Transcript EUROPSKA UNIJA I MEDITERANSKE ZEMLJE EUROPSKA …

EUROPSKA UNIJA I
MEDITERANSKE
ZEMLJE
EUROPSKA UNIJA I
ACP ZEMLJE



1.
2.
Grupacija mediteranskih zemalja obuhvaća pet zemalja
članica EU-a: Grčka, Francuska, Italija, Portugal,
Španjolska, te europske zemlje nečlanice (Sjeverni
Mediteran) i arapske zemlje južnog Mediterana.
Politika EU prema grupi mediteranskih zemalja odnosi
se na zemlje nečlanice Europske unije: Tursku, Cipar,
Maltu, San Marino (?), zemlje Magreba (Alžir, Maroko,
Tunis) i Mašreka (Egipat, Jordan, Libanon, Sirija) i
Izrael.
Dvije grupacije zemalja ovisne o usmjerenosti prema EU:
Zemlje Mašreka ovisne su o međusobnom zajedničkom
tržištu, njihove su privrede orijentirane prema Zaljevu. Alžir
kao izvoznik nafte više ovisi o svjetskom nego europskom
tržištu
Malta, Cipar i Turska, Izrael, Maroko i Tunis (više ovise o
EU)





Interes EU za suradnjom s ovom grupom zemalja proizlazi iz
ekonomske sfere: robna i nerobna razmjena, oblici
znanstveno-tehničke suradnje.
Već je Rimski ugovor sadržavao protokol kojim se određuju
carinske povlastice bivšim kolonijama (Maroko, Tunis), a
1972. godine u Parizu pojavljuje se termin «globalni pristup»
politici prema zemljama Mediterana.
1985. godine Europsko je vijeće zbog značajnosti ove regije
za EU utvrdilo potrebu da se pokrene mediteranska politika
Cilj globalne mediteranske politike je unapređenje trgovine i
financijskih odnosa EZ-a i mediteranskih nečlanica. Ona je
trebala voditi razvoju cjelovitog, uravnoteženog odnosa sa
zemljama regije, ali to se do početka 1990-ih nije desilo.
No u međuvremeno došlo je do ulaska Grčke, Porugala i
Španjolske u EU.

1.
2.
3.


Postoje tri vrste sporazuma koji su se sklapali između
mediteranskih zemalja i EU-a:
Sporazumi o trgovini i/ili suradnji (sve med.zemlje osim Libije i
Albanije)
Sporazumi o pridruženom članstvu (Cipar, Malta i Turska)
Euro-mediteranski sporazumi o pridruženom članstvu
Nova generacija Euro-mediteranskih sporazuma o
pridruženom članstvu predviđa postupnu uspostavu zone
slobodne trgovine (za industrijske proizvode i progresivnu
liberalizaciju trgovinu za poljoprivredne proizvode), a uključuje
i politički dijalog, poštivanje ljudskih prava i demokracije,
ekonomsku suradnju u mnoštvu sektora, suradnju u području
migracija i socijalnih poslova, suradnju u području kulture.
Sporazumi su zaključeni sa Tunisom, Izraelom, Marokom,
Jordanom, Egiptom, Algerijom i Libanonom.

1.
2.
3.
Nova mediteranska politika prihvaćena je 1992. godine te je
uključivala tri bitna aspekta:
financijski paket za razdoblje 1992.-1996. godine i
zaključivanje četvrte generacije financijskih protokola sa
zemljama Magreba, Mašreka i Izraelom;
horizontalnu financijsku suradnju u sklopu koje bi se trebala
omogućiti veća unilateralna pomoć regionalnim projektima u
istom razdoblju;
unapređenje trgovinske suradnje sa zemljama regije.


1.
2.
3.

1995. godine započela nova faza u suradnji EU-a i zemalja
Mediterana tzv. Euro-mediteransko partnerstvo (suradnja) ili
Barcelona Process.
Ciljevi barcelonske deklaracije jesu:
uspostava zajedničkog euro-mediteranskog područja mira i
stabilnosti temeljnog na osnovnim principima koji uključuju poštivanje
ljudskih prava i demokracije;
stvaranje prostora za uspostavu zone slobodne trgovine između EUa i mediteranskih partnera i između samih mediteranskih partnera;
razvoj ljudskih resursa, promoviranje razumijevanja između kultura,
razvoj slobodnih društava.
do 2010. godine ostvarenje Euro-Mediteranske zone slobodne
trgovine koja bi povezivala 15 zemalja EU-a i 12 zemalja Mediterana.
Ako se tome pribroje EFTA i CEEC, trgovinska zona Europe
obuhvaćala bi 600-800 milijuna potrošača i bila bi svjetski
najznačajniji trgovinski blok.


