autor: Ivan Bodrožić www.patrologija.com