EU je prema zemljama Mediterana razvila program pomoći
MEDA koji nudi tehničku i financijsku potporu za reformu
gospodarskih i socijalnih struktura.
Od 1995. do 1999. godine kroz ovaj program odobreno je 3,4
milijarde eura pomoći, od čega je 15% bilo namijenjeno
strukturnim prilagodbama; 30% ekonomskoj tranziciji i razvoju
privatnog sektora; 41% klasičnim razvojnim projektima
(obrazovanje, zdravstvo, razvoj ruralnog područja itd.) i 14%
regionalnim projektima.
Europska unija i Turska







1963. Sporazum o pridruživanju
Carinska unija 1995.godine
Turkey's share in EU's total exports was 2.3% in 1995 and
2.7% in 1999 (the latest available figure). The same figure for
imports was 1.7% in 1995 and 1.9% in 1999.
As of 1999, Turkey is the EU's 7th biggest export destination
(up from 9 in 1990) and 13th biggest exporter to the EU (up
from 17 in 1990). This shows that both sides profited from the
Customs union agreement.
1999.godine Turskoj se priznaje status kandidata
2001. Accession Partnership za Tursku
2001. godine Turska donosi Nacionalni program za
pridruživanje EU i usvajanje zakonodavstva EU
EU i Cipar





1972.godine Sporazum o suradnji (+
Protokol 1987.)
1990.godine Cipar podnosi zahtjev za
članstvo u EU
1995.godine Vijeće ministara daje pozitivno
mišljenje
1998.godine započinju pregovori
Pregovori su zaključeni u prosincu
2002.godine
EU i Malta
1971.godine Sporazum o suradnji
 1990.godine zahtjev za punopravno
članstvo u EU
 U veljači 2000. započeli su pregovori o
31 poglavlju acquis
 Pregovori su zaključeni u prosincu
2002.godine















Currency:
Maltese Lira (Lm)
2000 average exchange rate against US$ = 2.2855
2000 average exchange rate against € = 2.4741
Capital:
Valletta
Languages:
Maltese is the national language; English is the second official language
Area of Maltese archipelago:
Total of 316 km˛ for the 3 islands (Malta: 246 km˛, Gozo: 67 km˛, Comino: 3
km˛)
Population:
0.39 million (end 2000)
89% urban
GDP per capita:11,900 in PPS (2000)
53% of EU average (2000)
Association Agreement:Entered into force in April 1971
Application for EU membership:
16th July 1990
Frozen in 1996 and re-activated in 1998
Official opening of Accession Conference with Malta in February 2000
EUROPSKA UNIJA I ACP
ZEMLJE





Dugoročna suradnja
ACP (Afrika, Karibi, Pacifik)
Zemlje izvoznice sirovina
1963.godine Konvencija (Yaounde
Convention) o pridruživanju 18 afričkih
zemalja (bivše kolonije Francuske)
Odnosila se na trgovinu, ekonomsku i
tehničku pomoć, investicije i osnivanje
određenih zajedničkih institucija za
olakšavanje međusobne suradnje
Ostale zemlje tog područja također su
pokazale interes za pristupanje toj
konvenciji (pogotovo bivše kolonije
V.B.)
 1975.godine u Lomeu (Togo)
potpisama je Konvencija Lome sa 46
zemalja u razvoju Afrike, Pacifika i
Kariba

1.
2.
3.
4.
5.
Lome I – za razdoblje od 1975. do 1980. godine
(nerecipročne preferencije za izvoz ACP-a u EZ, jednakost
među partnerima, pravo svake države da odredi svoju
politiku, sigurnost odnosa; STABEX sistem- kompenzacije
ACP zemljama za pad u zaradi od izvoza zbog fluktuacija
cijena ili ponude dobara)
Lome II – za razdoblje od 1980. do 1985. godine (+ SYSIM
sistem- pomoć rudarstvu u ACP zemljama)
Lome III. – za razdoblje od 1985.-1990. godine (pažnja se
usmjerava
na
samostalan
razvoj
na
principu
samodovoljnosti hrane)
Lome IV – za razdoblje od 1990.-1995. godine (promocija
ljudskih prava, demokracije, jačanje uloga žena, zaštita
okolina, diverzifikacija ACP zemalja, promoviranje privatnog
sektora itd.)
Lome IV revidirana – za razdoblje od 1995.-2000. godine
(poštivanje ljudskih prava, demokratskih principa i vladavine
prava)




1.
2.
3.
4.
5.
Lome konvencije su značajne jer se njima definira
liberalizacija trgovine i bliža regionalna suradnja, financijska
pomoć, suradnja u području kulture, razvoj infrastrukture itd.
Rezultati svih Lome konvencija nisu bili zadovoljavajući
1998.godine – dogovoren je novi Ugovor o suradnji koji je
potpisan s rokom od dvadeset godina (revizije svakih 5 godina
i financijski protokoli svakih pet godina), potpisan u Cotonou
(Benin) 2000. Godine
Temelji se na pet međuovisnih stupova:
opsežna politička dimenzija;
pristup sudjelovanja;
naglasak na smanjenju siromaštva;
novi okvir za ekonomsku i trgovinsku suradnju;
reforma financijske suradnje.